Poslovni broj: Us I-1691/2024-6

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice LV, LVG 3, Kronberg im Taunus, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Livajić, odvjetnik u Omišu, Vukovarska 8, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra, nakon javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora, KLASA: UP/I-325-01/24-03/34, URBROJ: 517-05-1-1-1-24-4 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-325-01/24-03/34, URBROJ: 517- 05-1-1-1-24-4 od 5. lipnja 2024. pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev LV, ovdje tužiteljice, za utvrđivanjem prestanka statusa javnog vodnog dobra na dijelu zk.č. 8838/1, K. O. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke je riješeno kako je rješenje izvršno danom dostave stranci.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 5. srpnja 2024. tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, jer da u samom zaglavlju i izreci postoji nesuglasje koje ukazuje na nezakonitost rješenja a priori. Pojašnjava kako se navodi da tužiteljica traži utvrđenje prestanka statusa javnog vodnog dobra na dijelu zemljišno-knjižne čestice koja u naravi predstavlja dio kuće, okućnice i stepenica, te koji su u odnosu na postojeći potok ograđeni kamenim zidom, međutim, da je unatoč takvim utvrđenjima zahtjev tužiteljice odbijen. Nadalje, ističe kako se prema smjernicama za određivanje granica vodnog dobra, u slučajevima jaruga, čestice javnog vodnog dobra treba odrediti unutar pojasa između gornjih rubova pokosa jaruge, a koji slučaj kako je i ovdje u pitanju, jer da nikada dio nekretnine tužiteljice nije bio jaruga, već je nekretnina tužiteljice graničila sa gornjim rubom pokosa jaruge, i na tom mjestu je sagrađen zid u vlasništvu tužiteljice. Navodi iz stručnog mišljenja Hrvatskih voda, na kojem se temelji osporeno rješenje, kako su doneseni bez da se na terenu utvrdilo postojeće stanje i bez saslušanja svjedoka, te se arbitrarno donio zaključak kako je izgradnjom kuće značajno sužena zemljišnoknjižna čestica javnog vodnog dobra i time povećana mogućnost izlijevanja bujičnih voda, a što da ne odgovara istini. Naime, tužiteljica pojašnjava kako je potok u istom stanju od kada je započeta izgradnja, dok činjenica da same granice potoka nisu uredno ni katastarski ni zemljišnoknjižno evidentirane, ne može biti razlog neostvarivanja prava tužiteljice koja joj temeljem prava vlasništva pripadaju. U dokazne svrhe predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka, kao i da sud provede očevid na licu mjesta. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti, odnosno oglasiti ništavim osporeno rješenje tuženika, te da sud odluči o pravima i obvezama tužiteljice.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, te u bitnom ističe kako predmeta čestica nesporno u naravi cijelom površinom čini vodotok (II. desni pritok bujice Suhi potok), odnosno vodonosno korito površinskih voda te predstavlja vodno dobro iz članka 9. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21 i 47/23), koju zakonsku odredbu citira. Nadalje, citira odredbu članka 12. stavci 1., 2. i 8. Zakona o vodama, te ističe kako s obzirom da predmetna zemljišna čestica predstavlja javno dobro iz članka 12. Zakona o vodama, na kojoj nisu trajno prestale postojati prirodne značajke koje je određuju vodnim dobrom, nije bilo moguće utvrditi prestanak statusa javnog vodnog dobra, jer da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 13. stavak 1. i 3. Zakona o vodama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. U sporu je održana rasprava 24. travnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika

5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

8. Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o vodama, između ostalog, je propisano kako vodno dobro čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju: 1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda, 2. uređeno inundacijsko područje, te 3. neuređeno inundacijsko područje.

9. Odredbom članka 12. Zakona o vodama je propisano kako javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja (stavak 1.); kako korita prirodnih površinskih voda su javno vodno dobro neovisno o tom tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao njihov vlasnik (stavak 2.); kako se javnim dobrom smatraju sve do dokaza suprotnog i one katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi odnosno koje su bile upisane u zemljišnu knjigu, ali nitko nije naznačen kao njihov vlasnik (stavak 3.).

10. Prema odredbi članka 13. Zakona o vodama katastarskim česticama iz članka 9. ovoga Zakona prestat će status vodnog dobra kada trajno prestanu postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom (stavak 1.); katastarskim česticama iz članka 9. ovoga Zakona, i to uređenim potocima u građevinskom području jedinice lokalne samouprave, koji se u cijelosti nadsvode ili zacijeve može prestati status vodnog dobra uz zadržavanje prava služnosti vodova u svrhu njihova građenja ili održavanja, a eventualno i u druge svrhe. S uređenim potocima izjednačene su građevine za zaštitu od erozija i bujica u građevinskom području jedinice lokalne samouprave (stavak 2.); ispunjenje pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka rješenjem utvrđuje Ministarstvo, na zahtjev stranke, a uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda. Ispunjenje pretpostavki iz stavka 2. ovoga članka rješenjem utvrđuje Ministarstvo, na zahtjev Hrvatskih voda (stavak 3.).

11. Iz spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica, preporučenom pošiljkom 18. ožujka 2024., podnijela zahtjev tuženiku za ukidanje statusa javnog vodnog dobra na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] u površini od 34 m2, koji dio je na Situaciji terena - Skici od listopada 2023., izrađenoj od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije, Nevena Kovačića, omeđen točkama „D-E- F-G-H-I-J-K-A“, a s ciljem rješavanja imovinskopravnih odnosa. U naravi predmetni dio javnog vodnog dobra da predstavlja dio kuće, stepenice i dio okućnice, ograđen kamenim zidom.

12. Tijekom postupka, a u skladu s odredbom članka 13. Zakona o vodama, pribavljeno je mišljenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana, KLASA: 325-02/24-04/0000035, URBROJ: 374-24-4-24-2 od 6. svibnja 2024., o mogućnosti utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra na dijelu predmetne čestice u K. O. [katastarska općina].

13. Iz dostavljenog stručnog mišljenja, koje je dano nakon uvida u postojeću dokumentaciju, odnosno pregledom zemljišne knjige i katastra, ortofoto karte, evidencije vodnog dobra te obilaskom na terenu, proizlazi kako je predmetna čestica, zemljišnoknjižne oznake k. č. [katastarska čestica], odnosno katastarske oznake k. č. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], upisana u zemljišnoj knjizi u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno u posjedovnim listu broj 1211 K. O. [katastarska općina], upisana kao javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske. Predmetna zk k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da u naravi predstavlja II desni pritok bujice Suhi potok koji je u funkciji vodnoga gospodarstva i značajan je za vodni režim. Izgradnjom dijela kuće, stepenica i ogradnog kamenog zida, u duljini od cca 15,00 m da je značajno sužena predmetna čestica javnog vodnog dobra (postojeća širina čestice od cca 2,5 m sužena je na cca 1,0 m), a čime je značajno povećana mogućnost izlijevanja bujičnih voda iz korita bujičnog pritoka, kao i poplavljivanje okolnoga prostora. Pri tome se napominje kako je to tijelo dopisom od 31. ožujka 2022., koji je priložen uz stručno mišljenje, uputilo tužiteljicu na podnošenje zahtjeva za ozakonjenje zgrade izgrađene na vodnom dobru, a što kako ista do danas nije napravila. Stoga, te s obzirom na sve navedeno, da nije moguće ukidanje statusa javnog vodnog dobra na čestici zk k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a sve sukladno odredbi članka 10. i 13. Zakona o vodama, uz obrazloženje kako je predmetna čestica u naravi vodno dobro i potrebna je za namjene iz odredbi članka 10. Zakona o vodama.

14. Prema ocjeni tuženika, a kako na zk k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nisu trajno prestale postojati prirodne značajke koje je određuju vodnim dobrom te ista predstavlja javno vodno dobro na temelju odredbe članka 12. Zakona o vodama, na dijelu predmetne čestice nije moguće ukidanje statusa javnog vodnog dobra temeljem odredbe članka 13. stavaka 1. i 3. Zakona o vodama.

15. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, zatim stručno mišljenje Hrvatskih voda, kao nadležnog tijela koje upravlja vodnim resursima, iz kojeg nesporno proizlazi kako je zk k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u naravi vodotok (II. desni pritok bujice Suhi potok) koji je u funkciji vodnoga gospodarstva i značajan je za vodni režim, ocjena je ovog suda kako je pravilno utvrđenje tuženika da u tim okolnostima nije bilo moguće utvrđivanje prestanka statusa javnog vodnog dobra. Ujedno, kraj činjenice da u konkretnom slučaju zk k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u cijelosti predstavlja vodotok, odnosno vodonosno korito površinskih voda, sud nije našao valjane razloge za izvođenjem predloženih dokaza iz tužbe (očevid, te saslušanje tužitelja i svjedoka), tim više što ti dokazi nisu niti prikladni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u ovome sporu.

16. Tužiteljica prigovara kako bi stručno mišljenje bilo donijeto bez da se na terenu utvrdilo postojeće stanje, odnosno ispitalo svjedoke, međutim, utvrđenje da na predmetnoj čestici nisu trajno prestale postojati prirodne značajke koje je određuju vodnim dobrom je proizašlo i iz obilaska terena od strane Hrvatskih voda.

17. Slijedom sveg navedenog, osporeno rješenje uz obrazloženje koje je njime dano se može ocijeniti nezakonitim, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

18. Također, nisu ostvareni niti razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao u izreci presude.

20. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.

U Splitu, 20. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. AV, [adresa], putem opunomoćenika Tomislava Livajića, odvjetnika u Omišu, Vukovarska 8

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80

3. u spis