REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1890/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Dini Jellin, na pisani prijedlog više sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ZEC I PARTNERI d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika DOMINO 5 d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], Zadar, C [adresa], kojeg zastupa Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/2, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog u točki I rješenja o ovrsi donijetog po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je naloženo da plati tužitelju Hrvatski telekom d.d., Zagreb, prije Roberta Frangeša Mihanovića 9, sada Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, iznos od 470,91 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 277,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog u točki I rješenja o ovrsi donijetog po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], broj Ovrv- 343/2017 od 3. ožujka 2017. u dijelu u kojem je tuženiku DOMINO 5 d.o.o., Zadar, C [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da plati tužitelju Hrvatski telekom d.d., Zagreb, prije Roberta Frangeša Mihanovića 9, sada Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, trošak ovršnog postupka u iznosu od 10,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2017. pa do isplate kao, te se u ovom dijelu odbija tužbeni zahtjev sa zahtjevom za naknadu troškova ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku DOMINO 5 d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Hrvatski telekom d.d., Zagreb, prije Roberta Frangeša Mihanovića 9, sada Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, parnični trošak u iznosu od 3.089,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2025. do isplate, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja), javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra, Domovinskog rata 3, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. broj Ovrv-343/2017 od 3. ožujka 2017. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 470,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do dospijeća iznosa do isplate, te troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno podnio prigovor te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 125/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji je sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako navedena tražbina u cijelosti neutemeljena jer tužitelj sukladno potpisanom Ugovoru nije ispunio sve potpisane obveze. Tuženik nadalje predlaže da se predmetne obveze utvrde u sudskom postupku. Tuženik zaključno ističe kako smatra da ne postoji njegova obveza prema tužitelju za plaćanje u predmetnom iznosu, već je ona daleko manja.

4. Tužitelj podneskom predanom na ročištu 14. ožujka 2018. navodi kako tuženik u svom prigovoru ne osporava pravni osnov, robno-trgovački ugovorni odnos s tužiteljem tj. kupoprodaju ICT rješenja specificiranih u Ponudi ICT rješenja TV SUSTAV v2, br. 2104-2-2016-SB, a samo osporava visinu predmetne tražbine, paušalno tvrdeći da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze pa da za to duguje manji iznos od utuženog, ne nudeći nikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama. Tužitelj nadalje navodi kako osnovanost i visinu konkretne novčane tražbine, tužitelj dokazuje vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa računa broj 7742-1003-005, za mjesec 6/2016. od 29. lipnja 2016., zatim uvid u tužiteljeve Ponude ICT rješenja, TV SUSTAV v2, dotično, u vidu Ponude br. 2104-2-2016-SB (dalje u tekstu: Ponuda), s tim da sastavni dio te Ponude čine Uvjeti ugovaranja, te u vidu 0781-V3-2016 Primopredajnog zapisnika, od 10. svibnja 2016.(dalje: Primopredajni zapisnik), koji Primopredajni zapisnik potvrđuje da je tužitelj svoju ugovorenu opremu i/ili usluge isporučio tuženiku sukladno Ponudi. Tužitelj nadalje navodi da je točkom 10. Ponude predviđeno da Ponuda prihvaćena od strane naručitelja (tuženika) zajedno s Uvjetima ugovaranja, čini predmetni ICT Ugovor između Isporučitelja (tužitelja) i Naručitelja (tuženika). Tužitelj nadalje navodi kako je nesporno tuženik ponudu prihvatio čime je predmetni ICT Ugovor sklopljen. Tužitelj nadlaje navodi kako se cijena isplaćuje u mjesečnim obrocima i to prvi obrok u iznosu od 13.019,21 kn u roku od 15 dana od dana isporuke, a drugi do dvanaesti obrok svaki u iznosu od po 3.254,80 kn u roku od 30 dana od dospijeća prethodnog obroka, tako da posljednji dvanaesti obrok dospijeva u roku od 360 dana od dana isporuke, što tuženik nije ispoštovao već je cijenu samo djelomično platio. Tužitelj zaključno navodi kako je uvidom u njegovu poslovnu dokumentaciju utvrđeno da je tuženik po predmetnom računu koji je izdan na iznos od 48.822,05 kn, dana 23. kolovoza 2016. platio 1. obrok u iznosu od 13.019,21 kn i dana 9. studenog 2016. 2. obrok u iznosu od 3.254,80 kn, što je sve vidljivo iz priložene Analitičke kartice od 17. siječnja 2018. Tužitelj zaključno također ističe kako preostali neplaćeni dio predmetnog računa u iznosu od 32.548,04 kn (list 19 spisa) tuženik nije podmirio te ukoliko tuženik tvrdi suprotno na njemu je teret dokazivanja u smislu Odredbe čl. 219. ZPP-a.

5. Tuženik u svojem podnesku od 21. siječnja 2019. navodi kako je s tužiteljem zaključio Ugovor o ICT poslovnoj suradnji broj BSK temeljem kojeg je tužitelj preuzeo obvezu da će tuženiku izvršiti isporuku opreme i montažu centrale u obiteljskom hotelu u Zadru koji je u vlasništvu tuženika. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj nije u cijelosti ispunio preuzete ugovorne obveze, pa on stoga ne može imati i nema dospjelo potraživanje prema tuženiku u visini kako to traži tužbenim zahtjevom. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj sam izabrao opremu i uređaje koje su instalirali njegovi djelatnici temeljem citiranog Ugovora, te su tako proveli i instalacije. Tuženik navodi kako je oprema prodana na način ugradbe, postavljanja i funkcije. Tuženik navodi kako je prva dva mjeseca po otvaranju hotela čiji je vlasnik, a gdje je instalirana predmetne oprema, o tome upozoravao tuženika što usmenim što pisanim putem i tražio od tužitelja da takve nedostatke ukloni. Međutim tužitelj se na takve prigovore tuženika naprosto oglušio. Tuženik navodi kako je tužitelju čak i platio dio njegovih potraživanja obzirom na opremu koju je tužitelj postavio kod tuženika i djelomično ispunjenu ugovornu obvezu od strane tužitelja, no tuženik ističe kako nije htio plaćati ostatak iz jednostavnog razloga što tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti i nije uklonio nedostatke na kojemu je tuženik ukazivao svojim prigovorima. Tuženik zaključno ističe kako obzirom je riječ o dvostranom obvezujućem ugovoru, vrijedi pravilo istodobnog ispunjenja činidbi, te tuženik nije dužan do kraja ispuniti svoju činidbu dok je ne ispuni i tužitelj pa tako niti platiti iznose koje tužitelj od njega potražuje u postupcima koji se vode, a o kojima je prethodno bila riječ. Tuženik također ističe kako je angažirao tvrtku KRUGOVAL koja je sanirala određene nedostatke na instalaciji opreme koju tužitelj nije uredno postavio, a bio je dužan postaviti temeljem ugovorom preuzete obveze, o čemu je kao dokaz dostavio račune (list 66. dl 69. spisa). Tuženik navodi kako je osim toga angažirao i tvrtku BRIDGE d.o.o. iz Zadra, specijaliziranu za informatičke usluge, čiji radnici su također izveli popravak instalacije koju je radio tužitelj. Tuženik zaključno ističe kako je također angažirao dodatno i tvrtku VIP sada A1 kako bi oni instalirali svoj router za Internet, a sve kako bi Internet u hotelu uopće bio u funkciji.

6. Na ročištu održanom 12. veljače 2019. tužitelj ističe da se fotografijama dostavljenim u spis od strane tuženika (list 60. do 65. spisa) ništa ne može dokazivati te da je na fotografijama vidljivo da su slikane 16. siječnja 2019., a vrijeme isporuke i montaže opreme je u 2016. g. Tužitelj nadalje ističe kako je nejasno što su tuženiku popravljali drugi izvođači, a račune koje dostavlja ne mogu se dovesti ni u kakvu vezu s onime što je tužitelj trebao i u konačnici isporučio tuženiku. Tužitelj nadalje navodi kako je ključna činjenica da tuženik nikada nije pismeno izvijestio tužitelja kako ima bilo kakvih nedostataka o isporučenoj opremi kao niti da nešto nije u redu s uslugom. Tužitelj također navodi kako tuženik nikada nije osporio tužiteljev izdani račun te da se tuženik kao kupac nije koristio niti jednim svojim pravom ukoliko je smatrao da na isporučenoj opremi i usluzi postoje bilo kakvi materijalni nedostaci niti je o istim izvijestio tužitelja kao prodavatelja.

7. Podneskom od 29. travnja 2019. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 12. rujna 2019. kojem je kao prilog tuženik dostavio prilog nalaza sudskog vještaka Ivice Šustića kojeg je vještak sačinio u predmetu Trgovačkog suda u Zadru Povrv- 277/17 koji se također vodi između parničnih stranaka radi isplate, temeljem istog pravnog i činjeničnog osnova kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj nadalje ističe kako se predmetnim vještačenjem ništa ne može dokazivati, naime na samim fotografijama je vidljivo kako su iste slikane 16. siječnja 2019., a vrijeme isporuke i montaže opreme je 2016. Tužitelj ističe kako je nejasno što su to tuženiku popravljali drugi izvođači, a računi koje dostavlja ne mogu se dovesti u nikakvu vezu s onime što je tužitelj trebao i što je u konačnici i isporučio tuženiku. Tužitelj ističe kako je samo vještačenje provedeno nakon što je tuženik, kako sam navodi, u više navrata angažirao servisera "Krugoval", stoga stanje u vrijeme provođenja vještačenja nikako nije moglo biti isto kao i u vrijeme isporuke i montaže opreme od strane tužitelja. Tužitelj također ističe kako tuženik nikada nije pisano izvijestio tužitelja kako ima bilo kakvih nedostataka na isporučenoj opremi kao niti da nešto nije u redu s uslugom. Tuženik nikada nije osporio tužiteljev izdani račun. Tužitelj zaključno ističe kako navodi tuženika da je angažirao servisera "Krugoval" radi saniranja "određenih nedostataka" na instalaciji su evidentno paušalni, naime neživotno je i nelogično da je tuženik tako postupio tek 10 mjeseci kasnije, dakle tek 1. 2. 2017. , kojeg datuma je izdan prvi od tih po tuženiku dostavljenih računa, a do kojeg datuma je tuženik sukladno Ugovoru već trebao platiti tužitelju gotovo sve ugovorene mjesečne rate.

8. Podneskom od 5. veljače 2020. tužitelj navodi kako nije suglasan s korištenjem ispitanih svjedoka u postupku pred Trgovačkim sudom u Zadru, te smatra kako su iskazi svjedoka pristrani. Tužitelj nadalje ističe kako nije suglasan s korištenjem vještačenja iz razloga što je provođenje ovakvog vještačenja bilo nepotrebno zbog proteka vremena od dana postavljanja instalacija pa do provođenja vještačenja, koje je duže i od dvije godine. Tužitelj nadalje ističe kako je na samim, fotografijama vidljivo kako su iste slikane 16. siječnja 2019. , a vrijeme isporuke i montaže opreme jest 2016. godina. Tužitelj također ističe kako je nejasno što su to tuženiku popravljali drugi izvođači, a računi koje dostavlja ne mogu se dovesti u nikakvu vezu s onime što je tužitelj trebao i što je u konačnici isporučio tuženiku.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu iznosa od 470,91 EUR sa zateznim kamatama prema računu tužitelja broj 7742-1003-0005 od 29. lipnja 2016. ispostavljenom na iznos od 470,91 EUR na ime neplaćene cijene za isporučenu ICT opremu i to prema ugovoru zaključenom između stranaka, popisom tj. prihvatom ponude ICT rješenja TV sustava v2 br. 2104-2-2016-SB od strane tuženika kako je to i razvidno iz predmetne prihvaćene ponude tj. ugovora (list 24. do 28. spisa).

11. Nije sporno među strankama sklapanje navedenog ugovora kojim se tužitelj obvezao isporučiti ICT rješenje specificirana navedenom ponudom TV sustava v2 broj 2104-2-2016-SB, a isto tako nije sporno niti da je tuženik platio djelomično potraživanje po ovom ugovoru, i to prvi obrok u kojem je uključen PDV, tj. u iznosu od 1.727,95 EUR, te drugi obrok u iznosu od 431,99 EUR, te da je preostao neplaćeni dio od 470,91 EUR koji tužitelj potražuje u ovoj parnici.

12. Tužitelj je na spis dostavio primopredajni zapisnik 0781-V3-2016 od 10. svibnja 2016 (list 51. do 52. spisa) u kojem se navodi da se istim potvrđuje da je tužitelj isporučio svu opremu i/ili uslugu prema ugovorenoj specifikaciji koja se navodi u ovom primopredajnom zapisniku po vrsti opreme i usluge i po količini opreme, te u pogledu utrošenih sati za usluge instalacija i edukacija.

13. Iz uvida u ovaj primopredajni zapisnik od 10. svibnja 2016. (list 51. do 52. spisa) je razvidno da je isti potpisan po tuženiku (uz žig tuženika) potvrđuje da je tuženik primio ovu specificiranu opremu i usluge.

