REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 16/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, Zelenice 18, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pavlak i partneri d. o. o., odvjetnici u Rijeci, Splitska 2, radi naknade štete, nakon glavne rasprava zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 30.735,00 eura (trideset tisuća sedamsto trideset pet eura) sa zateznim kamatama koja teku:

– na iznos 30.539,80 eura od 20. lipnja 2020. do isplate,

– na iznos 52,80 eura od 15. srpnja 2020. do isplate,

– na iznos 34,40 eura od 19. studenog 2020. do isplate,

– na iznos 34,40 eura od 21. siječnja 2021. do isplate,

– na iznos 34,40 eura od 19. veljače 2021. do isplate,

– na iznos 34,40 eura od 19. ožujka 2021. do isplate,

– na iznos 4,80 eura od 7. travnja 2021. do isplate

i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 5.277,73 eura (pet tisuća dvjesto sedamdeset sedam eura i sedamdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2025. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete isplatom 95.000,00 kuna (12.608,67 eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. lipnja 2020. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da se 4. svibnja 2019. povrijedio na poslu u Puli, na način da je prilikom odlaska na toalet pao s visine kroz prolaz koji nije bio osiguran. Prilikom pada udario je glavom u pod i povrijedio se. Zadobio je teške tjelesne ozljede, pa od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 11.945,05 eura (za pretrpljene fizičke boli 3.981,68 eura, za pretrpljeni strah 3.981,68 eura te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.981,68 eura). Nastala mu je i imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom 398,17 eura, i troškova putovanja na liječničke preglede 265,45 eura. U vrijeme nezgode bio je zaposlen kod Maling d. o. o. Poslodavac je s tuženikom imao sklopljeno osiguranje od opće odgovornosti, pa se tuženiku obratio sa zahtjevom za naknadu štete. Tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Osporio je da bi njegov osiguranik bio odgovoran za štetni događaj. Nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja s poslodavcem tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja opće odgovornosti iz djelatnosti. Od tužitelja je u više navrata tražio da dostavi ovjerenu prijavu ozljede na radu, na što se on oglušio, pa osporava da bi se štetni događaj dogodio na poslu kod njegovog osiguranika, kao i da bi se dogodio na opisani način. Slijedom toga osporava da bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Iz otpusnog pisma dostavljenog uz tužbu vidljivo je da se tužitelj ne sjeća samog događaja, kao ni dužeg perioda koji je prethodio povredi, kao i da nema svjedoka događaja. Ujedno se u otpusnom pismu navodi da su prijatelji, koji su ga dovezli na pregled, izjavili da ga nije bilo desetak minuta, nakon čega da je izašao iz kuće prijatelja s ozljedama. U samoj tužbi nije navedeno mjesto u kojem se dogodila nezgoda niti je opisan mehanizam ozljeđivanja tužitelja. Visina zahtjeva za naknadu neimovinske štete nije primjerena slučaju. Osporio je i zahtjeve za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege te troškove putovanja kao paušalne. Tužitelj je pogrešno označio tijek zateznih kamata na imovinsku štetu. Zatezne kamate na taj vid štete teku eventualno od presuđenja.

3. Po provedenom medicinskom vještačenju po prof. dr. sc. VM i HM tužitelj je u podnesku od 28. kolovoza 2024. zatražio naknadu štete isplatom ukupno 30.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. lipnja 2020. do isplate. U podnesku je obrazložio da po osnovi naknade neimovinske štete sada potražuje ukupno 29.000,00 eura (1.000,00 eura za fizičke boli, 2.500,00 eura za pretrpljeni strah, 25.500,00 za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) te po osnovi naknade imovinske štete 1.000,00 eura (500,00 eura za tuđu pomoć i njegu te 500,00 eura za troškove putovanja na liječničke preglede). Time je preinačio tužbu.

U daljnjem podnesku od 4. veljače 2025., nakon što su vještaci prof. dr. sc. VM i HM dostavile zajednički nalaz i mišljenje glede pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti, tužitelj je ponovno preinačio tužbu na način da je zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu 32.200,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. lipnja 2020. do isplate.

3. 1. Tuženik se na ročištima 22. studenog 2024. i 9. travnja 2025. usprotivio preinakama tužbe.

3. 2. Raspravnim rješenjima posl. br. Pn 16/2022-45 od 22. studenog 2024. i posl. br. Pn 16/2024-54 od 9. travnja 2025. sud je dopustio preinake tužbe u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Tužitelj je izvršio preinake tužbe nakon što je zaprimio nalaze i mišljenja vještaka na način da je uskladio tužbu sa iznijetim zaključcima iz nalaza i mišljenja. Stoga je sud, imajući u vidu da je navedeno svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, dopustio navedene preinake tužbe.

4. U dokaznom postupku pročitani su obavijest (str. 3), podnesak oštećenika od 25. lipnja 2020. (str. 7-8), vansudski zahtjev od 15. travnja 2020. (str. 9-10), e-mail od 6. srpnja 2020. (str. 11), medicinska dokumentacija (str. 13-62), polica osiguranja (str. 77), dopis od 13. srpnja 2020. (str. 79), dopis od 29. srpnja 2020. (str. 80), dopis od 1. listopada 2020. (str. 82), zapisnik ovog suda od 6. rujna 2022. s iskazima svjedoka GM i tužitelja (str. 93-97), zapisnik ovog suda od 26. listopada 2022. s iskazima svjedoka EM, CM i ŠM (str. 98-103), nalaz i mišljenje prof. dr. sc. VM (str. 123-134), nalaz i mišljenje dr. med. HM (str. 154-169) i zajednički nalaz i mišljenje vještaka od 16. siječnja 2025. (str. 206). Pored toga saslušani pregledane su fotografije na str. 4 do 6 spisa.

4. 1. Ostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog ozljede na radu kod osiguranika tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja 4. svibnja 2019. tužitelj bio zaposlen kod osiguranika tuženika Maling d. o. o. na radnom mjestu građevinskog radnika. Nije sporno ni da je u vrijeme nezgode tuženik imao sklopljenu policu osiguranja opće odgovornosti iz djelatnosti br. 010007247572 s društvom Maling d. o. o.

7. 1. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj se obratio tuženiku, kao osiguratelju poslodavca, sa zahtjevima od 15. travnja 2020. i 25. lipnja 2020. za naknadu štete pretrpljene na radu 4. svibnja 2019. (str. 7-10). Tuženik nije udovoljio tim zahtjevima.

8. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari sporno je da li je tužitelj 4. svibnja 2019. pretrpio ozljedu na radu i ako je da li mu je pritom nastala imovinska i neimovinska šteta.

9. Na okolnosti nastanka štetnog događaja saslušani su svjedoci GM, EM, CM i ŠM te tužitelj.

9. 1. Svjedok GM je iskazao da su on i tužitelj, kao zaposlenici Maling d. o. o., predmetnog dana obavljali građevinske poslove na terasi objekta na gradilištu u Puli. Osim njih, na gradilištu su bile i druge osobe, tadašnji zaposlenici u društvu Maling d. o. o., čijih se imena ne sjeća. Tužitelj mu je rekao da mora na toalet. Kako na gradilištu nije bilo kemijskog toaleta, tužitelj je zvao CM, inženjera na gradilištu i pitao ga za toalet. Ovaj mu je rekao da se može poslužiti toaletom koji se nalazio u postojećem objektu, u prizemlju. Osobno je čuo kada je tužitelj zvao CM. Toalet u prizemlju počeli su koristiti tek nakon dobivene upute CM. Prije toga ga nisu koristili. Tužitelj da bi došao do prizemlja morao je proći hodnikom, koji je bio mračan, i stepenicama, koje tada nisu imale ogradu, spustiti se u prizemlje. Cijele te stepenice bile su u mraku. Tužitelj je pao s početka tih stepenica s dva do dva i pol metara visine, odnosno pao je s vrha stepenica (na katu) okomito na pod u prizemlju. U tom trenutku on i drugi radnici su bili vani ispred objekta. To je bilo negdje u vrijeme marende. Tužitelj se vratio do njih krvave glave i rekao im da je pao. Prošlo je dosta vremena od kada je tužitelj otišao na toalet do kada je došao do njih krvave glave, oko 20 minuta do pola sata. Kada je došao do njih rekao im je da mu je pao mobitel i zaštitna kaciga (prilikom odlaska na toalet imao je šljem na glavi). Vratili su se s njim u hodnik, te su s vrha stepenica vidjeli mobitel na podu ispod stepenica. Na predmetnom objektu izvodili su radove na terasi na koju nisu pristupali putem navedenih stepenica, već je na nju bio osiguran pristup putem drugog ulaza u zgradi. Tim stepenicama su se koristili samo kada su odlazili na toalet u prizemlju. Nitko od drugih kolega nije u to vrijeme otišao na toalet. Ne zna da li se stepenica prije toga dana koristio tužitelj, moguće da nije kad je tog dana zvao inženjera da ga pita za toalet. Kako je tužitelj jako krvario, zvali su ZM, koji je došao na gradilište. EM je tužitelja odveo na hitnu. On nije otišao s njima na hitnu, nastavio je raditi na gradilištu. CM tog dana nije došao. Nije bio prisutan kad je tužitelj pao, pretpostavlja da je tužitelj zakoračio u prazno s obzirom na to da nije bilo ograde. Naknadno je na stepeništu postavljena ograda i rasvjeta od strane gazde kuće. U prizemlju su se nalazile prostorije investitora, tamo se nisu izvodili radovi.

9. 2. Svjedok TM, također zaposlenik društva Maling d. o. o., je iskazao da je zaposlen na radnom mjestu voditelja gradilišta. Predmetnog dana zvali su ga s gradilišta u Puli da ga obavijeste da se tužitelj ozlijedio. Ne sjeća se da li ga je zvao CM, koji je bio voditelj te ekipe na tom gradilištu, ili netko drugi. Kako se u tom trenutku nalazio u Puli otišao je na gradilište gdje je zatekao tužitelja, koji je sjedio u dvorištu. Bio je sav smušen. Rekli su mu da je pao, ali nisu mu znali točno reći način na koji se to dogodilo. Nitko od njih nije vidio kako je tužitelj pao, već su mu samo rekli da je izašao takav iz objekta. Ne sjeća se točno koji radnici su bili prisutni na gradilištu s tužiteljem kada je došao tamo. Odvezao ga je na hitnu pomoć. Dok je vozio tužitelja na hitnu pomoć, koja nije bila daleko, tužitelj mu je djelovao smušeno. Kada ga je dovezao na hitnu pomoć, njega osobno nisu ništa pitali o tome što se dogodilo, on ga je samo tamo ostavio i otišao. Na gradilištu nije bio osiguran sanitarni čvor na način da bi bio postavljen kemijski objekt van objekta, već su se radnici koristili sanitarnim čvorom u objektu s obzirom na to da se radilo o gradilištu na kojem su poslovi obavljali svega u trajanju od jednog do tri dana. Radnici su na tom gradilištu imali za obaviti zadnje poslove odnosno počistiti gradilište i nešto skinuti, radilo se o gradnji nekih zidića, u okolišu. Na tom objektu su se u više navrata izvodili različiti građevinski radovi. Bio mu je to jedini put tada da je bio na tom gradilištu. CM je bio rukovoditelj na tom gradilištu. Nakon određenog vremena čuo je da je do događaja došlo na način da je tužitelj pao kada je išao na toalet. Zanimalo ga je kako se to moglo dogoditi, pa je bio išao do tog objekta i prošao taj dio. Radilo se o toaletu koji se nalazi u suterenu objekta, do kojeg se dolazilo stepenicama iz prizemlja, nije uočio način na koji se to moglo dogoditi. Radilo se o običnim stepenicama, kao i svake druge.

9. 3. Svjedok CM, je iskazao da su se na gradilištu u Puli izvodili građevinski radovi „šalovanja“ i betoniranja zidića. Predmetnog dana čistilo se gradilište i skidala se oplata. Zvali su ga dečki s gradilišta da je tužitelj pao. Pitao ih je gdje i kako je pao, na što su mi oni odgovorili da ne znaju. On je u tom trenutku bio u firmi u [adresa], razmišljao je tko je najbliže gradilištu iz firme tko bi mogao tamo otići. Zaključio je da bi to mogao biti EM, koji je taj dan bio na drugom gradilištu u Puli. Njega je s gradilišta zvao radnik GM. Naknadno je saznao da je tužitelj pao na stepeništu kada je išao na toalet. Ne sjeća se da ga je netko drugi tog dana zvao iz gradilišta. Kako se radilo o građevinskim radovima koji su trajali par dana, bilo je određeno da se radnici koriste toaletom u objektu. Ne sjeća se više da li je on na to uputio radnike ili su oni o tome pričali s vlasnikom objekta. U društvu Maling d. o. o. bio je zaposlen kao inženjer građevine, vodio je radnike iz tog društva na izvođenju radova na tom gradilištu. Više nije zaposlenik Maling d. o. o. Kao voditelj gradilišta nekoliko puta ga je obilazio, ali nikada nije odlazio na toalet u tom objektu. Na gradilištu nije bio osiguran kemijski čvor jer se radilo o kraćim građevinskim radovima. Vjerojatno dok bi kemijski čvor došao, već bi završili s radovima. Drugi ili treći dan nakon štetnog događaja radnici su mu na gradilištu pokazali stubište na kojem je tužitelj pao. Primijetio je stubište nema rukohvata niti nikakve fizičke barijere.

9. 4. Svjedok ŠM je iskazao da je direktor firme Maling d. o. o. Njegovo društvo zapošljava sto ljudi. Njegov je posao kao direktora tog društva da osigura poslove, a onda su druge osobe u društvu zadužene za vođenje poslova na gradilištima te poslove zaštite na radu. Bio je upoznat s nezgodom tužitelja. Ne zna točno tko ga je o tome obavijestio, možda voditelj gradilišta ili službenica zadužena za vođenje poslova vezanih za mjere zaštite na radu JM. Ne zna da li je predmetni događaj prijavljen kao ozljeda na radu. Da je događaj trebalo prijaviti kao ozljeda na radu, on bi bio prijavljen. Na gradilištu se osigurava sanitarni čvor na način da se postavi kemijski toalet s time da je obveza voditelja gradilišta da o tome vodi brigu. Kada se radi o gradilištima kao što je bilo ovo, koje traje par dana, tada se to ne čini jer dok bi kemijski toalet došao, već se završi s poslom. Kemijski toalet se ugovara na mjesečnoj bazi. Ne zna na koji način je bio osiguran sanitarni čvor u konkretnom slučaju, brigu o tome vodi voditelj gradilišta. Čuo se s tužiteljem nakon štetnog događaja. Tužitelja ga ništa nije pitao vezano za postupanja firme glede štetnog događaja niti mu se izravno obraćao sa zahtjevom za naknadu štete.

9. 5. Tužitelj je iskazao da je 4. svibnja 2019. radio u društvu Maling d. o. o. čiji je i sada zaposlenik. Kao poslovođa grupe otišao je na gradilište, na objekt u Pulu, gdje je bilo potrebno pripremiti oplatu i nešto rašalovati. Radilo se o poslovima nadogradnje na postojećem objektu. To mu je bio prvi dan na tom gradilištu. S njime u grupi je bio i GM te ostali radnici iz Maling d. o. o., čijih se imena ne sjeća. GM rekao je da pripremi kavu nakon što su završili s poslovima koje su trebali obaviti i rekao mu da mora na toalet. Čekali su dolazak kamiona za ukrcaj materijala. Zvao je CM da ga pita za toalet s obzirom na to da na gradilištu nije bio osiguran, neugodno mu je bilo da ide okolo. CM mu je rekao da ima toalet u postojećem objektu. Firma im uvijek osigurava sanitarni čvor kada su na gradilištu. Kako mu je to bio prvi dan na gradilištu, ušao je u objekt da vidi gdje je toalet. Ušao je u hodnik iz kojeg je razaznao da postoji više ulaza u različite prostorije, vidio je otvor za koji mu se činilo da bi se moglo raditi o toaletu te kada je došao do tog otvora više se ničeg ne sjeća što se događalo. U tom hodniku bilo je mračnije, ali ne na način da se ništa nije vidjelo. Kako je prvi put bio tamo ne zna da li je bilo rasvjete, a ako je i bilo ne zna gdje se ona palila. U trenutku odlaska na toalet imao je na sebi radne cipele, hlače i ostalu opremu, uključujući i šljem na glavi. Misli da je udario glavom i desnim obrazom u predzadnju stepenicu gledajući stepenice od gore prema dole. Ne sjeća se trenutka kada je izašao iz objekta i došao do GM i ostalih kolega, već mu je to poznato samo po pričanju GM koji mi je ispričao da je krvav izašao iz objekta i sjeo do na njih na neku građu ispred objekta. GM zvao je inženjera CM, koji nije mogao doći i uputio ih da zovu ZM. EM je došao i odveo ga na hitnu. Ne sjeća se tog trenutka kada je GM zvao CM i EM. Ne sjeća se da li je GM zvao još koga vezano za nezgodu. Ne zna da li je poslodavac ispunio prijavu o ozljedi na radu. Dok je bio na bolovanju isplaćivana mu je naknada od oko 4.000,00 kuna, dok mu je plaća bila oko 5.000,00 kuna. U otpusnom pismu pogrešno je navedeno da bi izašao iz prijateljeve kuće s ozljedama i da bi ga prijatelji dovezli na pregled. Ne zna zašto i na temelju čega je to navedeno u otpusnom pismu. Na hitnu je došao iz gradilišta u svoj radnoj opremi.

9. 6. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka GM, koji je iskazivao životno i uvjerljivo o svim okolnostima na gradilištu u vrijeme nezgode. Njegovi navodi u bitnome su u većem dijelu suglasni iskazima svjedoka EM i CM o okolnostima na gradilištu tog dana. Jedino nije prihvaćen navod svjedoka ZM u dijelu u kojem je iznosio da dolaskom u predmetni objekt nije uočio način da koji se mogla dogoditi predmetna nezgoda, s obzirom na to da je i sam izjavio da se radilo o stepenicama prikazanim na fotografiji str. 4 i 6 spisa, koje nisu bile ograđene, odnosno nije bilo nikakve fizičke barijere. Također i svjedok CM, čiji je iskaz ocijenjen pozitivno, je iskazao da se radilo o stepenicama koje nisu na ni koji način bile ograđene. On je na sve okolnosti iskazivao u bitnom podudarno kao i ostali svjedoci. Jedino nije prihvaćen njegov navod da toga dana ga nije nitko zvao s gradilišta, izuzev poziva kojim je obaviješten o nezgodi, jer je sam svjedok GM jasno iskazivao da je osobno čuo kada je tužitelj zvao CM i da ga je CM uputio na korištenje upravo predmetnog toaleta u objektu.

Iskaz svjedoka ŠM također je ocijenjen pozitivno. Imenovani svjedok nije imao saznanja vezano za sam predmetni događaj te okolnostima samog gradilišta. Međutim on sam je potvrdio se tužitelj ozlijedio tog dana za vrijeme radnog vremena na gradilištu.

Iskaz tužitelja prihvaćen je u cijelosti kao životan, uvjerljiv i logičan. On je iskazivao dosljedno o okolnostima predmetnog događaja, u skladu s navodima svjedoka GM.

10. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj 4. svibnja 2019. na gradilištu u Puli zadobio teške tjelesne ozljede prilikom pada s vrha stepenište (s kata zgrade) u prizemlje zgrade s visine oko dva, dva i pol metra. Do nezgode je došlo na način da se tužitelj, po uputi voditelja gradilišta CM, uputio na toalet u objekt, uz koji su se toga dana izvodili građevinski radovi. Građevinske radove su izvodili radnici Maling d. o. o., čiji je zaposlenik bio i tužitelj. Tužitelj da bi s mjesta obavljanja radova došao do prizemlja gdje se nalazio toalet morao se koristiti predmetnim stepenicama, kako je to naveo i svjedok GM. Dok je tražio toalet, tužitelj je stao u prazan prostor na vrhu stepenica i pao s visine na pod. Stepenice nisu imale nikakve zaštitne ograde ili druge prepreke. Pri padu je zadobio teške tjelesne ozljede glave. U trenutku nastanka štete tužitelj je imao šljem na glavi, radnu odjeću i obuću. Zbog zadobivenih ozljeda EM, zaposlenik tuženika, ga je odvezao na Hitnu pomoć, gdje su mu sanirane ozljede te je kasnije zadržan na bolničkom liječenju. O nezgodi je obaviješten poslodavac tužitelja Maling d. o. o., koji, prema podacima u spisu, nije ispunio prijavu o ozljedi na radu.

10. 1. Valja navesti da se u otpusnom pismu Opće bolnice Pula (str. 37-38 spisa) navodi se da su tužitelja na Hitni prijem doveli prijatelji te da se ozlijedio prilikom izlaska iz prijateljeve kuće (što je isticao i tuženik u tijeku postupka). Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka, posebice ZM, koji je tuženika odvezao na hitnu pomoć, utvrđeno je da otpusno pismo u tom dijelu sadrži netočne navode. EM je potvrdio, a čiji iskaz je u tom dijelu cijenjen kao vjerodostojan, da je sam odvezao tužitelja na hitni prijem Opće bolnice Pula te da ga tamo nitko ništa nije pitao, da je samo pustio tužitelja i otišao. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i tužitelja, utvrđeno je da se tužitelj povrijedio na gradilištu prilikom odlaska na toalet.

11. Prema čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. 1. U skladu s čl. 1063. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje: ZOO) poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, koje se može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno isključivo radnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

11. 2. U čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje: ZZR) određeno je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U st. 2. tog čl. određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. 3. ZZR predstavlja poseban propis (lex specialis) u odnosu na ZOO, pa pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivat će se čl. 1067. ZOO-a kao opći propis.

11. 4. Prema tome, poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz čl. 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz čl. 1067. ZOO-a. To znači da se poslodavac ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

12. U postupku je utvrđeno da se je tužitelj ozlijedio na mjestu rada prilikom odlaska na toalet. Predmetnim toaletom, koji se nalazio u prizemlju objekta, uz koji su tog dana vršili građevinske radove, tužitelj se imao namjeru koristiti po uputi neposredno nadređenog voditelja gradilišta. Prema tome tužitelj je imao uputu neposredno nadređene osobe da se tijekom radnog vremena može koristiti upravo predmetnim toaletom. Tužitelj je htio s kata pristupiti u prizemlje objekta gdje se nalazi toalet te je pritom stao u prazan prostor na vrhu neograđenog stepeništa na katu i pao. Poslodavac je pažljivim postupanjem i redovitim nadzorom bio dužan ukazati tužitelju da u objektu postoji neograđeno stepenište, a što je u konkretnom slučaju izostalo. U postupku nije utvrđeno da bi do ozljeđivanja tužitelja nastalo kao posljedica njegove namjere ili krajnje nepažnje, kao ni više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema tome poslodavac Maling d. o. o. je odgovoran za pretrpljenu nezgodu na radu, pa tuženik, kao osiguratelj poslodavca, odgovara tužitelju za naknadu tako nastale štete. Okolnost da poslodavac nije prijavio ozljedu na radu tužitelja ne utječe na odgovornost tuženika za nastalu štete, tim više što nigdje u priloženoj polici za osiguranje opće odgovornosti iz djelatnosti nije propisano da je uvjet za isplatu naknade štete ovjerena prijava o ozljedi na radu.

12. 1. Tuženik je predlagao da se na okolnosti nastanka štetnog događaja izvede dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, međutim sud je navedeni dokazni prijedlog odbio kao neosnovan s obzirom na utvrđene okolnosti nastanka samog štetnog događaja.

13. Slijedom toga valjalo je utvrditi da li je tužitelju nastala šteta u predmetnom događaju, i ako da u kojoj visini.

14. Tužitelj je iskazao da je nakon obrade u Hitnoj službi, zadržan u bolnici u Puli. U bolnici je proveo od tri do četiri dana na ukupno dva odijela. Pretrpio je ozlijede glave i to višestruki prijelom lubanje te prijelom desnog sinusa. Misli da je udario glavom i desnim obrazom u predzadnju stepenicu gledajući stepenice od gore prema dole. Od pada ga je boljelo desno rame, vrat i kralježnica. Nakon što je otpušten iz bolnice u skladu s uputom liječnika, javio se obiteljskoj liječnici RMV, koja ga je uputila na preglede maksilofacijalnom doktoru u Rijeci, zatim kirurgu i neurologu. Kada je došao kod maksilofacijalnog doktora u Rijeci rekao mu je kako to da je tek sada došao i pitao ga da li mu trne lice, na što mu je odgovorio da mu je doktor rekao da će tako biti do kraja života. I danas mu trne lice i nema baš osjeta u zubima. Odlazio je na preglede kod doktora. Posjećivao je i psihijatra u nekoliko navrata. Trpio je cijelo vrijeme bolove, uključujući glavobolje. I danas ima jake glavobolje zbog čega na gradilištu konstantno mora imati kod sebe lijekove protiv bolova. Nakon tog događaja, oslabilo mu je pamćenje, pogoršao mu se vid zbog čega je počeo nositi naočale. Prije nezgode je imao naočale, ali mu nije bila propisana obveza njihova nošenja, sada nakon nezgode je obvezan nositi naočale za vid, ta obveza mu je određena i na ugovoru o radu, bez njih vidi mutno. Prije toga, vidio je normalno bez naočala. Od nezgode ga je strah ići po stepenicama neovisno o kojoj visini se vidi. Ima problema s koncentracijom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

14. 1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti i u dijelu u kojem iskazivao o zadobivenim ozljedama i tijeku liječenja. Njegovi navodi u bitnome odgovaraju sadržaju medicinske dokumentacije u spisu.

15. Prema medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. VM, specijalista maksilofacijalne kirurgije, tužitelj je u štetnom događaju pretrpio višestruke prijelome lubanje i kosti lica, potres mozga, prijelom desne lične kosti, prijelom desnog maksilarnog sinusa i neuralgija n. trigeminusa. U razdoblju od 4. do 7. svibnja 2019. bio je hospitaliziran u Općoj bolnici Pula, na Odjelu za otorinolaringologiju. Po otpuštanju s liječenja odlazio je često na liječničke preglede i to 13. svibnja 2019. u Dom zdravlja, Rijeka kod oftamologa, 14. svibnja 2019. u Opću bolnicu Pula kod neurologa, 24. svibnja 2019. kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Rijeka, to potom opet 7. lipnja 2019., 12. lipnja 2019. kod neurologa u Općoj neurološkoj ambulanti Opće bolnice Pula, 18. lipnja 2019. kod oftamologa u Domu zdravlja Rijeka. 28. lipnja 2019. kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Rijeka, 12. srpnja 2019. kod fizijatra u Istarskom domu zdravlja u Puli, 17. srpnja 2019. na ultrazvuku desnog ramena u Općoj bolnici Pula, 26. srpnja 2019. kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Rijeka, 11. rujna 2019. kod neurologa u Općoj neurološkoj ambulanti u Puli, 11. listopada 2019. na MR-u vratne kralježnice, 15. listopada 2019. kod neurologa u Općoj neurološkoj ambulanti u Puli, 15. listopada 2019. EMG-u (neurološka dijagnostika) u Općoj bolnici Pula, 30. listopada 2019. kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Rijeka, 30. listopada 2019. kod neurokirurga u KBC Rijeka, 20. prosinca 2019. te 14. i 16. siječnja 2020. bio je kod oftamologa u Domu zdravlja u Rijeci, 20. siječnja 2020. kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Rijeka, 6. ožujka 2020. kod otorinolaringologa u Općoj bolnici Pula, 1. travnja 2020. ponovno je bio na MR mozga, 6. svibnja 2020. kod neurokirurga u KBC Rijeka, 8. svibnja 2020. kod neurologa, 15. srpnja 2020. u neurološkoj ambulanti, ambulanti za glavobolje u KBC Rijeka, 19. studenog 2020., 21. siječnja 2021., 19. veljače 2021. i 19. ožujka 2021. bio je u Psihoterapijskoj ambulanti u Općoj bolnici Pula, 7. travnja 2021. bio je MR mozga u Croatia poliklinici, 26. travnja 2021. kod psihologa u Općoj bolnici Pula, 8. srpnja 2021. kod neurokirurga u KBC Rijeka, 1. lipnja 2022. kod neurologa u KBC Rijeka, 6. listopada 2022. u Psihoterapijskoj ambulanti u Općoj bolnici Pula, 4. siječnja 2023. u neurološkoj ambulanti u KBC Rijeka, 22. ožujka 2023. u Neurološkoj ambulanti, Dnevnoj bolnici u KBC Rijeka.

15. 1. Vještak prof. dr. sc. VM je u nalazu i mišljenju navela da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trenutku povređivanja i neposredno nakon toga u trajanju jedan do dva sata. Bolove srednjeg intenziteta trpio je oko pet do sedam dana s obzirom na hematome, otekline, teafaza ožiljne regresije hematoma. Bolove slabog intenziteta trpi i danas i oni su vrednovani u smanjenje životne aktivnosti. Cijelo vrijeme tužitelj je imao i smetnje u vidu utrnuća lica što je izazivalo osjećaj neugode. Trpio je i strah i to jakog intenziteta jedan do dva sata do zbrinjavanja u Općoj bolnici Pula i to vezano za sam štetni događaj, neizvjesnosti, bojazni za život, ishod i opseg trauma. Strah srednjeg intenziteta trpio je oko tri dana zbog neizvjesnosti ishoda liječenja i mogućih komplikacija, dok je narednom razdoblju zbirno oko mjesec dana trpio strah slabog intenziteta s obzirom na potrebne kontrole liječnika. Kod tužitelja je trajno zaostala „utrnutost“ područja inervacije živca n. infraorbitalis. Utrnuta mu je desna polovica gornje usnice, gornji zubi desne strane, desna polovica lica i nosa što je posljedica neoporavka živca koji prolazi kroz koštani kanal te je bio oštećen pri prijelomu, odnosno pritisnut koštanim ulomcima. Utrnutost je trajna nepopravljiva posljedica. Ovo je neugodna senzacija jer postoji osjećaj trajne anesteziranosti kože, a još uz povremeno bolno peckanje, što je osobito jače naglašeno pri hladnijem vremenu. Kako se ne radi o motornoj grani živca, to je funkcija lica i svih struktura nepromijenjena. Riječ je o senzornoj ili osjetnoj grani i za to ne postoje egzaktni dijagnostički mehanizmi mjerenja osjeta, već se dijagnoza postavlja na temelju anamneze i kliničke slike. Zbog traume srednjeg lica, pacijent je dobio neuralgiju trigeminalnog živca te je zbog neuralgije i stalnih glavobolja i danas na analgeticima. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životnih aktivnosti zbog posljedica potresa mozga i povreda maksilofacijalne regije koje uključuje trajni ispad živca n. infraorbitalis i neuralgiju n. trigemnus oko 15 do 18 %. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna samo u razdoblju bolničkog liječenja kada mu je bila pružena od strane medicinskog osoblja. Nakon hospitalizacije nije mu bila potreba tuđa pomoć i njega.

15. 2. Povodom prigovor tužitelja, vještak prof. dr. sc. VM je na ročištu glavne rasprave 8. veljače 2024. usmeno iznijela nalaz i mišljenje te se očitovala na primjedbe tužitelja. Prihvatila je primjedbe tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je pisanom nalazu i mišljenju propustila utvrditi koliko je vremena tužitelj trpio bolove slabijeg intenziteta. Stoga je u tom dijelu dopunila pisani nalaz i mišljenja na način da je tužitelj trpio bolove slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju 30 dana. Preostale primjedbe tužitelja da bi prenisko ocijenila pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti te potrebu za tuđom pomoći i njegom, nije prihvatila kao osnovane. Intenzitet i trajanje straha ocjenjivala je uzimajući u obzir prosječnog čovjeka koji bi pretrpio takve posljedice kao i tužitelj. U spisu postoji dokumentacija da je tužitelj potražio stručnu pomoć psihijatra stoga ako je on trpio strah u dužem trajanju i intenzitetu od onog koje trpi prosječna osoba, takva procjena je u domeni psihijatra. Stupanj i intenzitet straha utvrdila je na temelju medicinske dokumentacije. Vještak psihijatar je kompetentniji za iznošenje zaključaka o trajanju i intenziteta straha, posebice ako on postoji i danas. Također i procjenu eventualnog smanjenja životne aktivnosti glede duševnih boli može dati samo vještak psihijatar. Ocjena smanjenja životne aktivnosti iz pisanog nalaza i mišljenja ne uključuje strah kao ni druge duševne boli. Kod tužitelja je u pogledu pretrpljene traume prijeloma kostiju liječenje završeno tri mjeseca po ozljeđivanju kada su mu zarasle koštane traume. Nakon toga krenule su posljedice glede živaca u području lica te je oporavak završio oko godinu dana od ozljeđivanja. U tijeku liječenja trpio je glavobolje i to je cijenjeno kod trajanja i intenziteta bolova.

16. S obzirom na s iznijeta očitovanja maksilofacijalnog kiruga prof. dr. sc. VM glede ocjene straha i smanjenja životne aktivnosti zbog eventualno pretrpljenih duševnih boli, izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku dr. HM. Ona je u nalazu i mišljenju utvrdila da tužitelj prilikom samog štetnog događaja nije trpio strah jer je bio amnestičan za to razdoblje. Postraumatska amnezija trajala je između dva i tri sata. Organski uzrokovana amnezija nastaje nakon ozljede glave. Ako osobe nakon ozljede glave djeluju svjesno i razgovaraju, ali se poslije tih događaja ne sjećaju, riječ je o anterogradnoj amneziji. Te osobe nisu sposobne zapamtiti nove događaje. Ovaj oblik amnezije pokriva izvjesno razdoblje i poslije očigledna vraćanja svijesti i uspostavljanja kontakta s okolinom. Najčešće se vidi nakon pretrpljenog potresa ili nagnječenja mozga. Anterogradna amnezija izazvana je nesposobnošću stvaranja slike sjećanja i njihova zadržavanja. Taj oblik amnezije jedan je od pouzdanih kriterija za procjenu težine oštećenja, odnosno ozljede mozga. U tim slučajevima posrijedi je oštećenje kratkotrajnog pamćenja koje je karakterizirano oštećenjem spremanja i reprodukcije novih spoznaja. U toj funkciji nužni su uredna registracija i kratkotrajnost spremanja novog znanja. U spremanju i reprodukciji znanja važnu ulogu imaju moždane strukture ispod moždane kore, koje nazivamo limbičkim strukturama, zatim hipokampus, mamilarna tijela i dorzomedijalna jezgra talamusa. Oštećenje tih struktura uzrokuje nemogućnost pohranjivanja novog materijala. Strah visokog intenziteta trpio je kada je došao k svijesti, kada nije znao što mu se dogodilo i kada mu je priopćena dijagnoza. Taj strah je trajao nekoliko stati. Konfuznost mu je povećala strah. Strah srednjeg intenziteta trpio je od 4. do 7. svibnja 2019. i pred svaku intervenciju i kontrolu stanja, ali je strah kasnije bio umanjen nizom analgetika te Tegretola i Topamaxa koje je uzimao za kontrolu boli i koji su donekle djelovali sedativno. U razdoblju od 7. svibnja 2019. do danas stalno trpi strah karaktera strepnje, uglavnom zbog činjenice da se njegovo stanje konstantno pogoršava, a posebno ga brine zaboravljanje i nemogućnost da predvidi kako će se njegovo stanje odraziti na daljnji tijek života. Navedene povrede, potres mozga i trpljenje straha doveli su do razvoja Postkomocionog sindroma, odnosno srednje teških neurokognitivnih smetnji izazvanih traumom glave i mozga i posljedičnim uzimanjem analgetika i antipileptika, a s vremenom se kod njega razvilo reaktivno depresivno stanje karakterizirano stalnom potištenošću, strahom te smetnjama usnivanja i prosnivanja. Zbog navedenih smetnji trebao bi se liječiti i dalje kod psihijatra lijekovima (antidepresivi, anksiolitici) te suportivnom psihoterapijom. Potreban je i rad s logopedom na rehabilitaciji govora. Zaključno tužitelj je zbog štetnog događaja trpio psihičke boli visokog intenziteta u trajanju nekoliko sati, strah srednje teškog intenziteta u razdoblju od 4. do 7. svibnja 2019., strah karaktera strepnje trpi od 7. svibnja 2019. do danas. Trauma moždanog tkiva u većoj mjeri te uzimanje anksiolitika i analgetika u manjoj mjeri uzrokovali su razvoj Srednje teškog neurokognitivnog poremećaja (F.02.81). Navedeni poremećaj karakterizira smanjena kognicija u odnosu na ranije u jednoj ili više kognitivnih domena što ometa neovisnost u svakodnevnim aktivnostima prilikom kojih je potreban stalni povećani napor, prilagodba te kompenzacijske strategije. Tužitelj ima dokumentirane (psihijatrijskim pregledima i psihologijskim testiranjem u razmaku dvije godine) smetnje govora, pamćenja, koncentracije i kognicije. Njegovo stanje zahtjeva daljnje praćenje i resetiranje. Stanje mu se polagano, ali konstantno pogoršava, ovisan je tuđoj pomoći (supruga) oko niza obaveza te vožnji s obzirom na da u svoje kognitivne sposobnosti ne može pouzdati. Sve navedeno je kod njega izazvalo i potištenost, strah od budućnosti, pad samopouzdanja, bezvoljnost, a povremeno i suicidalna promišljanja te razvoj najprije poremećaja prilagodbe anksiozno depresivnog tipa (F43.2), a aktualno i depresivni poremećaj izazvan povredama mozga (F06.31). Tužitelj ima poteškoće sa spavanjem i prosnivanjem, anhedoniju te prisilne misli depresivnog karaktera i kognitivne smetnje. Psihička simptomatologija i popratna kognitivna oštećenja trajno su izraženi. Uočljivi su jasni utjecaji na kognitivne funkcije kao što su pažnja, pamćenje, koncentracija i kompleksnije izvršne funkcije. Svakodnevni život je jasno oštećen, ali je samostalni život još uvijek moguć. Radna sposobnost i kod prilagođenih aktivnosti je jasno reducirana. Kod tužitelja aktualno postoji umanjenje životnih aktivnosti od oko 40 % samo na psihološkom planu, koje se očituje o prethodno navedenim tegobama.

16. 1. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra HM, dok tuženik takav nalaz i mišljenje nije prihvatio te ga je osporio u cijelosti. Tuženik je posebno ustrajao na prigovoru da ne postoji uzročna veza između sadašnjeg duševnog stanja tužitelja i predmetnih ozljeda.

16. 2. Na ročištu 22. studenog 2024. usmeno je saslušana vještakinja HM, koja je utvrdila neosnovanima sve primjedbe tuženika i ostala kod zaključaka iz pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu primjedbe tuženika da je prvi psihijatrijski nalaz obavljen tek 19. studenog 2020. odnosno godinu i pol nakon ozljeđivanja, pa u vezi s tim postavljenim pitanjem uzročne veze, navela je kako je potres mozga fizički, odnosno organski poremećaj koji je mikroskopski vidljiv. Posljedice takve ozljede mozga postupno se razvijaju i zbog toga je važno, ako je osoba za to sposobna, što prije je uključiti u propisanu terapiju koja se sastoji u različitim mentalnim vježbama uglavnom s logopedom. Kod tužitelja to nije bilo moguće zbog ostalih ozljeda koje su imale primarnu sanaciju. Dakle, u tih godinu i pol dana njegovo stanje se konstantno pogoršavalo. Da su kod tužitelja zaostale posljedice vidljivo je iz nalaza EEG-a od 14. svibnja 2019. u kojem se navodi da su utvrđene dizritmične promjene temporo frontalno centralno. To znači da su smanjeni poremećaji na dijelu mozga i to u elektroničnom provođenju neurona. To je dokaz težeg potresa mozga. Iste smetnje se vide kasnije kod provođenja testiranja od strane psihologa. To što kod tužitelja nije bila evaluirano stanje odmah po ozljeđivanju u tijeku liječenja predstavlja pogrešku u procesu liječenja. Zbog pretrpljenih ozljeda glave tužitelj je morao proći pregled kod psihijatra nakon ozljeđivanja te bi se onda odmah započelo s procesom rehabilitacije. Osim navedenog nalaza od 14. svibnja 2019. dalje do provođenja testiranja nema drugih nalaza, međutim samo to testiranje i nivo oštećenja koji je utvrđen govori da su se kod tužitelja dugo razvijali simptomi. Potres mozga ne ostavlja uvijek posljedice kod ozlijeđenog. Češće je situacija da se stanje popravi, a to ovisi o tome koliko je dugo trajalo oštećenje i koji je tip oštećenja. Predmetna ozljeda je bila jača te su kod nje bili vidljivo oštećeni neuroni te je tužitelj primao i antiepileptike da se ne razvije posttraumatska epilepsija koja bi dovela do još goreg stanja. Nije točna tvrdnja tuženika u dijelu u kojem navodi da se somatske smetnje nadograđuju na organsku etiologiju, a da to isključuje uzročnu vezu i da su uzroci toga negdje drugdje. Kod tužitelja je uočena nemogućnost da verbalno komunicira, kao i razina spretnosti i prostorne orijentacije u manjoj mogućnosti, nego je to ranije postojalo prije ozljeđivanja. To je utvrđeno na temelju dvaju provedenih testiranja od različitih psihologa, a koja su istraživanja dala iste rezultate. Sve te okolnosti dovele su do razvoja depresije kod tužitelja. Treba uzeti u obzir da je na zdravlje tužitelja utjecalo i uzimanje lijekova opijatnih analgetika, kao i lijekova za epilepsiju. Ti lijekovi utječu na funkcioniranje mozga. S druge strane ti lijekovi su doveli do umanjenja straha kod tužitelja jer je posljedica njihova uzimanja ošamućenost, ravnodušnost. Uzimanje tih lijekova u duljem periodu može izazvati trajne posljedice i to u kognitivnom smislu primjerice stalno ponavljanje istoga, ravnodušnost, odnosno da tu osobu više ništa ne veseli. Tužitelj i dan danas uzima te lijekove zbog bolova koje trpi u leđima. Sve te posljedice u vidu bolova, nesanice dovele su do poremećaja prilagodbe kod tužitelja. Poremećaj prilagodbe je blaža reakcija, nego akutna reakcija na stres. Pojašnjavam da akutna reakcija na stres dovodi do PTSP-a. Cijeli razgovor koji je vodila s tužiteljem za potrebe sačinjavanja nalaza i mišljenja je bio mučan iz razloga što bi tužitelj uslijed razgovora o nečemu zaboravio o čemu je riječ, pa bi se vraćali na to ponovo. Imao je problema s gubljenjem misli. Kako je to navedeno i u pisanom nalazu i mišljenju tužitelj je 2009. pretrpio ozljedu glave i bio u nesvijesti. Na upis tuženika da li je moguće da se opisani simptomi razvijaju još od 2009., navela je da po njezinom mišljenju da su ranije postojali utvrđeni simptomi negdje bi se to bilo sigurno pokazalo. Tužitelj je prethodno morao biti pregledan na medicini rada. Također uzela je da je bio zdrav kada je radio u građevini i na visini. Da bi mogao dobiti dozvolu za rad na visini morao je na medicini rada provesti ozbiljna testiranja. S tužiteljem nije mogla rekonstruirati ozljedu iz 2009. jer se on toga ne sjeća. Tu ozljedu iz 2009. nije uzela u obzir kod ocjene umanjenja životne aktivnost jer je, s obzirom na sve okolnosti, utvrdila da nije vjerojatno da je došlo do nadogradnje simptoma s obzirom na raniju ozljedu iz 2009.

17. U zajedničkom nalazu i mišljenju vještaci prof. dr. sc. VM i HM navele su da postoci ocjene smanjenja životne aktivnosti po svakom od vještaka nisu zbrojeni, već je prema Baltazarovom pravilu utvrđeno da ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 50 % što podrazumijeva teško smanjenje funkcionalne sposobnosti kod kojeg je preostala funkcionalna sposobnost organizma smanjena i nije dostatna za obavljanje dosadašnjih aktivnosti, ali se životna aktivnost može realizirati u drugim lakšim poslovima i radnim zadacima. Glede straha tužitelj je trpio strah jakog intenziteta u trajanju ukupno od tri do četiri sata, strah srednjeg intenziteta ukupno četiri dana te strah slabijeg intenziteta oko tri mjeseca.

18. Sud je pozitivno ocijenio nalaze i mišljenja oba vještaka, kao i njihov zajednički nalaz i mišljenje. Vještaci su u potpunosti odgovorili na zadaću vještačenja te su svoje nalaze i mišljenja argumentirano, objektivno i jasno obrazložile, kako pisano, tako i usmeno. Vještak prof. dr. sc. VM, je u cijelosti odgovorila na primjedbe tužitelja, pa sud nije prihvatio njegov prijedlog da se u ovom postupku izvede dokaz obnovom medicinskog vještačenja po osobi drugog vještaka maksilofacijalnog kirurga. Također i vještak HM je u potpunosti koncizno i jasno odgovorila na primjedbe tuženika na njezin nalaz i mišljenje te je usmeno obrazložila kako je došla do zaključaka iznijetih u pisanom nalazu i mišljenju. Stoga je odbijen prijedlog tuženika za obnovu medicinskog vještačenja po osnovi drugog vještaka psihijatra.

19. U čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će oštećeniku dosuditi pravičnu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

20. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud vodi računa računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uz to se kod naknade za fizičke bolove i strah uzimaju u obzir i sve nelagodnosti koje je oštećenik imao tijekom liječenja. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti posebice se razmatraju životna dob oštećenika i sva ograničenja u njegovim životnim aktivnostima koja su uzrokovana štetnim događajem.

21. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio višestruke prijelome lubanje i kosti lica, prijelom desne lične kosti, prijelom desnog maksilarnog sinusa i neuralgija n. trigeminusa te potres mozga. Tužitelj je po ozljeđivanju zadržan na bolničkom liječenju u trajanju četiri dana, te je po okončanju bolničkog liječenja bio na nizu liječničkih pregleda i to kod maksilofacijalnog kirurga, neurologa, oftamologa, psihijatra i drugih. Liječenje tužitelja glede pretrpljenih ozljeda dovršeno je glede prijeloma kostiju tri mjeseca po ozljeđivanju, a glede živaca u području lica godinu dana po ozljeđivanju. Međutim i po završetku liječenja, nastavio je odlaziti na liječničke preglede i postupke s obzirom na zaostale posljedice. Tijekom liječenja tužitelj je dulje vrijeme trpio bolove i strah sve kako su to detaljno i jasno opisali vještaci u svojim nalazima i mišljenjima. Zbog zadobivenih ozljeda trajno mu je smanjena životna aktivnost za 50 % kako su to utvrdili i jasno obrazložili vještaci u svojim nalazima i mišljenjima te potom objedinjeno u zajedničkom nalazu i mišljenju. Pritom treba posebno cijeniti da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (1979. godište) kojoj je zbog pretrpljenih ozljeda trajno umanjena opća životna i radna sposobnost za 50 %.

21. 1. S obzirom na povrede koje je tužitelj zadobio, duljinu i okolnosti trajanja liječenja i oporavka, kao i posljedice koje je uslijed toga pretrpio (bolove, strah,) te ograničenja koja su mu trajno zaostala, sud smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu 30.000,00 eura.

22. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete i to na ime troškova putovanja na liječničke preglede iznos 700,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 500,00 eura.

23. Prema čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U čl. 1093. ZOO-a određeno je da je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove oštećenika u vezi s tim, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

24. Za troškove s osnove putovanja na liječničke preglede u Pulu (minimalno 14 odlazaka), udaljenosti u oba smjera od mjesta njegova prebivališta 86 kilometara, te Rijeku (minimalno 13 odlazaka), udaljenosti u oba smjera od mjesta njegova prebivališta 132 kilometra, potražuje ukupno 700,00 eura.

25. Tužitelj je u iskazu, koji je u tom dijelu ocijenjen vjerodostojnim, naveo da je troškove prijevoza doktoru u Rijeci snosio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) na temelju putnih naloga, ali samo za troškove putovanja u bolnicu na Sušaku, ne i u bolnicu KBC. Objašnjenje je bilo da je Pula bliže, pa da može otići u Pulu na preglede. Odlazio je na preglede u Rijeku iz razloga što se na preglede kod doktora u Rijeci čekalo manje, nego za preglede kod liječnika u Puli.

26. Tuženik je samo paušalno osporio da tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu troškova prijevoza, te na te okolnosti nije predložio nikakve dokaze. Po stavu ovog suda na tuženiku je bio teret dokaza činjenice da bi tužitelju bili eventualno naknađeni svi troškovi prijevoza na liječničke preglede od strane HZZO-a, a što on u ovom postupku nije dokazao.

27. Iz medicinske dokumentacije utvrđeno je da je tužitelj u svrhu liječenja bio na ukupno 14 pregleda u Općoj bolnici Pula (14. svibnja 2019., 12. lipnja 2019., 12. srpnja 2019., 17. srpnja 2019., 11. rujna 2019., 15. listopada 2019., 6. ožujka 2020., 19. studenog 2020., 21. siječnja 2021., 19. veljače 2021., 19. ožujka 2021., 7. travnja 2021., 26. travnja 2021., 6. listopada 2022.), a kako u postupku nije utvrđeno da bi mu troškovi putovanja na te preglede bili naknađeni, to mu je tuženik dužan naknaditi tako nastale troškove putovanja i to u visini 0,40 eura po kilometru. Prema opće poznatim podacima o udaljenosti između [adresa] i [adresa], sud je prihvatio udaljenost naznačenu po tužitelju od 43 kilometra u jednom smjeru. Time trošak odlaska na liječnički pregled iznosi 34,40 eura (0,40 eura x 86 kilometara), a što za 14 putovanja ukupno 481,60 eura. Tužitelj je snosio i troškove prijevoza na liječničke preglede u Rijeku (izuzev putovanja u KBC na Sušaku) i to prema priloženim liječničkim nalazima u spisu 13. svibnja 2019., 18. lipnja 2019., 12. prosinca 2019., 14. siječnja 2020., 16. siječnja 2020. i 15. srpnja 2020. Iz ostalih liječničkih nalaza za preglede na području Rijeke proizlazi da su se oni odvijali u KBC Rijeka na Sušaku. Prema opće poznatim podacima o udaljenosti između [adresa] i [adresa], sud je prihvatio udaljenost naznačenu po tužitelju od 66 kilometra u jednom smjeru. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju i tako nastale troškove putovanja u Rijeku i to u visini 0,40 eura po kilometru (0,40 eura x 132 kilometara), što za po putovanju iznosi 52,80 eura, odnosno za 6 putovanja ukupno 316,80 eura.

27. 1. Ukupno obračunati troškovi putovanja iznose 798,40 eura, međutim sud je u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a vezan zahtjevom stranke. Stoga je valjalo obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove po osnovi prijevoza na liječničke preglede u zatraženom iznosu 700,00 eura.

28. Preostalo je za odlučiti o zahtjevu za tuđu pomoć i njegu.

29. Tužitelj je u iskazu naveo, koji je u tom dijelu prihvaćen kao vjerodostojan, da nakon što je otpušten iz bolnice supruga SM svugdje je išla s njime i to razdoblju od tri do četiri mjeseca. Nakon toga ga je na preglede vozio netko drugi. Kolege su ga znale voziti na preglede kod liječnika, primjerice u Rijeku. Osim vožnje na preglede, nije mu bila potrebna nikakva druga pomoć. Supruga mu je pomagala nakon što je došao iz bolnice primjerice, kod tuširanja, jer nije bio sposoban sam se tuširati, to je trajalo otprilike mjesec i pol do dva mjeseca.

30. Vještak prof. dr. sc. VM je u pisanom nalazu i mišljenju, koji je prihvaćen i u tom dijelu kao objektivan i jasan, navela da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon izlaska s bolničkog liječenja. S time da je vještak prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja navela da bez obzira na fizičke bolove, u tijeku liječenja tužitelj je mogao samostalno upravljati osobnim vozilom i odlaziti kod liječnika. Tužitelj je mogao samostalno obavljati sve aktivnosti primjerice voditi osobnu higijenu, pripremati hranu, šetati i druge redovne aktivnosti odmah po otpuštanju iz bolničkog liječenja. Bio je ograničen samo u pogledu većih fizičkih aktivnosti koje su zahtijevale veći fizički angažman primjerice trčanja, kopanja i slično. Jedino je moguće da tužitelj možda prvih tjedan dana nakon puštanja s liječenja nije bio za samostalno upravljanje osobnim vozilom. Međutim, mogao je u potpunosti obavljati sve aktivnosti po kući.

31. S obzirom na iznijete navode tužitelja, a dovodeći ih u vezu s utvrđenjima vještaka prof. dr. sc. VM valja reći da okolnost da su tužitelju drugi pomagali na način da bi ga vozili ili prilikom tuširanja, ne znači i da mu je ta pomoć bila nužna. Upravo u ovom slučaju vještak prof. dr. sc. VM je u domeni svog vještačenja utvrdila da nije bilo potrebe za takvom pomoći od drugih osoba, izuzev u prvom tjednu nakon otpuštanja s bolničkog liječenja.

32. Vještaku dr. HM nije vještačila na okolnosti potrebe tuđe pomoći i njege, niti su stranke u tom pogledu s obzirom na iznijete navode u pisanom nalazu i mišljenju predlagale dopunu njenog nalaza.

33. S obzirom na utvrđenje vještaka prof. dr. sc. VM prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega tijekom vožnje prvih tjedan dana, u kojem razdoblju je bio na ukupno tri liječnička pregleda (13. svibnja 2019. kod oftalmologa u Rijeci te 14. svibnja 2019. kod neurologa (EEG i EMG) u Puli), to mu nastala imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege u razdoblju tjedan dana u prosječnom trajanju jedan sat dnevno. Na osnovi čl. 223. ZPP- a utvrđeno je da je cijena za pružanje takve usluge u vrijeme njegovog liječenja i oporavka iznosila 5,00 eura za sat. Time mu je nastala šteta u iznosu 35,00 eura (7:00 sati x 5,00 eura). Preko dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege odbijen je kao neosnovan.

34. U skladu s čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

35. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevima od 15. travnja 2020. i 25. lipnja 2020. za naknadu štete pretrpljene na radu kod poslodavca Maling d. o. o. dok je izvodio radove na gradilištu u Puli (str. 7-10). Stoga je, u skladu s čl. 29. st. 1. ZPP-a, udovoljeno zahtjevu tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu od 20. lipnja 2020. do isplate.

36. Prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

37. Zatezne kamate na troškove prijevoza teku od dana njihova nastanka. S obzirom na to da je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata na tako nastale troškove od 20. lipnja 2020. do isplate, sud mu je u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a dosudio zatezne kamate od toga dana pa do isplate po osnovi troškova pregleda nastalih do 20. lipnja 2020. (ukupno sedam pregleda u Puli i pet pregleda u Rijeci), pa zatezne kamate na iznos 504,80 eura teku od 20. lipnja 2020. do isplate. Na ostatak iznosa priznatih troškova putovanja (195,20 eura), pripadaju mu zatezne kamate od dana njihova nastanka. Tako da zatezne kamate teku na iznos 52,80 eura od 15. srpnja 2020., na iznos 34,40 eura teku od 19. studenog 2020., na iznos 34,40 eura od 21. siječnja 2021., na iznos 34,40 eura od 19. veljače 2021., na iznos 34,40 eura od 19. ožujka 2021., na iznos 4,80 eura od 7. travnja 2021., pa do isplate (počevši od ranijih pregleda nadalje). Valja naglasiti da mu zatezne kamate nisu priznate za ostale troškove putovanja jer mu, kako je naprijed navedeno, ti troškovi nisu ni dosuđeni u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a.

38. U odnosu na tuđu pomoć zatezne kamate počinju teći prvog dana kada je oštećeniku prestala potreba za tuđom pomoći. S obzirom na to da je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata od 20. lipnja 2020., u skladu s njegovom dispozicijom i čl. 2. st. 1. ZPP-a, dosuđene su mu zatezne kamate na taj vid štete od tog dana do isplate.

39. U skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. visina stope zateznih kamata određuje se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Budući da se u ovom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, ta stopa uvećava se za tri postotna poena. Od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

40. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 30.735,00 eura sa zateznim kamatama koja teku na iznos 30.539,80 eura od 20. lipnja 2020. do isplate, na iznos 52,80 eura od 15. srpnja 2020. do isplate, na iznos 34,40 eura od 19. studenog 2020. do isplate, na iznos 34,40 eura od 21. siječnja 2021. do isplate, na iznos 34,40 eura od 19. veljače 2021. do isplate, na iznos 34,40 eura od 19. ožujka 2021. do isplate, na iznos 4,80 eura od 7. travnja 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen.

41. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

41. 1. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

41. 2. Tužitelj je u cijelosti uspio s dokazivanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva te je u pretežitom dijelu uspio i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka u cijelosti.

41. 3. Tužitelj je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava vansudskog zahtjeva za naknadu štete od 25. lipnja 2020. 500,00 eura, sastava tužbe od 14. veljače 2020. 500,00 eura, sastava podnesaka od 21. prosinca 2023., 28. kolovoza 2024. i 4. veljače 2024. po 500,00 eura te kod zastupanja na raspravi 12. svibnja 2022., 6. rujna 2022., 26. listopada 2022., 8. veljače 2024., 22. studenog 2024. i 9. travnja 2025. po 500,00 eura, sve uvećano za PDV 25 %, troškove uplaćenih predujmova za potrebe vještačenja 1.684,56 eura, sudske pristojbe na tužbu 185,81 eura i 346,41 eura, sveukupno 9.091,78 eura sve uvećano za zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

41. 4. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju je priznat trošak zastupanja i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje. U tijeku postupka vrijednost predmeta spora se nekoliko puta promijenila. Od podnošenja tužbe do 21. studenog 2024. iznosila je 12.608,67 eura, od 22. studenog 2024. do 8. travnja 2025. 30.000,00 eura, a od 9. travnja 2025. nadalje 32.200,00 eura. Tužitelju stoga pripada pravo na nagradu za zastupanje kod sastava zahtjeva za mirno rješenja spora od 25. lipnja 2020. u iznosu 200,00 eura (tar. br. 32. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. u vezi s tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), sastava tužbe od 14. veljače 2022. 200,00 eura (tar. br. 7. t. 1. u vezi tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), kod sastava podneska od 21. prosinca 2023., kojim se na poziv suda očitovao na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Margite Belušić 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 54. OT-e), sastava podnesaka od 28. kolovoza 2024. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Helene Marčinko 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 54. OT-e), te sastava podneska od 4. veljače 2025. (zaprimljenog na sudu 5. veljače 2025.), kojim se očitovao na zajednički nalaz i mišljenje vještaka te izvršio preinaku tužbe 500,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 54. OT-e). Priznat mu je i trošak zastupanja kod pristupa ročištima 12. svibnja 2022., 6. rujna 2022., 26. listopada 2022. i 8. veljače 2024. po 200,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), dok mu je kod pristupa ročištima 22. studenog 2024. i 9. travnja 2025. nagrada odmjerena u iznosu po 500,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e). Na odmjerene troškove zastupanja (3.100,00 eura) tužitelju pripada i PDV 25 % što iznosi 775,00 eura (tar. br. 42. OT-e). Preko priznatog iznosa, odbijen je zahtjev za naknadu troškova po osnovi zastupanja kao neosnovan.

Pored toga, priznati su mu i troškovi vještačenja u ukupnom iznosu 1.132,20 eura (za izradu nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Margite Belušić 331,80 eura, za pristup ročištu 114,00 eura, za izradu nalaza i mišljenje dr. med. Helene Marčinko 686,40 eura). Odmjereni mu je i trošak sudskih pristojbi u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom i to na tužbu 86,30 eura u skladu s tar. br. 1. st. 1. te na presudu 184,23 eura u skladu s tar. br. 2. st. 1. i tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.) u vezi s čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.).

41. 5. Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 5.277,73 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

41. 6. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 5.277,73 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su u preostalom dijelu njegov zahtjev kao i zahtjev tuženika odbijeni.

U Pazinu 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.