Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1354/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, SĆ, izvjestiteljice i članice, MĆ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv prvotuženika CĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], drugotuženika DĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], trećetuženika ĆĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], četvrtotuženika RĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], petotuženika ŽĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], šestotuženika ČĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], sedmotuženika NĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i osmotuženika BĆ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koje zastupa Dejan Đerić, odvjetnik iz Bjelovara, radi stjecanja bez osnove i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-81/2024-18 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika CĆ, drugotuženika DĆ, trećetuženika ĆĆ, četvrtotuženika RĆ, petotuženika ŽĆ, šestotuženika ČĆ, sedmotuženika NĆ, osmotuženika BĆ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-81/2024-18 od 14. veljače 2025. pod stavcima I. - VIII. izreke i dijelu stavka IX. izreke kojim je određeno da isti tuženici sami snose svoje troškove postupka.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-81/2024-18 od 14. veljače 2025. u dijelu stavka IX. izreke kojim je određeno da sami snosi svoj trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.364,00 eura (preko iznosa od 2.600,00 eura do iznosa od 12.964,00 eura).

III. Preinačuje se po žalbi tužiteljice Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-81/2024-18 od 14. veljače 2025. u dijelu stavaka IX. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.600,00 eura (preko iznosa od 10.364,00 eura do iznosa od 12.964,00 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 2.600,00 eura i to prvotuženik CĆ u iznosu od 253,76 eura, drugotuženik LĆ u iznosu od 254,54 eura, trećetuženik ĆĆ u iznosu od 341,90 eura, četvrtotuženik RĆ u iznosu od 268,84 eura, petotuženik ŽĆ u iznosu od 434,46 eura, šestotuženik IĆ u iznosu od 297,44 eura, sedmotuženik NĆ u iznosu od 391,30 eura i osmotuženik BĆ u iznosu od 357,76 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak žalbe - svaki u iznosu od 5,01 eura, ili ukupan iznos od 40,10 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 2.327,40 eura (preko iznosa od 40,10 eura do iznosa od 2.367,50 eura) na ime troška žalbe.

VI. Odbija se zahtjev prvo do osmo tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-

81/2024-18 od 14. veljače 2025. pod:

- stavkom I. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema prvotuženiku VĆ u iznosu od 25.704,87 eura, koji čini iznos od 18.465,36 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 22. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 7.239,51 eura, i daljnja zatezna kamata na iznos glavnice od 18.465,36 eura od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice sa tražbinom prvotuženika TĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i nalaženo prvotuženiku TĆ VĆ isplatiti tužiteljici razliku - iznos od 12.277,94 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom II. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema drugotuženiku AĆ u iznosu od 26.053,44 eura, koje čini iznos od 18.689,22 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 14. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 7.364,22 eura, i daljnje zatezne kamate koje na iznos glavnice od 18.689,22 eura teku od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice sa tražbinom drugotuženika DĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i naloženo drugotuženiku AĆ isplatiti tužiteljici razliku - iznos od 12.314,90 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom III. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema trećetuženiku ĆĆ, u iznosu od 37.316,24 eura, koje čini iznos od 26.627,77 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 13. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 10.688,47 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 26.627,77 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice sa tražbinom trećetuženika ĆĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i nalaženo trećetuženiku ĆĆ isplatiti tužiteljici razliku - iznos od 16.530,84 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom IV. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema četvrtotuženiku RĆ u iznosu od 28.171,01 eura koje čini iznos od 20.426,55 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 24. svibnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 7.744,46 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 20.426,55 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice sa tražbinom četvrtotuženika RĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 14/2021 od 15. travnja 2021. i nalaženo četvrtotuženiku RĆ isplatiti tužiteljici razliku - iznos od 12.997,31 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom V. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema petotuženiku ŽĆ u iznosu od 42.553,76 eura, koje čini iznos od 30.375,88 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 14. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 12.177,88 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 30.375,88 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice i tražbina petotuženika ŽĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i naloženo petotuženiku ŽĆ isplatiti tužiteljici iznos od 20.998,41 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom VI. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema šestotuženiku ČĆ u iznosu od 30.307,24 eura koje čini iznos od 22.044,62 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 26. svibnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 8.262,62 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 30.307,24 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice i tražbina šestotuženika ČĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021., i naloženo šestotuženiku ČĆ isplatiti tužiteljici razliku