14. Po svom sadržaju, predmetni zaključeni Ugovor ima obilježje kupoprodajnog ugovora iz članka 376. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08) (sama instalacija opreme i edukacija koja je navedena u specifikaciji je esencijalno vezana uz stvar tj. vrstu opreme i kupoprodaju).

15. Tuženik je u svom prigovoru naveo da tužitelj nije ispunio sve preuzete obveze i da smatra da je njegova obveza prema tužitelju u daleko manjem iznosu.

16. Članak 10. predmetnog ugovora u uvjetima ugovaranja pod dijelom "mjesto isporuke i odgovornost za materijalne nedostatke", u stavku – odlomku 4 je navedeno da je naručitelj obvezan prilikom pregleda Opreme kod preuzimanja o uočenim vidljivim nedostatcima opreme, ako su pregledu nazočni predstavnici obje ugovorne strane, odmah obavijestiti HT odnosno ovdje tužitelja, a ako nije nazočan predstavnik HT-a, tada najkasnije u roku od 3 dana od dana pregleda i preuzimanja opreme, te je također određeno da je u obavijesti o nedostatcima opreme, naručitelj (tj. tuženik) obvezan specificirati o čemu se oni sastoje i pozvati HT, tužitelja da pregleda stvar, pri čemu je HT, tužitelj obvezan postupiti po obavijesti naručitelja i pregledati opremu, najkasnije u roku od 3 radna dana od primitka obavijesti.

17. Člankom 403. st. 1. ZOO-a određena je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled čime to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostatcima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo kojem mu po toj osnovi pripada, a stavkom 2. iste odredbe je određena da kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo kojem mu po toj osnovi pripada dok je u pogledu skrivenih nedostataka, čl. 404. st. 1. ZOO-a određeno da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

18. Tuženik je u prigovoru naveo da njegova obveza prema tužitelju u daleko manjem iznosu te se ovi navodi, iako tuženik to nije izričito naveo, mogu smatrati zahtjevom za sniženje cijene iz čl. 410. st. 1. toč. 3 ZOO-a.

19. U slučaju zahtjeva kupca za sniženje cijene iz čl. 410. st. 1. toč. 3. ZOO-a, prema čl. 420. ZOO-a, cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Međutim, da bi se odlučilo o zahtjevu za sniženje cijene kao o jednom od prava kupca u slučaju postojanja nedostataka na prodanoj stvari, pretpostavka je pravovremeno izjavljeni prigovor u odnosu na same nedostatke, sukladno čl. 403. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 404. st. 1. ZOO-a (odmah odnosno bez odgađanja s obzirom da se radi o trgovačkom ugovoru), a kako je tom izrekom i određeno u čl. 410. st. 1. ZOO-a u kojem je propisano da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ima pravo po svom izboru tražiti, između ostalog, i sniženje cijene (pri čemu se i eventualno navodni manjak opreme smatra materijalnim nedostatkom stvari).

21. Prema tome, obveza kupca je prvenstveno izjaviti pravovremeni prigovor prema odredbama čl. 403. st. 1. i 2. i čl. 404. st. 1. ZOO-a.

22. Tuženik, protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaze da bi uopće prigovorio isporučenoj opremi od strane tužitelja, a također nije niti naveo, a pogotovo dostavio dokaze o kakvim se uopće navodnim nedostatcima radilo i u pogledu koje opreme, te nije dostavio dokaze u pogledu kojih to obaveza (niti je uopće naveo te obveze) tužitelj nije iste ispunio (s obzirom na svoj navod iz prigovora da tužitelj nije ispunio sve preuzete obveze), a u odnosu na ove navedene činjenice je teret dokaza na tuženiku s obzirom da je tužitelj sa svoje strane dostavio predmetni ugovor i primopredajni zapisnik kao dokaz ispunjenja preuzete obveze, pri čemu je tuženik dio potraživanja i platio (dapače drugi obrok od 431,99 EUR je platio dana 9. studenog 2016., dakle šest mjeseci od primitka robe i usluga, tj. potpisa primopredajnog zapisnika).

23. Stoga, kako je tužitelj u ovom predmetu dokazao da je ispunio svoju ugovornu obvezu i iz predmetnog zaključenog ICT ugovora, a u odnosu na potraživani iznos, tuženik sa svoje strane protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaz da bi ga platio, to je tužitelju dosuđen utuženi iznos od 470,91 EUR kao preostali neplaćeni dio potraživanja, temeljem čl. 376. ZOO-a i ugovora o kupoprodaji, te je održan platni nalog za isplatu utuženog iznosa prema čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Člankom 5. predmetnog ugovora je ugovoreno da je krajnji rok dospijeća novčane obveze – 360 dana, a da se cijena isplaćuje u mjesečnim obrocima, i to prvi obrok u iznosu od 1.727,95 EUR u roku od 15 dana od dana isporuke, a 2. -12. obrok svaki u iznosu 431,99 EUR u roku od 30 dana od dospijeća prethodnog obroka tako da posljednji 12. obrok dospijeva u roku od 360 dana od dana isporuke.

25. Kako tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću, to sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO za odnose iz trgovačkih ugovora jer pretplatnički ugovor sklopljen između Hrvatski Telekom d.d. i tuženika predstavlja ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. pa se radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a. Dospijeće tražbine sud je utvrdio na temelju računa u spisu jer tuženik nije osporavao sam datum dospijeća.

26. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a troškovi parničnog postupka priznati u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 183/23 – dalje: Tarifa).

27. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zz tuženika i zz tužitelja budući da zz tužitelja i zz tuženika nisu pristupili ročištu od 7. studenog 2024. koje je sazvano radi saslušanja stranaka. Naime, odredbom članka 265. stavak 2. ZPP-a propisano je da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Sud također nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka CP, ŽP, TP, NP i VP iz razloga jer nije jasno navedena okolnost na koju bi se predloženi svjedoci trebali saslušavati, a i eventualno saslušavanje istih dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja postupka. Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivice Šustića, dipl. ing. od 20. siječnja 2019. s obzirom da je isto vještačenje provedeno nakon što je tuženik, koji to i sam navodi, u više navrata angažirao servisera "Krugoval" te stanje u vrijeme provođenja predmetnog vještačenja nikako nije moglo biti isto kao i u vrijeme isporuke i montaže opreme od strane tužitelja. Sud također nije proveo dokaz vještačenja po vještaku telekomunikacijske struke na okolnost da tužitelj preuzetu ugovornu obvezu nije ispunio s obzirom na činjenicu da bi predmetno vještačenje bilo provedeno nakon što je tuženik, kako sam navodi angažirao servisera "Krugoval", stoga stanje u vrijeme provođenja vještačenja nikako nije moglo biti isto kao i u vrijeme isporuke i montaže opreme od strane tužitelja.

28. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 112,06 EUR sa PDV-om u skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11., 114/12. – dalje: Pravilnik) i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 165,90 EUR sa pripadajućim PDV-om 25% prema Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi 277,97 EUR.

29. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14 i 73/17- dalje: OZ) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a u granicama postavljenog zahtjeva.

30. Tužitelju nije priznat paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 5,77 EUR kao ni materijalni trošak u iznosu od 4,98 EUR s obzirom da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da mu je ovaj trošak stvarno nastao. Pri tome valja istaknuti da je odredbom čl. 6. Pravilnika propisano da javnobilježnička nagrada koja se plaća u jedinstvenom iznosu navedenom u toj odredbi obuhvaća i troškove dostavljanja rješenja o ovrsi strankama. Tužitelj nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da mu je nastao neki drugi trošak dostave koji ne bi bio obuhvaćen javnobilježničkom nagradom iz čl. 6. Pravilnika. Tužitelju nisu priznati materijalni troškovi jer nije dokazao iznos stvarnih izdataka koji su mu nastali. Tužitelju dakle nije priznat ovršni trošak u iznosu od 10,75 EUR.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 155. u vezi sa člankom 154. st. 1. ZPP-a te su tužitelju s obzirom na cjelovit uspjeh u parnici priznati troškovi podneska od 17. siječnja 2018., 23. travnja 2019. i 5. veljače 2020., za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 14. ožujka 2018., 12. veljače 2019., 4. veljače 2020., 24. veljače 2020., 6. lipnja 2022., 1. rujna 2022., 18. listopada 2022., 7. studenog 2024. i 18. veljače 2025., za svako ročište u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupan iznos od 2.400,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) sveukupno iznosi 3.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,65 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj. 37/23., dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova po ukupnom iznosu od 3.089,65 EUR.

32. Na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 11. travnja 2025., kao dana donošenje presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Sudac:

Dina Jellin

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 8 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).