Poslovni broj Pn-30/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužiteljice SA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Metković, Građansko upravni odjel, radi isplate zbog stjecanja bez osnove i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i uz punomoćnika, te zakonskog zastupnika tužene, 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ (52634238587) platiti tužiteljici SA (oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 25.000,00 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe 27.12.2024.god. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, te se nalaže tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužiteljici, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija više zatraženi parnični trošak tuženice i to u iznosu od 500,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27. prosinca 2024. navodi:

- da je u parničnom postupku koji je vodio protiv tužene Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva, i to temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br.P-37/19 od 24. svibnja 2022., zajedno sa svojim bratom TA i sestrom AA, svaki u dijelu od po 1/3 naspram tužene Republike Hrvatske, utvrđeno da su bili vlasnici nekretnine označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 2146 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima

E,F,G,H,I,AY,AO,AP,AQ,AR,AS,AT,E, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 637 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima N,O,P,CA,CB,AI,AJ,AKAL,AZ,N, a koji se nalaz i mišljenje i skica lica mjesta vještaka Marka Vukše od 21.12.2020.god. imaju smatrati sastavnim dijelom ove presude, pa su isključivo tužitelji ovlašteni zatražiti isplatu naknade za izvlaštenje navedenih nekretnina,

- da je pod toč. II. navedene presude utvrđeno je da su I-tužiteljica SA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], II- tužitelj TA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i III- tužiteljica AA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 9, svaki u dijelu od po 1/3 vlasnici nekretnina označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 1163 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima A,B,C,D,AX,AT,AU,AV, AW,A, te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 132 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima D,E,AT,AX,D, - dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1959 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima I,J,K,L,M,N,AZ,AL,AM,AN, AO,AY,I - dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3476 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,Z, AA,AB,AC,AD,AE,AF,AG,AH,AI,CB, CA,P, a koji se nalaz i mišljenje i skica lica mjesta vještaka Marka Vukše od 21.12.2020. se imaju smatrati sastavnim dijelom ove presude, pa su ovlašteni tužitelji na temelju ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tužene,

- da su ugovorima o darovanju od **.**.2023. TA i AA darovale tužiteljici SA sve nekretnine i prava na tim nekretninama koje im pripadaju temeljem naprijed navedene pravomoćne i ovršne odluke suda,

- da su za potrebe gradnje autoceste Split-Ploče, dionica [adresa] – [adresa], naprijed navedene nekretnine tužiteljice oduzete u postupku koji se vodio pred tijelima Ureda državne uprave Republike Hrvatske, dok joj je isplata naknade za oduzeto zemljište i tzv. poboljšice (suhozid, zasađene kulture i dr.) uvjetovana ishođenjem naprijed navedene pravomoćne sudske odluke, obzirom da za k.o.

[adresa] nisu formirane zemljišne knjige suda,

- da obzirom da je tužiteljica ishodila naprijed navedenu presudu opisanu pod toč. I. tužbe kojom dokazuje vlasništvo nekretnina koje su joj oduzete za potrebe gradnje autoceste, to za oduzeto zemljište, te za uništena 40 stabla maslina, dva stabla smokve, šume koja joj je mogla poslužiti za ogrjev od 40 m3, te 60 m suhozida kojim je bila ograđena navedena nekretnina, s navedenog osnova od Republike Hrvatske traži isplatu iznosa od ukupno 25.000,00 EUR-a, a na koji iznos tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od dana 27.12.2024.god. kao dana podnošenja tužbe do isplate,

- da se u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku, tužiteljica u smislu odredbe čl.186a Zakona o parničnom postupku obratila s prijedlogom za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, međutim, na njezin zahtjev nije odgovoreno.

2. U odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2025. tužena navodi:

- da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti,

- da se prvenstveno ističe prigovor nenadležnost suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, tužiteljica potražuje određene novčane iznose na temelju „isplate naknade za izvlaštenje nekretnina“ i to navodno u postupcima vođenim pred „tijelima Ureda državne uprave Republike Hrvatske“ kako se to navodi u predmetnoj tužbi. Nedvojbeno se postupci izvlaštenja vode sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN 74/14, 69/17, 98/19) koji predstavlja lex specialis u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica, prema navodima tužbe, smatra da joj kroz navedene postupke i sklopljene nagodbe pred istim tijelom, nisu isplaćeni navodno dužni iznosi te je jasno da iste, čak i da su potraživanja osnovana što se spori, ne može potraživati u sudskom postupku već isključivo u postupku pred upravnim tijelima sukladno odredbama naznačenog Zakona,

- da se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije i neodređenosti tužbe i tužbenog zahtjeva koji po mišljenju tužene nisu podobni za raspravljanje te nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe,

- da tužiteljica kao osnov potraživavanja navodi presudu Općinskog suda u Metkoviću P-37/2019. od 24.05.2022. kojom je utvrđeno da bi tužiteljica za 1/3 dijela bila vlasnica određenih nekretnina te da je ovlaštena zatražiti isplatu naknade za izvlaštenje istih nekretnina, i to nekretnina preko kojih je prošla dionica autoceste A1 te županijske ceste 6211 [adresa]. Istom presudom tužiteljica je utvrđena i suvlasnicom za 1/3 dijela izvjesnih nekretnina te ovlaštena na uknjižbu. Po mišljenju tužene iz predmetne tužbe je nejasno za koje se površine potražuju navodno dužni iznosi. Jasno je kako tužiteljica nema pravni interes za potraživanja naknade za nekretnine na kojima je utvrđena kao suvlasnica i ovlaštena za upis. Po mišljenju tužene priloženi ugovori o darovanju nemaju karakter ovlaštenja za potraživanje bilo kakvih novčanih iznosa budući se po svom sadržaju odnose samo na nekretnine u vlasništvu tužitelja po presudi Općinskog suda u Metkoviću P-37/2019. od 24.05.2022.,

- da tužena smatra kako iz priloženih isprava i dokaza na koje se tužiteljica poziva ne proizlazi njen legitimitet za pokretanje predmetnog postupka,

- da iz sadržaja tužbe, proizlazi kako bi stranka u postupku bile Hrvatske autoceste d.o.o. te Županijska uprava za ceste Split kao korisnici eventualnog izvlaštenja te da bi isti bili obveznici isplate određenih iznosa na ime izvlaštenja, dakako pod uvjetom da su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Stoga tužena smatra kako je tužiteljica, ukoliko drži da joj eventualni korisnik izvlaštenja nije isplatio sve pripadajuće iznose, tužbeni zahtjev trebala usmjeriti upravo na eventualne korisnike izvlaštenja Hrvatske autoceste d.o.o. i Županijsku upravu za ceste Split čak i da je to moguće kroz sudski postupak,

- da se Ističe i prigovor vandobnosti zahtjeva tužiteljice budući je ista zahtjev za posebnim vidom potraživanja s osnova izvlaštenja podnijela izvan predviđenih zakonskih rokova prekluzivne naravi sukladno odredbama Zakona koji predstavlja lex specialis u ovoj pravnoj stvari,

- da tužiteljica ne prilaže niti predlaže dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, štoviše, priložena dokumentacija u proturječju je sa navodima tužbe, a tužbeni navodi su u suprotnosti sa propisima koji se primjenjuju u predmetnoj pravnoj stvari,

- da se ističe i prigovor zastare budući je iz priloženih isprava te s obzirom na osnov potraživanja na koji se sama tužiteljica poziva vidljivo kako bi potraživanje bilo zastarjelo čak i da je osnovano što se spori,

- da u svakom slučaju tužena predlaže sudu, sukladno odredbama čl. 211 ZPP-a, da Hrvatske autoceste d.o.o. Širolina 4, Zagreb, i Županijsku upravu za ceste Split Ruđera Boškovića 22, Split, kao treće osobe obavijesti o otpočetoj parnici u konkretnoj pravnoj stvari, s obzirom da tužiteljica ističe zahtjev s osnova isplate naknade, budući ista navodi da je na nekretninama u njenom vlasništvu izgrađena dionica autoceste A1 investitora Hrvatske autoceste d.o.o., te Županijska uprava za ceste Split,

- da je u konkretnom slučaju jasno da i pored činjenice da je tužena nominalno označena kao stranka u postupku, kako tužiteljica kroz činjenični opis same tužbe, brojne isprave i podneske, u naravi potražuje naknadu štete od Hrvatskih autocesta d.o.o. i ŽUC Split kao izvođača radova i investitora na predmetnoj nekretnini, a ustaljena sudska praksa kroz niz sudskih odluka viših sudova zauzela je nedvojbeno stajalište u istovrsnim predmetima kako su legitimirani tuženik upravo upravitelji prometnica te se stoga predlaže sudu predmetnu tužbu bez daljnje rasprave odbaciti,

- da tužiteljica nije jasno odredila ni pravni osnov potraživanja,

- da u svakom slučaju, na koji god institut se tužiteljica pokušava pozvati, da li na institut stjecanja bez osnove, naknade štete sukladno odredbama ZOO-a ili čl. 33. st. 3. ZV-a ili, potraživanje tužiteljice je zastarjelo čak i da je osnovano što se spori,

