Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj Povrv-2/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, protiv tuženika MAKSI-KOP d.o.o., OIB: 05830254860, Slavonski Brod, Ulica svetog Nikole Tavelića 29, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate iznosa od 3.940,21 EUR, nakon održane i zaključene glavne rasprave 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, prema tuženiku MAKSI-KOP d.o.o., OIB: 05830254860, Slavonski Brod, Ulica svetog Nikole Tavelića 29, za isplatu iznosa od 3.940,21 EUR (slovima: tri tisuće devetsto četrdeset eura i dvadeset jedan cent) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.06.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Javnog bilježnika Maria Lukačević iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-345/2024 od 5. studenog 2024. ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 730,43 EUR (slovima: sedamsto trideset eura i četrdeset tri centa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 437,07 EUR (slovima: četiristo trideset sedam eura i sedam centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 25.1.2024. podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 29.687,48 kn, a što sada iznosi 3.940,21 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Javni bilježnik Mario Lukačević iz Slavonskog Broda, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovni brojem Ovrv-345/2024 od 5. studenog 2024.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi tuženik je istaknuo prigovor osporavajući i pobijajući predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, te je istaknuo kako osporava osnovu i visinu utužene tražbine tužitelja, navodeći kako nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, te ističe kako predmet tražbine u ovršnom postupku ne može biti oštećenje STR kabela, te da iz vjerodostojne isprave nije vidljivo kako je ovrhovoditelj utvrdio štetu i štetnika, a niti jediničnu cijenu. Također ističe i prigovor zastare jer sam tužitelj navodi da je kabel navodno oštećen 17. srpnja 2020. te je stoga tuženik stava kako je protekao rok za pokretanje postupka iz članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik također tvrdi kako na nekretninama u vlasništvu zakonskog zastupnika tuženika nije upisana bilo kakva zabilježba koja bi ograničavala opseg vlasničkih ovlaštenja na navedenim nekretninama.

3. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv- 202/2024-2 od 26. studenog 2024. isti sud je povodom izjavljenog prigovora ovršenika, pobijano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također, istim rješenjem naprijed navedeni sud se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom postupku i predmet ustupio ovome sudu kao stvarno nadležnom sudu.

4. Nadalje, u podnesku od 20. ožujka 2025. tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da bi djelatnik tuženika bagerom u vlasništvu tuženika oštetio kablove tužitelja. Naime, i iz same Potvrde Policijske uprave Brodsko – posavske, broj: 511- 11-05-2/36-33/291-20 od 14. rujna 2020. godine proizlazi kako EU nije mogao utvrditi da li je prilikom iskopa zemlje došlo do oštećenja kabela jer je djelatnik na bageru već zatrpao iskop. Da je de facto nemoguće utvrditi štetnika proizlazi i iz Istražnog izvješća od 13. kolovoza 2020. godine budući da svjedoka nema. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti da je radove izvodilo TD MAKSI KOP d.o.o. niti da bi bager kojim je počinjena šteta bio u njihovom vlasništvu. Naime, iz Potvrde PU Brodsko – posavske od 14. rujna 2020. godine proizlazi tek da je djelatnik tuženika prilikom izlaska na mjesto događaja zatekao radni stroj „Bager“ kojim je upravljao ŠU, na privatnom zemljištu UU. Tužitelj, dakle, nije dokazao da bi radni stroj „Bager“ bio u vlasništvu tuženika te da bi ŠU u svojstvu radnika tuženika - TD MAKSI KOP d.o.o. obavljao radove na privatnom zemljištu UU. Naime, UU je otac zakonskog zastupnika tuženika, a zbog čega radove na zemljištu u vlasništvu UU nije nužno izvodilo TD u vlasništvu njegova sina, nego njegovi prijatelji (ŠU) koji su ujedno i djelatnici TD u vlasništvu njegova sina. ŠU je, dakle, mogao oštetiti kabel kao fizička osoba, a ne kao djelatnik tuženika. Dakle, da je ŠU upravljajući bagerom i počinio štetu, nije utvrđeno je li on navedene zgode djelovao u osobnom svojstvu ili kao djelatnik tuženika. Kako tužitelj nije dokazao tko je izvođač radova, u čijem vlasništvu je bager kojim je počinjena šteta niti da je djelatnik tuženika štetnik, time nije dokazao niti štetnu radnju štetnika, a onda niti postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice. Zbog navedenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe i da je tužitelj imao priliku još 2020. godine temeljem odredbe čl. 272. ZPP-a predložiti osiguranje dokaza jer su već tada bile ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje takvog postupka. Drugim riječima, on je imao mogućnost označiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazima i razloge za izvođenje tog dokaza. Kako tužitelj nije proveo navedeni postupak sasvim je jasno da se činjenice o kojima ovisi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u ovoj parnici protekom roka od 5 godina ne mogu više utvrditi, pa tuženik predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti odluku u skladu s čl. 221.a ZPP-a. Kako je teret dokaza u ovom postupku na tužitelju koji temeljem dokumentacije koja prileži sudskom spisu nije dokazao, a niti bi provođenjem vještačenja po vještaku za željeznički promet mogao dokazati, da je tuženik svojom radnjom učinio štetu tužitelju, to isti predlaže ukinuti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako iz dokumentacije koja prileži podnesku tuženika od 28. veljače 2025. godine proizlazi da je isti za štetu i štetnika saznao 17. srpnja 2020. godine, to tuženik sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a ističe prigovor zastare. Naime, od dana saznanja za štetu i štetnika (17. srpnja 2020. godine) pa do pokretanja ovršnog postupka proteklo je više od 3 godine. Opreza radi, tuženik ističe i kako smatra da je tužitelj svoju tražbinu mogao dokazivati isključivo u parničnom postupku. Slijedom svega gore navedenoga, tuženik predlaže naslovnom sudu ukinuti platni nalog u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te istoga obvezati na naknadu troškova postupka.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj 67/DIR2/13 od 26.5.2021. (str. 12 spisa), dokumentaciju tužitelja o štetnom događaju (str. 47 do 101 spisa).

6. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Među strankama je nesporno da se štetni događaj, a na temelju kojeg je tužitelj izdao račun tuženiku i na temelju kojeg zasniva potraživanje u ovom postupku dogodio 17.7.2020., budući da su tu činjenicu stranke utvrdile nespornom na ročištu održanom 8.4.2025. (str. 121 spisa).

8. Međutim, među strankama je sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja u ovom postupku, budući da je tuženik izjavio prigovor zastare ističući da je protekao rok određen člankom 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), te je sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da li je tuženik odgovoran za predmetnu štetu. Također je sporno je li tužitelj trebao predmetnu naknadu štete dokazivati isključivo u parničnom postupku.

9. Člankom 230. stavak 1. ZOO-a određeno je da tražbine naknade štete zastarjevaju za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U vezi s tim valja istaknuti da je predmetni račun koji je predmet ovoga postupka, izdan za oštećenje STR kabela dana 26.5.2021., te da je ujedno na istom računu naznačeno da su predmet istoga troškovi popravka STR kabela oštećenog s bagerom, vlasništvo tvrtke MAKSI-KOP 17.7.2020. u kolodvoru Slavonski Brod. Nadalje, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja uz podnesak od 28.2.2025. razvidno je kako se štetni događaj iz predmetnog računa dogodio 17.7.2020., te da je odmah prilikom štetnog događaja tužitelj saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila – tvrtku MAKSI-KOP, ovdje tuženika, a što je razvidno iz istražnog izvješća tužitelja, a koje je zaključeno sa danom 13.8.2020. (str. 47 do 49 spisa). Iz prijave štete povodom predmetnog događaja (str. 50 i 51 spisa) je također razvidno kako je predmetnu štetu tužitelj prijavio 28.7.2020. u kojem je jasno naznačeno da je ovdje tuženik prouzročio štetni događaj, te je ujedno i naznačen iznos potreban za otklanjanje štete i specifikacija radova. Iz komisijskog zapisnika tužitelja (str. 52 i 53 spisa) je također razvidno kako je u istom utvrđen tuženik kao uzročnik štetnog događaja. Također je iz zapisnika o izvršenim radovima (str. 95 do 97 spisa) razvidno kako je sanacija radi predmetnog događaja napravljena u razdoblju od 17. do 25.7.2020. godine.

10. Slijedom iznijetoga, budući da je predmet ovoga postupka naknada štete iz računa tužitelja broj 67/DIR2/13, a iz svega gore navedenog proizlazi da je tužitelj odmah po nastanku štetnog događaja 17.7.2020. doznao za štetu i za osobu koja je štetu prouzročila, a kako je predmetni prijedlog za ovrhu tužitelj kao ovrhovoditelj podnio 25.1.2024., razvidno je kako je nastupila zastara određena člankom 230. stavak 1. ZOO-a. Stoga je sud stava kako iz naprijed navedenog razloga nastupanja zastare nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te je sukladno članku 451. stavak 3. (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinut u cijelosti i riješeno kao u točki I. izreke ove presude.

11. Budući da je sud na temelju priložene dokumentacije u spisu utvrdio da je nastupila zastara potraživanja, sud nije provodio druge dokaze predložene od strane tužitelja i tuženika, a niti utvrđivao druge sporne činjenice koje su navedene u točki 8. obrazloženja ove presude.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154.a, čl. 155.st.1. i st.2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21).

13. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je istome priznao i parnični trošak u ukupnom iznosu od 730,43 EUR koji se sastoji od sastava troška prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.11.t.1. Ot), troška pristupa na ročište održano 3.3.2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.t.5. Ot), troška pristupa na ročište održano 8.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Ot), troška pristupa na ročište za objavu presude 21.5.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.t.3. Ot), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 137,50 EUR, te trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 42,93 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

14. Preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude sud tuženiku nije priznao iznos od 50,00 EUR za trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi uvećano za PDV u iznosu od 12,50 EUR, trošak pristupa na ročište održano 3.3.2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 37,50 EUR, trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 57,07 EUR, budući da je isti platio navedenu pristojbu u iznosu od 42,93 EUR, što mu je i dosuđeno, a kako je navedeno u točki 13. ove presude. Tuženiku također nije priznat zatraženi putni trošak u iznosu od 100,00 EUR i trošak cestarine u iznosu od 30,00 EUR, budući da tuženik nije dostavio nikakve dokaze da je te troškove u zatraženom iznosu i imao. Stoga je sud odbio tuženika za ukupni iznos od 437,07 EUR i odlučio kao u točki III. izreke presude.

15. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. svibnja 2025.

S u d a c

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pisano putem ovog suda. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osam ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem odredi drugačije.