Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-658/2023-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HČ, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-583/2020-11 od 15. veljače 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2025., u nazočnosti okrivljenikovog branitelja Zdeslava Loze, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HČ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika HČ, zbog dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za oba kaznena djela u trajanju od po jedne godine, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

2. Temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 od okrivljenika HČ je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom I. pobijane presude u iznosu od 10.000,00 kuna (1.327,23 eura) i imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom II. pobijane presude u iznosu od 700,00 kuna (92,91 eura).

3. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik HČ je dužan, na ime imovinskopravnog zahtjeva, naknaditi oštećeniku Dječjem vrtiću „Sveti Ante Prugovo“, Dječji vrtić „Cvrčak“ Solin, iznos od 4.000, 00 kuna (530,89 eura).

4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik HČ je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu od 2.000,00 kuna (265,45 eura), u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HČ, po branitelju Zdeslavu Lozi, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

5.1. Okrivljenik HČ je podnio žalbu protiv presude i po branitelju Brunu Kuvaču, odvjetniku u Šibeniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.

5.2. Kako su obje okrivljenikove žalbe podnesene zbog istih žalbenih osnova te se međusobno nadopunjuju, bit će tretirane kao jedna žalba okrivljenika.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, kao i u odsutnosti okrivljenika HČ, koji nije izviješten o sjednici vijeća jer je nepoznat na prijavljenoj adresi, a nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana, dok je nazočni branitelj okrivljenika, Zdeslav Lozo, odvjetnik u Splitu, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe.

9. Žalba okrivljenika HČ je neosnovana.

10. Nije u pravu okrivljenik HČ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da presuda suda prvog stupnja uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih isprava i zapisnika.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

10.2. Nema pravo okrivljenik niti kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da je policija okrivljenika zatekla u kafiću i odvela ga na sud na raspravu, a da on uopće nije imao saznanja o čemu se radi, niti da je mogao angažirati branitelja te da je čak smatrao da je samo svjedok u ovom postupku.

10.3. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je sud prvog stupnja pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 ili da je na raspravi povrijedio pravo obrane jer je iz raspravnog zapisnika od 10. veljače 2023. razvidno da je okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, da je razumio optužnicu koju je ranije zaprimio i na koju je podnio odgovor, da je razumio ono što mu se optužnicom stavlja na teret te je tada izričito izjavio da mu branitelj nije potreban. Također je za istaknuti da nije na bilo koji drugi način povrijeđeno okrivljenikovo pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

11. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je sud prvog stupnja na pogrešan način utvrdio činjenično stanje te da se dolazi do zaključka, sagledavajući u svojoj ukupnosti izvedene dokaze temeljem kojih je proglašen krivim, da je on proglašen krivim samo zbog toga što su određeni predmeti nađeni kod njega, da niti jedan drugi dokaz ne postoji protiv njega te da je potpuno nelogično i neživotno da bi on zadržao predmete koje je navodno pribavio kaznenim djelima kod sebe. Također je istaknuto da je u tom periodu okrivljenik radio jako dobro plaćene poslove, pa da se sigurno ne bi spuštao na tu razinu da teškom krađom pribavlja razne predmete.

12.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

12.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik HČ, inkriminiranih prigoda, obijanjem da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, odnosno pravilno je utvrđenje da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenika ŽČ te svjedoka JČ i PČ, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja i da iz zapisnika o očevidu, izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta te zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta proizlazi da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

12.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik HČ.

13. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

13.1. U žalbi se ističe kako sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim olakotnim okolnostima na stani okrivljenika, a da je jedinu otegotnu okolnost precijenio, pa da sve to ukazuje na mogućnost da se svrha kažnjavanja mogla ostvariti i izricanjem blaže kazne, a ne ovako izrečenom prestrogom „drakonskom“ kaznom.

13.2 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

13.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku VČ, kao olakotne okolnosti, cijenio njegove osobne okolnosti, da je veći dio djetinjstva proveo u odgojnim ustanovama, da je nezaposlen i otac jednog punoljetnog djeteta te protek vremena od inkriminiranih događaja, a trebalo mu je cijeniti i činjenicu što oštećenici nisu zainteresirani za kazneni progon i što jedan od oštećenika ne postavlja imovinskopravni zahtjev, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog istih, istovrsnih, ali i drugih kaznenih djela.

13.4. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika ispravno ga je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene kazne za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, koja kazna se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

14. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika HČ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj