REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5435/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja EK, državljanina Sjeverne Makedonije, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila, Sarajevska 41, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Ena Hemar, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri, Zagreb, Kaptol 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/17074, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 3. prosinca 2024.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Eni Hemar, pružateljici pravne pomoći, iznos od ukupno 1.391,05 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom djelu zahtjev za nadoknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koju je podnio tužitelj, državljanin Republike Sjeverne Makedonije.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je na saslušanju izjavio da ga je izvjesni OK, prijatelj makedonskog ministra unutarnjih poslova, dana 9. veljače 2017. pokušao ubiti na način da mu je zapalio kuću u [adresa], da ga je isti tražio da prespava u njegovoj kući znajući da je imućan, da je tražio plinsku bocu od 10 litara da si napravi kavu, čekao je da tužitelj zaspi, a nakon što se tužitelj probudio i uočio dim otišao je na policiju nakon čega je napadnut od strane policijskih službenika koji su ga prisilno odveli u psihijatrijsku bolnicu, a nakon četvrtog dolaska na policiju službenici su ga pretukli palicom i pištoljem nakon čega se onesvijestio. Ističe da je tuženik zanemario činjenicu da je on očito osoba koja ima zdravstvene probleme teže naravi, zbog kojih ima subjektivne strahove i tjeskobu zbog čega postoji strah od vraćanja u zemlju podrijetla. Navodi da prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima pravo na adekvatnu zdravstvenu skrb, a nije jasno da li ga se na adekvatan liječi odnosno da li mu je osigurana adekvatna zdravstvena skrb za vrijeme boravka u Prihvatilištu. Smatra da je tuženik trebao izvršiti uvid u spise Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-3614/2021 od 24. veljače 2022. i Us I-1382/2022, koji ukazuju na utemeljenost njegovog zahtjeva za odobrenje supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj. Navodi kako nema niti jednog dokaza niti indicija da bi iznio krive navode te da iskazuje opravdan strah i bojazan koji proizlazi iz njegovog zdravstvenog stanja.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć i da se odvjetnici nadoknadi trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, te putne troškove na relaciji Zlatar Bistrica, Zagorska 16 - Zagreb, Sarajevska,41, 123,08 km, za dva dolazaka, 0,56 eura/km i cestarina 1,60 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.141,04, uvećano za PDV.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da u cijelosti ostaje pri navodima osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. U zahtjevu je naveo da su ga plaćenici i tijela makedonske vlasti u nekoliko navrata pokušali ubiti. Istaknuo je da su mu 2017./2018. zapalili kuću te da su ga policijski službenici mučili i istukli skoro do smrti, a nakon toga odveli u psihijatrijsku bolnicu u Skopje. Tvrdi da je podnio tužbu radi zlouporabe njegovih osobnih podataka i podizanja kredita u njegovo ime. Naveo je da je za svoje probleme tražio zaštitu i pomoć državnih tijela, ali da istu nije našao jer su imućni državni službenici usko povezani s TK koji sve drži u svojim rukama. U upravnom postupku je izjavio da je zemlju podrijetla napustio zbog učestalih maltretiranja i pokušaja ubojstava od strane njemu nepoznatih ljudi. Istaknuo je da je u Republiku Hrvatsku primarno došao s ciljem da tuži odvjetnika preko međunarodnog suda, ali da se u zemlju podrijetla može i vratiti sutra ako to želi. Istaknuo je da ga osim nepoznatih ljudi, plaćenika, kriminalaca i narkomana, žele ubiti i njegovi sinovi s ciljem da se domognu nasljedstva. U slučaju povratka najviše strahuje od ubojstva.

10. Tuženik je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju te je utvrdio da odlukom Suda osnovnog javnog tužilaštva u Kumanovu od 11. prosinca 2018. utvrđeno da ne postoji osnovana sumnja da su optuženici GK i BK – policijski službenici počinili kazneno djelo mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja iz članka 142. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona. U odluci se navodi da je **.**.2017. OK u dva navrata nazvao policiju kako bi prijavio tužitelja koji je zapalio veliku vatru u ulici ĐK čime je oštetio fasadu obiteljske kuće te zapalio stvari OK. Policijski službenici bili su prisiljeni upotrijebiti sredstva prisile, budući da je tužitelj štitio vatru sjekirom u rukama i u istu bacao drva te da se razgovorom i upozorenjima nastojalo uvjeriti da dozvoli pristup vatrogascima, na što se on oglušio. Po dolasku u policijsku postaju odbio je potpisati zapisnik o lišenju slobode te je počeo plakati, agresivno se ponašati i razdirati odjeću koju je nosio na sebi nakon čega je pozvana medicinska pomoć koja je tužitelja prebacila u psihijatrijsku bolnicu. U povijesti bolesti navedeno je palež, skidanje do gola, nelogičan razgovor, agresivno ponašanje, odlazak u policiju, sumnjičavost, a dan nakon prijema u bolnicu psihički status tužitelja opisan je kao: mišljenje poremećeno, proizvodi sumanute sadržaje, grandiozne ideje i paranoidne interpretacije. Osim toga opisuje ga se kao afektivno anksioznog, a utvrđeno je da boluje od šizoafektivnog poremećaja mješovitog tipa F 25.2 i akutnog polifornog psihotičnog poremećaja sa simptomima šizofrenije F 23.1. U razdoblju od siječnja do ožujka 2002. bio je hospitaliziran zbog straha, sumnjičavosti, nesuvislog govora, lijenosti i tjeskobe. Osim toga utvrđeno je da je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv tužitelja i OK radi tučnjave koja je izbila 26. prosinca 2022. u Sport life kladionici u Kumanovu. Iz navedenog je zaključeno da OK nije uzrokovao požar tužiteljeve kuće i nije ga htio ubiti već da je to tužitelj učinio sam uslijed svoj nestabilnog psihičkog stanja. Također, tužiteljevi navodi da je bio izložen mučenju od strane policijskih službenika u suprotnosti su s navodima iz sudske odluke pa je opravdano zaključeno da mu u zemlji podrijetla ne prijeti opasnost od ubojstva. Vezano za zlouporabu osobnih podataka i dizanje kredita od strane duge osobe, utvrđeno je da je 20. srpnja 2020. rješenjem javnog tužilaštva Republike Sjeverne Makedonije utvrđeno da ne postoje elementi kaznenog djela zlouporabe osobnih podataka iz članka 149. stavka 1. Kaznenog zakona. Također je utvrđeno da je tužitelj zemlji podrijetla osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci radi počinjena kaznenog dijela nasilja iz članka 386. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, a na izdržavanje kazne zatvora trebao se javiti 1. travnja 2024. u zatvoru Kumanovu. Opravdano se zaključuje da tužitelj nije odslužio kaznu zatvora, odnosno da se nije javio na odsluženje, s obzirom da je uvidom u presudu Prekršajnog suda u Beogradu od 31. srpnja 2024. utvrđeno da je 15. ožujka 2024. ušao na teritorij Republike Srbije gdje se zadržao više od 90 dana bez da je prijavio prebivalište u zakonom propisanom roku zbog čega je kažnjen novčanom kaznom. Budući da nije mogao platiti novčanu kaznu, ista mu je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 31. srpnja 2024. do 29. rujna 2024. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, tuženik je utvrdio da je tužitelj u zemlji podrijetla više puta kažnjavan, između ostalog i zbog nepridržavanja zdravstvenih propisa za vrijeme pandemije i narušavanja javnog reda i mira u zajedničkim prostorijama stambene zgrade u kojoj nije stanar. Stoga je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj u zemlji podrijetla nije proganjan niti mu je prijetila opasnost od istog. Iz dokumentacije koju je priložio proizlazi da su njegovi strahovi u potpunosti neutemeljeni i iracionalni, a njegov iskaz konfuzan, nejasan i neuvjerljiv. Stoga isti nije prihvaćen kao vjerodostojan. Također je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen postupcima koji predstavljaju rizik od istog, a njegova izjava da bi u slučaju povratka mogao biti ubijen predstavlja samo njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. Nadalje, u postupku nije utvrđeno da je imao problema s makedonskim vlastima niti da je bio izložen diskriminacijskom ili nečovječnom postupanju. Naime, u priručniku UNHCR-a navodi se da se proganjanje mora razlikovati od uobičajenog kažnjavanja zbog kršenja zakona te da osobe koje bježe od kaznenog proganjanja ili kažnjavanja za kaznena djela nisu izbjeglice. Izbjeglica je žrtva ili potencijalna žrtva nepravde, a ne bjegunac od pravde. S obzirom na naprijed navedeno tuženik je zaključio da je tužitelj bjegunac od pravde, a ne izbjeglica. Izrečena zatvorska kazna koju bi tužitelj trebao odslužiti po povratku u zemlju podrijetla nije ocjenjena kao nerazmjerna ili diskriminirajuća. Također, Republika Sjeverna Makedonija se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla. S obzirom na to utvrđeno je da ne postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će tužitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, zaključeno je da ne postoji rizik od povratka.

11. Slijedom navedenog, tuženik je odbio kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

12. Naime, tužitelj je na saslušanju u upravnom sporu iznosio druge razloge za napuštanje zemlje podrijetla od onih koje je navodio ranije u postupku. Izjavio je da je prije raspada Jugoslavije bio aktivist, te da čak ima priznanje od druga E te da je radio u javnom poduzeću Makedonija put do 1992. godine kad je istjeran s posla. Izjavio je da je 1998. godine dobio presudu da se vrati na posao i 50.000,00 EUR odštete. Rastao se 1998. godine, međutim, 2004. godine je saznao da nije razveden. U međuvremenu je dobivao prijetnje, ali mu policija nije htjela otkriti od koga su. Tek 2019. godine je u matičnom uredu provedena presuda o razvodu braka. Izjavio je da je zamjenik premijera, koji je po nacionalnosti O, zlorabio njegove osobne podatke. Pobjegao je u Njemačku gdje je dobio trajni azil. Vratio se nakon dvije godine jer se promijenila vlast i otac mu je bio bolestan. Rekli su mu da je bogat čovjek. To mu je rekao zamjenik gradonačelnika T i pitao ga hoće li polovicu bogatstva podijeliti s njim te ga je pitao odakle mu to bogatstvo, o čemu on nije ništa znao. Njegovo prezime je G, a oni su napravili B. Pobjegao je u Srbiju gdje je u [adresa] tražio azil. Poslali su ga u Sjenicu blizu Novog Pazara. Oni su poslali čovjeka po imenu Đ. Đ je imao njemačke dokumente, a tražio je azil u Srbiji. Javno je izjavljivao da će ga ubiti. Jedva je pobjegao iz [adresa] u [adresa]. U [adresa] je bio čovjek koji se lažno predstavio kao NK koji je pobjegao iz zatvora iz Makedonije. On je bio plaćenik i htio ga je ubiti. Najprije su mu ukrali dokumente i to potvrdu o azilu u Njemačkoj, putovnicu, bankovne kartice, vozačku dozvolu, osobnu iskaznicu, dokaz o rastavi braka. Nije imao novaca pa se hranio u crkvi gdje su ga našli. NK mu je rekao da je dobio 30.000,00 eura da ga likvidira. NK je dao 5.000,00 eura nekom drugom čovjeku da stavi otrov u pivo što mu je taj čovjek i učinio. Popio je pivo od kojeg mu je bilo loše, pao je na ulici i hitna pomoć ga je odvela u bolnicu gdje je operiran. Dobio sam peacemaker. Nakon izlaska iz bolnice želio je otići u Njemačku ili Hrvatsku, ali nije imao dokumente pa ih je tražio od policije. Oni mu nisu dali nego je dobio 60 dana zatvora. U zatvoru su ga također pokušali otrovati na način da su uzeli njegove tablete i davali mu neke druge koje su bile otpakirane. Tada je pao i dobio diskus herniju. Sve su ih uhvatili, kao i ovog što ga je vozio nakon što sam pao, a koji je u kombiju govorio kako je tužitelj bogat čovjek i da ima stanove u [adresa] na vodi i tražio ga da dade jedan stan njegovom kolegi koji je također bio s njima u kombiju. Kamera je sve snimala i njega su uhapsili kada su stigli, a tužitelja su odveli u zatvor za bolesnike. Dali su mu dokumente da napusti Srbiju za 7 dana i pitali ga gdje će ići. Slagao im je da ću se vratiti u Makedoniju, a on je umjesto u Makedoniju došao u Hrvatsku bez dokumenata te se prijavio u Vukovaru odmah na granici i rekao da nema dokumente. Napomenuo je da kad je otišao u penziju da je morao vraćati kredit. Iako je građevinski inženjer nije mu upisan radni staž kao inženjeru već kao građevinskom radniku sa SSS, a što govori u prilog tome da je diskriminiran cijelo vrijeme. Makedonska policija ne želi ispitati tko je zloupotrijebio njegove osobne podatke, ima 5-6 dopisa na koje policija ne odgovara.

13. Sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) za što je tuženik dao razložno obrazloženje.

14. Sud smatra da je osporavano rješenje dostatno obrazloženo i sadrži valjano obrazloženje u pogledu bitnih činjenica na kojima se temelji zahtjev tužitelja koji je ocijenjen očito neosnovanim.

15. Polazeći od ukupno provedenih dokaza i utvrđenja iz spisa predmeta, ocijenjeno je da je rješenje zakonito i da nije njime povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Kako niti ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, a vezani za njegovo zdravstveno stanje, ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja ove upravne stvari, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki I izreke presude.

18. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava i imovine ispunjava uvjete za odobravanje besplatne pravne pomoći sukladno članku 8. stavku 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15 i 155/22). Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

19. U pogledu visine traženih troškova besplatne pravne pomoći, Sud je sukladno članku 9. stavku 2. Pravilnika priznao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu 500,00 eura, uvećano za PDV po Tbr. 27. st. 1. i 2. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te putne troškove na relaciji Zlatar Bistrica, Zagorska 16 - Zagreb, Sarajevska 41, 123,08 km, za dva dolazaka, 0,56 eura/km i cestarina 1,60 eura sukladno Tbr. 50. st. 2. i 3. Tarife, ukupno 1.391,05 eura, dok nije priznat PDV na putni trošak, budući da isti nije propisan. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Ena Hemar, Zlatar Bistrica, Zagorska 16

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis