Poslovni broj: Us I-1989/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3. Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) JS (temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda), radi priznavanja prava na naknadu troškova sanitetskog prijevoza iz inozemstva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-504-03/24-01/51, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 9. srpnja 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-504-03/24-01/51, Urbroj: 338- 01-06-05-24-02 od 9. srpnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UPI/504-03/23-01/159, Urbroj: 338-17- 02-01-24-6 od 24.travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prizna pravo na naknadu troškova sanitetskog prijevoza od Bolnice Monfalcone u Italiji do Kliničkog bolničkog centra u Splitu, kao i troškovi smještaja pratitelja te troškovi kopiranja medicinske dokumentacije u ukupnom iznosu od 1.420,00 eur.
2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome Sudu u bitnome navodi da je nesporna činjenica da joj je iz opravdanih zdravstvenih razloga bilo neophodno korištenje sanitetskog prijevoza. Naime, ističe da joj je zadnjeg dana liječenja u bolnici u Monfalconeu (Italija), a koje je uslijedilo nakon njenog pada i frakture vratne kralježnice, loma kuka i hematoma na glavi, negdje oko 15h dana 15. listopada 2023. rečeno da je njenom liječenju u navedenoj bolnici kraj te da najkasnije narednog dana do 12 h mora napustiti bolnicu i nastaviti liječenje u KBC Split. S obzirom na nastalu situaciju, te da ne razumije talijanski jezik, njenoj kćerki da je iznimno dopušten posjet izvan uobičajenog termina, da je ista, kad je došla, kontaktirala medicinsko osoblje te da su došli do saznanja da bolnica u Monfalconeu (Italija) ne pruža usluge sanitetskog prijevoza, ali da su ih uputili na privatnog prijevoznika koji je za tu uslugu tražio 1600,00 eur. Nakon toga da je bezuspješno nastojala stupiti u kontakt sa Zavodom za hitnu medicinu u Splitu i Područnim uredom HZZO-a u Splitu (isteklo radno vrijeme). Ističe da nije imala vremena i mogućnosti ishoditi potrebno odobrenje za sanitetski prijevoz u Split te da je, s obzirom da je morala izaći iz bolnice, bila prisiljena sama osigurati sanitetski prijevoz, pri tome vodeći računa da zdravstvena ustanova koja će odraditi prijevoz ima i registriranu djelatnost tražene usluge, te da cijena tražene usluge bude manja od ponuđene u Italiji. Nadalje navodi da je u vjeri da je iz opravdanih razloga (nedostatak vremena) ispravno postupila s obzirom na to da joj je sanitetski prijevoz bio potreban (zbog operacije kuka trebala mirovati u ležećem položaju) isto da potvrđuje sljedećim činjenicama: 1. da je liječničko povjerenstvo HZZO Split nakon uvida u predmetnu dokumentaciju ustanovilo da je u vrijeme predmetnog troška zadovoljen kriterij korištenja sanitetskog prijevoza iz prekogranične zdravstvene ustanove u Republiku Hrvatsku, 2. da je iz bolničke sobe u Monfalconeu (Italija) izašla pripremljena za put tako da su je u ležećem položaju prebacili u sanitetsko vozilo i da je tako prebačena u KBC Split, 3. da je zbog duljine prijevoza/putovanja po dolasku u OHBP KBC Split podvrgnuta potrebnim dijagnostičkim postupcima, te nakon toga zaprimljena na daljnje liječenju na Zavodu za neurokirurgiju KBC Split u ležećem položaju, 4. da joj je tek nakon usporedbe MSCT nalaza iz Italije i MSCT nalaza iz KBC Split započela fizikalna terapija u krevetu u KBC Split, 5. da je dana 20. listopada 2023. otpuštena iz KBC Split, Zavod za neurologiju tako da je Zavod organizirao sanitetski prijevoz u ležećem položaju do kuće. Navodi i to da je nesporna činjenica da glede ortopedske indikacije nije bilo većih poteškoća, ali da je zbog prijeloma vratne fremure i dalje ostala u ležećem položaju sve do kontrolnog pregleda kod ortopeda i neurokirurga koji je uslijedio 8. studenoga 2023., kada je opet u ležećem položaju prevezena na pregled. Njeni zdravstveni problemi da ni do danas nisu prestali. Slijedom svega navedenog proizlazi da tužiteljica traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Poziva se na mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“ broj: 160/13, 11/15, 16/15, 34/18), na članak 19 .stavak 1. Uredbe (EZ) broj 883/24 kao i na članak 25. A. 3. Uredbe (EZ) broj 987/2009 te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.
4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu 25. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužiteljica je na raspravi ostala kod navoda tužbe posebno ukazujući na nalaz, mišljenje i ocjenu prvostupanjskog liječničkog povjerenstva koje da je utvrdilo opravdanu potrebu za sanitetski prijevoz u vrijeme kada je sanitetski prijevoz izvršen. Nadalje ističe da nije točno da bi u konkretnom slučaju liječenje bilo završeno jer da je nakon povratka u Republiku Hrvatsku bila na liječenju u KBC Split a potom na fizikalnoj terapiji, a što da opovrgava tvrdnje tuženika da je liječenje bilo završeno.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.
7.U dokaznom postupku Sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili i popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Predmet ovoga spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja.
11.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužiteljica 16. studenog 2023. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev da joj se na teret sredstava HZZO prizna pravo na naknadu troškova korištenja prekogranične zdravstvene zaštite odnosno troškova prijevoza sanitetskim vozilom od bolnice u Italiji Monfalcone-Split.
12.Odredbom članka 26. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: broj 80/13, 137/13., 98/19. i 33/23, dalje: ZoZO) propisano je da osigurana osoba ima pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja koristiti zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama, ugovornim i trećim državama (stavak 1.). Pod zdravstvenom zaštitom iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se pravo na upućivanje na liječenje, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u državama iz stavka 1. ovog članka te pravo na drugu zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama propisa Europske unije, Direktive 2011/24/EU, ovoga Zakona međunarodnih ugovora te općih akata Zavoda (stavak 2.). Prava, uvjete i način korištenja zdravstvene zaštite iz stavaka 2. i 3. ovoga članka utvrdit će općim aktom Zavod, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo (stavak 4.).
13.Člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (u daljnjem tekstu: Uredba 883/04) propisano je da osigurana osoba i članovi njene obitelji koji borave u državi članici koja nije nadležna država članica, imaju tijekom boravka pravo na davanja u naravi koja su s medicinskog stajališta nužna, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivanu dužinu privremenog boravišta (pod davanjima u naravi misli se na korištenje zdravstvene zaštite). Ta davanja u ime nadležne ustanove pruža ustanova mjesta privremenog boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da su dotične osobe osigurane na temelju spomenutog zakonodavstva.
14.Člankom 25. A. 3. Uredbe (EZ) broj 987/2009 kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe 883/04 (u daljnjem tekstu: Uredba 987/09) propisano je da se davanja u naravi iz članka 19. stavka 1. Uredbe 883/04 odnose na davanja u naravi koja se pružaju u državi članici privremenog boravišta u skladu s njezinim zakonodavstvom te koja su nužna s medicinskog gledišta kako osigurana osoba ne bi bila prisiljena vratiti se u nadležnu državu članicu prije kraja planiranog boravka radi podvrgavanja potrebnom liječenju.
15.Prema odredbi članka 27. ZoZO osigurane osobe, u skladu s ovim Zakonom, ostvaruju pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu koja podrazumijeva zdravstvenu zaštitu koja se osiguranoj osobi osigurava u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a koju je osigurana osoba ostvarila kod ugovornih ili privatnih pružatelja zdravstvene zaštite na području drugih država članica (stavak 1.). Zdravstvena zaštita iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva planiranu zdravstvenu zaštitu za koju osigurana osoba mora pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, planiranu specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za koju nije potrebno pribaviti prethodno odobrenje Zavoda i neodgodivu zdravstvenu zaštitu (stavak 2.).
16.Odredbom članka 31. ZoZO propisano je da osigurana osoba koja je koristila zdravstvenu zaštitu sukladno člancima 27., 28. i 30. ovoga Zakona ima pravo na naknadu osobno plaćenih troškova te zdravstvene zaštite (stavak 1.). Naknada troškova iz stavka 1. ovoga članka ne može iznositi više od iznosa koji je općim aktom Zavoda za tu zdravstvenu zaštitu utvrđen za ugovorne subjekte Zavoda iz članka 18. ovoga Zakona (stava 2.). O pravu na naknadu troškova zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka Zavod odlučuje rješenjem (stavak 3.). Osigurana osoba koja je koristila zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza kao niti pravo na druge troškove vezane uz korištenje te zdravstvene zaštite (stavak 4.) .
17.Člankom 19. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prva iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23. 176/23 – dalje Pravilnik) propisano je, između ostalog, da: Osigurana osoba koja koristi zdravstvenu zaštitu u ugovornim državama i trećim državama u smislu stavka 1. do 5. ovoga članka mora se odmah javiti područnoj službi, odnosno regionalnom uredu Zavoda nadležnom prema mjestu svog prebivališta, odnosno boravišta zbog daljnjeg praćenja zdravstvenog stanja i ocjenjivanja potrebe povratka (prijevoza) u Republiku Hrvatsku (stavak 6.). Na osnovi obavijesti o korištenju prekogranične zdravstvene zaštite nadležno liječničko povjerenstvo regionalnog ureda Zavoda prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe utvrđuje potrebu premještaja osigurane osobe u Republiku Hrvatsku, te određuje vrstu prijevoznog sredstva s obzirom na njezino zdravstveno stanje i udaljenost odredišta (stavak 7.). Kada liječničko povjerenstvo Zavoda iz stavka 7. ovoga članka prilikom utvrđivanja potrebe premještaja osigurane osobe u Republiku Hrvatsku utvrdi potrebu sanitetskog prijevoza, nalog za sanitetski prijevoz daje voditelj regionalnog ureda Zavoda čije je liječničko povjerenstvo utvrdilo potrebu premještaja, ugovornom subjektu koji sa Zavodom ima ugovorenu djelatnost sanitetskog prijevoza prema sjedištu ugovorne zdravstvene ustanove u koju se osoba premješta. U slučaju kada se osiguranu osobu sa liječenja u inozemstvu premješta u mjesto prebivališta, odnosno boravišta nalog za sanitetski prijevoz daje voditelj regionalnog ureda Zavoda, čije je liječničko povjerenstvo utvrdilo potrebu premještaja ugovornom subjektu koji sa Zavodom ima ugovorenu djelatnost sanitetskog prijevoza prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe (stavak 8.). Osigurana osoba iz članka 6. stavka 1. i stavka 2. točke 1. te članka 13. ovoga Pravilnika koja ne postupi u skladu sa stavkom 6. ovoga članka nema pravo na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja ostvariti zdravstvenu zaštitu u ugovornim državama i trećim državama, osim u slučajevima kada dokaže da iz opravdanih razloga (vezanih uz njezino zdravstveno stanje) nije mogla tako postupiti (stavak 9.).
18.Među strankama nije sporno, a razvidno je i iz medicinske dokumentacije u spisu, da je tužiteljica 12. listopada 2023. zaprimljena na bolničko liječenje u zdravstvenu ustanovu Azienda Sanitaria Universitaria Giuliano Insontina, Monfalcone, Talijanska Republika, da je dana 18. listopada 2023. otpuštena s bolničkog liječenja, da je isti dan sanitetskim prijevozom Ustanove za zdravstvenu skrb Ružica iz Solina prevezena na daljnje liječenje u Klinički bolnički centar Split gdje je boravila do 20. listopada 2023. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica uz zahtjev za naknadu troškova prijevoza sanitetskim vozilom priložila otpusno pismo iz navedene bolnice od 18. listopada 2023., otpusno pismo Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split za bolničko liječenje u razdoblju od 18. listopada 2023. do 20. listopada 2023., račun Ustanove za zdravstvenu skrb Ružica iz Solina broj: 1009/1/3 od 18. listopada na iznos od 1.000,00 eur za prijevoz sanitetskim vozilom na relaciji Monfalcone, Talijanska Republika Split, te dokaz da je isti račun i plaćen. Priložila je i račun hotela Excelsior iz Monfalcone, Talijanska Republika, broj: 1087/2023 od 18. listopada 2023. naslovljen na NS iz [adresa], za ostvarenih sedam noćenja, u iznosu od 420,00 eur te račun Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia, broj računa: 250296 od 18. listopada 2023. godine, koji glasi na iznos od 20,00 EUR, a odnosi se na umnažanje dokumentacije.
19.Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva HZZO, Regionalnog ureda Split od 22. ožujka 2024., na koje ukazuje tužiteljica, u bitnome, proizlazi da je bolnička zdravstvena zaštita tužiteljice bila hitna i neodgodiva zbog ozljeda glave, vrata i lijevog kuka nastalih padom niz stepenice hotela, da je odjelni liječnik bolnice u Italiji naveo detaljne upute o daljnjem postupanju, u kojima nije naglašen način niti vrsta prijevoznog sredstva, da je tužiteljica po ortopedskoj indikaciji bila samostalno ali ograničeno pokretna uz dvije štake na kraće relacije, uz mogućnost kraćeg sjedenja na povišenome i neograničenog oslona na nogu, da je po neurokirurškoj indikaciji imala manje subduralno krvarenje u fazi resorpcije te imobilizaciju vratnim okovratnikom a što je zahtijevalo relativno mirovanje bez psihofizičkih naprezanja. Opisano stanje bi, prema ocjeni navedenog Liječničkog povjerenstva, u toj fazi liječenja bila indikacija za korištenje sanitetskog prijevoza teško pokretne bolesnice, da je Zavod bio pravovremeno upoznat o činjenici hospitalizacije te planiranog otpusta na daljnje liječenje u Republici Hrvatskoj sukladno članku 29. Pravilnika, no, a s obzirom da nije postupljeno sukladno Pravilniku, naknada troškova sanitetskog prijevoza Liječničko povjerenstvo smatra neopravdanim.
20.Tužiteljica je u svojoj izjavi od 10. siječnja 2024., koja prileži spisu tuženog tijela, između ostalog, navela da je na predmetnom bolničkom liječenju bila u vremenu od 12. listopada 2023. do 18. listopada 2023., da joj je zadnji dan liječenja doktor, koji je došao u vizitu, rekao da će sutra biti otpuštena iz bolnice odnosno da sutra do 2 sata mora napustiti bolnicu. Nadalje, tužiteljica u tužbi tvrdi da joj je dana 15. listopada 2023. rečeno da je njenom liječenju došao kraj u predmetnoj bolnici te da najkasnije narednog dana do 12 sati mora napustiti bolnicu. Obzirom na navedene kontradiktorne navode same tužiteljice ne mogu se kao uvjerljive prihvatiti tvrdnje iste da nije imala vremena ni mogućnosti ishoditi potrebno odobrenje za sanitetski prijevoz od predmetne bolnice u Italiji do Splita. Osim toga, kada se ima u vidu opisano zdravstveno stanje tužiteljice, ovaj sud drži da u konkretnom slučaju nije bilo opravdanih razloga, vezanih za njeno zdravstveno stanje, da ne postupi shodno citiranim odredbama Pravilnika da se odmah javiti područnoj službi, odnosno regionalnom uredu Zavoda nadležnom prema mjestu svog prebivališta, odnosno boravišta zbog daljnjeg praćenja zdravstvenog stanja i ocjenjivanja potrebe povratka (prijevoza) u Republiku Hrvatsku. Sanitetski prijevoz bolesnika, uključujući prekogranični prijevoz, nije, ni prema jednom od citiranih pravnih izvora obuhvaćen pojmom zdravstvene zaštite već se radi o zdravstvenoj usluzi koja se pruža izvan zdravstvene zaštite. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za iznimno odstupanje od načina ostvarivanja zdravstvene zaštite, vezanih za zdravstveno stanje tužiteljice, kao osigurane osobe.
21.Dakle, nije sporno da tužiteljica nije postupila prema citiranim odredbama članka 19. stavku 6. Pravilnika. Pritom nije odlučno je li tužiteljici bio potreban sanitetski prijevoz već je ključna činjenica da tužiteljica očito nije ni pokušala primijeniti propisanu proceduru. Imajući u vidu sve izloženo ukazuju se kao neuvjerljive tvrdnje tužiteljica u izjavi od 10. siječnja 2024. (koja prileži spisu tuženog tijela) da je pokušala telefonskim putem dobiti hitnu pomoć i sanitetski prijevoz u Republici Hrvatskoj odnosno, kako navodi u tužbi, da je bezuspješno nastojala stupiti u kontakt sa Zavodom za hitnu medicinu u Splitu i Područnim uredom HZZO (isteklo radno vrijeme) odnosno da nije imala vremena i mogućnosti ishoditi sanitetski prijevoz za Split. Obzirom na navode tužiteljice iz njene izjave od 10. siječnja 2024. te navode iz tužbe, kako je to gore navedeno, ista je po ocjeni ovoga suda, imala vremena i mogućnosti da Zavodu uputi odgovarajući zahtjev ili pak da u njeno ime učini njen suprug koji je s njom bio u Italiji (traži troškove prijevoza za pratitelja za 7 dana u hotelu) ili pak njena kćerka, za koju tvrdi da je došla u Italiju. Tužiteljica je dakle, postupala samoinicijativno, bez pokušaja pokretanja propisanog postupka odobravanja sanitetskog prijevoza iz inozemstva. Stoga tužiteljici u takvoj situaciji ne pristoji pravo da joj se na teret sredstava HZZO prizna pravo na naknadu troškova prijevoza sanitetskim vozilom od bolnice u Italiji Monfalcone-Split.
22.Što se pak tiče troškova hotela Excelsior iz Monfalcone, Talijanska Republika, po računu za ostvarenih sedam noćenja (za supruga tužiteljice) u iznosu od 420,00 eur te računa za troškova umnažanja dokumentacije u iznosu od 20,00 eur, tuženik pravilno navodi da se ne radi o pravu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
23.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Uzevši u obzir sva prednja utvrđenja te citirane odredbe prigovori tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
24.Stoga je, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21), na koje se pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 21.svibnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužiteljici,
-tuženiku,
-u spis.
