Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1035/2022-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Elektroprimorje Rijeka iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, OIB 46830600751, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-681/2020-14 od 2. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-681/2020-14 od 2. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Ovrha određena protiv ovršenice DV (ranije D), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika iz Rijeke, Vesne Ćuzela, posl. br. Ovrv-683/07, od 25. siječnja 2007. godine (pravomoćnog i ovršnog od 08. veljače 2007. godine) proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Elektroprimorju Rijeka iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2 (čiji je OIB: 46830600751) da tužiteljici DV iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.209,00 kn (slovima: pet tisuća dvjesto i devet kuna) u roku od 15 dana dok se tužiteljica DV odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev, podredno tužbu odbaciti i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova tuženiku.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da tužiteljica nema pravni interes za predmetnu tužbu obzirom da je ovrha već provedena i utvrđen je dovršetak ovrhe te da ishod parnice više ne može imati utjecaj na ovršni postupak pa da je tužbu trebalo odbaciti. Nadalje se ističe počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije naveo razloge o osnovanosti upućivanja tužiteljice u ovu parnicu prema nezakonitom drugostupanjskom rješenju radi čega se pobijana presuda ne može ispitati. Žalbom se ukazuje da se u konkretnome ne radi o postupku izravne naplate već o predmetu izvansudske ovrhe u kojem su pravna sredstva ovršenika taksativno navedena u čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ) te da je pogrešno prvostupanjski sud odlučio o nedopuštenosti izvansudske ovrhe koja je dovršena. Također žalitelj osporava primjenu materijalnog prava o zastari jer da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-133/2008 od 27.6.2008., tužiteljica osuđena radi počinjenja kaznenog djela pa da primjenom odredbe članka 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 - dalje ZOO) nije nastupila zastara tuženikova potraživanja.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost navoda žalbe kako glede (ne)postojanja pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovog postupka, tako i postupka izravne naplate od strane Financijske agencije na novčanim sredstvima te primjene zastarnog roka i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti ovrhe zbog zastare tražbine kojom je odlučeno ovršnom ispravom - rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-683/07 od 25.1.2007., donesenog po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio protiv tužiteljice kao ovršenice prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zbog neplaćenog računa za isporučenu električnu energiju broj: 1200262827-070120-0 od 10.1.2007. u iznosu od 20.599,74 kn,

- da je javna bilježnica Vesna Ćuzela iz Rijeke donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-683/07 od 25.1.2007. koje je postalo pravomoćno i ovršno 8.2.2007.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 27.2.2017. zahtjev Financijskoj agenciji (Fina) za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice kao ovršenice temeljem navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je sa računa tužiteljice izvršena zapljena i prijenos sredstava i dovršena ovrha,

- da su rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-4848/2017 od 4.9.2017. odbačeni prijedlozi tužene kao ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa te za odgodu ovrhe kao nedopušteni, a koje rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž Ovr-805/2017-2 od 28.3.2018.,

- da je u ponovljenom postupku rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3482/2018 od 12.6.2018., odbačena žalba ovršenice kao i prijedlog za odgodom izvansudske ovrhe, a koje rješenje je ponovno ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž Ovr-473/2018-2 od 21.2.2020.,

- da je Općinski sud u Rijeci donio novo rješenje i zaključak, poslovni broj Ovr- 453/2020-4 od 8.5.2020., kojim je odbio prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe te ju uputio da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog u članku 50. st. 1. točka 11. OZ-a,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K- 133/2008 od 27.6.2008., izdan kazneni nalog protiv okrivljene, ovdje tužene, kojim je proglašena krivim što je u vremenskom periodu od 29.5. do 23.11.2006., samovoljno priključila mjerno mjesto na elektroenergetski sustav i na taj način neovlašteno koristila električnu energiju čime je ovdje tuženika oštetila za iznos od 1.867,26 kn i počinila kazneno djelo iz čl. 33. Zakona o energiji te je osuđena na kaznu zatvora od tri mjeseca s odgodom za vrijeme od 1 godine. Ujedno je odlučeno da je okrivljena, ovdje tužiteljica dužna na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom ovdje tuženiku platiti iznos od 1.867,26 kn.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je nastupila zastara potraživanja tuženika utvrđenog predmetnom ovršnom ispravom sukladno odredbi članka 233. stavak 1. ZOO-a, protekom desetogodišnjeg zastarnog roka od nastupanja ovršnosti 8.2.2007. do pokretanja izvansudske ovrhe pred Fina- om 27.2.2017., da nije ovlašten preispitivati zakonitost rješenja drugostupanjskog suda temeljem kojeg je donesen zaključak kojim je tužiteljica upućena u ovu parnicu te da nije primjenjiva odredba članka 231. st. 1. ZOO-a budući da tuženik ne potražuje naknadu štete nastale mu uslijed počinjenja kaznenog djela.

6.2. Slijedom izloženog prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice te proglašava nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. br. Ovrv-683/07 od 25.1.2007. i obvezuje tuženika da naknadi tužiteljici parnične troškove temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Protivno žalbenim navodima tuženika o nedostatku pravnog interesa i dopuštenosti vođenja ovog parničnog postupka radi proglašenja (izvansudske) ovrhe pokrenute kod Fina-e temeljem predmetne ovršne isprave nedopuštenom, valja ukazati na odredbu članka 284. stavak 5. OZ-a kojom je propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Nadalje, recentnom, dosljednom i ustaljenom sudskom praksom zauzeto je pravno shvaćanje da tužitelj koji je upućen u ovršnom postupku na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe može po toj tužbi provesti parnični postupak pa i ako je prethodno ovrha dovršena (VSRH Rev 506/2021-2 od 28.3.2023.), kao i postojanje pravnog interesa za vođenje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon dovršetka i provedbe ovrhe (npr. VSRH Rev 1604/2018, Rev-x 1231/2015-2). Iznesena pravna shvaćanja sadržana su i u drugostupanjskim odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi na čiju nezakonitost pogrešno i neosnovano upire žalitelj.

9. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnome slučaju valjalo primijeniti zastarni rok propisan odredbom članka 231. stavak 1. ZOO-a obzirom da je isti primjenjiv u okolnostima kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a što u konkretnome nije slučaj. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se predmetnom ovrhom zahtijeva naplata neplaćenog računa za isporučenu električnu energiju, utvrđena pravomoćnom i ovršnom odlukom nadležnog tijela slijedom čega je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji pravilno primijenio desetogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a.

10. Slijedom iznesenog, suprotno navodima žalbe tuženika, pravilno i zakonito je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice radi nedopuštenosti ovrhe zbog nastupanja zastare potraživanja tuženika utvrđenog ovršnom ispravom te obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

11. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić