REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-37/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Žarka Dundovića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog BG i drugih zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak i 101/2017. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog BG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 2. studenoga 2021. broj K-19/2019-52 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2024. broj I Kž-179/2022-8, u sjednici Vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog BG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zadru od 2. studenoga 2021. broj K-19/2019- 52 BG i NG proglašeni su krivima da su počinili djelom pod točkom 1.) kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., a BG djelom pod točkom 2.) kazneno djelo protiv spolne slobode, spolni odnošaj bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11. i djelom pod točkom 3.) kazneno djelo protiv imovine, oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

1.1. BG je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 1.) utvrđena kazna zatvora tri godine, na temelju članka 152. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 2.) kazna zatvora šest mjeseci i na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz točke 3.) kazna zatvora dva mjeseca. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. BG je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato oduzimanje slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2018. do 10. kolovoza 2018.

1.2. Na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. NG je za kazneno djelo iz točke 1.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. NG opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj Kov-61/17. od 24. studenog 2017. koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2017. te mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora deset mjeseci. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. NG je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine i jedan mjesec, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato oduzimanje slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2018. do 29. kolovoza 2018.

1.3. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2024. broj I Kž-179/2022-8, djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je BG za kazneno djelo protiv spolne slobode, spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 2.) izreke prvostupanjske presude, na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora deset mjeseci, a za kazneno djelo protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 3.) izreke prvostupanjske presude, na temelje te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora tri mjeseca. Ujedno je prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena mu pojedinačna kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. opisano u točki 1) izreke prvostupanjske presude tri godine pa je BG, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., za ta djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine i šest mjeseci. U tu mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2018. do 10. kolovoza 2018. U ostalom su dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalbe BG i NG odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Osuđeni BG je po branitelju, odvjetniku Milanu Petričiću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, zbog povreda iz članka 517. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) u vezi s člankom 469. točkama 1. i 4. ZKP/24., zatim iz članka 517. stavka 1. točkom 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkama 1. i 9. ZKP/24. te iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/24.. U zahtjevu se predlaže „ … pobijanu Presudu ukinuti radi ponovljenog suđenja pred prvostupnim sudom. U smislu odredbe čl.518.st.5.ZKP predlaže se privremeno odgoditi izvršenje kazne osuđeniku , do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu “.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP/24.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da isti nije osnovan. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovim braniteljima (poleđina lista 726. spisa).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđeni BG u najvećem dijelu zahtjeva prenosi sadržaj žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude. Nakon toga iznosi pojedine dijelove sadržaja drugostupanjske presude u kojima je odgovoreno na njegove žalbene navode. U konačnici navodi da „ … niti prvostupanjska presuda, a niti drugostupanjska presuda, ne komuniciraju sa stajalištima obrane, niti prigovorima obrane i prijedlozima obrane optuženika, ignorirajući stavove obrane, ali i ignorirajući stvarni sadržaj raspoloživih dokaza i stvarni sadržaj tijeka kaznenog postupka …“, zbog čega podnosi ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Pritom tvrdi da je ovakvo postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda „ … drastično naštetile pravu na pravično suđenje i pravu obrane optuženika. To je posebno vidljivo kada se brojne prijetnje, pa i sucima tretiraju kao nebitne, a iskaz stručnog i meritornog vještaka psihijatra, interpretira i tumači proizvoljno, dopunjujući ga na nedozvoljen fnačin, …“.

5.1. Već je iz ovog dijela zahtjeva vidljivo da je razlog podnošenja ovog zahtjeva u najvećem dijelu osuđenikovo nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, kao i odgovorima od strane drugostupanjskog suda na njegove žalbene navode. Međutim, prema odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/24., nije dopušteno pobijanje činjeničnih utvrđenja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka. Jednaka je situacija i s isticanjem bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/24., koja osnova također nije propisana u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/24. kao osnova pobijanja u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

6. U odnosu na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/24., osuđenik u zahtjevu tvrdi da u činjeničnom opisu kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11. nisu opisana obilježja tog kaznenog djela. Osim toga se u zahtjevu dalje upire na dokazanost oštećeničine alkoholiziranosti te na vjerodostojnost njezinog iskaza.

6.1. Međutim, protivno takvim navodima, u činjeničnom opisu djela iz točke 2. izreke prvostupanjske presude jasno je navedeno da je djelo počinjeno „ …nakon što je žrtva ZG konzumirala veću količinu alkoholnih pića uslijed čega joj je pozlilo tako da nije mogla upravljati svojim postupcima … u nakani da iskorištavanjem njezinog stanja zadovolji svoj spolni nagon …“, na koji način su opisana obilježja upravo kaznenog djela iz članka 152. stavka 2. KZ/11., za koje je osuđenik i proglašen krivim. Upiranje na dokazanost navedenih okolnosti te na nevjerodostojnost iskaza oštećenice ponovno se odnosi na osuđenikovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj presude. No, činjenični prigovori nisu zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

7. Vezano za navedene okolnosti, osuđenik u zahtjevu smatra i da je time prekoračena optužbe (članak 449. Stavak 1. ZKP/24.), a to predstavlja osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavka 1. točke 11. ZKP/24. Međutim, kazneno djelo činjenično opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude pravilno je pravno i zakonski označeno kao kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11. Budući da to djelo tako označio državni odvjetnik, a sud donoseći presudu nije ništa mijenjao niti u činjeničnom opisu, a ni u pravnom te zakonskoj oznaci djela, to nema govora o prekoračenju optužbe.

7.1. Osuđenik u zahtjevu ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavka 1. točke 1. ZKP/24., tvrdeći da „ … okolnost da je već provedena rasprava, na kojoj su neposredno provedeni gotovo svi raspoloživi dokazi, iz nepoznatih razloga i pod nepoznatim okolnostima, prekinuta pred Županijskim sudom u Zadru, radi otklona predsjednice sudskog vijeća i članova toga vijeća, radi prijetnji brata oštećene, radi čega je samo formalno rasprava započela iznova, a da presudom nije dozvoljeno utvrditi i propitati stvarne razloge otklona prvotnog raspravnog vijeća te okolnosti, značaj i težinu takvih prijetnji predsjednici sudskog vijeća, do razjašnjenja takvih bitnih okolnosti za pošteno suđenje i ravnopravnost oružja stranaka u postupku, provocira zaključak da je sud bio nepropisno sastavljen …“.

7.2. Međutim, s obzirom na činjenicu da je vijeće kojemu su bile upućene prijetnje u predmetnom postupku otklonjeno od daljnjeg postupanja u postupku te da je pobijanu prvostupanjsku presudu donijelo drugo vijeće pod predsjedanjem predsjednice vijeća prema kojoj nisu bile usmjerene prijetnje, doista je nejasno na koji bi to način ovdje moglo biti riječi o nepropisnom sastavu suda. Presudu je donijelo vijeće od troje sudaca (predsjednice vijeća i dvoje sudaca porotnika), koji sastav suda je, s obzirom na predviđenu kaznu zatvora za kaznena djela za koja je osuđenik proglašen krivim, propisan zakonom. Okolnosti na koje osuđenik upire odnose se na eventualne razloge za otklon iz članka 32. stavka 2. ZKP/24., ali ne vijeća koje je donijelo presudu, nego vijeća koje je rješenjem predsjednika suda otklonjeno od postupanja u ovom predmetu. Time su u potpunosti otklonjeni razlozi eventualne pristranosti. Osim toga, razlozi za otklon suca koji je sudio u prvom stupnju nisu predviđeni kao osnova za podnošenje ovog pravnog lijeka.

8. Iz jednakih razloga osuđenik smatra i da su „ …opravdani razlozi za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prema odredbi čl.517.st.1. točka 3.ZKP, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, budući je ta povreda mogla utjecati na presudu. Naime, a kako je to ukazivano i u žalbenom postupku, opisanim ponašanjima, koja ignoriraju sudovi povrijeđeno je pravo na obranu osuđenika, kako temeljna Ustavna prava okrivljenika, tako i Konvencijsko pravo okrivljenika na pravično suđenje i na zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u smislu čl.468.st.2. ZKP.“.

8.1. No, ni u navedenom osuđenik nije u pravu. Naime, kao što je već navedeno, pobijanu presudu donijeli su suci u odnosu na koje osuđenik niti sada u zahtjevu ne tvrdi da su pristrani, a niti je to tvrdio u tijeku postupka. Činjenica da je u jednom trenutku u postupku došlo do otklona sudaca koji su ranije postupali u postupku nije od utjecaja na pravičnost postupka, jer ti suci nisu sudjelovali u donošenju presude nego je presudu donijelo novo, nepristrano vijeće.

8.2. Stoga na pravičnost postupka i osuđenikovo pravo na obranu nije od utjecaja niti neutvrđivanje okolnosti je li protiv brata oštećenice koji je upućivao prijetnje prijašnjoj predsjednici vijeća podnesena kaznena prijava te eventualno pokrenut kazneni postupak. Zbog toga su pravilno u tijeku postupka i odbijeni dokazni prijedlozi za utvrđivanje ovih okolnosti, a za to su sudovi dali jasne, dostatne i prihvatljive razloge koji nisu proizvoljni.

9. Prema tome, u postupku je ostvareno pravo osuđenika da bude prisutan radnjama u postupku i saslušan prije donošenja odluke te njegovo pravo kao stranke u postupku da poduzima sve radnje koje može poduzeti i njegov protivnik. Također, osuđenik je u tijeku postupka imao stručnu pomoć branitelja. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima. Naposljetku, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku u odnosu na sve odlučne činjenice, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu samovoljni. Stoga, gledano u cjelini, u postupku nije došlo do povrede prava na pravično suđenje niti povrede prava na obranu, kako to promašeno tvrdi osuđenik.

10. S obzirom na to da u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu osuđenog BG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zahtjev je odbijen kao neosnovan te je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/25.) odlučeno kao u izreci. Imajući na umu takvu odluku, nije bilo mjesta za primjenu članka 518. stavka 1. ZKP/25., kako je to predloženo u zahtjevu.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos