Poslovni broj P-2507/2023-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr. sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici iz Matulja, protiv tužene Erste&Steiermӓrkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i dr. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB 23057039320, s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti tužitelju EK, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.541,95 eura (tisućupetstočetrdesetjedaneuroidevedesetpetcenti), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od:

- 34,90 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,

- 34,89 EUR od 24.06.2009. godine pa do isplate,

- 34,87 EUR od 24.07.2009. godine pa do isplate,

- 34,86 EUR od 27.08.2009. godine pa do isplate,

- 34,84 EUR od 23.09.2009. godine pa do isplate,

- 34,83 EUR od 22.10.2009. godine pa do isplate,

- 34,81 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 34,79 EUR od 17.12.2009. godine pa do isplate,

- 69,52 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate,

- 34,73 EUR od 23.03.2010. godine pa do isplate,

- 34,70 EUR od 08.04.2010. godine pa do isplate,

- 69,34 EUR od 27.06.2010. godine pa do isplate,

- 34,64 EUR od 23.07.2010. godine pa do isplate,

- 34,61 EUR od 14.08.2010. godine pa do isplate,

- 69,14 EUR od 26.10.2010. godine pa do isplate,

- 34,53 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 103,41 EUR od 19.02.2011. godine pa do isplate,

- 103,12 EUR od 25.05.2011. godine pa do isplate,

- 34,30 EUR od 14.06.2011. godine pa do isplate,

- 4,85 EUR od 28.07.2011. godine pa do isplate,

- 73,91 EUR od 28.09.2011. godine pa do isplate,

- 58,10 EUR od 29.10.2011. godine pa do isplate,

- 22,28 EUR od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 88,81 EUR od 21.03.2012. godine pa do isplate,

- 83,18 EUR od 13.07.2012. godine pa do isplate,

- 49,03 EUR kn od 19.09.2012. godine pa do isplate,

- 21,91 EUR od 18.10.2012. godine pa do isplate,

- 87,25 EUR od 22.02.2013. godine pa do isplate,

- 65,02 EUR od 23.05.2013. godine pa do isplate,

- 5,11 EUR od 02.06.2013. godine pa do isplate,

- 16,47 EUR od 25.06.2013. godine pa do isplate,

- 21,54 EUR od 24.07.2013. godine pa do isplate,

- 3,33 EUR od 18.08.2013. godine pa do isplate,

- 18,17 EUR od 22.08.2013. godine pa do isplate,

- 22,16 EUR od 04.09.2013. godine pa do isplate,

te se nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB 23057039320, s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju EK, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 19.130,21 eura (devetnaesttisućastotrideseteuraidvadesetjedancent), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od:

- 0,72 EUR od 02.03.2008. godine pa do isplate,

- 5,87 EUR od 02.04.2008. godine pa do isplate,

- 29,82 EUR od 02.11.2008. godine pa do isplate,

- 3,74 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- 0,09 EUR od 11.12.2008. godine pa do isplate,

- 33,88 EUR od 02.01.2009. godine pa do isplate,

- 0,60 EUR od 11.01.2009. godine pa do isplate,

- 33,37 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- 3,26 EUR od 06.02.2009. godine pa do isplate,

- 1,64 EUR od 13.03.2009. godine pa do isplate,

- 22,20 EUR od 21.03.2009. godine pa do isplate,

- 3,45 EUR od 05.04.2009. godine pa do isplate,

- 19,10 EUR od 08.04.2009. godine pa do isplate,

- 5,71 EUR od 11.04.2009. godine pa do isplate,

- 8,21 EUR od 03.05.2009. godine pa do isplate,

- 23,52 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 02.06.2009. godine pa do isplate,

- 6,13 EUR od 19.06.2009. godine pa do isplate,

- 13,74 EUR od 24.06.2009. godine pa do isplate,

- 2,75 EUR od 27.06.2009. godine pa do isplate,

- 1,57 EUR od 28.06.2009. godine pa do isplate,

- 0,62 EUR od 04.07.2009. godine pa do isplate,

- 6,29 EUR od 14.07.2009. godine pa do isplate,

- 5,54 EUR od 17.07.2009. godine pa do isplate,

- 5,14 EUR od 18.07.2009. godine pa do isplate,

- 7,97 EUR od 24.07.2009. godine pa do isplate,

- 1,81 EUR od 18.08.2009. godine pa do isplate,

- 13,88 EUR od 26.08.2009. godine pa do isplate,

- 9,17 EUR od 27.08.2009. godine pa do isplate,

- 0,06 EUR od 11.09.2009. godine pa do isplate,

- 23,00 EUR od 23.09.2009. godine pa do isplate,

- 0,02 EUR od 02.10.2009. godine pa do isplate,

- 0,18 EUR od 10.10.2009. godine pa do isplate,

- 0,16 EUR od 16.10.2009. godine pa do isplate,

- 20,10 EUR od 22.10.2009. godine pa do isplate,

- 1,59 EUR od 02.11.2009. godine pa do isplate,

- 1,95 EUR od 17.11.2009. godine pa do isplate,

- 24,57 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 0,12 EUR od 02.12.2009. godine pa do isplate,

- 24,19 EUR od 17.12.2009. godine pa do isplate,

- 4,53 EUR od 28.01.2010. godine pa do isplate,

- 3,32 EUR od 29.01.2010. godine pa do isplate,

- 18,07 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- 3,82 EUR od 09.02.2010. godine pa do isplate,

- 1,47 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate,

- 11,18 EUR od 20.02.2010. godine pa do isplate,

- 18,93 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate,

- 19,66 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- 13,60 EUR od 23.03.2010. godine pa do isplate,

- 9,23 EUR od 26.03.2010. godine pa do isplate,

- 11,39 EUR od 04.04.2010. godine pa do isplate,

- 65,13 EUR od 08.04.2010. godine pa do isplate,

- 1,08 EUR od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- 64,54 EUR od 06.06.2010. godine pa do isplate,

- 0,93 EUR od 10.06.2010. godine pa do isplate,

- 15,56 EUR od 18.06.2010. godine pa do isplate,

- 18,93 EUR od 27.06.2010. godine pa do isplate,

- 26,89 EUR od 02.07.2010. godine pa do isplate,

- 10,96 EUR od 03.07.2010. godine pa do isplate,

- 13,54 EUR od 08.07.2010. godine pa do isplate,

- 28,20 EUR od 23.07.2010. godine pa do isplate,

- 15,51 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- 5,09 EUR od 08.08.2010. godine pa do isplate,

- 90,69 EUR od 14.08.2010. godine pa do isplate,

- 2,00 EUR od 02.09.2010. godine pa do isplate,

- 33,95 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 18,05 EUR od 03.10.2010. godine pa do isplate,

- 8,58 EUR od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 21,88 EUR od 06.10.2010. godine pa do isplate,

- 51,46 EUR od 26.10.2010. godine pa do isplate,

- 26,88 EUR od 03.11.2010. godine pa do isplate,

- 49,17 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 21,50 EUR od 09.12.2010. godine pa do isplate,

- 28,06 EUR od 21.12.2010. godine pa do isplate,

- 38,10 EUR od 08.01.2011. godine pa do isplate,

- 1,61 EUR od 09.01.2011. godine pa do isplate,

- 30,27 EUR od 13.01.2011. godine pa do isplate,

- 22,64 EUR od 21.01.2011. godine pa do isplate,

- 12,51 EUR od 27.01.2011. godine pa do isplate,

- 120,13 EUR od 19.02.2011. godine pa do isplate,

- 82,29 EUR od 24.02.2011. godine pa do isplate,

- 65,95 EUR od 25.02.2011. godine pa do isplate,

- 0,84 EUR od 02.03.2011. godine pa do isplate,

- 39,24 EUR od 30.03.2011. godine pa do isplate,

- 39,74 EUR od 06.04.2011. godine pa do isplate,

- 22,86 EUR od 12.04.2011. godine pa do isplate,

- 30,60 EUR od 11.05.2011. godine pa do isplate,

- 74,22 EUR od 12.05.2011. godine pa do isplate,

- 63,70 EUR od 25.05.2011. godine pa do isplate,

- 32,36 EUR od 10.06.2011. godine pa do isplate,

- 155,43 EUR od 14.06.2011. godine pa do isplate,

- 42,08 EUR od 21.06.2011. godine pa do isplate,

- 30,60 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 6,19 EUR od 02.07.2011. godine pa do isplate,

- 29,52 EUR od 14.07.2011. godine pa do isplate,

- 53,77 EUR od 21.07.2011. godine pa do isplate,

- 24,84 EUR od 28.07.2011. godine pa do isplate,

- 57,74 EUR od 12.08.2011. godine pa do isplate,

- 6,04 EUR od 17.08.2011. godine pa do isplate,

- 20,17 EUR od 20.08.2011. godine pa do isplate,

- 17,89 EUR od 09.09.2011. godine pa do isplate,

- 13,12 EUR od 13.09.2011. godine pa do isplate,

- 19,78 EUR od 22.09.2011. godine pa do isplate,

- 19,92 EUR od 24.09.2011. godine pa do isplate,

- 93,44 EUR od 28.09.2011. godine pa do isplate,

- 68,39 EUR od 05.10.2011. godine pa do isplate,

- 84,07 EUR od 29.10.2011. godine pa do isplate,

- 196,19 EUR od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 89,68 EUR od 17.11.2011. godine pa do isplate,

- 30,66 EUR od 28.12.2011. godine pa do isplate,

- 86,94 EUR od 11.02.2012. godine pa do isplate,

- 54,63 EUR od 17.02.2012. godine pa do isplate,

- 71,78 EUR od 02.03.2012. godine pa do isplate,

- 43,64 EUR od 06.03.2012. godine pa do isplate,

- 355,03 EUR od 21.03.2012. godine pa do isplate,

- 160,82 EUR od 27.05.2012. godine pa do isplate,

- 26,13 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 249,12 EUR od 13.07.2012. godine pa do isplate,

- 39,60 EUR od 05.08.2012. godine pa do isplate,

- 0,05 EUR od 18.08.2012. godine pa do isplate,

- 24,73 EUR od 23.08.2012. godine pa do isplate,

- 92,91 EUR od 05.09.2012. godine pa do isplate,

- 1,87 EUR od 06.09.2012. godine pa do isplate,

- 65,81 EUR od 19.09.2012. godine pa do isplate,

- 184,70 EUR od 18.10.2012. godine pa do isplate,

- 65,51 EUR od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 177,77 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate,

- 54,94 EUR od 24.01.2013. godine pa do isplate,

- 21,51 EUR od 02.02.2013. godine pa do isplate,

- 85,89 EUR od 06.02.2013. godine pa do isplate,

- 461,82 EUR od 22.02.2013. godine pa do isplate,

- 2,54 EUR od 02.03.2013. godine pa do isplate,

- 32,11 EUR od 13.03.2013. godine pa do isplate,

- 137,15 EUR od 23.04.2013. godine pa do isplate,

- 0,93 EUR od 21.05.2013. godine pa do isplate,

- 272,85 EUR od 23.05.2013. godine pa do isplate,

- 87,79 EUR od 02.06.2013. godine pa do isplate,

- 57,55 EUR od 25.06.2013. godine pa do isplate,

- 2,38 EUR od 04.07.2013. godine pa do isplate,

- 49,52 EUR od 18.07.2013. godine pa do isplate,

- 33,32 EUR od 19.07.2013. godine pa do isplate,

- 14,71 EUR od 24.07.2013. godine pa do isplate,

- 43,90 EUR od 27.07.2013. godine pa do isplate,

- 86,99 EUR od 18.08.2013. godine pa do isplate,

- 33,71 EUR od 22.08.2013. godine pa do isplate,

- 25,57 EUR od 28.08.2013. godine pa do isplate,

- 13.087,89 EUR od 04.09.2013. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 172,09 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,12 od 02.02.2007. pa do isplate;

- 0,52 od 02.03.2007. pa do isplate;

- 1,37 od 02.04.2007. pa do isplate;

- 9,29 od 02.05.2007. pa do isplate;

- 11,23 od 02.06.2007. pa do isplate;

- 13,80 od 02.07.2007. pa do isplate;

- 13,78 od 02.08.2007. pa do isplate;

- 10,26 od 02.09.2007. pa do isplate;

- 15,50 od 02.10.2007. pa do isplate;

- 15,63 od 02.11.2007. pa do isplate;

- 11,95 od 02.12.2007. pa do isplate;

- 12,36 od 02.01.2008. pa do isplate;

- 4,49 od 02.02.2008. pa do isplate;

- 6,21 od 02.04.2008. pa do isplate;

- 9,57 od 02.05.2008. pa do isplate;

- 5,90 od 02.06.2008. pa do isplate;

- 13,20 od 02.07.2008. pa do isplate;

- 11,56 od 02.08.2008. pa do isplate;

- 4,35 od 02.09.2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.548,61 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 07. svibnja 2025.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 4. siječnja 2007.g. između njega i tuženika sklopljen ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženiku kao potrošaču odobren gotovinski, hipotekarni kredit na iznos od 77.300,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunatih po srednjem tečaju tužene banke na dan puštanja kredita u tečaj, pri čemu je u čl.7. ugovorena valutna klauzula kojim je utvrđeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunati po srednjem tečaju tužene banke za chf na dan odobrenja žiro-računa tuženika. Nadalje, u čl. 8. da su ugovorene kamate s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 8,250%, a da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Tužitelj da je obvezu prema tuženiku ispunjavao uredno, te da je dana 03. rujna 2013., prije isteka ugovorenog roka otplate, kredit u cijelosti zatvoren. Tužitelj da je kredit preplatio zbog primjene nepoštenih, a time i ništetnih odredbi ugovora kojima je ugovorena glavnica uz koju je vezana valuta švicarski franak, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tužene.

Ugovor da su stranke zaključile u prostorijama banke, te o spornim odredbama ugovora nisu pojedinačno pregovarale, već da su iste tužitelju samo ponuđene kao gotov proizvod. Ugovor da je banka unaprijed pripremila te je isti sklopljen pristupanjem tužitelja. To da je vidljivo već iz same forme ugovora, a da je osim toga i jasno da tužitelj kao potrošač nije u mogućnosti pregovarati kako to odgovara načelima obveznog prava, odnosno na istoj razini znanja, iskustva i pregovaračke snage kojom bi mogao utjecati na sadržaj i promjenu ugovornih odredbi. Sporne odredbe da su dio adhezijskog ugovora kakve banka po principu „uzmi ili ostavi“ redovito sklapa s potencijalnim klijentima. Službenik banke da je tužitelju prešutio sve ono što mu je kao stručnjaku bilo poznato, posebice da se očekuje značajan porast tečaja chf čiju stabilnost HNB ne štiti. S obzirom na to, a budući da sporne ugovorne odredbe premda lako uočljive, tužitelju nisu bile niti jasne, niti razumljive tužitelj da je opravdano zaključio da se tečajni odnosi između dviju valuta neće značajnije mijenjati, te da je vjerovao da su njegovi financijski interesi zaštićeni, no zapravo da mu nisu pružene nikakve informacije o mogućim posljedicama ugovaranja takvih spornih odredbi, niti je takve posljedice sam tužitelj mogao predvidjeti. Odredba čl. 7. da sadrži općenitu izjavu unaprijed formuliranu u korist banke, na štetu potrošača kojom tužitelj navodno potvrđuje da ga je banka obavijestila o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. U stvarnosti stranke da o toj odredbi uopće nisu pregovarale, niti je tužitelju pružena ikakva informacija, stoga da je takva odredba također ništetna.

Tužitelj da je adhezijskim ugovorom prihvatio i odredbu čl. 8. kojim je ugovoreno pravo banke da jednostrano i neograničeno mijenja kamatnu stopu u skladu sa svojim jednostranim odlukama. Takva odredba da je nepoštena, a time i ništetna, jer o istoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, zbog čega tužitelj nije bio u mogućnosti razumjeti njezine posljedice.

Slijedom svega iznijetog da je za zaključiti da su sporne odredbe predmetnog ugovora nepoštene budući da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, te da je tužena banka propustila tužitelju pružiti sve informacije potrebne za ocjenu rizika, što da je u konačnici stvorilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača. Ta neravnoteža da se očituje u tome što je sav rizik pravnog posla, kao i rizik tečajnih razlika pao na potrošača, dok da je banka za sebe istovremeno ubirala ekstra profit. Ugovorena kamata da predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu iz razloga što ugovor ne sadrži objektivne podatke kojima se ista može odrediti, niti je prepušteno trećoj osobi da je odredi, već je ugovorena mogućnost banke da jednostrano mijenja kamatnu stopu, a kako ZOO ne predviđa mogućnost da druga ugovorna strana jednostrano odredbi činidbe, smatra se da se u tom slučaju ugovorne strane nisu o njoj suglasile, pa je takva činidba ništetna.

Tužitelj ističe da se poziva na pravna i činjenična utvrđenja iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015., iz Presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Pridržava si pravo precizirati tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka. Slijedom svega iznijetog tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kao u točkama 1. i 2., dok točkom 3. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 170.263,41 kn.

2. U odgovoru na tužbu (list 40-45 spisa) tuženik ističe da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

Naglašava da je sam VTS u svojoj odluci koju tužitelj dostavlja uz tužbu naveo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući da je on ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne fazi pojedinačnih pregovora i kako se stoga u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Taj sud da je zanemario stajalište Suda EU da se moraju cijeniti informacije koje su potrošači dobili prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. S obzirom da je tužitelj imao pravo izbora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora da je jasno kako se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima ugovora, konkretno valutnoj klauzuli. Tužena da nije ostvarila ekstra profit na tečajnim razlikama jer da je i sama zadužena u CHF te trpi isti tečajni rizik.

Da je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za rizik budući da je po struci ekonomist – direktor trgovačkog društva Iris-Turist d.o.o. te da se bavi pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – iznajmljivanjem soba i punog pansiona, pa da je stoga malo vjerojatno da tužitelj nije upoznat s valutnom klauzulom.

U odnosu na tvrdnju o ništetnosti promjenjive kamatne stope tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik da je bio u obvezi obavijestiti korisnika o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos što da je uredno činio. Tuženik da se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993.g.

Direktiva da u prilogu predviđa slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenja za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom ukoliko se radi o odredbi kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor. Također da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Prema ovim odredbama postupanje tuženika nije nepošteno. Činidba plaćanja ugovorenih kamata da je bila određena i odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana odlukama banke. Da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu intervencijom o sadržaju ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, budući da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa.

Tuženik nadalje spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio ikakvu štetu tužitelju. Tužitelja da nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već da je to isključivo rezultat njegove slobodne volje. Ukoliko tužitelj pak nije propitivao odredbe ugovora prije sklapanja istog, tim više da ne uživa pravnu zaštitu. Stoga sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti da je i više nego očigledan.

Ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijane odredbe o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.296,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Dana 20. travnja 2022. u ovoj pravnoj stvari pod posl.br. P-481/2019 donijeta je presuda (list 313-329 spisa) kojom je usvojen tužbeni zahtjev, naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, te je odbijen prigovor radi prijeboja.

3.1. Presudom i rješenjem Županijskog suda posl.br.Gž-1224/2022 od 18. listopada 2023.g (list 451-459 spisa) prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u kojem su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu se stopu dok je presuda ukinuta u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplata s osnove povrata više plaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništa odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku, te u dijelu u kojem je odbijen prigovor radi prijeboja.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u Ugovor o kreditu od 04. siječnja 2007., pregled prometa po partiji kredita, letke tuženika, podnesak HNB-a upućen Trgovačkom sudu u Zagrebu od 07. lipnja 2013., obračun za 2006. godinu od 18. prosinca 2006., te rješenje Ureda za turizam, Ispostava Senj od 19. prosinca 2000., obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatni plan, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VK i saslušanje tužitelja te je proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš iz Rijeke.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 04. siječnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu (list 8-13 spisa) kojim je tuženik tužitelju odobrio gotovinski, hipotekarni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.300,00 CHF, uz rok otplate 216 mjeseci, sa početnom redovnom kamatnom stopom od 8,250% koja je promjenjiva.

6. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tužene banke i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

6.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

6.2. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

6.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

6.4. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

6.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018- 11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

8. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

8.1. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.2. Sukladno čl. 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja tečaja CHF.

10. Istaknuti prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Odredbom čl. 215. st.1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 donijeta 13. lipnja 2014. s kojim datumom je postala i pravomoćna i citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od tog dana je tužitelj stekao pravo potraživati isplatu na temelju ništetnih ugovornih odredbi pa kako je tužba podnijeta dana 26. ožujka 2019.g. potraživanje tužitelja nije u zastari. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. Na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od pet godina pa kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava dana 04. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje, a zastarijevanje je ponovno počelo teći nakon što je navedena presuda Trgovačkog suda postala pravomoćna 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.g.

11. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtijeva sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo Goranki Šmer Maraš iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi (list 239-263 spisa) da razlika te visina iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stupu od 8,25% godišnje, za utuženo razdoblje ukupno iznosi 11.617,59 kn, specificirano u stupcu 18 tabele broj 4, dok preplate koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svake pojedine rate/anuiteta u utuženom razdoblju iznose 144.136,20 kn kako je to specificirano u stupcu 14 tabele broj 5 odnosno ukupno potraživanje tužitelja iznosi 155.753,79 kn.

