REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-3558/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice UDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, Kajfešov brijeg 18, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Igora Metelko, odvjetnika, i punomoćnika tuženika Hrvoja Matića, odvjetnika, dana 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici UDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 16.976,66 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom i to na iznos od:
8,38 EUR počevši od 1.2.2008. do isplate
12,87 EUR počevši od 29.2.2008. do isplate
24,30 EUR počevši od 31.3.2008. do isplate
7,67 EUR počevši od 30.4.2008. do isplate
1,10 EUR počevši od 2.6.2008. do isplate
9,20 EUR počevši od 30.6.2008. do isplate
6,80 EUR počevši od 1.10.2008. do isplate
58,36 EUR počevši od 31.10.2008. do isplate
31,43 EUR počevši od 2.12.2008. do isplate
68,92 EUR počevši od 31.12.2008. do isplate
76,00 EUR počevši od 2.2.2009. do isplate
79,20 EUR počevši od 2.3.2009. do isplate
70,38 EUR počevši od 31.3.2009. do isplate
72,07 EUR počevši od 30.4.2009. do isplate
58,59 EUR počevši od 1.6.2009. do isplate
48,66 EUR počevši od 30.6.2009. do isplate
51,30 EUR počevši od 31.7.2009. do isplate
56,53 EUR počevši od 31.8.2009. do isplate
56,08 EUR počevši od 30.9.2009. do isplate
50,79 EUR počevši od 2.11.2009. do isplate
60,71 EUR počevši od 30.11.2009. do isplate
68,67 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate
80,00 EUR počevši od 1.2.2010. do isplate
77,40 EUR počevši od 1.3.2010. do isplate
92,77 EUR počevši od 31.3.2010. do isplate
89,85 EUR počevši od 30.4.2010. do isplate
95,53 EUR počevši od 31.5.2010. do isplate
144,71 EUR počevši od 30.6.2010. do isplate
134,58 EUR počevši od 2.8.2010. do isplate
165,51 EUR počevši od 31.8.2010. do isplate
154,83 EUR počevši od 30.9.2010. do isplate
137,64 EUR počevši od 2.11.2010. do isplate
173,90 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate
218,78 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate
186,30 EUR počevši od 31.1.2011. do isplate
198,80 EUR počevši od 28.2.2011. do isplate
184,29 EUR počevši od 31.3.2011. do isplate
186,93 EUR počevši od 30.4.2011. do isplate
248,32 EUR počevši od 31.5.2011. do isplate
254,30 EUR počevši od 30.6.2011. do isplate
305,58 EUR počevši od 1.8.2011. do isplate
279,24 EUR počevši od 31.8.2011. do isplate
250,40 EUR počevši od 30.9.2011. do isplate
251,38 EUR počevši od 4.11.2011. do isplate
236,92 EUR počevši od 6.12.2011. do isplate
252,93 EUR počevši od 5.1.2012. do isplate
268,71 EUR počevši od 6.2.2012. do isplate
269,83 EUR počevši od 29.2.2012. do isplate
261,62 EUR počevši od 31.3.2012. do isplate
267,17 EUR počevši od 30.4.2012. do isplate
270,96 EUR počevši od 31.5.2012. do isplate
264,57 EUR počevši od 30.6.2012. do isplate
266,26 EUR počevši od 31.7.2012. do isplate
261,47 EUR počevši od 31.8.2012. do isplate
251,27 EUR počevši od 1.10.2012. do isplate
262,30 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate
267,59 EUR počevši od 30.11.2012. do isplate
263,73 EUR počevši od 31.12.2012. do isplate
242,93 EUR počevši od 31.1.2013. do isplate
260,60 EUR počevši od 28.2.2013. do isplate
262,15 EUR počevši od 2.4.2013. do isplate
255,22 EUR počevši od 30.4.2013. do isplate
233,67 EUR počevši od 31.5.2013. do isplate
233,13 EUR počevši od 1.7.2013. do isplate
238,42 EUR počevši od 31.7.2013. do isplate
246,90 EUR počevši od 31.8.2013. do isplate
258,65 EUR počevši od 30.9.2013. do isplate
252,59 EUR počevši od 31.10.2013. do isplate
256,88 EUR počevši od 30.11.2013. do isplate
261,75 EUR počevši od 31.12.2013. do isplate
260,43 EUR počevši od 31.1.2014. do isplate
266,72 EUR počevši od 28.2.2014. do isplate
264,66 EUR počevši od 31.3.2014. do isplate
257,70 EUR počevši od 30.4.2014. do isplate
255,46 EUR počevši od 31.5.2014. do isplate
256,47 EUR počevši od 30.6.2014. do isplate
264,37 EUR počevši od 31.7.2014. do isplate
271,03 EUR počevši od 1.9.2014. do isplate
269,65 EUR počevši od 30.9.2014. do isplate
275,40 EUR počevši od 31.10.2014. do isplate
279,31 EUR počevši od 1.12.2014. do isplate
277,01 EUR počevši od 31.12.2014. do isplate
277,65 EUR počevši od 31.1.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 28.2.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 31.3.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 30.4.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 1.6.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 30.6.2015. do isplate
277,65 EUR počevši od 31.7.2015. do isplate
277,63 EUR počevši od 31.8.2015. do isplate i to u smislu čl. 29 st. 2 ZOO koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d da naknadi tužiteljici UDD troškove parničnog postupka u iznosu 5.005,52 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 20. svibnja 2025. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 11. srpnja 2007g. tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 016-623/2007 - u daljnjem tekstu: Ugovor(stambeni) kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja uz rok otplate kredita od 8 godina (čl. 4) i kamatu od 4,20% dekurzivno godišnje (čl.3.). Ističe da je odredba Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") nepoštena i ništetna, a što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda RH u tzv. kolektivnom sporu odnosno presudom posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.g. Visokog trgovačkog suda RH donesene u istom, ali ponovljenom postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Ukazuje (list 64 spisa) da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica nezakonita i ništetna. Navedeno iz razloga što se među strankama Ugovora o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima. Ističe da tuženik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka,a na štetu tužitelja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podneskom od 14. svibnja 2024. - list 87-89 spisa) prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 29 spisa) ne spori da su parnične stranke sklopile navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 85.600,00 CHF.
Također nije sporno da je u čl. 3. Ugovora o kreditu određena stopa koja iznosi 4,20% dekurzivno godišnje.
Sporno je među parničnim strankama: jesu li odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu ništetne i ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu na temelju navodne ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, odnosno je li tuženik stekao takve iznose bez osnove.
Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak. Smatra (na ročištu 15. travnja 2025. – list 108) da je vještak trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike ukoliko iste postoje.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu 016- 623/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, specifikacije uplata, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu tuženika tužiteljici od 26.3.2021., dopis-obavijest tuženika tužiteljici (list 19 spisa), otplatni plan, izjavu svjedoka JDD sa ovjerom javnog bilježnika Ilinke Lisonek u preslici broj Ov- 5477/2020 od 24.8.2020. - općenito o kreditima u predmetnom razdoblju, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.
Tužiteljica ističe(list 109 spisa – ročište 15. travnja 2025.) da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP-a procesnopravni prigovor radi prebijanja ima se istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, a ne do zaključenja glavne rasprave te tužiteljica predlaže raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
Na ročištu 15. travnja 2025. (list 108 spisa) tuženik ističe da u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi na matematički izračun, ali smatra da je vještak trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike ukoliko iste postoje.
Tužiteljica se očituje na navode tuženika te ističe da postoji objedinjeno pravno shvaćanje VSRH Rev-549/23 iz kojeg je vidljivo da kreditor mora istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a kako bi uopće bile ostvarene pretpostavke da se odlučuje o tzv. negativnim tečajnim razlikama. Tužiteljica ističe da s obzirom da tuženik takav prigovor u ovom postupku nije istaknuo to smatra da u ovoj fazi postupka isti više nije dopušten te je bespredmetno zvati vještaka na dopunu nalaza u tom smislu. Predlaže donijeti presudu temeljem stanja spisa.
Punomoćnik tuženika ističe, a u odnosu na protutužbeni zahtjev da je točno da se isti treba istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka međutim prigovor radi prebijanja se može istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Tuženik ističe da do nalaza vještaka ne zna postoje li negativne razlike ili ne pa tek kada je vještak sačinio izračun tuženik može isticati prigovor radi prebijanja. Stoga se predlaže naložiti vještaku da pisanim putem izračuna negativne razlike. Tuženik ne traži saslušanje vještaka.
Tuženik je mogao postaviti zahtjev temeljem svojeg prethodnog izračuna ili paušalno no zahtjeva tuženika uopće nema, a dokazne prijedloge mogao je isticati do zaključenja prethodnog postupka. Stoga, svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protiv čl. 10. ZPP te vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova.
Između stranaka utvrđeno je nespornim(list 70 spisa – ročište 7. veljače 2023.) da kredit nije konvertiran, te je kredit otplaćen tj. zatvoren je 2015. godine, a svrha kredita je refinanciranje stambenog kredita. Između stranaka utvrđeno je nespornim da je došlo do promjene prezimena tužiteljice iz UDD u UD.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci. Tuženik (list 99 spisa – podnesak 9.9.2024.) je odustao od saslušanja predloženog svjedoka JD u ovome postupku.
5. Tužiteljica UDD ( lista 107 spisa – ročište 12. ožujka 2025.) u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu od 11.7.2007. godine, a namjena tog kredita bila je kupnja stana u kojem i danas stanuje u [adresa] u [adresa]. Dakle, radilo se o stanu za stanovanje, a ne o prostoru za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti. Ističe da nije bila obrtnik. Kad je došla u banku nakon što je izrazila želju za kupnjom nekretnine na navedenoj lokaciji, ugovor o kreditu bio je unaprijed pripremljen i tu nije bilo nikakve mogućnosti pregovaranja. Ponuđen joj je kao najpovoljniji kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti uz napomenu da se tu radi o najpovoljnijoj kamatnoj stopi. Nije upozorena na nikakve rizike u pogledu valutne klauzule, a niti joj je nuđen kredit u EUR u kunskoj protuvrijednosti niti u kunama. Ugovor je pročitala prije potpisivanja i nije imala nikakvih primjedbi jer je vjerovala banci da je to najpovoljniji kredit za nju. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika, međutim niti bilježnik nije upozoravao na nikakve rizike sklapanja ugovora u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije konvertiran. Nadalje, navodi da je mjesečno uplaćivala rate redovito, a nakon nekog vremena rate su počele jako rasti tako da se našla u vrlo teškoj financijskoj situaciji, a osobito i iz razloga što je Magma d.o.o. otišla u stečaj, a ona je bila zaposlena u Magma d.o.o. -u kao i njezin suprug. Koristila je stambenu štednju od sina kako bi redovito podmirivala ratu i rate su podmirene u potpunosti i na vrijeme. Ističe da je sve otplatila. Ističe da je njezin suprug MD sklopio ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d., a u kojem ugovoru je ona bila sudužnik i nekretnina je kupljena u DEM u kunskoj protuvrijednosti i kako bi smanjili rate su refinancirali taj kredit odnosno ona je sklopila sa tuženikom predmetni ugovor o kreditu. Htjeli su smanjiti ratu jer je te godine i ona oboljela.
Tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, a osobito cit. dokumentacijom i rezultatima financijskog vještačenja sud prihvaća jer su uvjerljive.
Tužiteljičin status potrošača utvrđen je uvidom u ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužiteljica kao fizička osoba sa tuženikom zaključila ugovor o kreditu(stambeni) te nije vidljivo da bi ga zaključila u poslovne svrhe, a svojstvo potrošača utvrđeno je i saslušanjem tužiteljice.
6. U čl. 3. cit. ugovora se navodi (list 3 spisa) da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. U čl. 4. se navodi da se kredit otplaćuje u 96 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.051,39 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.
7. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti CHF pri čemu je uzeo u obzir učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Tom odlukom utvrđeno je i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju.
8. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. da su tužene banke, među kojima je i pravni prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i to u konkretnom slučaju, tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj.
9. Odluka suda, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.
10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
11. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu (prema čl.107 ZID ZPP/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
13. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, kao i pravni prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu, proizlazi da, na temelju dostupnih informacija, potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF, informirano se odlučiti o sklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik int. promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
14. Na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove, s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja, kada je postupanjem tuženika, preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.
15. Ocijenjen je neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, a u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, prigovor zastare nije osnovan s obzirom na činjenicu da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina te s obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u presudi posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018., za pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu takvih interesa i prava. Kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Tužitelj po osnovi presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. te presude istog suda posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (tj. zastara je iznova počela teći od 15.6.2018. tj. dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom sporu pa stoga rok zastare od pet godina nije istekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu 29.4.2021. - list 1 spisa - u pogledu ništetnosti valutne klauzule) ima pravo postaviti restitucijski zahtjev te je takav zahtjev i postavila.
16. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 76-82) po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (po gđi. Petri Blašković) koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća, a tužiteljičino potraživanje po pojedinim mjesecima usklađeno je sa rezultatima financijskog vještačenja tj. nalazom i mišljenjem vještaka glede tzv. pozitivnih tečajnih razlika koje su predmetom tužbenog zahtjeva tužiteljice, a o kojem je sud jedino i ovlašten odlučivati u smislu čl.2/1 ZPP. Tužiteljica je (list 107-roč. 12. ožujka 2025.) istakla da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i tuženik( roč. 15. travnja 2025. ) da nema primjedbi na matematički izračun vještaka. Prema mišljenju vještaka visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 16.976,66 EUR. Tužiteljica je u potpunosti uskladila svoje potraživanje sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupno navedenom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci jer sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.
17. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća (datum plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu, a kao što je to navedeno u izreci presude i sve sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) s obzirom na ništetnost odredbi pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.
Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužiteljica u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje pretplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužiteljice nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužiteljica za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije određeno prigovorom radi prebijanja tražio da se koji točno određeni iznosi prebiju s kojim točno određenim iznosima koje tužiteljica potražuje, a s druge strane također nije postavio niti protutužbeni zahtjev, kako bi sud eventualno mogao svojom konstitutivnom odlukom izvršiti procesnopravni prijeboj ili prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva naložiti tužiteljici plaćanje potplaćenih iznosa tuženiku. „Tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.“ (čl. 189. Zakona o parničnom postupku). Valja istaći da glede potplaćenih anuiteta nikako se ne radi o djelomičnom podmirenju tužbenog zahtjeva. Stoga sud u pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice mora postupati u okviru istoga i ne smije isti prekoračiti na način da tuženiku priznaje tražbine koje isti nije istaknuo valjano.
Osim toga, kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.
Međutim, za materijalnopravni prigovor je nužno da tuženik prizna postojanje duga i prebijanje tražbina u prošlosti, a u ovom predmetu tuženik evidentno osporava postojanje duga. Stoga, ne može tuženik na ovaj način izjaviti materijalnopravni, već jedino procesnopravni prigovor – i mora ga postaviti određeno.
Ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
Tuženikovi kunski krediti nisu predmet ovog postupka niti imaju veze sa tužiteljicom.
18. Kamatna stopa dosuđena je u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
19. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st.1 ZPP jer je tužitelj uspio u potpunosti glede osnove i visine svojeg potraživanja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška. Tužiteljica tijekom cijeloga postupka traži isplatu preplaćenog u svezi ništetnosti valutne klauzule.
Tužitelju je priznat trošak (VPS u tužbi radi isplate 122.339,10 KN/16.237,19 EUR za radnje do 13.5.2024., a od 14.5.2024. VPS 16.976,66 EUR – što sve ulazi u isti tzv. platni razred sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika:
- sastava tužbe od 29.4.2021. po Tbr. 7/1 - 250 bodova
- sastava podneska od 2.11.2024. po Tbr. 8/1 - 250 bodova
- podneska od 19.1.2022. po Tbr. 8/1 - 250 bodova
- zastupanja na ročištu 7.2.2023. po Tbr. 9/1 - 250 bodova
- sastava podneska od 17.2.2023. po Tbr. 8/4 – 62,5 bodova
- sastava podneska od 15.5.2024. po Tbr. 8/1 – 250 bodova
- zastupanja na ročištu 12.3.2025. po Tbr. 9/1 – 250 bodova
- zastupanja na ročištu 15.4.2025. po Tbr. 9/1 – 250 bodova
- trošak PDV 25% - 906,25 EUR
- trošak financijskog vještačenja 265,45 EUR – list 83 i list 90 spisa tj. 103 i
73(199,08 EUR + 66,37 EUR)
- trošak sudske pristojbe na tužbu po tbr1 t1 TSP u iznosu od 208,82 EUR - list 96 spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 5.005,52 EUR.
20. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.
21. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 20. svibnja 2025.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
- pun. stranaka