- da čak i da je moguća primjena navedenog instituta ZV-a, ustaljena sudska praksa je utvrdila kako bi se tada imao kao zastarni rok primijeniti opći zastarni rok, sa početkom dospijeća onog trenutka kad tužitelji ne mogu više tražiti povrat odnosno izgradnjom ceste odnosno konkretnije kada je cesta dovedena u stanje prema kojemu je i tužitelj sa sigurnošću mogao zaključiti da mu je nekretnina nepovratno oduzeta (kada je po redovitom tijeku stvari šteta postala izvjesna). U konkretnom slučaju, kako je više navedeno, kroz izvršeni očevid u sudskim spisima, utvrđeno je kako je na dijelu predmetnih nekretnina 03.11.2020. u prometu dionice autoceste A1 i Županijske ceste 6211. Po samoj logici stvari, cesta je u cijelosti izgrađena prije njenog puštanja u promet, a notorno je dionica autoceste [adresa] oko koje su pozicionirane predmetne nekretnine puštena u promet 20 prosinca 2013. godine, a dionica Županijske ceste 6211 i znatno ranije te je u cijelosti vidljiva na DOF podlozi Informacijskog sustava prostornog uređenja još 2011. godine,

- da kako je predmetna tužba podnijeta 27.12.2024. godine., jasno je kako je od 2013., kao godine u kojoj su sve dionice cesta od interesa puštene u promet, do dana podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok. Dakle tužiteljica podnosi tužbu nakon čak 11 godina od trenutka puštanja u promet dionice autoceste A1, a 13 godina od kada je dionica Županijske ceste 6211 kao u cijelosti izgrađena vidljiva na javnim preglednicima Geodetske uprave. Dakle najkasnije 2011. odnosno 2013. godine tužiteljica više nije mogla zahtijevati povrat predmetnih nekretnina u dijelu u kojima su preko istih puštene u promet dionice javnih prometnice što bi predstavljalo trenutak dospijeća navodne tražbine, a svakako to nije mogla zahtijevati niti ranije već sa izvođenjem značajnijih radova na navedenim dionicama, te je do dana podnošenja predmetne tužbe višestruko protekao opći zastarni rok,

- da čak i da je u konkretnom slučaju moguća primjena instituta naknade štete sukladno odredbama ZOO-a, u svakom slučaju je prošao subjektivni trogodišnji zastarni rok od trenutka saznanja za štetu i počinitelja te opetovano petogodišnji rok od nastanka štete. Kako je više navedeno, tužiteljica, čak i da postoje pretpostavke odgovornosti za štetu što se spori, za štetu i počinitelja saznaje najkasnije 2011. godine, raspolaže nalazom i mišljenjem vještaka Marka Vukše 2020. godine. Dakle tužiteljica je upoznata sa cjelokupnim obuhvatom projekta i sa izvođačem radova te svrhom radova. Nedvojbeno je i kako je ustaljena sudska praksa kroz niz odluka Ustavnog suda RH te Vrhovnog suda RH zauzela stajalište kako vođenje postupaka radi utvrđenja prava vlasništva te upravnih postupaka radi ishođenja naknade ne predstavlja prekid zastarijevanja,

- da je u konkretnom slučaju moguća primjena instituta naknade štete sukladno odredbama ZOO-a, potrebno je dokazati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu koje ovdje nedostaju što je potvrđeno kroz brojne odluka Vrhovnog suda RH,

- da su Hrvatske autoceste d.o.o. i Županijska uprava za ceste izvodile su radove sukladno ispravama ishođenim od nadležnih tijela postupajući s povjerenjem u stanje zemljišnih knjiga, dakle u konkretnom slučaju nedostaje štetna radnja, protupravnost štetne radnje te uzročna veza između štetne radnje i štete,

- da navedena stajališta potvrđuje već doista ustaljena sudska praksa kroz niz odluka Vrhovnog suda RH te Ustavnog suda RH kao i niz odluka Županijskih sudova.

3. Na pripremnom ročištu osvrćući se na navode tužene iz odgovora na tužbu i pripremnog podneska od 5. ožujka 2025., tužiteljica pojašnjava i navodi, a čime izbjegava eventualnu presudu iznenađenja:

- da nije osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tužiteljice u ovom parničnom predmetu budući tužiteljica svoje potraživanje temelji na presudi ovoga suda posl. br. P-37/19 od 24.05.2022., a koja presuda je postala pravomoćna 16.05.2023. zbog čega tužiteljica nije bila aktivno legitimizirana za podnošenje ove tužbe jer nije bila vlasnica predmetne nekretnine, pa kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 27.12.2024. to očito nije protekao niti petogodišnji zastarni rok radi stjecanja bez osnova, kao niti trogodišnji zastarni rok za tužbu radi naknade štete,

- da nije osnovan niti prigovor tuženika kako tužiteljica nije aktivno legitiminirana za podnošenje ove tužbe, budući da iz parničnog predmeta P-37/19 proizlazi vlasništvo tužiteljice i njezinog brata i sestre na predmetnoj nekretnini, te ugovora o darovanju koje je tužiteljica dostavila uz tužbu iz kojih proizlazi kako su brat i sestra tužiteljice TA i AA darovali predmetnu nekretninu tužiteljici i ustupili joj sva prava na toj nekretnini, pa tako i pravo da potražuje isplatu od tuženika u ovom parničnom predmetu,

- da nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženik istakao u svom odgovoru na tužbu budući je izvođenje radova bilo izvršeno za potrebe izgradnje autoceste, pa i samo oduzimanje zemljišta, to je, uzimajući u obzir da se sukladno čl. 2. Zakona o javnim cestama koji je vrijedio u vrijeme spornog štetnog događaja (uništenja kultura i oduzimanja zemljišta za potrebe izgradnje javne ceste) javne ceste upisuju kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo RH. Stoga, kako se jasno radio o upisu/stjecanju upisa autoceste u korist RH, tužiteljica je ispravo pasivno legitiminirana RH jer je izgradnja iste i upis iste u zk, vršen u njenu korist,

- da u odnosu na nekretnine označene kao dio k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] traži naknadu štete, dok u odnosu na ostale čestice zemlje dio k. č. [katastarska čestica], dio k. č. [katastarska čestica], dio k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] traži naknadu štete zbog umanjene vrijednosti zbog nemogućnosti i otežanog pristupa, jer su iste s jedne strane ograđene pristupnom cestom (4377/25) a s druge autocestom (4377/17), što će se utvrditi prilikom očevida na licu mjesta.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to prvenstveno pročitao priklopljeni spis P- 37/2019, te saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku (list spisa 64-65). Sud je dakle prvo izvodio dokaze vezano za istaknuti prigovor zastare potraživanja ovdje tužiteljice, a oslonom na načelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, i to jer je tužiteljica u zastari sa svojim zahtjevima iz niže navedenih razloga.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je presudom Općinskog suda u Metkoviću P-37/2019 od 24. svibnja 2022. utvrđeno da bi tužiteljica za 1/3 dijela bila vlasnica određenih nekretnina te da je ovlaštena zatražiti isplatu naknade za izvlaštenje istih nekretnina, i to nekretnina preko kojih je prošla dionica autoceste A1, te županijske ceste 6211 [adresa],

- da je tijekom cijelog postupka u svim nalazima i mišljenjima povodom tužbe za utvrđenje prava vlasništva, po imenovanom vještaku Marku Vukši, utvrđeno da je nekretnina na kojoj su izgrađene javne prometnice dovedena u stanje kada se sa istome više nije moglo raspolagati,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora radi kojim potražuje određene novčane iznose na temelju „isplate naknade za izvlaštenje nekretnina“ koju je ODO Metković zaprimilo 9. kolovoza 2024.,

- da je tužiteljica 27. prosinca 2024. podnijela tužbu i to s osnova isplate naknade koja bi joj kao vlasnici izvlaštene nekretnine pripadala.

7. Među strankama je dakle sporno, a što proizlazi iz navoda stranaka tijekom postupka:

- da li je ovaj sud nadležan za ovako postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice,

- aktivna legitimacija tužiteljice odnosno pravni interes za podnošenje ove tužbe,

- pasivna legitimacija tuženice,

- određenost tužbenog zahtjeva, te da li se tužiteljica na pravilan način obratila ODO GUO Metković u svom zahtjevu za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a. ZPP-a,

- da li je tužiteljica u zastari sa svojim zahtjevima,

- osnovanost zahtjeva, te

- visina zahtjeva.

8. Naime, tužena u svom stranačkom iskazu tvrdi:

- da je živjela u [adresa], a vezano za nekretnine u [adresa] je se oslanjala na svoga brata TA, budući je isti živio na tom području,

- da se negdje 2014. godine raspitivala što je sa njihovom zemljom koja je starina, a tuda bi prošla autocesta, te su misli, u Uredu državne uprave joj rekli da se mora prvo utvrditi kao vlasnikom odnosno suvlasnikom, te da tek onda može ostvariti svoja prava vezano za izvlaštenje odnosno oduzimanje zemljišta kao i umanjenje vrijednosti zbog otežanog pristupa na zemljište koje joj nije oduzeto,

- da je također znala otprilike kuda je zacrtan autoput te da će naknadu za njihovo zemljište, koje je sada samo njeno, dobiti automatizmom,

- da kao najstarije dijete u obitelji je baš na predmetnim nekretninama pomagala ocu u poljoprivrednim radovima sve dok nije otišla u Zagreb 1968. godine, a znala je obrađivati masline, saditi ljutiku, sočivicu i druge kulture, a nakon odlaska u Zagreb također bi zemlju obilazila kada bi došla u [adresa],

- da što se tiče ove nekretnine, koja je predmet ovoga postupka, zna da je u tužbi kojom je dokazivala tada svoje suvlasništvo za potrebe geodetskog snimanja očistila i pripremila tu nekretninu da bude prohodna za geodetu,

- da kada je geodeta iz Metkovića bio na terenu i snimao ove čestice, misli da se radi o Marku Vukši, također bila na terenu i pokazivala granice sada njene parcele, a ista ima i dosta suhozida,

- da je emotivno vezana za ovu zemlju jer je to zemlja njenih predaka, te je ista za nju jako važna,

- da što se tiče sada stanja zemljišta koje je ostalo, kuda nije prošla cesta, može reći da je stanje relativno dobro, da još ima maslina i misli bajama i smokava, a najviše tih stabala ima na ovoj čestici između autoceste i županijske ceste pa čak neke masline izbijaju i sa pojasa ceste,

- da što se tiče pristupa njenim nekretninama, a koje nisu u pojasu cesta i autocesta, otežan je pristup toj nekretnini koja se nalazi između ceste i autoceste kao i komadu koji se nalazi poviše autoceste,

- da kada kaže otežan pristup pod time mislim da se ne može pristupiti nikakvim radnim strojem niti vozilom zbog visinske razlike terena, pa se jedino može pristupiti pješke, a i za to bi trebalo imati nekakav konop,

- da što se tiče ovoga zemljišta, a kuda je prošla cesta i autocesta misli da je tu bilo oko 40-ak maslina, možda 5-6 stabala smokve, kao i 5-6 stabala bajama, a kojih više nema zbog prolaska ceste i autoceste,

- da su prilikom gradnje ceste i autoceste porušili i sada njene suhozide koji su tu bili na terenu,

- da može reći da su kod izgradnje ove županijske ceste izvođači sav materijal, a pod to misli zemlju i kamen ostavili tj. zgrnuli na to njeno zemljište koje joj je ostalo izvan pojasa ceste,

- da sada njena nekretnina graniči što se tiče istoka sa HA, dok je sa zapadne strane HA S, a što se tiče na koji način su isti ostvarili svoju naknadu za svoje zemljište ne može sa sigurnošću potvrditi ali je čula da su isti obeštećeni u postupku nagodbe,

- da u [adresa] otkako je otišla u Zagreb često dolazi kako sama tako i sa svojom obitelji jer ima tu i svoju kućicu, tu se rodila i često posjećuje svoj [adresa],

- da je za izgradnju autoceste na ovome području prvo čula medijski jer se o tome pričalo, a zna i da je jednom prilikom kada je bila u [adresa] išla šetati i obilaziti svoje nekretnine te je na ovim nekretninama vidjela neke biljege što bi dalo naslutiti da bi autocesta prošla tuda,

- da se sjeća da je jedanput bila na terenu, a da je tada sudac bio jedan T koji je rekao da se ne može hodati nekretninama koje su tada bili tužili, te da to treba prvo očistiti, a zna i da je taj dan bilo jako vruće,

- da je već tada u tom trenutku na terenu bila i cesta i autocesta,

- da nakon podnošenja vlasničke tužbe i ishođenja presude se više nije obraćala nikakvom uredu državne uprave, a vezano za naknadu za oduzeto i umanjeno zemljište,

- da se nije obraćala za naknadu niti autocestama niti županijskim cestama kako za oduzeto zemljište tako niti za štetu koju su joj napravili ostavljanjem zemlje i kamena na nekretnini, a nije niti mogla jer tada nije imala dokumentaciju kojom bi potvrdila svoje vlasništvo.

9. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice.

9.1. Dakle, tužiteljica je iskazivala da je cijeli svoj život od malih nogu dolazila na nekretnine koje su predmet ovdje spora, da zna za trasu odnosno pojas cesta još od samog početka i prije samih radova, kao i da je iste za potrebe spisa P-37/2019 očistila tj. za potrebe snimanja stalnog sudskog vještaka, te je stoga morala znati kako i na koji način se pristupa preostalim parcelama, kao i za uništenu imovinu, a što je uostalom sve i prikazano u vještvu stalnog sudskog vještaka (list spisa 39-49), a koji iskaz tužiteljice je u potpunosti identičan sa utvrđenima iz spisa P-37/2019.

9.2. Slijedom navedenog sud zaključuje i da između stranaka i nije sporno saznanje tužiteljice za sve gore navedene činjenice, već da je sporno od kada teku potrebni rokovi za ostvarenje prava tužiteljice budući ista drži da je relevantan početak zastare podnošenje ove tužbe (27. prosinca 2024.) odnosno, podredno pravomoćnost presude P-37/2019 (16. svibnja 2023.), dok sud smatra da je početak roka zastare najkasnije kad je tužiteljica saznala ili mogla saznati za sve potrebne radnje i činjenice, a to je nesporno najkasnije 7. lipnja 2017. (list spisa 29 priklopljenog spisa P-37/2019), kada je u podnesku navedeno da su predmetne nekretnine očišćena na terenu, a i tužiteljica je u svom stranačkom iskazu potvrdila da je sama čistila predmetne nekretnine, kao i općenito da joj je poznata predmetna situacija jer obilazi predmetne nekretnine u cijelom svom životnom periodu.

9.3. Valja napomenuti i da je tuženica pred sudom iskazala da nije potraživala nikakve naknade od Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta, odnosno Županijske uprave za cestu, odnosno da nakon prvotnog informiranja kod Ureda državne uprave 2014. godine nije poduzimala nikakve pravne radnje da bi ostvarila bilo kakvu naknadu za oduzetu, uništenu ili umanjenu vrijednost bilo koje imovine čime bi eventualno mogla prekinuti tijek zastare, a to što je pokrenula vlasničku tužbu nije od utjecaja na ishod ovoga spora već samo dokazuje činjenice da ista jako dobro zna tko je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog zemljišta, te tko upravlja predmetnim prometnicama kao i da su iste na terenu odavno izgrađene.

10. U odnosu na stvarnu nadležnost općinskih sudova:

10.1. Člankom 1. ZPP-a se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka, dok je člankom 2. ZPP-a propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku te da sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.

10.2. Slijedom navedenog budući je razvidno da se tužiteljica obratila ovome sudu upravo iz razloga što svoja prava nije uspjela ostvariti pred upravnim tijelima, a iz historijata tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i samog postupka je razvidno da ista ima pravo na vođenje ovakvog postupka, sud je odlučio raspravljati o ovoj pravnoj stvari odnosno da je općinski sud nadležan za ovako postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice odnosno pravni interes za podnošenje ove tužbe:

11.1. Uvidom u presudu Općinskog suda u Metkoviću P-37/2019 od 24. svibnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljica pravomoćno utvrđena da je ista bila suvlasnica nesporno određene zemljine površine dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te da je vlasnica nesporno određene zemljine površine dijela k. č. [katastarska čestica], dijela k. č. [katastarska čestica], dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina].

11.2. Uvidom u Ugovore o darovanju od 19. rujna 2023. (list spisa 13-16) utvrđeno je da tužiteljica ima valjanu aktivnu legitimaciju, jer su joj utvrđeni suvlasnici iz presude P-37/2019 darovali sva prava i sve nekretnine koje im pripadaju temeljem pravomoćne i ovršne presude P-37/2019.

11.3. Sud hoće reći da je s obzirom na priložene ugovore o darovanju jasno da stvarne predaje u posjed nekretnina kojima su prošle autoceste i ceste nije moguć pa tužiteljica nema valjan pravni osnov za stjecanje vlasništva, što i nije predmet ovoga postupka, već je istim ugovorima stekla sva prava od darovatelja i prema stajalištu ovoga suda ima valjanu aktivnu legitimaciju, dok za ostale nekretnine koje su ostale kao ostatak nakon prolaska trase autoceste i ceste valjanost ugovora o darovanju nije doveden u pitanje, a isti zadovoljava potrebnoj zakonskoj formi (pisani oblik i ovjeren potpis darovatelja).

12. U odnosu na pasivnu legitimaciju tužene:

12.1. Valja reći da prema pravnom shvaćanju izraženom primjerice u odluci broj Rev 807/2016-3 od 6. listopada 2020., relevantno zbog pitanja pasivne legitimacije utvrditi tko je u konačnom stekao nekretninu tužitelja (prometnicu) obzirom da bi ta osoba bila pasivno legitimirana po zahtjevu za vraćanje tako neosnovano stečenog ili isplatu odgovarajuće protuvrijednosti.

12.2. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a jer je i u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o autocesti i županijskoj cesti koja se prema odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23 - dalje: ZC), kao javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama (u daljnjem tekstu: pravna osoba koja upravlja javnom cestom) to proizlazi da je do stjecanja bez osnove i umanjenja vrijednosti ostatka nekretnina moglo doći jedino zbog i korist Republike Hrvatske.

12.3. To stoga jer je Republika Hrvatska po sili zakona postala vlasnica javnih cesta, a pravne osobe su ovlaštene samo upravljati različitim kategorizacijama cesta.

12.4. Također je uvidom u presudu Općinskog suda u Metkoviću P-37/2019 od 24. svibnja 2022. razvidno da je tužena pravomoćno utvrđena kao pasivno legitimirana za trpljenje naknade za izvlaštenje za dio k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kao i da ista mora trpjeti uknjižbu tužiteljice za nekretnine dio k. č. [katastarska čestica], dio k.č 4377/29, dio k.č 4377/22 i dio k.č 4377/1 sve u k. o. [katastarska općina], a koje nalaze neposredno uz iste i da s istim graniče, odnosno da je na terenu to sve nekada bila jedinstvena čestica koju su presjekle na više komada izgradnje prometnica.

1 0

12.5. Slijedom svega sud smatra da je tužena pasivno legitimirana u ovome postupku.

13. U odnosu na određenost tužbenog zahtjeva, te da li se tužiteljica na pravilan način obratila ODO GUO Metković u svom zahtjevu za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a. ZPP-a:

13.1. Nije sporno ni da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, koji je zz tužene zaprimila 9. kolovoza 2024., što znači da su ostvarene zakonske pretpostavke za vođenje postupka protiv tužene Republike Hrvatske.

13.2. Dakle, već ovdje sud zaključuje da je tužiteljica sukladno načelu legitimnog očekivanja, te načelu pristupa sudu, detektirala svoj problem te da se prethodno obratila tuženoj za isplatu, pa sud smatra da bi bio pretjerani formalizam kada bi sud odbacio tužbu tužiteljice jer ista u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi nije navela točne pravne osnove po kojim traži isplatu (stjecanje bez osnove i naknadu štete), a iste je nesporno artikulirala na pripremnom ročištu 6. ožujka 2025..

14. U odnosu da li je tužiteljica u zastari sa svojim zahtjevom:

14.1. Što se tiče zastare potraživanja tužiteljice, a koju zastaru je tužena istakla još u odgovoru na tužbi sud smatra da je istaknuti prigovor osnovan.

14.2. Dakle primjenjujući opći zastrani rok sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje ZOO-a) ili čl. 230. st 2. ZOO-a nesporno je da je da su za tužiteljicu protekli Zakonski rokovi od pet godina u kojima je mogla ostvariti svoja prava i to najkasnije 7. lipnja 2022. (budući je podneskom od 7. lipnja 2017. list spisa 29 spisa P-37/2019, a što je potvrdila i u svom stranačkom iskazu) tužiteljica saznala za sve činjenice bitne za utvrđivanje zastare tj. još 2017. godine:

- znala da je na terenu izrađena autocesta i županijska cesta,

- znala za uništena stabla maslina, bajama, smokava i šume,

- znala za uništene suhozide,

- znala za otežan pristup do svojih preostalih nekretnina koje graniče sa izrađenim prometnicama.

15. U odnosu na zahtjev za izvlaštenje dijela čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 2146 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020.god., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima E,F,G,H,I,AY,AO,AP,AQ,AR,AS,AT,E, i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 637 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020.god., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima N,O,P,CA,CB,AI,AJ,AKAL,AZ,N, valja reći da je u odluci VSRH Revd 1732/2022, već postavljeno pravno pitanje:

"Ima li potraživanje tužitelja kao vlasnika nekretnine, kojem je nekretnina oduzeta iz posjeda i izmijenjena njena namjena u tolikoj mjeri da više nije moguća predaja u posjed (na istoj je izgrađena cesta), karakter naknade štete (članak 1045. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) ili se radi o zahtjevu za isplatu naknade po osnovi stjecanja bez osnove (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18)."

15.1. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje, ovaj sud upućuje i na pravno shvaćanje koje je izraženo u odluci poslovnog broja Rev-662/2024-2 od 14. svibnja 2024. (a koje se naslanja na prethodno donesene odluke poslovnih

1 1

brojeva Rev-807/2016-3 od 6. listopada 2020. i Rev-750/2022-3 od 13. rujna 2022.) – tj. da je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste – stjecanje bez osnove.

15.2. Doduše, u situacijama kad je postupak izvlaštenja bio proveden, ali (tamo) tužiteljica u njemu ili nije sudjelovala ili/i nije joj isplaćena naknada za izvlaštenje iako je tužiteljica kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva naznačila naknadu štete, ovaj sud je dalje predmetni odnos kvalificirao kao odnos stjecanja bez osnove.

15.3. Također Sukladno Rev 807/2016-3 od 06.10.2020, Rev 1841/2011-2 od 23. srpnja 2013, Rev 1823/1994. od 16. veljače 1999. razvidno je stajalište da:

- rok zastare po tužiteljici istaknute tražbine naknade štete započeo je teći kada joj je zemljište faktično oduzeto bez mogućnosti da joj se vrati i bez konačnog rješenja o izvlaštenju ili bez valjanog akta o oduzimanju, odnosno kada je stekla saznanje da nekretninu ne može vratiti u posjed i takvu je zadržati - ali i kada je raspolagala ili mogla raspolagati svim relevantnim podacima dostatnim za spoznaju o elementima štete i o tuženiku kao osobi odgovornoj za ovu štetu,

- početak računanja toga roka (time) ne može se vezivati tek i samo uz uporabnu dozvolu za izgrađenu prometnicu (pa po stajalištu ovoga suda i pravomoćnosti sudske odluke kojom je ista utvrđena kao bivši ili sadašnji vlasnik) jer je rok u svakom slučaju započeo teći prije nego je autocesta ili županijska cesta završena, konkretno u svakom je slučaju započeo kada je cesta dovedena u stanje prema kojemu je i tužiteljica sa sigurnošću mogla zaključiti da joj je nekretnina nepovratno oduzeta (kada je po redovitom tijeku stvari šteta postala izvjesna).

- da opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika koju je posjedovao bez pravnog osnova. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

16. U odnosu na zahtjev za umanjenje vrijednosti zbog otežanog pristupa dijela čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 1163 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima A,B,C,D,AX,AT,AU,AV, AW,A, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 132 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima D,E,AT,AX,D, - dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1959 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima I,J,K,L,M,N,AZ,AL,AM,AN, AO,AY,I - dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3476 m2 a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020. i skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,Z, AA,AB,AC,AD,AE,AF,AG,AH,AI,CB, CA,P, a koji se nalaz i mišljenje i skica lica mjesta vještaka Marka Vukše od 21.12.2020, kao i na eventualno uništenje maslina, bajama, smokava i drva za ogrjev te suhozida na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 2146 m2, a sve prikazano u nalazu i

1 2

mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020.god., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima E,F,G,H,I,AY,AO,AP,AQ,AR,AS,AT,E, i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 637 m2, a sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše iz Metkovića od 21.12.2020.god., te skicom lica mjesta u kojoj je navedena nekretnina označena slovima N,O,P,CA,CB,AI,AJ,AKAL,AZ,N, valja dodati sljedeće: 16.1. Dakle, što se tiče zahtjeva za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti nekretnina zbog otežanog pristupa i uništenja stabala, šume i suhozida utvrđeno da je tužiteljica cijelo vrijeme bila na terenu, da je čistila parcele za potrebe snimanja još 2015., te da je već tada bila upoznata sa načinom pristupa na preostale nekretnine kao i što je sve prilikom izgradnje prometnica uništeno ili oštećeno.

16.2. Sud hoće reći da prema navodima tužiteljice osnova umanjenja vrijednosti nije buka, vjetrovi ili neke druge emisije za koje bi tužena eventualno saznala naknadno, već otežan pristup i uništenje imovine, a da je u tome dijelu zahtjeva također u zastari jer je objektivni (dulji) rok o 5 godina od toga saznanja također prošao još 2020. godine, tj. prije podnošenja ovdje tužbe.

17. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), te je tuženici za poduzete radnje zastupanja priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

17.1. Odobreni trošak odnosi se na:

- sastav odgovora na tužbu od 27.01.2025. = 250 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT),

- zastupanje na ročištu kod suda 17.04.2025. =250 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), tj. koje radnje ukupno nose 500 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, što čini sveukupno dosuđeni parnični trošak tuženoj.

17.2. Tuženici je sud odbio više zatraženi trošak u iznosu od 500,00 eura za podnesak od 5.03.2025. jer je isti dostavila samoinicijativno, a sve navode iz istog je mogla navesti u odgovoru na tužbu ili pristupom na zakazano ročište.

18. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 21. svibnja 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu – e-Oglasna ploča

2. ODO GUO Metković poziv na br. P-DO-1/2025 – e-Oglasna ploča