Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-40/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Velimir Čolović kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Nikole Bešenski kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SO zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – djela opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-51/2018-42 od 4. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika SO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni na način da se okrivljenik ČO zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. radi kojeg je tom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se temeljem članka 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika SO odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 4. studenoga 2024. okrivljenik ČO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – djela opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. KZ/11. pa je temeljem odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda na način da da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 5 (pet) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I-448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik ČO dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 465,45 (četristošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) EUR, od čega se iznos od 265,45 (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) EUR odnosi na trošak izrade pisanog sudsko-medicinskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića od 6. rujna 2017., dok se iznos 200,00 (dvjesto) EUR odnosi na paušalnu svotu, koji odgovara složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni navodeći u bitnom da presuda nije na zakonu osnovana. Smatra da je povrijeđen kazneni zakon jer su razlozi za donošenje presude proturječni sami sebi i jer je iskaz vještaka proturječan iskazima svjedoka, te jer sud nije razgraničio nužnu obranu odnosno prekoračenje iste, te zbog odluke o kazni jer sud nije cijenio što je zaposlen i otac troje maloljetne djece pa se rok kušnje od pet godina čini prestrogim.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Okrivljenik ČO žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i stavak 2. ZKP/08. posebno ističući da je presuda proturječna sama sebi i da nema razloga o odlučnim činjenicama, ali u suštini, obrazlažući ovaj žalbeni navod okrivljenik zapravo progovara pravilnosti utvrđenja činjeničnih navoda prvostupanjskog suda.

7. Suprotno žalbenom navodu okrivljenika, pobijana presuda nije proturječna sama sebi a ista sadrži i valjane razloge o činjenicama i pravnim pitanjima tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog zakona.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Okrivljenik se žali zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a osporavajući pravilnost istog okrivljenik zapravo iznosi svoje viđenje događaja i predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

10. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno te iste doveo u međusobnu vezu pri čemu je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik u vrijeme i na mjestu opisanom u izreci pobijane presude, sa ciljem da teško tjelesno ozljedi žrtvu BO istog dva puta stisnutom šakom silom jakog intenziteta udario u predjelu lica uslijed čega je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu dvostrukog kompliciranog prijeloma donje čeljusti s oteklinama i krvnim podljevima u području prijeloma.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da kritične zgode (točka 19. obrazloženja presude) nije bilo istodobnog protupravnog napada kojeg bi okrivljenik trebao odbiti od sebe pa da bi se moglo govoriti o nužnoj obrani te je obranu okrivljenika u djelu u kojem se poziva na nužnu obranu ocijenio je nelogičnom. U situaciji kad okrivljenik iznoseći obranu navodi da je na prijedlog oštećenika izašao na prostor ispred predmetne teretane i da je oštećenika na tom mjestu udario jakim intenzitetom stisnutom šakom u predjelu lica i da je udarac bio jak zbog čega mu je pukao biceps a uslijed udarca oštećenik je odgurnut u zid i pao je na pod, jasno je da se navod obrane o postupanju u nužnoj obrani kao niti o prekoračenju nužne obrane ne može prihvatiti.

12. Sukladno članku 21. KZ/11. nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad a imajući u vidu obranu okrivljenika izostaju bitni elementi da bi se njegovo postupanje kritične zgode moglo podvesti pod institut nužne obrane. Prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio navod obrane da se radilo o postupanju u nužnoj obrani, što okrivljenik nije uspješno osporio niti navodima žalbe, pa je stoga neosnovana žalba zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koja bi za posljedicu imala i povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim kvalificirao kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. i to iz razloga što je okrivljenik kao odrasla osoba bio svjestan da predmetni udarci stisnutom šakom silom jakog intenziteta u glavu mogu uzrokovati tešku tjelesnu ozljedu, pa kada je kritične zgode oštećenika dva puta stisnutom šakom silom jakog intenziteta udario u predjelu glave (lica) očito je htio žrtvu tako tjelesno ozlijediti, a predmetni udarci u glavu su u izravnoj uzročnoj vezi s teškom tjelesnom ozljedom koju je tom prilikom zadobio oštećenik HO.

13. Međutim, u pravu je žalitelj kad tvrdi da mu je od strane prvostupanjskog suda izrečena prestroga kazna. Naime, sud je olakotnim okolnostima na strani okrivljenika cijenio njegovu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kojem nije pridonio svojim ponašanjem tijekom postupka i da se u međuvremenu nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, dok je kao otegotnom okolnosti cijenio izostanak kritičnosti prema svom ponašanju. Imajući u vidu da je iznoseći obranu okrivljenik izrazio žaljenje i kajanje zbog samog događaja, te imajući u vidu da iz spisa proizilazi da je otac troje maloljetne djece, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i blažom kaznom odnosno uvjetnom osudom kao prijetnjom kaznom zatvora sa nižim rokom provjeravanja od 3 (tri) godine kojom će se djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim normama, odnosno da će se ovom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. Pobijana presuda ispitana je i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1.i 2. ZKP/08. glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako takve povrede nisu utvrđene a žalba okrivljenika je djelomično osnovana u odnosu na odluku o kazni, sukladno odredbi članka 486. ZKP/08. djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika u odnosu na odluku o kazni i u tom djelu prvostupanjska presuda je preinačena, a u ostalom djelu valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, te u pobijanom a nepreinačenom djelu prvostupanjsku presudu potvrditi.

Vukovar, 20. svibnja 2025.

predsjednik vijeća

Velimir Čolović