Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-26/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Šoša, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po OD Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-171/2024. od 8. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-171/2024. od 8. studenoga 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-171/2024. od 8. studenoga 2024. utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 23. ožujka 2005. u dijelu u kojem je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.968,84 EUR-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke) kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 7.085,67 EUR-a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.

7. Tužitelj je, protivno žalbenim navodima prije zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu tako da je zahtijevao utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi uz isplatu iznosa od 127.851,41 kunu sa zateznim kamatama, a podneskom od 5. lipnja 2024. zahtijevao isplatu 16.968,84 EUR-a s obzirom da je u Republici Hrvatskoj uveden Euro kao službena valuta a tako je i vještak utvrdio u svom dopunskom nalazu i mišljenju te saslušan na ročištu 25. rujna 2024. iskazao da ostaje kod svog nalaza i mišljenja kao i kod dopune nalazu i mišljenju prema kojim je razlika odnosno preplata u ukupnom iznosu od 16.968,84 EUR-a a na kojem ročištu su bile nazočne stranke te nisu imale pitanja za vještaka.

8. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 23. ožujka 2005. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 130.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate do 31. ožujka 2025. uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit u cijelosti otplaćen.

9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više ukupno 16.968,84 EUR-a koliko je tužitelj i zahtijevao pri čemu ne mora naznačiti koliko je razlika po osnovu kamata, a koliko po osnovu tečaja CHF time da je vještak i saslušan na ročištu dana 25. rujna 2024. kada je ostao kod nalaza i mišljenja i za njega nije bilo pitanja a posebno ne da razdvoji iznose razlike.

10. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštiti potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštiti potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. ožujka 2019., zastara nije nastupila.

13. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenim predmetima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 23. ožujka 2005. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik odnosno njegov pravni prednik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.

16. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

17. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin