Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-418/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Goviću, odvjetniku u Šibeniku, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, poslovni broj P- 982/2022 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, poslovni broj P-982/2022 od 23. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iseliti iz stana na prvom katu kuće položene na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2), vlasništvo dijela nekretnine koji nije posebno opisan, anagrafske oznake [adresa], te iseliti iz skladišta položenog na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ruševina površine 50m2 anagrafske oznake [adresa] i predmetni stan i skladište, slobodne od osoba i stvari, predati u posjed tužitelju.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 953,10 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik je osobno i preko punomoćnika pravovremeno podnio žalbe pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku uvećanih za trošak žalbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbama u bitnome ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da stranke nisu imale zaključen usmeni ugovor o najmu stana odnosno zakupu poslovnog prostora, a što da proizlazi iz provedenih dokaza i činjenice da su faktički skoro dva desetljeća izvršavale navedene ugovore time što je tuženik stanovao u predmetnom stanu i koristio skladište, a što mu je tužitelj omogućavao i za što je tuženik plaćao tužitelju naknadu kako proizlazi iz iskaza tužiteljeve supruge i svjedokinje NZ. Tuženik tvrdi da je ocjena provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda paušalna te da o odlučnim činjenicama sud nije dao valjane razloge čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tim više da predmetni ugovori nisu niti prestali jer da ih tužitelj nikada nije otkazao niti raskinuo pa da je pogrešno stajalište suda da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina bez valjane pravne osnove. Osim toga prvostupanjski sud da ne daje opravdane razloge kojim otklanja tuženikovo pravo na dom i da nije proveo test razmjernosti radi čega je presuda nezakonita.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja na predaju u posjed predmetnih nekretnina, stana i skladišta, koje su nesporno vlasništvo tužitelja, a u posjedu su tuženika.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o diobi od 5.5.1997., sklopljen sa sada pok. ocem ČZ i bratom, ovdje tuženikom, utvrđen suvlasnikom za 1/6 dijela, da je pok. ČZ utvrđen suvlasnikom za 4/6 dijela, te tuženik LZ suvlasnikom za 1/6 dijela, na ime kojeg mu je u isključivo vlasništvo i posjed pripala nekretnina - ugostiteljski objekt "[obrt]" i prizemlje kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s pripadajućom garažom, dvorištem i pomoćnom kuhinjom, ukupne površine s objektom 85 m2 i dvorište cca 50 m2 te je isplaćen u iznosu od 10.000,00 DEM i obvezao se napustiti sve stanove i ostale nekretnine i pokretnine i iste predati ocu i tužitelju,

- da nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o darovanju od 15.4.1998. sa sada pokojnim ocem postao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je rješenjem o nasljeđivanju iza oca postao nasljednik svih nekretnina i pokretnina u vlasništvu ostavitelja u cijelosti,

- da nije sporno da su tužitelj i tuženik u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisali etažno vlasništvo na svoje ime, tuženik suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), prizemlje, u naravi ugostiteljski objekt "[obrt]", sa pripadajućim dvorištem, garažom i pomoćnom kuhinjom, površine 85 m2 i dvorište 50 m2, a tužitelj suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-2), vlasništvo dijela nekretnine u "A" listu koji nije posebno opisan,

- da nije sporno da stranke nisu sačinile u pisanoj formi niti ugovor o najmu stana na prvom katu, niti ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim bi regulirali sve bitne značajke odnosa uključujući i plaćanje najamnine i trajanje ugovora,

- da je prema izvedenim dokazima, osim iskaza svjedokinje AZ, koja je navela da je par puta vidjela da je tuženik stavio novac u kuvertu i dao ga tužitelju, odnosno da je samo jednom vidjela da je LZ platio Ć najamninu, ali da ne zna kad je to bilo, sud utvrdio kako je upitno plaćanje najamnine i zakupnine od strane tuženika, budući da tuženik nikada nije tražio potvrdu o predaji novca, a uplate nije vršio preko računa već "gotovinom na ruke", kako to sam iskazuje,

- da se dio računa priloženih u spis za plaćanje komunalne naknade i naknade za uređenje voda odnosi na poslovni prostor, a dio na stambeni prostor, da je dug za stambeni prostor u iznosu od 1.902,00 kn podmiren 26.9.2022., a tvrtka Rivina jaruga d.o.o. je na ime tuženika dostavila opomenu za nastali dug za odvoz smeća u iznosu od 82,14 eur 3.2.2023.

6.1. Slijedom iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik koristi predmetni stan i poslovni prostor bez valjanog pravnog osnova te da mu se ne može priznati zaštita prava na dom sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući da tuženik ne plaća tužitelju nikakvu naknadu za korištenje ni stana na prvom katu, ni poslovnog prostora te dio režijskih troškova (osim troškova vode i struje, s obzirom da vodovodne i elektro instalacije nisu odvojene za stanove na prvom i drugom katu i restoran, čije troškove plaća tuženik) pa da bi ostanak tuženika u stanu i tuženikovo korištenje poslovnog prostora, a koje bespravno koristi, značilo nametanje prekomjerno velikog tereta za vlasnika stana na prvom katu i poslovnog prostora.

6.2. Iz navedenih razloga te pozivom na odredbu članka 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst - dalje ZV) prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao vlasnik ima pravo zahtijevati od tuženika predaju svojih nekretnina u posjed pa stoga usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te je presudu moguće pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev.

8. Protivno navodima iz žalbi tuženika prvostupanjski sud je proveo sve dokaze predložene po strankama kojima je utvrdio odlučne činjenice pritom cijeneći i analizirajući sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, kako isprave i dokumentaciju tako i iskaze saslušanih svjedoka i stranaka. Naime, iz obrazloženja presude razvidno je da je sud analizom iskaza saslušanih svjedoka RZ i VZ kao i iskaz tužitelja, istima poklonio vjeru nasuprot iskaza svjedokinje AZ i tuženika, cijeneći iste nedostatnim i nepotkrijepljenim materijalnim dokazima o kontinuiranom plaćanju naknade/ najamnine ili zakupnine za dugogodišnje korištenje stana na katu i skladišta od strane tuženika. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, nedostatku pisanog ugovora o najmu stana odnosno o zakupu poslovnog prostora/skladišta, koja forma je propisana zakonskim odredbama kao i u nedostatku preciznih i vjerodostojnih dokaza o kontinuiranom plaćanju najamnine odnosno zakupnine za dugogodišnje korištenje predmetnih nekretnina koje su vlasništvo tužitelja, to i ovaj sud prihvaća kao logičan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije bio postignut takav dogovor koji bi se kroz dugogodišnje faktično i kontinuirano izvršavanje mogao smatrati usmenim ugovorom o najmu stana odnosno zakupu skladišta.

8.1. Nadalje, s obzirom na rezultate dokaznog postupka da među strankama nije bio sklopljen (usmeni) ugovor o najmu stana odnosno zakupu skladišta kao poslovnog prostora, kao i poziva tužitelja od 12.4.2022. na iseljenje tuženika iz predmetnih nekretnina, i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tuženik koristi predmetni stan i poslovni prostor bez valjanog pravnog osnova, a koje nekretnine je dobio na korištenje od tužitelja kao njihovog vlasnika do opoziva.

8.2. Pritom valja ukazati da čak i da se prihvate žalbene tvrdnje tuženika o postojanju usmenog ugovora o najmu odnosno zakupu nekretnina koje su predmetom reivindikacijskog zahtjeva tužitelja, ishod ovog postupka bio bi identičan jer je podnošenjem tužbe sudu došlo do otkaza toga ugovora.

9. Također je prvostupanjski sud razmotrio i prigovor prava na dom pozivom na članak 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), na koji se tuženik pozvao tijekom postupka, a kojeg je, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja dovoljno argumentirano raspravio i obrazložio, osnovano mu suprotstavljajući konvencijsko pravo tužitelja na mirno uživanje prava vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

9.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da dugogodišnje stanovanje tuženika u predmetnom stanu u vlasništvu tužitelja spada u doseg čl. 8.1. Konvencije kao i da iseljenje tuženika iz toga stana predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom. Međutim, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je u konkretnom slučaju to miješanje legitimno i u skladu sa zakonom budući da se protivi pravu vlasništva tužitelja te u okolnostima kada tuženik ne plaća nikakvu naknadu za korištenje toga stana (niti sve naknade koje istog opterećuju) razmjerno legitimnom cilju – pravu na mirno uživanje prava vlasništva tužitelja. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u pravo na dom tuženika nužno i razmjerno u demokratskom društvu jer bi u suprotnom isto predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja kao vlasnika stana.

9.2. Također treba ukazati i na neosnovanosti žalbenih navoda o materijalnim prilikama tuženika u svezi stanovanja obzirom da iz navoda iskaza tuženika proizlazi da je vlasnik gostione i drugih nekretnina pa tako i prostora u potkrovlju kuće za koje tuženik iskazuje da bi trebalo urediti za stanovanje.

9.3. Slijedom izloženog i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak suda prvog stupnja da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži – iseljenje tuženika iz svoga doma i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, a to je nesmetano uživanje privatnog vlasništva tužitelja.

10. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, pritom obrazlažući i otklanjajući sve prigovore tuženika te je pozivom na odredbu članka 161. stavak 1. ZV-a pravilno utvrdio osnovanost reivindikacijskog zahtjeva tužitelja.

11. Glede troškova postupka iz točke II. izreke pobijane presude, kojom je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 953,10 eur, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP- a kao i odredbu Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) kada je pored jednokratne odvjetničke nagrade priznao tužitelju i trošak nagrade daljnjih radnji među kojima i sastav podneska od 28.8.2024., koji je, protivno žalbenim navodima tuženika, bio nužan i opravdan jer se istim tužitelj pravovremeno očitovao na način da se usprotivio odgodi ročišta kako je to bio predložio punomoćnik tuženika podneskom od 27.8.2024.

12. Stoga je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a trebalo odbiti žalbe tuženika kao neosnovane te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Rijeci 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić