Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci

Poslovni broj K-143/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Davorki Rukavina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane-Marije Kesegić, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD zbog kaznenih djela i to pod točkom 1) protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. Kaznenog zakona ( NN broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), pod točkom 2) protiv gospodarstva – povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. stavku 1. KZ/11 i pod točkom 3) protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, opisano u članku 132. stavku 1. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 132. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-546/2020 od 20. ožujka 2020. godine, nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno objavljene presude uz prisutnost zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima UD i optuženog SD, dana 20. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I OPTUŽENI SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina S i KD rođenog U, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], rođenog **.**.1973. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, mehaničara poljoprivredne mehanizacije, zaposlenog u trgovačkom društvu "Pekar" d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od 3.200,00 kuna, razvedenog, oca troje maloljetne djece, sa stečenom srednjom stručnom spremom, neosuđivanog, brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je:

1) U razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 20. listopada 2015. u Vinkovcima, kao vlasnik [obrt]" i obveznik poreza na dodanu vrijednost, u nakani da uskratom sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske pribavi nepripadnu imovinsku korist, unatoč tome što je u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015. ostvario gotovinske primitke u iznosu od 96.561,91 eura, protivno odredbama članka 78., 83. i 85. stavka 1. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14), u zakonom predviđenom roku nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost za obračunska razdoblja i time onemogućio razrez pripadajućeg tereta davanja, čime je izbjegao plaćanje poreza na dodanu vrijednost koji na gore ostvarene gotovinske primitke iznosi 19.312,38 eura, te time na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske pribavio sebi nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 19.312,38 eura.

dakle, s ciljem da potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do ne utvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

2) U razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015., kao vlasnik [obrt]", protivno odredbama članka 56. stavak 7. Općeg poreznog zakona (NN, broj 147/08, 18/11, 78/12,136/12, 73/13 i 26/15) propustio otvoriti i voditi knjigu primitaka i izdataka te knjigu ulaznih i izlaznih računa za 2015. godinu.

dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi,

3) U razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 30. rujna 2015. u Štitaru, kao vlasnik [obrt]", za radnice SDB, ČD i ĆD koje su u njegovom obrtu bile zaposlene na poslovima konobarice, zbog blokade računa, protivno odredbi članka 91. stavak 1., članka 92. stavak 4. i članka 93. stavak 2. Zakona o radu (NN broj 93/14) te odredbama članka 23., 25. i 26. stavaka 1. i 2. Zakona o doprinosima (NN broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) nije obračunao te uplatio doprinose za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje za gore navedene radnice, a niti im je uručio isplatne liste, oštetivši time SDB za iznos od 50,66 eura, ČD za iznos od 530,56 eura i ĆD za iznos od 1.103,33 eura.

dakle, nije isplatio dio plaće za više radnika,

čime je počinio radnjom opisanom pod točkom 1) izreke, kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. Kaznenog zakona ( NN broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), radnjom opisanom pod točkom 2) izreke, kazneno djelo protiv gospodarstva – povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. stavku 1. KZ/11, radnjom opisanom pod točkom 3) izreke, kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, opisano u članku 132. stavku 1. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 132. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11.

III Optuženom SD se

utvrđuje

Za kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 256. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Za kazneno djelo pod točkom 2. iz članka 248. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Za kazneno djelo pod točkom 3. iz članka 132. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

IV Temeljem članka 51. stav 1. i 2. i članka 44. KZ/11 optuženi se

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine

V A temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona, optuženom se

i z r i č e

u v j e t n a  o s u d a

tako da se optuženom kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženi u roku od 4 (četiri) godine, ne počini novo kazneno djelo.

VI Temeljem članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku utvrđeno je da novčani iznos od 145.509,14 kuna / 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SD ostvario kaznenim djelom iz članka 256. stavak 1. KZ/11 te je novčani iznos od 145.509,14 kuna / 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) imovina Republike Hrvatske.

VII Nalaže se optuženom SD da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

VIII Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženi je dužan platiti na ime troškova vještačenja Auditus d.o.o. Osijek 2.216,31 eura, trošak vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u iznosu od 204,06 eura, te na ime troškova kaznenog postupka 500,00 eura, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u [adresa] podiglo je optužnicu broj KO- DO-546/2020 od 20. ožujka 2020. godine, a koja je izmijenjena na zapisniku od 2. prosinca 2022. i 22. listopada 2024., protiv optuženog SD zbog kaznenih djela koje su pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženi SD očitovao se da se ne osjeća krivim za kazneno djelo pod toč. 1) i 2) koje mu se optužbom stavljaju na teret, dok se osjeća kriv za kazneno djelo pod točkom 3).

3. Optuženi SD u svojoj obrani porekao je počinjenje kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret, navodeći da je tijekom 2015., njegov obrt ostvario gotovinske primitke u iznosu od 727.545,70 kuna, ali da nije mogao to prijaviti Poreznoj upravi, budući je u međuvremenu otvoren stečajni postupak, te je on čitavu materijalnu dokumentaciju proslijedio stečajnom upravitelju, da bi kasnije u iskazima negirao gotovinske primitke u iznosu od 727.545,70 kuna, navodeći da su iznosili oko 270.000,00 kuna. Optuženi je u obrani tvrdio da je promet društva Pješčana obala j.d.o.o. stavljen u promet obrta [obrt]. On je prema kazivanju imao društvo Pješčana obala j.d.o.o., a pored toga je otvorio obrt istog naziva [obrt]. Nadalje se optuženi branio da poslovne knjige nije mogao predočiti, obzirom da su se i one nalazile kod stečajnog upravitelja, jer je pokrenut stečajni postupak u proljeće 2005. godine. Kako se bližio kraj dokaznom postupku optuženi je počeo tvrditi da se na obrascu P-PPI ne nalazi njegov potpis, a na samom kraju u završnoj riječi je izjavio da on nema osjećaj da je dobio neku materijalnu korist.

4. U tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i izvršen je uvid u obavijest o poreznom nadzoru od 08. siječnja 2018., (list 10), zaključak Porezne uprave od 29. siječnja 2018., (list 14-15), zaključak Porezne uprave o proširenju predmeta nadzora od 13. ožujka 2018., (list 18), zapisnik Porezne uprave od 12. travnja 2018., (list 28-36), porezno rješenje od 18. svibnja 2018., (list 128-137), pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2015. godini, (list 150), izvadak iz obrtnog registra, (list 151-153), zapisnik Porezne uprave o obavljenom poreznom nadzoru od 12. travnja 2018., (list 168-177), podaci o zaposlenicima HZZO od 21. siječnja 2019., (list 183), očevidnik FINA-e o redoslijedu plaćanja od 18. rujna 2019., (list 185-195), očevidnik FINA-e o danima insolventnosti od 18. rujna 2019., (list 196-197), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog SD od 06. studenog 2019., zajedno s pripadajućim audio-vizualnim zapisom, (list 241-243), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐD od 23. siječnja 2020., (list 254-256), od 6. srpnja 2022. (list 306-307) i 22. ožujka 2023. (list 355-356), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog SD od 27. siječnja 2020., zajedno s pripadajućim audio-vizualnim zapisom, (list 257-259), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆD od 13. veljače 2020., (list 265-266), od 6. srpnja 2022. (list 308), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČD (sada K) od 25. veljače 2020., (list 269-270) i od 16. veljače 2023. (list 351- 352), dopis Trgovačkog suda u Osijeku od 19. srpnja 2022. (list 317), nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja Auditus od 7. listopada 2022. (list 318-340), dopuna nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja Auditus od 28. travnja 2023. (list 361-373), zapisnik o ispitivanju vještaka AD sa zapisnika od 22. ožujka 2023. (list 353) i zapisnika od 22. listopada 2024. (list 399-400), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (list 417-424), izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, odjela za kaznene evidencije, za optuženog SD od 21. listopada 2024. (list 407).

5. Analizirajući obranu optuženika evidentno je da kategorički poriče počinjenje kaznenih djela pod točka 1) i 2), dok se očitovao da je kriv za počinjenje kaznenog djela pod točkom 3) optužnice. Poricanje počinjenja kaznenih djela pod točka 1) i 2), nije prihvaćeno gledajući u cjelini provedene dokaze u postupku, jer je takva obrana optuženika u suprotnosti sa ocjenom provedenih pravno relevantnih dokaza.

6. Cijeneći obranu optuženika i sve provedene dokaze tijekom postupka utvrđeno je, da je njegova obrana ne samo neistinita, već i neosnovana, te da su se u radnjama optuženika ispunila bitna obilježja kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret i to upravo na način kako je to navedeno u dispozitivu optužnice, te ga je stoga sud proglasio krivima za ista.

7. Iz iskaza svjedoka ĐD koji je obavljao inspekcijski nadzor u [obrt]" u odnosu na točku 1) utvrđeno je, da je optuženi bio obveznik poreza na dodanu vrijednost u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015., te da je optuženi Poreznoj upravi prijavio fiskaliziranih računa (gotovinskog prometa) u iznosu 218.123,00 kuna, a u prijavi poreza na dohodak iskazao je primitke u gotovinskom iznosu od 727.545,70 kuna. Na tako zaprimljene gotovinske iznose porezni obveznik je dužan odbiti porez na dodanu vrijednost prilikom podnošenja prijave Poreznoj upravi, ali da je tijekom nadzora utvrđeno da porezni obveznik nije podnosio kvartalne prijave poreza na dodanu vrijednost, kao ni godišnju prijavu PDV-a, što je isti bio dužan učiniti, te je po njegovom izračunu optuženi bio dužan obvezu PDV-a prijaviti u iznosu 145.515,14 kuna, a ne iskazivanjem obveze PDV-a optuženi je oštetio državni proračun za navedeni iznos novca. U odnosu na točku 2) iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je optuženi propustio otvoriti i voditi knjigu primitaka i izdataka, te knjigu ulaznih i izlaznih računa za 2015. godinu, što mu je optuženi sam priznao, a koje knjige je bio dužan voditi, ali mu optuženi prilikom provođenja poreznog nadzora nije predočio niti jednu od tih knjiga. U odnosu na točku 3) iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi, da je optuženi u obrtu u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 30. rujna 2015. u [adresa], kao vlasnik [obrt] "Pješčana obala", za radnice SDB, ČD i ĆD koje su u njegovom obrtu bile zaposlene na poslovima konobarice, nije obračunao te uplatio doprinose za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a niti im je uručio isplatne liste, oštetivši time SDB za iznos od 50,66 eura, ČD za iznos od 530,56 eura i ĆD za iznos od 1.103,33 eura. To je u inspekcijskom nadzoru utvrdio uvidom u knjigovodstvenu karticu u informacijskom sustavu, obzirom da optuženi nije predavao JOP obrasce, iz čega je zaključio da se optuženi nije zadužio za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

8. Iz iskaza svjedokinja ĆD i ČD, koje su bile zaposlene u kritičnom vremenu u obrtu optuženog proizlazi, da im je optuženi redovno isplaćivao plaću na ruke u gotovini, a kasnije su naknadno saznale da im nije uplaćivao doprinose za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

9.Iz pismenog nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka AD koji je dao na osnovu priložene materijalne dokumentacije, a kako nije imao ulazne ni izlazne račune, obzirom da je izvor za ukupan promet izlaznih računa (primici u gotovini) korišten dokument obrazac P-PPI, pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2015. godini poreznog obveznika SD koji obrazac je optuženi potpisao i ovjerio pečatom obrta „ [obrt]“. U tome dokumentu se navode izdaci u gotovini 754.699,25 kuna, ali kako nisu ničim dokumentirani Porezna uprava ih nije priznala.

9.1. U kritičnom razdoblju u 2015., dok je predmetni obrt bio otvoren od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015., obrt je trebao platiti porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u iznosu 145.509,14 kuna, ali vještaku nije predočen dokaz da je navedeni iznos plaćen. Iznos porezne obveze koju je optuženi bio dužan prijaviti iznosi 145.509,14 kuna za period od 1.01.- 07.09.2015., s time da je bio u obvezi predavati obrasce PDV- a, ali nema izvora koji bi davali prednju svotu po tromjesečjima.

9.2. U razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 31. prosinca 2015., optuženi je mogao voditi poslovne knjige samo do 7. rujna 2015., jer je toga dana obrt bio odjavljen, ali prema navodu vještaka nije mu bio predočen dokaz da je obrt vodio knjigu primitaka i izdataka, te knjigu ulaznih i izlaznih računa za 2015. godinu.

9.3. Također vještak navodi da nema knjigovodstvenih dokaza da bi za zaposlene radnice SDB, ČD i ĆD platio doprinose. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo u tabelama na stranama 12 i 13 dopune nalaza (372-373 II dio) datume prijave i odjave posebno za svaku djelatnicu, tako za SDB doprinos za mirovinsko osiguranje iznosi 218,13 kuna, doprinos za zdravstveno osiguranje 163,59 kn, za ČD doprinos za mirovinsko osiguranje iznosi 2.284,28 kuna, doprinos za zdravstveno osiguranje 1.713,20 kn, dok za ĆD doprinos za mirovinsko osiguranje iznosi 4.750,33 kuna, a doprinos za zdravstveno osiguranje 3.562,73 kn. Prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka optuženi je tako oštetio SDB za iznos od 50,66 eura, ČD za iznos od 530,56 eura i ĆD za iznos od 1.103,33 eura.

9.4. Uostalom uz sve naprijed provedene dokaze vezane za točku 3) treba reći da se optuženi očitovao krivim za počinjenje toga kaznenog djela.

10. Vještak AD iskazao je, da neovisno o obliku i veličini sve firme, pa i obrti moraju voditi glavnu knjigu, dnevnik i pomoćne evidencije. U odnosu na porez na dodanu vrijednost, u ovom slučaju obveznik je morao predavati tromjesečno izvješće, a ne na kraju godine kako tvrdi optuženi. Vještaku nisu predočene poslovne knjige subjekta, tako da on nema saznanja da li ih je on vodio, ali prema stanju spisa proizlazi da ih nije vodio, a bio je dužan voditi knjigu primitaka i izdataka, te knjigu ulaznih i izlaznih računa, koje vještaku nisu predočene niti ih je uspio prepoznati u spisu, a koliko je čitao spis niti Poreznoj upravi to nije predočeno. U nalazu se vještak pozvao na svoje izvore pregled primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti tzv. P-PPI, tu su navedeni primici i izdatci što je popunio sam optuženik, s time da je u napomeni rekao da je Porezna uprava iz toga uzela primitke, a izdatke nisu priznali, jer da nisu dokumentirani, što zbilja i nisu, a ne može biti poslovanja bez izdataka. Obveza je svake firme voditi poslovne knjige iz kojih su vidljivi poslovni događaji, u ovom slučaju takve poslovne knjige gdje se evidentira i dokumentira svaki poslovni događaj, vještaku nisu predočene. Prema vještačkom nalazu proizlazi, da optuženi nije imao poslovne knjige za 2015. te je vještak navodi da je optuženi iznos na P-PPI obrascu sam napisao, obzirom da P-PPI obrazac ispunjava sam porezni obveznik, u ovom slučaju optuženi, te ga dostavlja Poreznoj upravi. Međutim optuženi je na samom kraju dokaznog postupka tvrdio da taj dokument nije napisao niti potpisao, iako je upravo u ranijoj obrani optuženi naveo da je on taj dokument dostavio Poreznoj upravi.

11. Na takve neistine koje je pri kraju postupka iznosio optuženi ukazuje i njegov navod da je obrt „ [obrt]“ bio u stečaju, dok je na zatraženu provjeru Trgovački sud u Osijeku odgovorio, da nad imovinom navedene osobe stečajni postupak nije otvoren niti proveden ( str. 317/II), jer je Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-80/15-9 od 15. rujna 2025.pravomoćnog 29. rujna 2015., odbačen prijedlog Financijske agencije za otvaranjem stečajnog postupka nad imenovanim dužnikom.

12. Iz ocijene takvih provedenih dokaza tijekom dokaznog postupka na nedvojben način je utvrđeno, da su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja svih kaznenih djela koja mu se u optužbom i njenom izmjenom stavljaju na teret. U prilog tome govori kako pravno relevantna materijalna dokumentacija tako i iskazi vještaka AD, svjedoka ED, ispitanih oštećenica ĆD i ČD kao i provedenog financijsko knjigovodstveno vještačenja, a na temelju kojih dokaza su upravo potkrijepljeni navodi sadržani u činjeničnim navodima optuženice.

13. Nasuprot tome obrana optuženika je neosnovana, neprihvatljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti za kaznena djela pod točkama 1) i 2), te je i u suprotnosti kako s materijalnim tako i s personalnim dokazima koji su provedeni tijekom dokaznog postupka. Takva obrana optuženog je prozirna, jer je neuvjerljiva kada se nadograđivanjem obrane od strane optuženika postupno dodaju navodi koji bi ga trebali ekskulpirati od krivnje za počinjenje kaznenih djela. Optuženikovu obranu demantiraju dokazi provedeni u postupku kao pravno relevantna dokumentacija, suglasni iskazi svjedoka ED, VD i ČD, a napose vještakov iskaz zajedno sa njegovim pismenim nalazom i mišljenjem, koji dokazi se u cijelosti podudaraju, dok obrana optuženika koja se bazira na poricanju počinjenja djela po točkama 1) i 2) ostaje ne potkrijepljena ni jednim dokazom, a ujedno je u suprotnosti sa nabrojenim dokazima.

14. Tako proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i iskaza svjedoka ED, koji je iskazao da mu knjige obrta nisu predočene prilikom poreznog nadzora, te da mu je sam optuženi rekao da ih ne posjeduje za 2015. godinu. Također treba cijeniti i to što je svjedok ĐD naveo, da optuženi nije imao primjedbi na zapisnik o inspekcijskom nadzoru, što potkrjepljuje činjenica da se optuženi nije žalio na Porezno rješenje od 18. svibnja 2018., (list 128-137).

15. Što se tiče grafološkog nalaza i mišljenja da nema temelja za identifikaciju skriptora spornog rukopisa i potpisa na P-PPI obrascu, mora se cijeniti i to da se na osnovu raspoloživog materijala za vještačenje, a to je fotokopija obrasca P-PPI, a ne original, nije bio moguć nedvojben zaključak o porijeklu utvrđenih razlika i da nije bila moguća realna procjena. Stoga rezultati toga vještačenja nisu mogli biti drugačiji već što jesu, obzirom da vještak nije prilikom vještačenja ima original P-PPI obrasca, niti ga je optuženi prilagao, ali da ga je optuženi potpisao i ovjerio, te dostavio nadležnima, dokazanost proizlazi iz iskaza svjedoka ED i nalaza i mišljenja vještaka, koje je sud prihvatio, jer ih je ocijenio istinitim, objektivnim i stručnim.

16. U odnosu na djelo pod točkom 1) utvrđeno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015., obrt [obrt] ostvarila gotovinske primitke u iznosu od 96.561,91 eura, ali optuženi prvotno odredbama članka 78., 83. i 85. stavka 1. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, u zakonom predviđenom roku nije podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost za obračunska razdoblja, dok je člankom 85. stavak 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost određeno da porezni obveznik mora predati nadležnoj Poreznoj upravi na propisanom obrascu do 20-tog dana u mjesec koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja.

17. Naime, optuženik je kao vlasnik obrta [obrt] i obveznik PDV-a, prilikom ostvarivanja gotovinskih primitaka za ispostavljena dobra i usluge, bio u obvezi izdavati račune, te obračunavati PDV od trenutka isporuke dobara, što isti nije učinio. Također, kao vlasnik i obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, optuženik je bio dužan u zakonskom roku prijaviti činjenice koje su od značaja na utvrđivanje porezne obveze, što optuženik također nije učinio, budući da je tijekom kaznenog postupka na nedvojben način utvrđeno kako optuženik nije podnio nadležnom tijelu prijavu PDV-a za 2015. godinu. Ne podnošenjem prijave za PDV optuženik je ostvario radnju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u točci 1), a obzirom da porezna obveza na ostvarene gotovinske primitke iznosi 145.509,14 kuna/19.312,38 eura u konkretnom slučaju ispunjen je i objektivni uvjet kažnjivost.

18. Nadalje, optuženi je kako se bližilo zaključenje rasprave počeo tvrditi da na obrascu P-PPI nije njegov potpis, a nije ni njegov rukopis.

19. Međutim, navedeni obrazac ispunjava sam porezni obveznik, dakle optuženik, te ga nakon toga ovjerava, a potom ga kao takvog dostavlja Poreznoj upravi. Optuženik na početku postupka nije ukazivao na nevjerodostojnost navedenog dokumenta već naprotiv navodio je u svojoj obrani da je on taj dokument dostavio Poreznoj upravi, a također se i vještak u svom nalazu i mišljenju očitovao kako je navedeni obrazac optuženik potpisao, ovjerio pečatom i dostavio Poreznoj upravi. Stoga je takva obrana optuženika ocijenjena neistinitom, jer je ocjenom provedenih dokaza u postupku evidentno da je usmjerena na otklanjanje svake krivnje za počinjenje kaznenog djela, a ujedno je usmjerena i na odugovlačenje ovog kaznenog postupka, tim više što optuženik za svoje tvrdnje u obranio nije predočio nikakav dokaze, koji bi bili potpora njegovim tvrdnjama.

20. U odnosu na djelo pod točkom 2) utvrđeno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 7. rujna 2015., kao vlasnik [obrt]", optuženi propustio otvoriti i voditi knjigu primitaka i izdataka te knjigu ulaznih i izlaznih računa za 2015., što je protivno odredbama članka 56. stavak 7. Općeg poreznog zakona, koji propisuje da se poslovne knjige moraju voditi u skladu s načinom oporezivanja poreznog obveznika.

21. Obrana optuženika u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2) optužnice također nije u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, budući da je tijekom kaznenog postupka na nedvojben način utvrđeno, da se poslovna dokumentacija koju je optuženik dostavio stečajnom upravitelju odnosila na trgovačko društvo " [obrt]" j.d.o.o., a ne na obrt u kojem je on bio vlasnik. Ne predočavanjem poslovne dokumentacije koju je po Zakonu u obvezi čuvati, navodeći pri tome da se ona nalazi kod druge osobe, upućuje na zaključak kako optuženik nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu morao voditi, što nesporno dokazuje iskaz svjedoka ED i nalaz i mišljenje vještaka, kao i vještakov iskaz. U prilog tome govori i činjenica što je optuženik putem fiskalizacije prijavio gotovinski promet u iznosu od 218.213,00 kuna iz čega proizlazi, da optuženik za ostatak gotovinskih primitaka nije izdavao račune, a samim time, obzirom da za razliku u gotovinskim primicima nije izdavao račune, nije navedene poslovne događaje niti mogao evidentirati u poslovnim knjigama. Neosnovana je obrana optuženog da poslovne knjige nije mogao predočiti, obzirom da su se i one nalazile kod stečajnog upravitelja, što je netočno, jer nije u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, koje proizlazi iz Zapisnika Porezne uprave o obavljenom poreznom nadzoru od 12. travnja 2018., list 168-177, iskaza svjedoka ĐD od 23. siječnja 2020., list 254-256, te knjigovodstvenog nalaza i mišljenja.

22. U odnosu na djelo pod točkom 3) utvrđeno je da je optuženi u razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 30. rujna 2015., kao vlasnik [obrt]", za radnice SDB, ČD i ĆD koje su u njegovom obrtu bile zaposlene na poslovima konobarice, nije obračunao te uplatio doprinose za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a niti im je uručio isplatne liste, oštetivši time SDB za iznos od 50,66 eura, ČD za iznos od 530,56 eura i ĆD za iznos od 1.103,33 eura. Dakle, optuženi je postupao protivno odredbi članka 91. stavak 1., članka 92. stavak 4. i članka 93. stavak 2. Zakona o radu, prema kojem zakonu je poslodavac dužan uplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i jednaku vrijednost. Plaća i naknada plaće su u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Isto tako taj Zakon propisuje da je poslodavac dužan radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Također je optuženi postupao protivno odredbama članka 23., 25. i 26. stavaka 1. i 2. Zakona o doprinosima, jer nije obračunao, te uplatio doprinose za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje za gore navedene radnice, a niti im je uručio isplatne liste, oštetivši time SDB za iznos od 50,66 eura, ČD za iznos od 530,56 eura i ĆD za iznos od 1.103,33 eura, dok se prema odredbama toga Zakona obveze doprinosa obračunavaju zajedno s obračunom tih primitaka i dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom ostalih primitaka, a doprinose iz osnove isplatitelj plaće obustavlja od plaće, te ih plaća u ime i korist osiguranika. Međutim, optuženi nije isplatio taj dio plaće za više radnika, odnosno u ovom slučaju radnica, koje su u njegovom obrtu obavljale poslove konobara.

23. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret pod točkom 3) izreke, temeljem materijalne dokumentacije, kao i personalnih dokaza koji su provedeni tijekom prethodnog kaznenog postupka, suglasnih iskaza svjedokinja oštećenica ČD i ĆD, iskaza svjedoka ĐD, iskaza vještaka i njegovog nalaza, te na kraju i očitovanja optuženika, nedvojbeno je utvrđeno, da je optuženik radnike, odnosno radnice koje su kod njega bile zaposlene plaćao na način da im je na ruke isplaćivao neto plaću u gotovinu, bez isplatnih lista, dok doprinose za mirovinsko i zdravstveno uopće nije prijavljivao i uplaćivao za oštećene, koji sukladno odredbama članka 132. stavka 6. ZKP/08 predstavljaju dio plaće. Takvim postupanjem optuženik je ostvario i obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret pod točkom 3) optužnog akta.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne sukladno člana 41. Kaznenog zakona, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio optuženom sve olakotne i otegotne okolnosti.

25. Optuženom je sud kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, obiteljske prilike jer je otac troje djece o kojima se mora brinuti i uzdržavati, kao otegotno sud je optuženim cijenio pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno.

26. Cijeneći naprijed navedene okolnosti sud je optuženom SD je utvrdio za kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 256. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. iz članka 248. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i za kazneno djelo pod točkom 3. iz članka 132. stavak 1. KZ/11 na kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

27. Temeljem članka 51. stav 1. i 2. i članka 44. KZ/11 optuženi se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona, optuženom se izriče uvjetna osuda, tako da se optuženom kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženi u roku od 4 (četiri) godine, ne počini novo kazneno djelo.

28. Donoseći odluke o izricanju uvjetne osude sud smatra da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja i utjecati na počinitelje da ne čine više ovakva ili slična kaznena djela.

29. Temeljem članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku utvrđeno je da novčani iznos od 145.509,14 kuna / 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SD ostvario kaznenim djelom iz članka 256. stavak 1. KZ/11 te je novčani iznos od 145.509,14 kuna / 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) imovina Republike Hrvatske.

30. Nalaže se optuženom SD da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos 19.312,38 eura (devetnaesttisućatristodvanaest eura i tridesetosam centi) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

31. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženi je dužan platiti na ime troškova vještačenja Auditus d.o.o. Osijek 2.216,31 eura, trošak vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u iznosu od 204,06 eura, te na ime troškova kaznenog postupka 500,00 eura, imajući u vidu dužinu trajanja kaznenog postupka i brojnost zakazanih rasprava, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Vinkovci, 20. svibnja 2025.

Sudac

Davorka Rukavina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave njenog ovjerenog prijepisa.

Žalba se podnosi u četiri primjera ovome sudu kao prvostupanjskom sudu a o njoj odlučuje u drugom stupnju vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-546/2020

2. Optužena SD, [adresa]