- iznos od 14.373,89 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom VII. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema sedmotuženiku NĆ u iznosu od 36.527,63 eura, koje čini iznos od 26.165,55 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 15. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 10.362,08 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 26.165,55 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice i tražbina sedmotuženika NĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i nalaženo sedmotuženiku NĆ isplatiti tužiteljici razliku - iznos od 18.916,83 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom VIII. izreke je utvrđeno da nadnevka 14. veljače 2024. postoji potraživanje tužiteljice prema osmotuženiku BĆ u iznosu od 36.219,40 eura, koje čini iznos od 25.695,40 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate od 13. travnja 2017. do 14. veljače 2024. u iznosu od 10.524,00 eura, s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 25.695,40 eura teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izvršen prijeboj utvrđene tražbine tužiteljice i tražbina osmotuženika BĆ iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021 od 15. travnja 2021. i naloženo osmotuženiku BĆ tužiteljici isplatiti razliku - iznos od 17.299,34 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2024. do isplate;

- stavkom IX. izreke je određeno da svaka strana snosi svoj trošak.

2. Protiv presude pod stavcima I. - VIII. izreke i dijelu stavka IX. izreke u kojem je određeno da prvo do osmo tuženici sami snose svoje troškove, žale se prvo do osmo tuženici iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude u dijelu stavka IX. izreke u kojem je određeno da tužiteljica sama snosi svoj trošak, žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinaku pobijanog dijela odluke o troškovima slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 2.367,50 eura.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba prvo do osmo tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

8. Predmet spora su zahtjevi na utvrđenje postojanja tražbina tužiteljice prema svakom od tuženika, vraćanje dijela istih tražbina sa zateznim kamatama, preostalih nakon što sud na temelju sporazumnog prijedloga stranaka konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj potraživanja tužiteljice sa potraživanjima prvo do osmo tuženika, koja su utvrđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020., potvrđenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

R-14/2021 od 15. travnja 2021. (list 362, 336. - 340.) i zahtjev za naknadu parničnih troškova (12.964,00 eura) sa zateznim kamatama (list 329. i 340.).

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda prvo do osmo tuženika nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se isti pozivaju, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

10. Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev, o kojem je prvostupanjski sud odlučio, postavila podneskom od 8. siječnja 2025., koji podnesak je tuženicima predan na ročištu održanom 9. siječnja 2025. (list 326. - 340), a nakon što su prvo do osmo tuženici podneskom od 25. prosinca 2024. predložili prijeboj međusobnih potraživanja sudskom odlukom (list 279. - 285.), tako da nisu jasni žalbeni navodi u dijelu u kojem se tvrdi da u presudi nije odlučeno o tužbenom zahtjevu iz podneska od 15. travnja 2024., kojim je tražena naplata svih neto iznosa iz prethodnog postupka (s obzirom na suglasan prijedlog za prijeboj međusobnih potraživanja sudskom odlukom i konačno postavljene tužbene zahtjeve podneskom od 8. siječnja 2025. prvostupanjski sud nije niti mogao odlučivati o tužbenim zahtjevima iz podneska od 15. travnja 2024., već u granicama postavljenih tužbenih zahtjeva podneskom od 8. siječnja 2025. /članak 2. stavak 1. ZPP-a/, o kojima je i odlučio).

11. Nadalje, kako su uz zahtjeve za mirno rješenje spora svim tuženicima dostavljene tužbe, kojima su vezano za vraćanje primljenog bez osnove obuhvaćeni i prisilno naplaćeni parnični troškovi (a što u konačnici proizlazi i iz nespornih specifikacija o izvršenim osnovama za plaćanje, za svakog od tuženika ponaosob), to prvo do osmo tuženici neosnovano tvrde da je tužbu trebalo odbaciti jer da u mirnom postupku tužiteljica nije potraživala u ovrsi naplaćene parnične troškove. Osim toga, cilj i smisao podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora iz odredbe članak 186. a ZPP-a, koja se na odgovarajući način primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu sa prebivalištem ili sjedištem u [adresa] (stavak 8.) je izbjegavanje parničnog postupka, odnosno pokušaj da se odnos među strankama riješi izvan suda, gdje god je to moguće, radi nepotrebnog vođenja parničnog postupka i nagomilavanja troškova ne samo za državu, već i stranku protiv koje namjerava podnijeti tužbu.

12. Tumačenje činjenica po prvo do osmo tuženicima i zaključci koje iz takvog tumačenja izvode ne predstavlja ukazivanje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava, niti povredu ustavnog i konvencijskog prava na vlasništvo zajamčenog odredbom članka 48. stavkom 1. Ustava[2] i člankom 1. Protokola 1 EKZLJP-a,[3] na koju se pozivaju.