11.1. Sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda proveo dopunsko vještačenje po istom vještaku na okolnost izračuna tzv. negativnih razlika kada je tečaj CHF bio manji od onog koji je važio na dan isplate kredita, te kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, na što se vještak očitovao u dopunskom nalazu i mišljenju od dana 14. rujna 2024. (list 534-565 spisa) iz kojeg nalaza proizlazi da u razdoblju otplate kredita nije promjenjivana niža kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Nadalje proizlazi da manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika u razdoblju plaćanja anuiteta po nižem tečaju u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita odnosno negativne tečajne razlike za utuženo razdoblje iznose 172,09 eur. Preplaćen iznosi temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženi su u važećoj valuti (eur).

12. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi te je tužbeni zahtjev precizirao podneskom od dana 15. listopada 2024.g. (list 575-580 spisa) odnosno podneskom od dana 13. ožujka 2025. (list 596-601 spis). U podnesku tužitelj navodi kako smatra da tuženik nema pravo potraživati manje plaćene iznose jer je razlog ništetnosti bio na njegovoj strani.

12.1. Tuženik je u podnesku od dana 01. listopada 2024.g. naveo (list 573-574 spisa) da nema primjedbi na matematički izračun vještaka no da i nadalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja. Precizira prigovor radi prijeboja u iznosu od 172,09 eur. Na ročištu dana 09. prosinca 2024.g. (list 581-582 spisa) tuženik je naveo da ne predlaže saslušanje vještaka.

13. U svojoj odluci drugostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1277/2022-2. Međutim nakon donošenja odluke Županijskog suda u ovom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je odluku Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u kojoj je iznijet stav da „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtijeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita“.

13.1. Stoga imajući u vidu citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj sud nije ovlašten umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je važio na dan isplate kredita zahtjev tužitelja ovaj sud nije umanjio za utvrđenu negativnu razliku.

14. Što se tiče istaknutog prigovora radi prijeboja za navesti je da kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata.

14.1. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

14.2. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje valutne klauzule, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

15. Kako je tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog vještačenja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, osim što iznos preplaćene kamate s dospijećem 24.06.2009. od 262,89 kn preračunat u eur po tečaju od 7,53450 iznosi 34,89 eur, a ne 34,90 eur kako to potražuje tužitelj, pa dakle ukupan iznos na ime preplate kamate iznosi 1.541,95 eur, a ne 1.541,96 eur, dok je u preostalom dijelu zahtjev u skladu s nalazom vještaka, a konvertirani iznosi preplate kamate ispravni, a koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio kao objektivan i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, a na koji niti stranke nisu imale primjedbi, sud je isti usvojio. Zatezne kamate tužitelju pripadaju temeljem čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od slijedećeg dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate a kako su datumi plaćanja naznačeni u nalazu vještaka, u odnosu na tuženika kao nepoštenog stjecatelja, kako je to i regulirano odredbom čl.1115 ZOO-a pravilima o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove, koje se primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama iz članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12; dalje Tarifa).

16.1. Priznat trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe (500,00 eur; Tbr. 7.1.), sastava podneska od 19.9.2019., 15.9.2020., 2.12.2021., 15.10.2024. (500,00 eurx4, tbr.8.t.1), sastava podnesaka od 19.11.2020., 23.01.2024., (50,00 eurx2; tbr.8.t.4.), zastupanja dana 29.10.2019., 12.2.2020., 27.10.2010., 9.2.2022., 16.01.2024., 09.12.2024. i 18.03.2025. (500,00 eurx7; tbr.9.t.1), što ukupno iznosi 6.100,00 eur odnosno uvećano za PDV (1.525,00 eur) 7.625,00 eur.

16.2. Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 465,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 311,90 eur i na presudu u iznosu od 146,26 eur, dakle ukupno je tužitelju na ime parničnih troškova dosuđen iznos od 8.548,61 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

16.3. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak podnesaka od 29.3.2019.g. kojim u spis dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu budući da je isto mogao dostaviti već uz tužbu u kojem slučaju ne bi nastali dodatni troškovi pa se dakle radi o trošku koji nije bio nužan za vođenje postupka.

U Rijeci, 20. svibnja 2025. g.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka.

Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.