Posl. br. P-9/2025-

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20 350 Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Kotromanović, odvjetnik u Pločama, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave dana 15. travnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tužene, dana 20. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik slijedećih nekretnina u k. o. [katastarska općina] u Kobiljači: k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 130 m2, k. č. [katastarska čestica] zk.ul.1351u površini od 308 m2, k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 29 m2, k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 239 m2, k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 285 m2, k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 98 m2, slijedom čega je na temelju ove presude ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika -Republika Hrvatska.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem odredbe čl. 186.a ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom ODO u Metkoviću, predlažući sklapanje nagodbe, koja nije prihvaćena. Navodi da je vlasnik obiteljske stambene kuće, pomoćnih objekata i dvorišta u [adresa], na adresi izgrađene na kčz 86 k. o. [katastarska općina] u površini 130 m2, upisane u ZK ul. [broj ZK uloška], kao i slobodnostojeće jednostavne zgrade izgrađene na dijelu kčz 76 i 83 k. o. [katastarska općina]. Navedene građevine ozakonjene su na temelju Rješenja o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković Klasa: UP/I-350-05/13-02/14453. Urbroj: 2117/1-23/4-10-15-10.od 27.08.2015. Legalizacija obje građevine izvršena je na ime predlagateljeva oca NR, koji je nakon toga kčz 86., kčz 83 i kčz 84, sve k. o. [katastarska općina] darovao svom sinu-sada tužitelju ŽR temeljem Ugovora o darovanju od 06.12. 2023. Tužitelj također izjavljuje da je kčz 85 k. o. [katastarska općina] kupio od IR prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 11.08.2020., a da se na njoj nalazi samostojeća jednostavna zgrada koja je ozakonjena na temelju rješenja o izvedenom stanju DNŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković Klasa: UP/I-350-05/13-02/14261.Ur.broj: 2117/1-23/4-10-15-10 od 12.02.2015., kao i da je kčz 82 i kčz 76 k. o. [katastarska općina] također kupio od prodavatelja ŠR temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11.12.2023. Na kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se stara građevina za koju je od strane DNŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković izdata Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15.02.1968. oznake Klasa: UP/I-361-05/18- 30/000110.Urbroj: 2117/1-23/4- 2-18-0006 od 17.09.2018. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kčz 86 na kojoj se nalazi obiteljska kuća i dvorište, pristupili su suvlasnici kuće NR pok. Ž ( otac predlagatelja) i CR koji su izjavili da su predmetnu nekretninu naslijedili iza smrti svoje majke ĆR prema rješenju o nasljeđivanju O-49/97, da se ova nekretnina nalazi u njihovom neometanom posjedu od pamtivijeka. Iz zapisnika z.k. odjela proizlazi da je NR upisan kao korisnik u PL 86, te da kčz 86 identifikacijom odgovara dijelu kčz 11911/1 k. o. [katastarska općina]. U odnosu na kčz 83 također je utvrđeno da je korisnik NR, da je isti upisan kao korisnik u PL 83, a u odnosu na kčz 84 k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja sudjelovao je prednik podnositelja zahtjeva, otac NR, koji je izjavio da je predmetnu nekretninu stekao iza smrti svoje majke ĆR i da je u njihovom posjedu od pamtivijeka. U odnosu na kčz 82 k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja sudjelovao je prednik podnositelja zahtjeva ĐR,koji je kao korisnik upisan u Pl br.82, koji je u međuvremenu ovu zemlju darovao ŠR pok. N, a nakon toga istu zemlju ŠR prodao je predlagatelju ŽR. U odnosu na kčz 76 k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja sudjelovao je ĐR, koji je kao korisnik upisan u PL br. 82., koji je u međuvremenu ovu zemlju prodao ovom podnositelju zahtjeva. Podnositelj zahtjeva je napomenuo da u odnosu na kčz 85 k. o. [katastarska općina] nije u mogućnosti priložiti zapisnik suda jer mu bivši vlasnik IR, od kojeg je kupio ovu nekretninu prema priloženom ugovoru, nije predao zapisnik suda, ali izjavljuje da je priložio Rješenje o izvedenom stanju za legalizaciju stare kuće izgrađene na kčz 85 k. o. [katastarska općina]. U odnosu na sve nekretnine koje su predmetom ovog postupka-kčz 86 ZK ul. [broj ZK uloška], kčz 76 ZK ul. [broj ZK uloška],kčz 83 ZK ul. [broj ZK uloška], kčz 84 ZK. ul. [broj ZK uloška].,kčz 85 ZK ul. [broj ZK uloška], kčz 82 Zk ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pravo vlasništva upisano je na ime Republike Hrvatske. Podnositelj zahtjeva je izjavio da je riječ o pogrešnom upisu, jer RH nikada nije polagala pravo vlasništva na istima, niti je bilo kojom radnjom ili postupkom dala do znanja da se radi o njenom vlasništvu, nikada nije branila posjed i građenje predlagateljevim prednicima pa tako ni njemu. Nadalje izjavljuje da njega nakon darovanja oca i kupnje od trećih osoba, a prethodno ni njegove prednike nikada nitko nije ometao u posjedovanju i vlasništvu predmetnih nekretnina, sve su one jasnim međašnim znacima odvojene od susjednih nekretnina i svatko u selu zna da su njegovo vlasništvo. Navodi da je za sve nekretnine u postupku preoblikovanja i osnivanja nove katastarske općine [katastarska općina] utvrđen oblik i veličina čestica, pri čemu se je vodilo računa o zaštiti javnog interesa ( put, šume i sl.). Obzirom na sve naprijed navedeno tužitelj je podnio tužbu te predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno identificirati predmet spora po ovlaštenom sudskom vještaku geodetske struke prilikom očevida na licu mjesta. Predlaže se u spis priložiti fotografije lica mjesta. Nakon što predmet 2 spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Općine Pojezerje kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Nadalje predlaže pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i zapisnike oblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim popisnim listovima za sve predmetne nekretnine. Također pozvati Općinu Pojezerje, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Na ročištu održanom dana 17. ožujka 2025. godine punomoćnik tužitelja je precizirao tužbeni zahtjev na način da je uz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu od 130 m2, uz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu od 308 m2, uz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu od 29 m2, uz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu 239 m2, uz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu od 285 m2 i oz oznaku k. č. [katastarska čestica] dodao površinu 98 m2, a sve nekretnine u k. o. [katastarska općina].

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 4), rješenja o izvedenom stanju (list 68), ugovora o darovanju (list 9-11), ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 12-14), kupoprodajnog ugovora (list 15-17), ugovor o darovanju nekretnina (list 18-20), uporabnu dozvolu (list 21-22), zapisnika zk odjela suda Metković (list 23-34), potvrde HEP Elektrodalmacija Split (list 35), izvadka iz BZP-a (list 3641), zapisnika ovog suda od 17. ožujka 2025. godine kojim je uređen tužbeni zahtjev (list 47-48), rješenja o nasljeđivanju O-49/97 (list 49-50), zapisnika s lica mjesta (list 53-59), digitalne ortofoto karte iz 1968. s fotografijama (list 61- 72), očitovanje općine Pojezerje (list 73), saslušanjem svjedoka ČR, OR i JR.

5. Punomoćnik tužiteljice i zz tužene nisu popisali troškove postupka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], površine od 130 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine od 308 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 29 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 239 m2, k. č. [katastarska čestica], površine 285 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], površine 98 m2, sve u k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama nije sporno da je tužena upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica sporne nekretnine.

8. Sporno je, je li tužitelj mogao darovanjem, odnosno njegovi prednici dosjelošću i građenjem, steći vlasništvo spornih i utuženih nekretnine, koje u naravi čine jednu cjelinu (obiteljsku stambenu kuću, pomoćne objekte i dvorište).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08

- ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Uviđajem (očevidom) na licu mjesta, a nakon što je tužitelj pokazao na licu mjesta utvrđeno je da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] je u naravi obiteljska kuća sa dvorištem sa zapadne i južne istočne strane omeđena nerazvrstanom cestom. Sa sjeverne strane nalazi se kat. čest. [katastarska čestica] koja je također stambena nekretnina sa podrumom. Nadalje tužitelj navodi i pokazuje a sudski vještak utvrđuje da se radi o kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa istočne i zapadne strane također omeđena nerazvrstanom cestom dok je u sjeverno istočnom dijelu omeđena suhozidom i južnim zidom gospodarskog objekta te se pruža prema zapadu do nerazvrstane ceste. U istočnom dijelu navedene kat. čest. uz suhozid nalazi se višegodišnja maslina. U zapadnom dijelu je poravnato zemljište koje služi kao deponij/parking. U Središnje dijelu parcele su vidljivi ostaci starih suhozida i srušene betonske stepenice, a tužitelj navodi da su predmetne stepenice predstavljale put za vrtove i svinjar koji je srušen. Južno od navedene kat. čest. nalazi se kat. čest. [katastarska čestica] koja sa istočne strane graniči sa nerazvrstanom cestom. U sjeverno-zapadnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] nalaze se srušene betonske skale koje su u međi sa kat. čest. [katastarska čestica], a tužitelj pojašnjava da su iste korištene za pristup na sve 3 predmetne čestice. Na predmetnoj kat. čest. također je vidljiv betonski zid dužine cca 6m, visine cca 2m i širine cca 30cm te okomito na njih drugi betonski zid spojen sa prethodno opisanim širok cca 30cm, dužine cca 2m, a ostatak toga zida se nalazi ispod nasipa od kamena. U jugozapadnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica], nalazi se kat. čest. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja garažu sa skalama u južnom dijelu koje se nastavljaju na skale u južnom dijelu. Južno i zapadno od kat. čest. [katastarska čestica] nalazi se kat. čest. [katastarska čestica] sa zapadne strane omeđena zidom sa podzidom. U zapadnom dijelu kat. čest. nalazi se stambena kuća. Južnu granicu predmetne kat. čest. predstavljaju sjeverni zidovi starih gospodarskih objekata za koje tužitelj navodi da su bile štale. Južnu granicu predmetne čestice prema istoku predstavlja stari suhozid koji pokazivanjem tužitelja pripada susjedu. U istočnom dijelu granica je definirana nerazvrstanom cestom, a u istočnom dijelu čestice su vidljivi vrli. Na očevidu je sudjelovao stalni sudski vještak geodetske struke Marko Vukša koji je na licu mjesta identificirao predmetne nekretnine, a što su stranke nakon toga učinile nespornim.

11. Iz Rješenja o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković Klasa: UP/I-350-05/13- 02/14453. Urbroj: 2117/1-23/4-10-15-10.od 27.08.2015. između ostalog proizlazi da su obiteljske stambene kuće, pomoćni objekti i dvorišta u [adresa] izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ozakonjene.

12. Iz Rješenja o izvedenom stanju DNŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković Klasa: UP/I-350-05/13-02/14261.Ur.broj: 2117/1-23/4-10- 15-10 od 12.02.2015., proizlazi da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi samostojeća jednostavna zgrada koja je temeljem navedenog rješenja ozakonjena.

13. Iz Ugovora o darovanju koji je sklopljen između darovatelja TR iz [adresa] i obdarenika ZR iz [adresa] proizlazi da su stranke u ovom ugovoru otac Darovatelj) i sin (obdarenik) dana 6. prosinca 2023. godine, u kojem je darovatelj (otac) darovao nekretnine svom sinu (obdareniku).

14. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. kolovoza 2020. godine je utvrđeno da je prodavatelj IR iz [adresa] prodao i ZR iz [adresa] nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište i zemljište pod zgradom u površini od 294 m2 a za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 HRK.

15. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. kolovoza 2023. godine je utvrđeno da je prodavatelj ŠR iz [adresa] prodao ZR iz [adresa] dvije nekretninu u k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 6.000,00 eura.

16. Iz ugovora o darovanju nekretnina od 23. travnja 2018. godine proizlazi da je ĐR iz [adresa] kao darovatelj, darovao ŠR iz [adresa] i to nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza smrti HR, br. O-49/97 od 24. lipnja 1997. godine, proizlazi da su istu naslijedili sinovi NR i PR.

18. Iz očitovanja općine Pojezerje od 2. travnja 2025. godine proizlazi da prema službenim podacima kojima raspolaže općina Pojezerje, navedeni stambeni objekti i pomoćne građevine legalizirane su u postupcima koji su vođeni pred Uredom za prostorno uređenje i gradnju DNŽ, Ispostava u [adresa], što znači da nisu u suprotnosti s Prostornim planom općine Pojezerje niti zadiru u područja i površine kojima bi ugrožavali javni interes naselja Kobiljača, općina Pojezerje i šire u pogledu komunalne infrastrukture.

19. Svjedok ČR, pok. I, navodi da on živi u blizini predmetnih nekretnina udaljen cca 100m i tu živi od rođenja te mu je dobro poznata situacija u vezi predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine odnosno kuće koje mu je sud pokazao na pregledniku DGU geoportal kat. čest. [katastarska čestica] izgrađene su 50-tih godina a dijelom su kasnije i proširivane i nadograđivane. Sjeća ih se od djetinjstva. U gornjem dijelu odnosno preko puta opisane nekretnine nalazi se kuća, garaža i parking od tužitelja. Točno ne zna na kojem katastarskom broju se čestice nalaze, ali kad mu se pokazuje predmet spora na istom se nalaze upravo objekti koje je spomenuo. Poviše kuće bili su lazi, masline i bajami. Pored laza koji je služio za poljoprivrednu proizvodnju nalazio se svinjar a i danas su vidljivi ostaci istog. Nadalje navodi da je navedeni svinjar bio sagrađen prije nego se on rodio. U istom su se držale svinje bilo je i kokošiju te se sjeća da je bio i 1 magarac. Navodi da je predmetne nekretnine radio djed od tužitelja. Predmetna nekretnina je bila u neometanom posjedu prednika od ŽR i koliko je njemu poznato u vezi predmetnih nekretnina nije bilo sporova niti je ŽR i njegove prednike nitko ometao u posjedu istih. Navodi da dobro poznaje ŽR i njegovu obitelj te između njih nema nikakvih sporova niti bilo tko drugi polaže pravo na predmetne nekretnine.

20. Svjedok PR, u svom iskazu navodi da je on rođen u [adresa] te da živi u prizemlju kuće koja je predmet spora na kućnom broju 32. Iza drugoga svjetskog rata većina ljudi je iz Dubrave prešla u [adresa]. Na mjestu gdje se danas nalazi kuća kućni broj 32 a i 31 se nalazila stara kamena kuća na čijem mjestu su kasnije izgrađene današnje nekretnine. U toj staroj kamenoj kući koja je u biti bila gospodarski i stambeni objekt u kojem su držali alate, a ponekad bi i noćili. Nadalje navodi da su se obrađivale nekretnine u polju, a zimi kad bi polje poplavilo radilo bi se na nekretninama poviše kuće. Navodi da ne zna tko je radio staru kamenu kuću a u istoj su živjeli i koristili djed i baka od ŽR, Š i ĆR. Oni su obrađivali i laze iznad kuće. Na tim lazima su se od trajnih kultura nalazili masline, bajami, šipci, a od poljoprivrednih kultura su se sadili kupus, krumpiri i pomidore. Pored laze su se nalazili svinjar i štale. Navodi da su sve 3 nekretnine bile omeđene suhozidima, da su suhozidi rađeni davno prije njegova rođenja. Dodaje da je garažu i stepenište pored garaže kao i stepenici čiji ostaci su i danas vidljivi radio Romeov otac ČR. Navodi da je dio predmetnih nekretnina dio nasljedio a dio je kupio, da nitko od njegovih srodnika ne polaže prava na predmetne nekretnine, a niti je itko ometao ŽR i njegove prednike u posjedu predmetnih nekretnina.

21. Svjedok FR, navodi da je rođen i živi u [adresa] te mu je dobro poznata situacija te da je na mjestu današnjih nekretnina bila stara kamena kuća na temeljima kojih su izgrađena današnja dva objekta. Preko puta istih bili su lazi na kojima su se sadio krumpir, blitva, kupus a od trajnih kultura su bile masline i bajami. Predmetne laze su obrađivali Romeova baka i did, a kasnije i Romeov otac. Na mjestu gdje se nalazi današnja garaža je bio tor koji je Romeov otac srušio i sagradio današnju garažu. Kuću pored garaže je gradio MR, a od njegovih sljedbenika je ŽR kupio. Naglasio je da je prije izgradnje ove kuće bila kamena pojata. Poviše današnje kuće i garaže su bili svinjar i štale i to više njih. Jedan je bio od Romeovih prednika a druge nekretnine na kojima se nalaze predmetne štale ŽR je kupio od svojih srodnika, a dobro mu je poznato da nitko drugi ne polaže nikakva prava na te nekretnine te u vezi toga nema nikakvih sporova niti je bilo tko ŽR i njegove prednike ometao u posjedu tih nekretnina.

22. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo iskazivali na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetnih nekretnina kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu – rješenjem o nasljeđivanju, ugovorima o darovanju, kupoprodajnim ugovorima, te svjedoci su jasno iskazivali o tome da od kada oni znaju za sebe da su sporne nekretnine bila u posjedu tužiteljeve obitelji.

23. Kako je prethodno izvedenim dokazima utvrđena potrebna kvaliteta posjeda, sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog 1 vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

24. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla - ispunjenjem, u ovom slučaju sklapanjem Ugovora o darovanju između tužiteljice i njenog oca, na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava.

25. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

26. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

27. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz nijednog dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

28. U skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem VSRH u odluci Rev-x-1075/12, dopušten je i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim se faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno, skici vještaka mjernika, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod takvog pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten kasnije zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva. Prema tome, tužiteljica može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine koji je grafički individualiziran i prikazan na skici lica mjesta vještaka mjernika, s tim da je ovlaštena tek na temelju ove presude i prijavnog lista, nakon što se provede parcelacija predmetnog zemljišta, izvršiti upis svog prava vlasništva.

29. Odluka o trošku postupka je izostala jer punomoćnik tužitelja i zz tuženika nisu popisali trošak.

30. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 20. svibnja 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA.

1. Ivan Kotromanović, odvjetnik, Ploče

2. ODO Metković na br. P-DO-5/2025