13. Općim pravilom o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO-a[4] ) između ostalog je propisano:

"(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala."

13.1. Iz citirane odredbe proizlazi da institut stjecanja bez osnove ima tri elementa - da je jedna strana stekla određenu imovinu, da je drugoj strani smanjena imovina i da za to ne postoji pravovaljana osnova (osnova koja je bez uporišta u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, i/ili osnova koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala).

14. Iz rezultata raspravljanja proizlazi, a što u konačnici nije sporno među strankama:

- da su prvo do osmo tuženici u ovršnom postupku na temelju pravomoćne presude donesene u radnom sporu vođenom protiv Republike Hrvatske, kao poslodavca, radi ostvarivanja prava na razliku u plaćama po osnovi prekovremenih sata rada ostvarenih u obavljanju dežurstva, stražarske službe i radom na terenu (P-171/2011 od 10. lipnja 2013.) naplatili dosuđene iznose sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama;

- da je presuda po kojoj su se naplatili ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1379/2014-2 od 15. veljače 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom suđenju po istim zahtjevima donesena presuda poslovni broj Pr-84/2017-58 od 18. veljače 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-14/2021. od 12. travnja 2021., kojom su tužbeni zahtjevi prvo do osmo tuženika (kao tužitelja) prihvaćeni kao djelomično osnovani, a djelomično odbijeni kao neosnovani;

- da matematički obračun međusobnih potraživanja koji je dostavila tužiteljica nije sporan;

- da su prvo do osmo tuženici predložili, a tužiteljica se suglasila da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj međusobnih potraživanja,

- i da prvo do osmo tuženici nisu prihvatili tužiteljičin prijedlog sudske nagodbe od 15. travnja 2024. - da nekompenzirani dio plate kroz 12 mjeseci i trošak jedne parnične radnje.

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997,m 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 3 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

15. U bitnome navedene okolnosti osnova su za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je ukidanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-171/2011 od 10. lipnja 2013. i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje otpala (stavljena izvan snage) osnova na temelju koje su prvo do osmo tuženici kao ovrhovoditelji u ovršnom postupku naplatili novčana potraživanja od Republike Hrvatske, a time i nastala obveza prvo do osmo tuženika u smislu odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a na vraćanje onog što su primili po toj osnovi, pri čemu treba imati u vidu da se pravilnost uređenja u pravomoćnoj sudskoj odluci može dovesti u pitanje samo putem izvanrednih pravnih lijekova, postupanje po kojima uključuju mogućnost stavljanja izvan snage i druga konstitutivna prava, radi sprečavanja konačnog gubitka prava (ukidanjem pravomoćne presude s ciljem ispravljanja pogrešne primjene materijalnog prava uspostavlja se pravična ravnoteža suprotnih interesa pravomoćnosti i pravde), odnosno da je u ponovljenom suđenju pravilnom primjenom materijalnog prava, prvo do osmo tuženicima kao tužiteljima dosuđeni znatno manji iznosi na ime dodataka na plaće od onih koji su suđeni ukinutom presudom.

16. Stoga, pored nespornih matematičkih izračuna međusobnih potraživanja stranaka, ne može se prihvatiti stav prvo do osmo tuženika da iznosi koji su utvrđeni u stavku I. izreke prvostupanjske presude, a koji pripadaju tužiteljici, nisu stečeni bez osnove jer da su i u ponovljenom suđenju ostvarili pravo na isplatu od tužiteljice po istoj osnovi. Osim toga, prvo do osmo tuženici nisu u predmetnoj parnici tvrdili da su kompenzacijom prestala ovlaštenja stranaka, već su predložili prebijanje međusobnih potraživanja stranaka odlukom sudu (prihvatili tezu da oba potraživanja postoje), a time posredno i da je otpala osnova po kojoj su u ovršnom postupku naplatili od tužiteljice razliku koja je preostala nakon izvršenog prijeboja odlukom suda.

17. Neodrživi su žalbeni navodi i u dijelu u kojem prvo do osmo tuženici tvrde da im je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na materijalni interes zaštićen člankom 48. stavkom 1. Ustava i Protokolom 1 - člankom 1. EKZLJP-a.

18. Naime, točno jest da se navedenom ustavnom i konvencijskom odredbom jamče prava na različite vrste "vlasništva" i druge vlasničke interese, među kojima je i zahtjev (potraživanje određeno presudom) koji se smatra imovinom koji ulazi u opseg članka 48. stavka 1. Ustava i Protokola 1 - članka 1. EKZLJP-a (što dio primanja po osnovu radnog odnosa jest).

19. Međutim, isto tako točno jest da je načelo zakonitosti prvi i najvažniji zahtjev iz odredbe članka 48. stavka 1. Ustava i Protokola 1 - članka 1. EKZLJ-a, a vladavina prava kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva, dio je svih odredbi Ustava i EKZLJP-a, što znači da zakonska pravna osnova mora biti spojiva sa vladavinom prava (u materijalnom a ne formalnom smislu), da mora pružiti jamstvo protiv proizvoljnosti, da su odredbe koje se primjenjuju dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni, odnosno da je primjena ili tumačenje zakonodavstva bila očekivana, da nije bila preširoka, a niti na granici proizvoljnosti.

20. Pored činjenice da su i sami tuženici kao djelatne vojne osobe svoje zahtjeve temeljili na nedostatku provedbenih propisa vezano za prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba, da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1379/2014-2 od 15. veljače 2017., kojim je ukinuta prvostupanjska (P-171/2011-182 od 10. lipnja 2013.) i drugostupanjska presuda i rješenje (Gž-2716/2013-3 od 10. travnja 2014.) iskazan stav da propust države da donese provedbene propise ne može ići na štetu radnika, da se u takvim situacijama imaju primijeniti opći propisi o radu, na čiju supsidijarnu primjenu upućuju specijalni propisi vezno za službu u Oružanim snagama u Republici Hrvatskoj, da se u smislu općih propisa koje treba primijeniti rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaća ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju 24 sata (list 696. - 700.), zatim da je isti stav iskazan i u odluci prije nego što su prvo do osmo tuženici (kao tužitelji) podnijeli tužbu (Revr-753/2009-2 od 17. studenog 2009.), da je i po prvostupanjskim i drugostupanjski sudovima iskazivan sličan stav (P-389/2009- 53 od 8. ožujka 2011. /Gž-1552/2011-2 od 1. rujna 2011., P-12448/2011-13 od 5. listopada 2011. u kojem je tužitelja zastupao isti punomoćnik odvjetnik/ Gž- 2602/2011-2 od 19. prosinca 2012., Gž-29/2011-2 od 14. srpnja 2011. /list 681. - 690./), ne može se prihvatiti stav prvo do osmo tuženika da za njih primjena zakonodavstva nije bila očekivana (znali su i mogli su znati da prema općim propisima njihovo potraživanje nije bilo dovoljno utvrđeno), da bi zakonodavstvo bilo tumačeno preširoko i da kao takvo nije bilo očekivano, a niti da bi bilo na granici proizvoljnosti, odnosno da im je donošenjem pobijane presude i pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-84/2017 od 18. veljače 2020. (u ponovljenom suđenju, kojom im je na ime razlike u plaćama po osnovi prekovremenog rada suđeni manji iznosi) povrijeđeno pravo na materijalni interes zaštićen člankom 48. stavkom 1. Ustava i Protokolom 1 - člankom 1. EKZLJP-a.

21. Naprotiv, zakonska osnova po kojoj su prvo do osmo tuženici dužni vratiti tužiteljici nekompenzirani dio novčane tražbine, koje su stekli na temelju osnove koja je stavljena izvan snage (ukinuta), spojiva je sa vladavinom prava u materijalnom smislu, a odredbe koje su primijenjene su dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni, te je primjena i tumačenje zakona za prvo do osmo tuženike bila očekivana (znali su i mogli su znati da će u slučaju ukidanje osnove za plaćanje biti dužni vratiti iznose koji su bez pravnog uporišta), a u prilog čemu ide i to, kako sami navode, da je po istom pravnom pitanju odbačena revizija (Revr-1231/2012-2 od 2. prosinca 2015.).

22. Dakle, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavcima I. - VIII. izreke nisu utvrđeni žalbeni razlozi na koje se pozivaju prvo do osmo tuženici, razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a niti povreda prava na materijalni interes zaštićen člankom 48. stavkom 1. Ustava i Protokolom 1 - člankom 1. EKZLJP-a.

23. Međutim, tužiteljica djelomično osnovano osporava odluku o parničnom trošku.

24. Odredbom članka 154. stavkom 1. ZPP-a je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice i sama snositi svoje troškove. Budući da su prvo do osmo tuženici u konačnici izgubili parnicu dužni su naknaditi troškove tužiteljici koji su bili potrebni u vođenju predmetnog postupka i sami snositi svoje troškove, a ne odredba članka 154. stavka 4. ZPP-a na koju se pozvao prvostupanjski sud, za izbor koje nije naveo niti jedan razlog, na što opravdano ukazuje tužiteljica, a niti odredba članka 156. stavak 1. ZPP-a na koju se pozivaju prvo do osmo tuženici.

25. U smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi s odredbom članka 163. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT) potrebni troškovi tužiteljice utvrđeni su sa iznosom u od 2.600,00 eura - prema vrijednosti predmeta spora najvišeg nekompenziranog tužbenog zahtjeva - 20.988,31 eura, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 250 bodova /Tbr. 32/1.OT/, tužbe - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 25. svibnja 2021. /list 60. - 64./ i 15. travnja 2024. /list 181.- 190./ po 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 11. prosinca 2017. - 50 bodova /Tbr. 9/5. OT/ i 9. siječnja 2025.

/list 326. - 328./ - 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/ (ukupno 1300 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 2.600,00 eura).

26. Preko iznosa od 2.600,00 eura do iznosa 12.964,00 eura (za iznos od 10.364,00 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan s obzirom da zahtjevi iz tužbe proizlaze iz iste osnove i da vezano za pojedine zahtjeva tužiteljica nije imala posebnih troškova, odnosno ne bi bilo pravično niti realno, u okolnostima kao što su predmetne, za vrijednost predmeta spora radi određivanja naknade troškova uzimati zbroj svih nekompenziranih zahtjeva, već nekompenzirani zahtjev pod stavkom V. izreke - 20.998,41 eura, kao najviši od svih postavljenih. Osim toga, podnesak tužiteljice od 23. studenog 2011. (list 159. - 162.) nije bio potreban u vođenju predmetne parnice, a za pristup na ročište 11. prosinca 2017. tužiteljici ne pripada nagrada po Tbr. 9/1. OT, već po Tbr. 9/5. OT - maksimalno 50 bodova, budući je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

27. Ukupan iznos od 2.600,00 eura prvo do osmo tuženici su dužni naknaditi tužiteljici razmjerno zastupljenosti njihovih nekompenziranih zahtjeva u odnosu na zbroj svih nekompenziranih zahtjeva (125.709,46 eura) i to prvotuženik CĆ (9,76%) u iznosu od 253,76 eura, drugotuženik LĆ (9,79%) u iznosu od 254,54 eura, trećetuženik ĆĆ (13,15%) u iznosu od 341,90 eura, četvrtotuženik RĆ (10,34%) u iznosu od 268,84 eura, petotuženik ŽĆ (16,71%) u iznosu od 434,46 eura, šestotuženik IĆ (11,44%) u iznosu od 297,44 eura, sedmotuženik NĆ (15,05%) u iznosu od 391,30 eura i osmotuženik BĆ (13,76%) u iznosu od 357,76 eura, sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2025. (donošenja odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

28. S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti stav prvo do osmo tuženika ".. da oni praktički nisu uzrokovali niti jedan trošak u ovom postupku …," da su izjavili prijeboj prema novoj pravomoćnoj i izvršnoj presudi, da je tužiteljica ta koja je stvarala nove troškove, odnosno da je po odredbi članka 156. stavku 1. ZPP-a tužiteljici trebalo naložiti da njima naknadi troškove i sama snosi svoje troškove predmetne parnice.

29. Nagrada za sastav žalbe protiv odluke o trošku koju je podnijela tužiteljica, a koja se ima smatrati žalbom protiv rješenja (članak 167. ZPP-a) iznosi 200,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 12.964,00 eura /osporeni ukupan iznos troškova/ i Tbr. 10/4. OT - 100 bodova x 2,00 eura/).

30. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom protiv odluke o trošku sa 20,05%, to joj pripada pravo na nagradu od prvo do osmo tuženika u ukupnom iznosu od 40,10 eura (20,05% od 200,00 eura), koji su joj dužni naknaditi prvo do osmo tuženici - svaki po 5,01 eura.

31. Za daljnji iznos od 2.327,40 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe nije osnovan jer nije postavljen u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i OT-om, a niti je u razmjeru sa uspjehom u žalbenom postupku.

32. Troškovi žalbe prvo do osmo tuženika, neovisno o visini koju nisu odredili, padaju na njihov teret jer nisu uspjeli sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak IV. i V., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak VI.).

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović