REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Sp-5443/2023-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača TOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o prijedlogu Financijske agencije za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, dana 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Obustavlja se postupak jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača TOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na osnovu Ovrv-1713/18.

II. Odbija se prijedlog Financijske agencije za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača TOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na osnovu Ovrv-41186/2023, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Financijska agencija je podnijela ovom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača TOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Člankom 79.c. stavak 2. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine, broj 100/15 i 67/18, dalje u tekstu: ZSP) propisano je da se smatra da je potrošač suglasan s provedbom postupka jednostavnog stečaja potrošača nad njegovom imovinom ako se potrošač u roku 15 dana od dana dostave poziva na očitovanje ne očituje ili ako dostavi popis imovine, dok je člankom 79.c stavak 3. ZSP-a propisano da se, ako potrošač koji je suglasan s provedbom postupka jednostavnog stečaja nad njegovom imovinom ne podnese popis svoje imovine, smatra da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

3. Uvidom u prijedlog za provedbu jednostavnog stečaja potrošača, sud je utvrdio da se potrošač nije očitovao nakon primitka poziva Financijske agencije pa se, na temelju članka 79.c stavak 2. ZSP-a, u vezi s člankom 79.s stavak 3. ZSP-a smatra da je suglasan s provedbom postupka jednostavnog stečaja nad njegovom imovinom kao i da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

4. Člankom 79.a st. 2. ZSP-a, člankom 79.a stavak 3. ZSP-a i člankom 79.a stavak 4. ZSP-a propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se proveo postupak jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača u odnosu na vjerovnike čije tražbine su utvrđene u osnovama koje su na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija (dalje u tekstu: Očevidnik), vjerovnike čije tražbine su utvrđene u osnovama koje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu upisane u Očevidnik jer ih je Financijska agencija brisala postupajući prema odredbama posebnog zakona i u odnosu na vjerovnike čije tražbine su utvrđene u osnovama koje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu upisane u Očevidnik jer su vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu nakon što je Financijska agencija pozvala potrošača da se očituje o suglasnosti za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača nad njegovom imovinom.

5. Osim pretpostavki propisanih člankom 79.a stavak 2. ZSP-a, člankom 79.a stavak 3. ZSP-a i člankom 79.a stavak 4. ZSP-a, u jednostavnom postupku stečaja potrošača se utvrđuje i postojanje opće pretpostavke propisane člankom 2. stavak 1. ZSP-a (poštenje potrošača).

6. Sud je službenim putem zatražio od Financijske agencije podatke iz Očevidnika, a koji podaci su podneseni 20. svibnja 2025.

7. Uvidom u navedene podatke, sud je utvrdio da su na dan 20. svibnja 2025. u Očevidniku upisane osnove:

- Ovrv-41186/2023 kojom je utvrđena glavna tražbina vjerovnika Grad Zagreb, u iznosu 300,07 eura,

- OVRV-1713/18 kojom je utvrđena glavna tražbina vjerovnika EOS MATRIX d.o.o. u iznosu 48,06 eura.

8. Uvidom u navedene podatke, sud je utvrdio da su do 20. svibnja 2025. iz Očevidnika na temelju posebnog zakona brisana osnova:

OVRV-1713/18 kojom je utvrđena glavna tražbina vjerovnika EOS MATRIX d.o.o. u iznosu 48,06 eura.

Uvidom u navedene osnove, sud je utvrdio da je osnova Ovrv-1713/18 upisana u Očevdinik, ali i da se ista nalazi na popisu brisanih osnova.

U odnosu na osnovu Ovrv-1713/18

Uvidom u presliku navedene osnove, sud je utvrdio da je istom naloženo potrošaču namiriti tražbinu vjerovnika nastale korištenjem telekomunikacijskih usluga vjerovnika.

Na temelju navedenog, sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 79.m stavak 1. točka 5. ZSP-a.

Naime, smisao postupka stečaja potrošača jest osloboditi poštenog potrošača od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (članak 2. stavak 1. ZSP-a), a navedeno se odnosi kako na redovan postupka stečaja potrošača tako i na jednostavan postupak stečaja potrošača.

Poštenje potrošača utvrđuje sud i to na temelju ponašanja potrošača prije pokretanja postupka stečaja, tijekom trajanja sudskog postupka kao i za vrijeme razdoblja provjere ponašanja (članak 2. stavak 2. ZSP-a).

Ponašanje potrošača na temelju kojeg se utvrđuje njegovo poštenje odnosi se na način na koji je potrošač raspolagao svojom imovinom te kako se općenito odnosio prema svojim obvezama.

Stoga, sud razlikuje dugove nastale korištenjem usluga koje su neophodne za svakodnevni život i koje je potrošač primoran koristiti iako nema mogućnost financirati njihovo korištenje te dugove nastale korištenjem usluga koje nisu egzistencijalno neophodne i u odnosu na koje potrošač mora racionalno procijeniti svoje mogućnosti korištenja takvih usluga i ograničiti njihovo korištenje na opseg koji može financirati.

U konačnici, sud ukazuje da odluke suda, osim što uređuju pravne odnose, imaju i edukativnu svrhu jer se odlukama suda stvara svijest o pravno i društveno ispravnom postupanju, a što ima utjecaj kako na buduće postupanje stranaka tako i na postupanje društva u cjelini odnosno na stvaranje potrebnih i pravilnih standarda ponašanja na razini čitavog društva.

Zbog navedenog, donošenje odluka koje bi mogle potaknuti na nesavjesno ponašanje sigurno nije smisao postupka jednostavnog stečaja potrošača, zbog čega je, prema stavu ovog suda, zakonodavac i propisao poštenje potrošača kao uvjet za oslobođenje od obveza u postupku jednostavnog stečaja potrošača.

U tom smislu iako je korištenje telekomunikacijskih usluga sastavni dio suvremenog načina života, navedene usluge nisu neophodne za egzistenciju, zbog čega njihovo korištenje mora biti ograničeno na opseg koji je potrošač u mogućnosti financirati.

Slijedom navedenog, obzirom je potrošač povremeno koristio telekomunikacijske usluge u visokom iznosu (mjesečne naknade su iznosile 156.93 kune i 205,15 kuna), a koje usluge nisu egzistencijalno neophodne, a imovinske prilike potrošača očito nisu bile dostatne za financiranje korištenja predmetnih usluga u takvom opsegu ili potrošač nije imao prave volje namiriti korištenje predmetnih usluga, postupanje potrošača nije bilo savjesno i odgovorno, a takvo postupanje je uzrokovalo kako nastanak predmetnih dugova tako i općenito insolventnost potrošača, slijedom čega se potrošača ne može smatrati poštenim u smislu članka 2. stavak 1. OZ-a.

Slijedom navedenog, na temelju članka 79.m stavak 1. točka 5. ZSP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na osnovu Ovrv-41186/2023

Člankom 79.a stavak 2. ZSP-a propisano je da se jednostavni postupak stečaja potrošača može provesti nad imovinom potrošača ako potrošač u Očevidniku Financijske agencije na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja ima jednu ili više upisanih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 2.654,46 eura/20.000,00 kuna[1] s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

Sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača iz razloga što nije ispunjen uvjet trajanja razdoblja u kojem su gore navedene osnove bile upisane u Očevidnik obzirom se trajanje tog razdoblja ne utvrđuje na temelju trajanja ukupne blokade potrošača po svim osnovama koje su ikada bile upisane u Očevidnik, nego obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja.

Naime, odredba članka 79.a stavak 2. ZSP-a propisuje kumulativne pretpostavke koje moraju biti ispunjenje da bi se nad imovinom potrošača mogao provesti postupak jednostavnog stečaja, a to su ukupan iznos glavnice iz osnova za plaćanje koji ne smije biti veći od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna te neprekinuto razdoblje od najmanje tri godine u kojem su osnove za plaćanje bile upisane u Očevidnik.

Sama okolnost što se radi o kumulativnim pretpostavkama znači da se one odnose na isti objekt, dakle na iste osnove za plaćanje.

U suprotnom slučaju, ako bi sud zauzeo stav da se postojanje prve pretpostavke (ukupna visina iznosa svih glavnica) utvrđuje obzirom na osnovu za plaćanje za koju je predloženo pokretanje postupka stečaja potrošača, a da se druga pretpostavka (razdoblje od tri godine) utvrđuje obzirom na osnove koje nisu predmet ovog postupka, to bi imalo za posljedicu da se potrošača oslobađa od obveze namirenja tražbine koja je predmet postupka jednostavnog stečaja ne zato jer je osnova kojom je utvrđena ta tražbina bila upisana u Očevidniku dulje od tri godine, nego zato jer je u Očevidniku dulje od tri godine bila upisana neka druga osnova, koja više nije upisana u Očevidnik, koja se moguće odnosi i na tražbinu koja je u postupku prisilnog namirenja namirena te koja nije predmet ovog postupka.

Osim toga, obzirom se u postupku jednostavnog stečaja potrošača, za razliku od redovnog postupka stečaja potrošača, potrošač ne oslobađa obveze namirenja svih njegovih vjerovnika, nego samo onih vjerovnika prema kojima je obveza nastala na temelju osnova koje su trenutno upisane u Očevidnik, sud smatra da se pretpostavke za oslobođenje od obveze namirenja, a samim time i pretpostavke za pokretanje postupka jednostavnog stečaja potrošača propisane člankom 79. a stavak 2. ZSP-a, ne mogu utvrđivati na temelju okolnosti koje se odnose na vjerovnike u odnosu na koje potrošač u ovom postupku neće biti oslobođen obveze namirenja tražbine.

U tom smislu valja reći da je smisao postupka jednostavnog stečaja potrošača osloboditi od dužnosti ispunjenja obveze poštenog potrošača budući su njegove obveze manjeg iznosa, a imovinske prilike nedostatne za ispunjenje tih obveza, zbog čega ta tražbina, iako je manjeg iznosa, nije namirena niti nakon tri godine, pri čemu je zakonodavac zauzeo stav da se tražbinom manjeg iznosa ima smatrati tražbina do 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, nedostatnom imovinom ona imovina čija vrijednost nije veća od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, a razdobljem dostatnim za namirenje tražbine tog manjeg iznosa se ima smatrati razdoblje od najmanje tri godine.

Zbog navedenog, a obzirom se u postupku jednostavnog stečaja potrošač trajno oslobađa obveze namirenja vjerovnikove tražbine iako istu nije namirio, razdoblje od tri godine jest vrijeme koje je omogućeno vjerovniku da pokuša namiriti svoju tražbinu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na potrošačevim računima i tek ako vjerovnik u tome ne uspije, može se smatrati da predmetnu tražbini niti neće biti moguće namiriti odnosno da trajanje i troškovi postupka njezinog namirenja neće biti razmjerni njezinoj visini, a čime će biti ispunjeni i uvjeti propisani člankom 79. a stavak 2. ZSP-a.

Sud napominje da se vjerovniku ne može uskratiti njegovo pravo da pokuša namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu prisilnog namirenja (novčana sredstva na računima potrošača), a to pravo mu je omogućeno upravo uvjetom da osnova za plaćanje mora biti najmanje tri godine upisana u Očevidnik. Upravo zato što se u postupku jednostavnog stečaja potrošača potrošač trajno oslobađa svoje obveze namirenja vjerovnikove tražbine, uskraćivanje vjerovnicima primjerenog vremenskog razdoblja da pokušaju namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu ovrhe svakako bi predstavljalo povredu njihovih prava, diskriminiralo bi vjerovnike tražbina manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike, a moglo bi potaknuti i neodgovornost dužnika te stvaranje pogrešnog i pravno neprihvatljivog stava o nepotrebnosti ispunjenja obveza, što nikako ne bi bilo u skladu s smislom postupka jednostavnog stečaja potrošača.

Sud još ističe da bi zauzimanje suprotnog stava dovelo u pitanje i smisao vođenja sudskih postupaka, obezvrijedilo pruženu pravnu zaštitu te narušilo pravnu sigurnost obzirom bi potrošač imao mogućnost nedugo nakon nastanka obveze ishoditi oslobođenje od dužnosti njezinog ispunjenja jer bi postupak jednostavnog stečaja potrošača mogao biti pokrenut za svaku tražbinu čija visina samostalno ili u zbroju s ostalim upisanim tražbinama nije veća od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna pa čak i ako bi se radilo o tražbini koja je tek pravomoćno utvrđena, a čime bi sadržajno bila oduzeta pravna snaga i odlukama državnih tijela pa tako i odlukama suda. Naime, u tim situacijama, kada vjerovnik pokrene postupak prisilnog namirenja odmah nakon pravomoćnosti i ovršnosti (sudske) odluke, a Financijska agencija odmah nakon upisa te osnove u Očevidnik pokrene postupak jednostavnog stečaja potrošača, potrošač bi bio oslobođen ispunjenja obveze utvrđene pravomoćnom (sudskom) odlukom nedugo nakon što je ta obveza pravomoćno nastala, a što bi i vođenje sudskih postupaka učinilo besmislenim, što opet, prema stavu suda, nije smisao postupka jednostavnog stečaja potrošača.

U konačnici, sud ukazuje da bi zauzimanje suprotnog stava primoralo vjerovnike da ne pokreću postupke prisilnog namirenja na novčanoj tražbini po računima ovršenika ako, obzirom na prednosni red, nije izvjesno da će namirenje njihove tražbine započeti u roku tri godine, a čime se sadržajno vjerovnike neopravdano ograničava i potencijalno onemogućava u njihovom pravu na prisilno namirenje tražbine. Budući opisano ograničenje/onemogućavanje prava vjerovnika nikako ne može biti smisao ZSP-a, odredbe ZSP-a se moraju tumačiti na način koji sprječava nastanak takvog ograničavanja odnosno povrede prava vjerovnika, a ne na način koji ih uzrokuje.

Stoga, okolnost što ukupno trajanje blokade potrošačevih računa (na temelju osnova koje su ranije bile upisane u Očevidnik i gore navedenih osnova) iznosi 1672 dana nije odlučna za utvrđenje postojanje pretpostavki iz članka 79.a stavak 2. ZSP- a.

Slijedom navedenog, budući od dana upisa u Očevidnik osnove Ovrv- 41186/2023 pa do dana donošenja ovog rješenja nisu protekle tri godine (osnova je upisana 29.11.2023.), nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka jednostavnog stečaja potrošača propisani člankom 79.a stavak 2. ZSP-a u odnosu na vjerovnike čije tražbine su utvrđene tom osnovom.

Stoga je, na temelju članka 79.e stavak 1. ZSP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Sud ukazuje da ova odluka nije prepreka za ponovno pokretanje postupka jednostavnog stečaja potrošača u odnosu na gore navedenu osnovu upisanu u Očevidnik ako se naknadno ispune zakonske pretpostavke iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a.

Postojanje pretpostavki iz članka 79.a stavak 4. ZSP-a nije niti razmatrano jer potrošač nije predložio provedbu stečaja u odnosu na vjerovnike čije tražbine su utvrđene osnovama navedenim u članku 79.a stavak 4. ZSP-a,

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba se može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave ovog rješenja (članak 27. stavak 2. ZSP-a) i podnosi se ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Smatra se da je dostava rješenja obavljena istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova (članak 25. stavak 2. ZSP-a).

DNA:

1. e-oglasna ploča

2. potrošaču – putem e-oglasne ploče

3. Financijska agencija - po pravomoćnosti