REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1062/2024-12

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odgovorne osobe OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, K. Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa opunomoćenica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Stepinčeva 23, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, Vukovar, Olajnica 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa NM, službena osoba, radi izvršenja rješenja, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443- 02-01-21-24-34 od 5. srpnja 2024.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443- 02-01-21-24-36 od 5. srpnja 2024.

III. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-24-35 od 5. srpnja 2024.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovoga spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura, u roku od 30 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

i

r i j e š i o  j e

Određuje se odgodni učinak tužbe u ovome sporu te se odgađa izvršenje rješenja tuženika navedenih u toč. I – III. izreke ove presude, do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-24-34 od 5. srpnja 2024. (dalje: rješenje o izvršenju/1), mijenja se rješenje (tuženika) KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-1- 21-24-32 od 02. srpnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi – OSATINA GRUPA d.o.o. bio utvrđen HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tako da sada glasi: 1. Rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-19-22-1 od 13. siječnja 2023. (dalje: rješenje o uklanjanju) kojim je investitoru (OSATINA GRUPA d.o.o.) naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni izgrađenu građevinu tlocrtnih dimenzija cca 95,0 x 95,0 m, visine nasipa cca 3,4 m, dubine cca 6,0 m, koja je izgrađena bez građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], postalo je izvršno 22. svibnja 2023.; 2. Utvrđuje se da investitor (OSATINA GRUPA d.o.o.) nije u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja iz točke 1. izreke uklonio građevinu iz točke 1. izreke na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; 3. Izriče se novčana kazna tužitelju kao odgovornoj osobi investitora, u iznosu od 13.272,00 eura; 4. Novčanu kaznu iz točke 3. izreke tužitelj je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na specificirani žiro račun primatelja, u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja rješenja, pod prijetnjom izvršenja; 5. Upozorava se investitor i odgovorna osoba investitora da će se u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati sljedećom novčanom kaznom; 6. Upozorava se odgovorna osoba investitora da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem (ovrha), ako ne postupi po točki 4. izreke i ako tuženiku ne dostavi dokaz o uplati u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja rješenja.

1.2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-24-36 od 5. srpnja 2024. (dalje: rješenjem o izvršenju/2), mijenja se rješenje (tuženika) KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-1- 21-24-31 od 28. lipnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi - OSATINA GRUPA d.o.o. bio utvrđen HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]). Navedeno rješenje nadalje je sadržajno istovjetno rješenju o izvršenju/1, izuzev točke 3. izreke kojom se tužitelju izriče (treća) novčana kazna kao odgovornoj osobi investitora, u iznosu od 39.817,00 eura, te izuzev točke. 5. izreke u kojoj je navedeno da će se u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju nakon izricanja ove novčane kazne, izvršenje provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak.

1.3. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-24-35 od 5. srpnja 2024. (dalje: rješenjem o izvršenju/3), mijenja se rješenje (tuženika) KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-1- 21-24-33 od 02. srpnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi – OSATINA GRUPA d.o.o. bio utvrđen HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]). Navedeno rješenje nadalje je sadržajno istovjetno rješenju o izvršenju/1, izuzev točke 3. izreke kojom se tužitelju izriče (druga) novčana kazna kao odgovornoj osobi investitora, u iznosu od 26.545,00 eura.

1.4. Najprije valja istaknuti da je sud radi potrebe konačnog (i ujednačenog) rješavanja ove upravne stvari, 4. ožujka 2025., primjenom odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS), izvršio spajanje ovoga spora sa sporovima ovoga suda poslovni broj Us I - 1063/2024 i Us I

- 1064/2024, obzirom da je u navedenim sporovima riječ o istim strankama, a sporovi su pokrenuti radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, sukladno načelu učinkovitosti, iz članka 8. ZUS-a.

2.1. U tužbi izjavljenoj radi poništenja rješenja o izvršenju/1 tužitelj navodi da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, jer je pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem: Us l-113/2023. Ističe da su sva tri osporavana rješenja dostavljena u jednoj omotnici, na adresu sjedišta društva investitora gradnje (OSATINA GRUPA d.o.o.), dakle protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) o osobnoj dostavi. Nadalje, predlaže da sud odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnosti odluke u upravnom sporu, s obzirom na nenadoknadivu štetu koja bi nastala tužitelju kao fizičkoj osobi, obzirom na ukupni iznos novčane kazne od 79.633 eura, što višestruko prelazi godišnja primanja tužitelja. Istovremeno dostavljanje sva tri rješenja o izvršenju smatra suprotnim i članku 18. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine" broj: 109/2023, dalje: Naputak/23), koji propisuje sukcesivno izdavanje rješenja o izvršenju (izricanjem novčanih kazni). Slijedom navedenoga, proizlazi da je istovremenim izricanjem tri novčane kazne potpuno zanemaren rok za dobrovoljno izvršenje (od 15 dana). Navedeno smatra i suprotnim članku 142. stavku 3. ZUP-a iz kojeg proizlazi da je izricanje naknadnih kazni, moguće jedino u slučaju neispunjavanja obveze, a tuženik tužitelju nije ostavio mogućnost da ispuni obvezu iz pobijanog rješenja. Nadalje tužitelj iznosi historijat odlučivanja (i razloga nezakonitosti rješenja uslijed tijeka odlučivanja) koji će sud iznijeti naknadno radi bolje preglednosti obrazloženja presude. Sažeto, tuženik je donio u odnosu na prvu izrečenu novčanu kaznu tri rješenja (najprije rješenje kojim je investitor utvrđen kao obveznik, zatim rješenje kojim je kao odgovorna osoba investitora utvrđen HM, te ovdje osporavano rješenje kojim je kao odgovorna osoba investitora utvrđen tužitelj), pri čemu je tuženik "mijenjao" prethodno izrečena rješenja bez naznake zakonske osnove za takvu odluku, posebice uzevši u obzir da odredba članka 146. ZUP-a, između ostaloga, propisuje da će javnopravno tijelo obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi. Dakle, tuženik je bio dužan obustaviti izvršenje u odnosu na osobe koje nisu mogle biti obveznici (investitor i HM), a načinjene "izmjene" rješenja ne ulaze u doseg primjene odredbe članka 106. ZUP-a, odnosno ispravljanje očitih pogrešaka u pisanju.

2.2. Nadalje, navodi da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo jer odredba članka 106. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine", broj: 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) ne može predstavljati temelj za donošenje rješenja o izvršenju izricanjem prve novčane kazne. Naime, članak 106. stavak 1. ZDI-a propisuje da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, te ZDI ne propisuje izricanje novčanih kazni. Mjerodavno materijalno pravo u pogledu izvršenja rješenja o uklanjanju predstavlja članak 142. ZUP-a, koji uređuje situacije prisilnog izvršenja nenovčanih obveza novčanom kaznom. Na temelju članka 3. stavak 1. ZUP- a, taj zakon se primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi tog Zakona. Nadalje, tužitelj ističe i da novčana kazna nije obrazložena niti je određena na temelju provedbenog propisa, što je suprotno načelu zakonitosti propisanim člankom 5. ZUP-a. U odnosu na visinu izrečene novčane kazne smatra da je gotovo maksimalna novčana kazna dopuštena odredbom članka 142. stavka 2. ZUP-a, dok prosječna bruto plaća ostvarena u Republici Hrvatskoj u 2023. godini iznosi 1.584,00 eura. Također, tužitelj visinu novčane kazne koja je izrečena smatra protivnom odredbi članka 145. ZUP-a, koji određuje da se izvršenje provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja. Smatra da je donošenjem osporavanog rješenja povrijeđena i odredba članka 6. stavka 2. ZUP-a koja određuje da kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju najpovoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio Naputak/23, koji je stupio na snagu 30. rujna 2023., umjesto pravilno Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine" broj: 46/20., 80/20.; dalje: Naputak/20), koji je bio povoljniji za tužitelja iz razloga što je u člancima 14. g, 14. h te 14. i, propisivao iznimke u slučaju kojih građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama, a Naputak/23 ne propisuje nikakvu mogućnost iznimke takve vrste. Upravni postupak započet je krajem 2022. godine, a okončan rješenjem o uklanjanju (od 13. siječnja 2023.). Stoga primjenu Naputka/23 smatra nezakonitom retroaktivnom primjenom propisa koji je otegotniji po izvršenika/tužitelja, pri čemu se i tuženik u obrazloženju rješenja o uklanjanju pozvao na Naputak/20. U odnosu na Naputak i njegovu pravnu prirodu ističe da uopće ne može predstavljati mjerodavno materijalno pravo u konkretnom slučaju, jer nije riječ o podzakonskom općenormativnom aktu, a naročito nije riječ o aktu u smislu članka 5. ZUP-a (načelo zakonitosti) kojim je propisano da u upravnim stvarima javnopravna tijela rješavaju na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Naputci ne predstavljaju zakon, niti drugi propis, a nisu ni opći akti doneseni na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Naputak nema obilježje pravnog pravila, već se radi o internom aktu uprave, koji ima savjetodavno- tehnički karakter, te tijela javne uprave svoje akte ne mogu temeljiti na naputku (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: U-II-/2447/2018 od 10. ožujka 2020., u kojem u točki 5. ocjenjuje da osporeni Naputak (o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori ("Narodne novine" br. 23/18) ni po sadržaju ni po svojim pravnim značajkama nije drugi propis (podzakonski općenormativni akt) u smislu članka 125. alineje 2. Ustava. U smislu navedene tvrdnje poziva se i na sadržaj Pojmovnika: "Hrvatska javna uprava", god. 9. (2009.), br. 2., str. 58 7-592, autora prof. dr. sc. IM. Navedeni pravni stavovi izneseni su i u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3046/20-8 od 26. siječnja 2022.

2.3. Tužitelj ističe i da tuženik u pobijanom rješenju o izvršenju/1 ne obrazlaže na koji način je utvrdio da rješenje o uklanjanju nije izvršeno, te osporava i utvrđenje nastupa izvršnosti rješenja o uklanjanju. Navodi da viša građevinska inspektorica nije izlazila na teren nakon siječnja 2023. godine da bi utvrdila je li izvršeno uklanjanje, a radi se o poslovno­ organizacijskoj jedinici na kojoj je zaposleno 400 radnika, te nije izvjesno da je netko od njih ne bi vidio da je izašla na teren. Predlaže da sud po službenoj dužnosti pribavi dokaz o navedenom uz pripadajuće fotografije, te da sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka FM, voditelja farme u Ivankovu na okolnost je li viša građevinska inspektorica Milosava Latković izašla na teren i vršila očevid akumulacije na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] nakon veljače 2023. godine.

2.4. Također smatra da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje niti na način što je investitor, nakon što je tuženik donio rješenje o uklanjanju, iako uvjeren da za navedeni tip građevine nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, postavio zahtjev za ishođenje građevinske dozvole za predmetnu građevinu u Ivankovu, isključivo iz razloga što je bio pod pritiskom izdanog rješenja o uklanjanju predmetne građevine i činjenice da je tuženik odbio zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju do pravomoćnosti upravnog spora. Postupajući po zahtjevu investitora za izdavanje građevinske dozvole, Vukovarsko-srijemska županija, Služba za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša rješenjem KLASA: UP/I-361-03/23-01/000168, URBROJ: 2196-14-02-23-0003 od 27. lipnja 2023. odbacila je zahtjev investitora za izdavanje građevinske dozvole za spornu građevinu poljoprivredne namjene - akumulaciju za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, 2.b skupine na k. č. br.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da za navedenu gradnju, primjenom čl. 4. toč. 11. „Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20. i 74/22.; dalje: Pravilnik), za navedenu građevinu nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Navedeni članak 4. točka 11. Pravilnika propisuje da se građevine i oprema namijenjena biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru kao što je: akumulacija za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom mogu graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom. Ističe da je predmetno rješenje o odbacivanju zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole dostavljeno na znanje tuženiku, te se isti očitovao na isto u upravnom sporu koji se vodi pred ovim sudom, poslovni broj: Us I -113/2023, dopisom od 16. kolovoza 2023. Stoga smatra da su u trenutku kada je citirano rješenje Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša od 27. lipnja 2023. postalo pravomoćno, nastupile okolnosti zbog kojih je prestala obveza izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju, u smislu članka čl. 104. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/2018, 117/2021, 67/2023) i članka 17. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 153/2013, 115/2018), pa je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak pokrenut protiv tužitelja, što nije učinio, niti u povodu prijedloga tužitelja. Ističe da je tuženik zaključkom od 26. ožujka 2024. zatražio da investitor uz prijedlog za obustavu dostavi izvršnu građevinsku dozvolu za predmetnu gradnju. Na navedeni način investitor i tužitelj dovedeni su u bezizlazni pravni položaj.

2.5. Tužitelj navodi da je svjestan da u ovoj upravnoj stvari ne može s uspjehom iznositi prigovore protiv rješenja o uklanjanju, te poziva sud da izvrši uvid u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2984/21-3 od 03. veljače 2022. i Usž-2469/21-4 od 20. svibnja 2022. donesene između istih stranaka, a koje se tiču mogućnosti gradnje bez potrebe ishođenja građevinske dozvole, primjenom Pravilnika, a koji stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (da se predmetna gradnja mogla izvesti primjenom Pravilnika) je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudama poslovni broj: U-zpz-24/2022-6 od 11. siječnja 2023. i U-zpz-25/2022-7 od 5. travnja 2023. Slijedom navedenoga, predlaže da sud nakon održane rasprave poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uz pripadajuće zatezne kamate.

2.6. Tužbe u spisima ovoga suda poslovni broj Us I - 1063/2024 i Us I - 1064/2024 sadržajno su istovjetne iznesenim navodima tužitelja, a jedinu razliku predstavljaju oznake osporavanih rješenja (čije poništenje predlaže) kao i iznosi novčanih kazni, te ih sud neće zasebno iznositi.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu (u spisima Us I-1062/2024, Us I – 1063/204 i Us I - 1064/2024 nominalno navodi da sudu dostavlja spise predmeta, ali sadržajno ne dostavlja odgovor na tužbu, u smislu članka 48. stavak 3. ZUS-a. Navedena odredba članka 48. stavak 3. ZUS-a propisuje da se tuženik u odgovoru na tužbu treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.

3.2. Nadalje, odredba članka 8. ZUS propisuje (načelo učinkovitosti) da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.

3.3. Imajući u vidu procesnu disciplinu i načelo učinkovitosti, valjalo je sva tri osporavana rješenja o izvršenju poništiti već i postojanjem razloga iz članka 48. stavak 3. ZUS-a u vezi članka 117. stavak 1. ZUS-a, s obzirom na iskazanu pasivnost tuženika.

4. Tužitelj je 2. svibnja 2025. dostavio podnesak u kojemu je naveo da je u spisima ovoga suda poslovni broj Us I -1048/2024, Us I-1049/2024 i Us I-1050/2024 sud pravomoćnim presudama poništio osporavana rješenja o izvršenju (novčane kazne izrečene HM, kao odgovornoj osobi investitora), te naglasio da su prethodno donesena rješenja o izvršenju predstavljala temelj za donošenje osporavanih rješenja. Tužitelj nadalje iznosi činjenice uslijed kojih smatra da nadležna inspektorica nije pristupila (radi očevida) spornoj građevini, što proizlazi i iz sadržaja priloženog zapisnika od 19. listopada 2023., u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-1625/2023, koji se vodi povodom prekršajnog naloga Državnog inspektorata, vezano za iste činjenične okolnosti kao u i ovom upravnom sporu (investitor se tereti da je počinio prekršaj iz čl. 127. st. 1., vezan za čl. 71. ZDI, jer nije izvršio inspekcijsko rješenje o uklanjanju akumulacije lvankovo). Iz navedenog zapisnika (priloženog spisu – list 372) proizlazi da inspektorica nakon izvršenog očevida na terenu 6. veljače 2023., u kontroli izvršenja rješenja o uklanjanju, nije vršila očevid na terenu, odnosno da inspekcijski nadzor u ponovljenom nadzoru nije izvršen neposredno i da je taj prostor ograđen. Tužitelj ističe da je navedeni iskaz više građevinske inspektorice potpuno kontradiktoran zapisniku o inspekcijskom pregledu od 19. listopada 2023., te je stoga u zapisnik unesen neistinit podatak koji je ovjeren službenim pečatom tuženika i potpisan od strane više građevinske inspektorice.

5. Sud je, radi omogućavanja izjašnjavanja stranaka, u skladu s člankom 7. ZUS-a, 6. svibnja 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, te ZM u svojstvu javnosti, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod prethodno navedenih dokaznih prijedloga, te je predložila da sud izvede i dokaz grafološkim vještačenjem potpisa na dostavnici kojom su uručena tri rješenja o izricanju novčanih kazni, potpisa obveznika izvršenja odnosno JM, te je priložila u spis presliku presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-2912/2024-13 od 20. siječnja 2025. (točke 15, 16 i 17 obrazloženja).

7. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge: grafološkog vještačenja potpisa tužitelja na dostavnici putem koje su dostavljena sva tri osporavana rješenja o izricanju novčanih kazni, kao i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka AM kao zaposlenika BOVIS d.o.o., obzirom da navedeni dokazi nisu potrebni u ocjeni zakonitosti osporavanih rješenja, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, odnosno iz razloga što je sud utvrdio da su predmetna rješenja nezakonita i iz drugih razloga.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu, spise ovoga suda poslovni broj: Us I-113/2023, Us I-1380/2024, Us I -1048/2024, Us I-1049/2024 i Us I-1050/2024, kao i u spis provedenog upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Najprije valja istaknuti da je sud izvanraspravno izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj Us I-113/2023 u kojemu je predmet spora ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju te je utvrdio da rješenje o uklanjanju nije steklo svojstvo pravomoćnosti.

10. Uvidom u spis ovoga suda poslovi broj Us I -1380/2023 sud je utvrdio da je u istome 20. svibnja 2025. donesena (nepravomoćna) presuda kojom su poništena rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-23- 13 od 20. listopada 2023. i KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21- 24-22 od 29. siječnja 2024., odnosno rješenja o izvršenju (izricanjem 1. i 2. novčane kazne), za predmetnu gradnju, kojima su kazne bile izrečene investitoru kao pravnoj osobi, dakle suprotno odredbi članka 142. stavak 2. ZUP-a.

11. Nadalje, uvidom u sporove ovoga suda poslovni broj Us I -1048/2024, Us I-1049/2024 i Us I-1050/2024, gdje su predmeti ocjene zakonitosti bila rješenja tuženika nominalno izmijenjena ovdje osporavanim rješenjima, sud je utvrdio:

- da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Us I -1049/2024-3 od 31. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-1-21-24-32 od 02. srpnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba investitora bio utvrđen HM);

- da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Us I -1050/2024-3 od 20. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-01-21-24-31 od 28. lipnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba investitora bio utvrđen HM);

- da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Us I -1048/2024-3 od 31. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 362-02/22-02/1056, URBROJ:443-02-1-21-24-33 od 02. srpnja 2024. (kojim je kao odgovorna osoba investitora bio utvrđen HM). Navedene presude donesene su uslijed procesne pasivnosti tuženika, odnosno ne dostavljanja odgovora na tužbu u roku propisanim odredbama ZUS-a.

12. Sud ocjenjuje da tuženik nije naznačio pravnu osnovu "izmjene" rješenja o izvršenju u osporavani rješenjima, niti je takva izmjena uopće moguća, jer je, primjenom članka 146. stavak 1. točka 3. ZUP-a u odnosu na prethodno citirana rješenja tuženika od 28. lipnja 2024., odnosno 5. srpnja 2024., postupke izvršenja valjalo obustaviti. Stoga je i zbog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno ZUP-a, valjalo osporavana rješenja poništiti kao nezakonita.

13. Rješenje o uklanjanju uredno je dostavljeno investitoru 23. siječnja 2023., te s obzirom na rok (dobrovoljnog) izvršenja od 120 dana od dana primitka, koji rok počinje teći prvog dana nakon izvršene dostave, isto je postalo izvršno 24. svibnja 2023., primjenom članka 80. ZUP-a, a ne 22. svibnja 2023., kako to pogrešno utvrđuje tuženik.

14. Naime, odredbom članka 133. stavak 4. ZUP-a propisano je da kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.

15. Stoga osporavana rješenja sadržavaju pogrešku u utvrđivanju izvršnosti rješenja o uklanjanju, koja pogreška, obzirom da je stvarna izvršnost nastupila prije donošenja rješenja predstavlja otklonjivi nedostatak, koji je javnopravno tijelo moglo otkloniti u svako doba rješenjem o ispravku po članku 104. stavak 1. ZUP-a.

16. Točkom 2. izreke rješenja o uklanjanju investitoru je upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, sukladno odredbama Naputka/20, dok su iznosi novčanih kazni specificirani na temelju članka 142. stavka 2. ZUP-a. Dakle, postupak je započeo prije stupanja na snagu Naputka/23, koji je stupio na snagu 30. rujna 2023. U tom smislu, ne ulazeći u ocjenu pravne snage Naputka kao izvora prava (te uvažavajući prethodno citirani stav Ustavnog suda Republike Hrvatske), valja istaknuti da je tuženik doista nepravilno retroaktivno primijenio odredbe Naputka/23, posebice uzevši u obzir propisane iznimke iz članka 14. g. i 14.h. Naputka/20.

17. Odredba članka 108. ZDI propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini 3. usklađivanje građenja 4. uklanjanje građevine 5. zabranu uklanjanja građevine 6. obustavu građenja.

18. Člankom 114. stavak 3. ZDI propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

19. Sud je utvrdio da je rješenjem Vukovarsko-srijemske županije, Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000168, URBROJ: 2196-14-02-23-0003 od 27. lipnja 2023. (list 26 spisa), odbačen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za spornu građevinu poljoprivredne namjene - akumulaciju za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, 2.b skupine na k. č. br.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podnesen 14. lipnja 2023., dakle nakon donošenja rješenja o uklanjanju) uz obrazloženje da za navedenu gradnju, primjenom čl. 4. toč. 11. Pravilnika nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

20. Odredbom članka 104. ZDI propisano je da ako je stranka izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja ili iz nekoga drugog razloga prestane obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja.

21. Također, članak 146. stavak 1. ZUP-a propisuje da će javnopravno tijelo obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti: 1. ako utvrdi da je obveza izvršena, 2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, 3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, 5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto, 6. u drugim propisanim slučajevima.

22. Tuženik u oba osporavana rješenja nije ocijenio od kakve je važnosti činjenica da nadležno upravno tijelo smatra da za predmetnu gradnju nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, uslijed čega je, unatoč izvršnosti rješenja o uklanjanju, bilo potrebno (do pravomoćnosti rješenja o uklanjanju) izvršiti test opravdanosti izvršenja istog rješenja, koji test u sebi sadržava i test razmjernosti između primijenjene mjere i legitimnog cilja koji se njome nastojao postići, što tuženik nije učinio, niti je obrazložio razloge ne primjene odredbe članka 146. stavak 1. točka 2. ZUP-a.

23. Tuženik u obrazloženju oba osporavana rješenja navodi da je tužitelj izgradio predmetnu građevinu, što je utvrđeno provedenim očevidom od 28. prosinca 2022. i "124. studenog 2022." (pravilno: 14. studenog 2022.), te uopće ne navodi na koji način je utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, dok iz iskaza nadležne više građevinske inspektorice na zapisniku od 19. listopada 2023., u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp- 1625/2023 proizlazi da nakon izvršenog očevida na terenu 6. veljače 2023., u kontroli izvršenja rješenja o uklanjanju, nadležna građevinska inspektorica nije vršila očevid na terenu, odnosno da inspekcijski nadzor u ponovljenom nadzoru nije izvršen neposredno i da je taj prostor ograđen, uslijed čega sud nije mogao otkloniti navod tužitelja o izostanku potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u pogledu izvršenja rješenja o uklanjanju.

24. Stoga sud ocjenjuje pravilnim tužbeni navod da u osporavanim rješenjima tuženik uopće nije dao razloge u smislu utvrđenja odlučne činjenice je li tužitelj uklonio (navodno) bespravno izgrađen objekt i nije pružio relevantne dokaze. Stoga su osporavana rješenje nezakonita i uslijed manjka obrazloženja (i utvrđenja) odlučnih činjenica, prema članku 98. stavak 5. ZUP-a.

25. Odredba članka 142. stavka 2. ZUP-a, između ostaloga, propisuje da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Prosječna mjesečna bruto plaća isplaćena po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2023. iznosila je 1.584,00 eura (dakle godišnje 19.080,00 eura; iznos od deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (2023.) iznosila je, dakle, 190.080,00 eura). U tom smislu zbroj izrečenih novčanih kazni ne premašuje iznos definiran člankom 142. stavak 2. ZUP-a.

26. Tuženik se osporavanim rješenjima poziva na iznose kazni definiranih Naputkom/23, bez specifikacije kategorije kazne (skupine građevine prema Zakonu o gradnji – "Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19; koja kategorizacije utječe na visinu kazne), iako i Naputak/20 definira predmetnu kategorizaciju (skupine građevine prema Zakonu o gradnji – "Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19). Iz navedenog razloga, također, kao i potpunog izostanka obrazloženja vrste i visine kazne, te primjene članka 145. ZUP-a, sud osporavana rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim.

27. U odnosu na tužbeni navod o nepravilnosti izvršene dostave osporavanih rješenja sud nakon uvida u priloženi spis nije mogao otkloniti tužbene navode o nepravilnosti izvršene dostave obzirom da spisu ne prileži dostavnica/povratnica kao dokaz o uredno izvršenoj dostavi.

28. Neovisno o navedenoj okolnosti sud ocjenjuje da je istovremeno izricanje tri novčane kazne protivno svrsi i cilju izricanja novčanih kazni, kako to propisuju ZUP i Naputak/20 kao i Naputak/23, jer u takvom slučaju uopće ne postoji paricijski rok izvršenja, što rješenja čini nezakonitim i po navedenoj osnovi.

29. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud smatra da su osporavana rješenja nezakonita, te je stoga, primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točkama I. – III. izreke ove presude.

30. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u iznosu od ukupno 2.500,00 eura, pri čemu je tužitelj uspio u upravnom sporu u cijelosti.

31. U smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao i članka 144. stavak 1. ZUS-a sud ocjenjuje opravdanim trošak sastava podneska od 2. svibnja 2025. kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 6. svibnja 2025., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u toč. IV. izreke presude.

32. Prema odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

33. Dakle, sud može odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke ako su kumulativno ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke.

34. Ocjenjujući osnovanost predmetnog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe, sud smatra da je tužitelj uz dostavljene priloge tužbi i prijedlogu za odgodu učinio vjerojatnim da bi izvršenje osporavanih rješenja prouzročilo štetu koja bi se teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje mogu nastati na strani tužitelja.

35. Kako odgoda izvršenja prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari, u okolnostima konkretnog slučaja, nije suprotna javnom interesu, to je ocjena suda da su u ovom konkretnom slučaju učinjene vjerojatnim pretpostavke iz odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, slijedom čega je osnovan prijedlog tužitelja da podnesena tužba ima odgodni učinak do pravomoćnosti odluke u ovome sporu.

36. Zbog navedenog, a na temelju odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Osijeku 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 1. i stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku