REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-323/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Dajani Mihelčić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CN, rođenoga **.**.1991., državljanina Alžirske Narodne Demokratske Republike, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/46214, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 11. siječnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 625,00 Eura (slovima: šesto dvadeset pet eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/46214, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 11. siječnja 2025., odbijen je kao očito neosnovan tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi pripada etničkoj manjini (plemenska skupina Bani Wartilan) u Alžiru te je biseksualan – zbog čega je izložen diskriminaciji, nasilju i izostanku zaštite države. Smatra da tuženik nije utvrdio sve odlučne činjenice niti primijenilo kriterije iz UNHCR-ovog Priručnika za utvrđivanje statusa izbjeglice. Smatra da nije razmotreno načelo „sur place“ iz čl. 24. Zakona, niti su u obzir uzete službene smjernice EU-a, što predstavlja povredu čl. 26 Zakona. Ističe da je odluka tuženika neobrazložena i preuranjena, bez jasno navedenih razloga za odbijanje i bez razlike u obrazloženju za azil i supsidijarnu zaštitu. Tužitelj traži da sud: usvoji tužbu i poništi pobijano rješenje, prizna mu pravo na azil, odnosno međunarodnu zaštitu, odobri besplatnu pravnu pomoć te mu dosudi naknadu troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužitelj Alžir napustio 2009. i od tada boravi u [adresa], da nema obitelj u zemlji podrijetla i da nije imao problema s vlastima ni zbog etničke ni seksualne pripadnosti. Ističe da se navodi o pripadnosti C temelje isključivo na riječima posvojitelja, a seksualnu orijentaciju tužitelj je, po vlastitim tvrdnjama, skrivao u Alžiru i nije imao problema, dok tvrdnje o napadu u Francuskoj nisu potkrijepljene dokazima. Ukazuje da tužitelj tijekom godina tražio zaštitu u više zemalja EU/EGP, no ne i u zemljama regije zbog ekonomske razlike, a iz njegovih izjava proizlazi da je napustio Alžir iz ekonomskih razloga, a ne zbog progona. Ukazuje da je Alžir na listi sigurnih zemalja podrijetla. Ističe da je 26. veljače 2025. tužitelj dostavio izjavu o povlačenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu i upravni spor. Tuženik predlaže odbiti tužbu.

4. U podnesku od 28. veljače 2025., zaprimljenom u Sudu 4. ožujka 2025., odvjetnik Milan Banić obavještava Sud kako mu je tužitelj opozvao punomoć u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega odvjetnik Milan Banić više nije punomoćnik tužitelja. Odvjetnik Milan Banić kao pružatelj besplatne pravne pomoći u ovoj pravnoj stvari ostaje kod prijedloga za odobravanje besplatne pravne pomoći te predlaže da sud usvoji zahtjev te prizna pružatelju besplatne pravne pomoći trošak sastava tužbe i to 250 b x 2 eura, 500,00 eura (Tarifa HOK-a NN 138/23 u svezi Pravilnikom NN 140/15) PDV 25% 125,00 eura, sveukupno 625,00 eura.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 20. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj 17. prosinca 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u Prihvatnom centru za strance Ježevo nakon što je 12. prosinca 2024. vraćen iz Švicarske po Dublinskom postupku;

- tužitelj tvrdi da traži zaštitu zbog plemenske pripadnosti (Berber, skupina Bani Wartilan) i biseksualne orijentacije, da nikada nije bio proganjan, zatvaran niti imao problema sa vlastima zbog tih osnova, da nije bio član političkog pokreta MAK, da nije imao problema zbog spolne orijentacije osim navodnog incidenta u Francuskoj, navodi i ekonomske razloge za odlazak iz zemlje, nema identifikacijske dokumente ni materijalne dokaze, nikada nije tražio zaštitu u matičnoj zemlji, a ranije je tražio zaštitu u Njemačkoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Sloveniji i Švicarskoj te su mu svi zahtjevi odbijeni;

- nije utvrđeno postojanje indikatora ranjivosti;

- tužitelj je zatečen u Hrvatskoj u dvije nezakonite migracijske situacije (Cetingrad i Zaprešić).

- tužitelju je izdana zabrana ulaska i boravka od strane Francuske i Švicarske.

8. Tuženik je donio rješenje u ubrzanom postupku temeljem članka 41. stavka 1. točke 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.) zbog primjene koncepta sigurne zemlje podrijetla.

9. Tuženik je ocijenio kako tužitelj nije pružio vjerodostojne i potkrijepljene razloge koji bi ukazivali na osnovani strah od proganjanja.

9.1. Prilikom procjene budućeg rizika tuženik je utvrdio da se Alžir nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 45/16.).

10. Tuženik je odbio tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu uz obrazloženje kako na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je ocijenio kako subjektivni strah tužitelja nije objektivno osnovan te tužitelj nije u razumnoj mjeri ukazao da bi njegov daljnji boravak ili povratak u zemlju podrijetla zbog razloga navedenih u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio nepodnošljiv. Tuženik ističe da u tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Tuženik je zaključio kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tužitelja, prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla.

11. Tuženik je utvrdio kako nisu ispunjeni uvjeti za supsidijarnu zaštitu iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer nije utvrđen rizik od smrtne kazne, mučenja, nečovječnog postupanja niti nasilja u zemlji podrijetla.

12. Prema ocjeni suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da je primjena instituta sigurne zemlje podrijetla u pobijanom rješenju, kao i donošenje pobijanog rješenja u ubrzanom postupku, bilo nezakonito. Uzimajući u obzir sve okolnosti vezane uz zahtjev za međunarodnu zaštitu, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila propisane u članku 20. Zakona, niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona te da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 41. stavka 1. točke 1. i 9. Zakona.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

15. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega mu je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

16. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 625,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.), uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno 625,00 eura.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. VN, putem oglasne ploče

2. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

3. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

4. U spis