Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1122/2022-25

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1) OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Tanji Budimir Gulan, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika- protutužitelja pod 1) EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine, te objave dana 20. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika, koji glasi:

"1. Ništetan je Ugovor o darovanju sklopljen 18. rujna 2020. godine koji je ovjeren kod javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra pod posl. brojem Ov - 3305/2020 dana 18. rujna 2020. između tuženika pod 1) EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice pod 2) HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Temeljem ove Presude uspostavlja se ranije zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe vlasništva tuženice pod 2) na temelju darovnog ugovora preciziranog u točki I. ove presude, tako da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva drugotužene HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i izvrši upis prava vlasništva na ime prvotuženog EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranijeg vlasnika i to na:

-Prijenos prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo -Prijenos prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo -Prijenos prava suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC za 1/6 u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijeli suvlasnički udio HC

-Prijenos prava suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC za 5/18 u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijeli suvlasnički dio SC

-Prijenos prava suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC za 5/6 u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; za cijeli suvlasnički udio HC,

-Prijenos prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa imena PC u korist: RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 18. svibnja 2009.g., ovjeren kod Općinskog suda u Zadru pod posl.brojem R2-l 107/09, OV-61/09, sklopljen između tuženika-protutužitelja pod 1) EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja te tužitelja-protutuženika pod 1) OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice-protutuženice pod 2) GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 10. lipnja 2022. godine, navode da je 18. svibnja 2009. godine, prvotuženi RC je, kao primatelj uzdržavanja, sklopio u Zadru sa svoje dvoje djece, OC i GC, ovdje tužiteljima, kao davateljima uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor da je ovjeren kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. R2-1107/09, OV-61/09 I prijedloga, te je na temelju tog Ugovora, Rješenjem Z-11456/2010 od dana 11. studenog 2009. godine ishođen upis zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi. U prvom članku Ugovora o uzdržavanju, prvotuženi RC, kao primatelj uzdržavanja, ostavlja u nasljedstvo svojem sinu OC i kćeri GC, kao davateljima uzdržavanja, svakome za ½, nekretnine, prije navedenih nekretnina upisanih u pl. 386 k. o. [katastarska općina]. U narednim člancima Ugovora, prvotuženi RC izričito navodi da su navedene nekretnine njegova vlastita imovina koju je stekao prije sklapanja braka s drugotuženom BC, sada RC (brak sklopljen 14. ožujka 2009. godine) te da dopušta da njegova djeca, davatelji uzdržavanja, nakon njegove smrti ishode uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina. Važno je istaknuti da tužitelj ad 1) OC živi u jednoj od navedenih nekretnina sa svojom obitelji, te se nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Prvotuženi RC, potaknut svojom tada novom, znatno mlađom suprugom PC, ovdje drugotuženom, da je dva puta pokušao raskinuti navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, i oba je puta njegov tužbeni zahtjev odbijen, i to nakon iscrpnog dokaznog postupka koji je pokazao da su se tužitelji - davatelji uzdržavanja u svemu se držali svoje moralne i ugovorne obveze brige i skrbi za svog oca. Nakon donošenja pravomoćne presude Gž- 445/2019 od 2. rujna 2019. godine kojom je po drugi put odbijen tužbeni zahtjev prvotuženika za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, drugotužena je, nakon dugogodišnjeg nagovaranja i utjecaja na svog supruga - prvotuženoga, koji je poodmakle životne dobi, uspjela ishodovati Ugovor o darovanju nekretnina s istim, i to upravo glede nekretnina navedenih u navedenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kojim se on obvezao predmetne nekretnine, u zamjenu za primanje uzdržavanja, trenutkom svoje smrti prenijeti na tužitelje- davatelje uzdržavanja. Očigledan i isključiv motiv za sklapanje Ugovora o darovanju između tuženika da je bilo izbjegavanje ispunjenja obveze prvotuženika - primatelja uzdržavanja koju je on preuzeo Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prema davateljima uzdržavanja – ovdje tužiteljima. Sve do sada navedeno ukazuje na maliciozno i šikanozno postupanje koje nije u skladu s pravnim standardom postupanja u dobroj vjeri na strani prvotuženog i drugotužene te slijedom navedenog, tužitelji su legitimirani na podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) (tako i Županijski sud u Varaždinu Odluka br. Gž-1770/14-2 od 20. siječnja 2015. godine). Dana 14. rujna 2023. tužitelji-protutuženici preinačili su tužbu i zatražili da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen 18. rujna 2020. godine (l.s. 40-42) te slijedom tog utvrđenja, da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tužene pod 2)-protutužiteljice. Činjenično, svoj tužbeni zahtjev tužitelji protutuženici temelje na tvrdnji da je tužena pod 2) znala da je u pogledu darovanih joj nekretnina već sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je motiv sklapanja darovnog ugovora bio izbjegavanje ispunjenja obveze prvotuženika prema davateljima uzdržavanja, tužiteljima-protutuženicima.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu od 10. kolovoza 2022. godine (l.s. 31-36) osporavaju osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik pod 1) da je sklopio ugovor o darovanju s tuženicom pod 2), inače svojom suprugom, koja isključivo brine i skrbi o njemu i koji ugovor sadrži sve potrebno za uknjižbu prava vlasništva u smislu odredbi čl. 59. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Tuženik pod 1 da je u potpunosti ovlašten raspolagati sa svojom nekretninama koje je ovim zakonitim pravnim poslom u cijelosti prenio sa tuženicu ad.2., a koja je na temelju predmetnog ugovora o darovanju i izvršila uknjižbu na svoje ime. Tuženici su se nakon zaprimanja podneska od 18. rujna 2023. upustili u raspravljanje te su se nakon toga usprotivili preinaci učinjenoj podneskom tužitelja protutuženika 18. rujna 2023., pa se, temeljem odredbe čl. 190. st. 4. ZPP smatra da postoji pristanak tuženika protutužitelja na preinaku. Posebno ističu kako sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ima karakter prividnog pravnog posla, budući da istim nisu predviđene nikakve konkretne obveze za tužitelje. Tužitelji da su prije sklapanja očevog novog braka s tuženicom ad.2 inzistirali na sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju i to na način da se ugovorom predvide obaveze koje bi preuzeli, ali ih faktički ne bi morali izvršavati a niti su ih ikada stvarno izvršavali. Tako i u svim sporovima koje je tuženik ad. l vodio za raskid ovog ugovora, a usprkos činjenici da ovdje tužitelji OC i GC ne ispunjavaju nikakve obveze, praktički je ustanovljeno da tobože „on ni nema potrebe za istim" što je potpuno pogrešno, nepravedno i neprihvatljivo pa i krajnje šikanozno jer se krajnje neprihvatljivo navodi „da davatelji uzdržavanja nisu povrijedili svoje obveze" a kojih faktički niti nema, odnosno ugovorene su na takav način da zapravo ne postoji obveza izvršavanja za davatelje uzdržavanja - tužitelje u ovom sporu. Tuženik ad. l je oslobođen plaćanja troškova liječenja i bolničkih troškova jer je riječ o ratnom vojnom invalidu, a već u vrijeme sklapanja ugovora tuženik ad. l je bio u životnoj zajednici s tuženicom ad.2. Pravi i isključivi smisao ugovora o doživotnom uzdržavanju je bio osigurati imovinu za tužitelje OC i ĐC, odnosno spriječiti suprugu, ovdje tuženicu ad.2 PC da naslijedi bilo kakvu imovinu iza tuženika ad. I EC, njezinog supruga, a što je protivno prisilnim zakonskim propisima i moralu društva. Sve navedeno je vidljivo i iz naravi preuzetih obveza, odnosno činjenice da u stvarnosti takve obveze ne postoje, odnosno ne izvršavaju se od strane tužitelja budući su bile osigurane tuženiku ad.1 iz drugih zakonskih izvora (mirovinskog, zdravstvenog i socijalnog osiguranja a koje uživa tuženika ad. 1. Tuženik ad 1 i tuženica ad.2 ovdje postavili su protutužbeni zahtjev kojim su zatražili utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i tuženika pod 1), kao primatelja uzdržavanja, dana 18. svibnja 2009., dok su na ročištu dana 14. rujna 2023. (l.s. 38) postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pozivom na odredbu čl. 369. ZOO u vezi s čl. 584. ZOO.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru Z-11456/10 (l.s. 9-11), rješenje Općinskog suda u Zadru Z-25397/20 (Z-20692/20) od 25. svibnja 2022. (l.s. 12-15), ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika pod 1) kao primatelja uzdržavanja i ovdje tužitelja kao davatelja uzdržavanja dana 18. svibnja 2009. (l.s. 16-20), izvršio uvid u zapisnik sastavljen na ročištu održanom 4. listopada 2023. u predmetu Psp-93/22 izveo dokaz saslušanjem svjedoka CC i DC te saslušanjem tužiteljice (l.s. 53-64), na ročištu 21. studenog 2023. izveo dokaz saslušanjem svjedokinje NC, ČC (l.s. 68-77), na ročištu 18. siječnja 2024. izvršio dokaz saslušanjem tužitelja (l.s. 89-101) te na ročištu održanom 25. ožujka 2025. pred ovim sudom izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedokinje LC (l.s. 123-131).

4. Predmet spora po tužbi (preinačenoj podneskom tužitelja od 14. rujna 2023.; l.s. 40-42) tužitelja je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog 18. rujna 2020. između tuženika pod 1) EC i tuženice pod 2) HC te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije uknjižbe prava vlasništva tuženice pod 2) na temelju ugovora o darovanju od 18. rujna 2020. Predmet spora po protutužbi tuženika protutužitelja je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tuženika pod 1) EC kao primatelja uzdržavanja i ovdje tužitelja, kao davatelja uzdržavanja, dana 18. svibnja 2009. godine. Tuženici – protutužitelji istakli su i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

5. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja čini teza da je sporni darovni ugovor ništetan jer da je sklopljen isključivo kako bi se izbjegla obveza protutužitelja, ovdje tuženika pod 1) kao primatelja uzdržavanja, da svoje nekretnine prepusti tužiteljima kao davateljima uzdržavanja. Istodobno, tuženik tvrdi kako nije bilo potrebe da mu ovdje tužitelji pomažu, odnosno da ga uzdržavaju, već da je pak Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan iz razloga jer je sklopljen isključivo kako bi se ovdje tužena pod 2) isključila od nasljedstva iza svog supruga, tuženika pod 1).

6. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – čl. 9. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelj uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

7. Odredbom čl. 479. ZOO, ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

8. Pretpostavke ništetnosti određene su odredbom čl. 322. st. 1. ZOO, po kojem je ništetan onaj ugovor koji je protivan: 1) Ustavu RH, 2) prisilnim propisima ili 3) moralu društva. Ovo pod uvjetom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Odredbom čl. 273. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, iako je to drugi ugovaratelj znao ili je morao znati, ugovor će biti bez učinka. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegovog suugovaratelja. Nedopuštena pobuda mora postojati u vrijeme nastanka pravnog posla.

10. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 18. svibnja 2009. te da je tim ugovorom otac tužitelja, tuženik-protutužitelj pod 1), RC, ovlastio davatelje uzdržavanja, ovdje tužitelje 1) i 2) da ishode zabilježbu u zemljišnim knjigama, tužitelji su se pak, kao davatelji uzdržavanja, obvezali do smrti uzdržavati svoga oca, te su u čl. 3. spornog Ugovora definirali obveze iz istog. Također nije sporno da su tuženik pod 1) RC i tužena pod 2) PC sklopili brak 14. ožujka 2009., te da je dakle, sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u vrijeme kada je primatelj uzdržavanja, tuženik pod 1), već bio u braku s tuženom pod 2).

11. Ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka na ročištu dana 25. ožujka 2025. (l.s. 123-131). Tužitelj-protutuženik OC u svom iskazu opisao je da su se nakon majčine smrti 2007. godine, on i sestra, ovdje tužiteljica pod 2), dogovorili s ocem da će sklopiti ugovor. Navodi kako su on i sestra smatrali da ocu treba pomoć nakon majčine smrti i on da se s tim složio. Pomoć da mu je trebala u kuhinji jer da nije bio vičan kuhanju, iako da je bio vitalan i dobrog zdravlja. Motiv sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da je bila neka dječja obveza i odgovornost prema ocu. Nikakvih problema da nije bilo što se tiče ispunjavanja ugovora s njihove strane, sve dok se otac nije oženio. Nakon ženidbe da je očeva druga supruga, ovdje tužena pod 2) preuzela sve obveze i brigu oko svog supruga, njihovog oca, tako da mu više nije trebala pomoć u kuhanju kao do tada. Usprkos tome, da su on i tužiteljica FC odlučili nastaviti pomagati ocu, ne samo u kućanstvu, već i u vrtu i sačuvati dobre odnose s njima. Odnosi između stranaka da su se poremetili kada je očeva nova supruga doznala da je on sklopio sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i da će ona ostati bez imovine u slučaju smrti tuženika pod 1). Odnosi da su se poremetili do mjere da oni više nisu mogli doći u stan kod oca, a to da je bilo nakon što je otac htio raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je htio samostalno raspolagati sa svojom imovinom bez dogovora sa svojom djecom, ovdje tužiteljima. Oni da na to nisu htjeli pristati jer da se očeva imovina sastoji i od majčine imovine. Otac da je dva puta pokušao sudskim putem raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da u tome nije uspio. 15 godina da traju sporovi između njih i oca te da su sve to vrijeme tužitelji tuženiku nastojali pomoći i htjeli su ispunjavati ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da im to otac nije dopuštao. Nakon toga da je otac sklopio sporni Ugovor o darovanju s tuženom pod 2) i tim ugovorom da joj je darovao sve ono što je bilo predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa tako i ono što je ostalo iza majčine smrti, a što su tužitelji iza majke ustupili ocu, ovdje tuženiku pod 1). Otac da ima 81 godinu i ovaj tužitelj smatra da otac nije dovoljno dobrog zdravlja da bi sam uzgajao poljoprivredne proizvode te da iako otac inzistira da freza, da mu je ovaj tužitelj neki dan pomogao upaliti kosilicu. Navodi da su bili u dobrim odnosima i on i sestra s tuženom pod 2) i da mu je bilo drago da njihov otac ima novu ženu, sve dok nisu shvatili što je bio njezin motiv za stupanje u brak s njihovim ocem. Ovo da im je rekla sama tužena pod 2), koja da je rekla da ima pravo na polovinu sve imovine i tada da im je rekla da će oni biti podstanari u njezinoj kući. Ovaj tužitelj da je rekao da nema ništa protiv da i tužena pod 2) dobije nešto za život te je predložio ocu da se oko svega dogovore, ali otac da nije pristao na to. Navodi da nije bilo nikakve potrebe, od sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa do danas, da on financijski pomaže oca.

12. Iskaz ovog tužitelja potvrdila je i njegova sestra, tužiteljica pod 2) GC, koja je precizirala da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen već u trenutku kad je njihov otac sklopio brak s tuženom pod 2) te je navela da je taj ugovor i sklopljen upravo na inzistiranje njihovog oca. Opisala je da su nakon majčine smrti i ona i brat svoj nasljedni dio ustupili ocu, koji da je u to vrijeme imao 64 godine i koji da je bio taj koji je htio da sklope ugovor po kojem će iza njegove smrti imovina pripasti njegovoj djeci. Što se tiče njegove tadašnje supruge, ovdje tužene pod 2), on da je i tada rekao da će on osigurati tuženu pod 2), ukoliko mu bude dobra supruga na način da joj od svojih novaca kupi neki stan. Otac da je htio biti vlasnik imovine dok je živ i da je rekao da oni nađu neki način po kojem će se osigurati da nakon njegove smrti imovina pripadne njima, tužiteljima, a otac da je tuženoj pod 2) planirao ili nešto kupiti ili sagraditi u [adresa]. Otac da nije htio da tužena pod 2) zna za postojanje tog ugovora. Tužena pod 2) da je za sporni ugovor doznala kada je od njihovog oca tražila da joj prepiše jedan teren uz more, što da im je otac i rekao i tražio od njih da taj teren ispuste iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, na što da oni nisu pristali jer im nije bilo drago da tužena pod 2) već nakon par mjeseci od njihovog oca traži nekretnine. Tada da je otac to morao priopćiti svojoj supruzi i nakon par dana da su došli kod nje i otac i njegova supruga tužena pod 2) i da je tada tuženica pod 2) bila jako neugodna prema njoj i tada da su počeli problemi. Ni nakon tog događaja ona i brat da nisu prestali brinuti o ocu iako da on zapravo ništa nije ni tražio, ali da su mu stalno nastojali dati do znanja da će mu biti pri ruci i pomoći mu, iako da se njegova druga supruga trudi udaljiti ga od njih, u čemu da je i uspjela jer da su promijenili bravu i zatvarali prozore i ne komuniciraju s tužiteljima. Što se tiče svog izvršavanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodi da su oni ocu pripremali hranu u periodu od majčine smrti, pa dok tužena pod 2) nije preuzela tu obvezu. Danas da s ocem komunicira samo u slučaju da je isti sam jer da ne mogu ništa kada je tužena pod 2) prisutna.

13. Na istom ročištu saslušan je i otac tužitelja, tuženik-protutužitelj pod 1) RC (l.s. 127-128), koji poriče da bi on bio taj koji da je htio sklopiti sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Taj ugovor da su pripremili upravo tužitelji, njegova djeca. Osporava da tužena pod 2) ne bi bila upoznata s tim ugovorom, navodi da je ona bila s njim i čitala je taj ugovor koji da je pripremljen i potpisan tri mjeseca nakon što je on sklopio brak s tuženom pod 2). Tužitelji da su njemu obećavali da će svi zajedno lijepo živjeti i lijepo se slagati i tražili su od njega da to potpiše, a on da je na to pristao zbog njihovih obećanja, iako da oni nisu nikada bili dobri, ni prije ni sad. Dalje opisuje što je sve dao djeci od nekretnina te navodi da je kratko nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju vidio da će s njima biti problema i da je htio osigurati supruzi, tuženoj pod 2), jednu nekretninu, na kojoj bi izgradio kuću. Da je od djece zatražio jednu nekretninu, odnosno dio nekretnine površine 400 m2 (čija ukupna površina iznosi 2000 m2), na što da oni nisu pristali i nakon toga da je došlo do problema. Pojasnio je da je kratko nakon sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju već odlučio graditi novoj supruzi kuću, navodeći da je tad već vidio da će biti problema s tužiteljima, s obzirom na njihovo ponašanje prema njemu. Tužitelji da su njemu obećavali da će raditi sve ono što piše u ugovoru i da je on mislio da će to biti tako i da će se oni slagati s njegovom suprugom, a da oni već nakon 5-6 mjeseci njemu odbijaju dati 400 m2 jedne nekretnine radi izgradnje kuće. Tada da je pokrenuo sudski postupak. Navodi kako i u spornom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju piše da je on vlasnik svoje imovine dok je živ te smatra da s njom može raspolagati kako on želi. Sa svojom suprugom, tuženom pod 2), da je kasnije sklopio darovni ugovor jer da su njegova djeca nepodnošljiva. Navodi da je htio raskinuti sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju i da želi supruzi darovati svu svoju imovinu jer je on vlasnik i sa svojom imovinom može raspolagati kako on želi. Sve da se dogodilo radi tih 400 m2, nakon čega da protjeruju njegovu suprugu i loše se odnose prema njima te da su njihovi odnosi nepodnošljivi. Nema kontakt s tužiteljima i ne želi s njima razgovarati jer da su mu prouzročili puno problema. Navodi da mu je tužitelj, njegov sin još 2018. rekao jako ružne stvari i izvrijeđao ga je što da ga je jako povrijedilo te da s tužiteljima ne komunicira ni kada se vide u dvorištu, ni u vrtu, isto tako da nema kontakt s unukama, da ga ne pozdrave kada se vide, iako žive u istoj kući, što da je žalosno. 2018. godine, nakon što se vratio iz bolnice, da su njegova djeca samo komentirala što će kome pripasti, a za suprugu da su mu rekli da može staviti torbicu na rame i u [adresa]. Nikada da mu nisu osigurali ni lijekove ni troškove liječenja, niti su mu pripremali hranu otkada se oženio. Do prekida odnosa sa tužiteljima da je došlo već 4 mjeseca nakon sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

14. Tužena pod 2) PC navodi da se za tuženika pod 1) udala 14. ožujka 2009., upoznali su se godinu prije i već u ljeto 2008. da je doselila kod njega u kuću. Kada su se upoznali, tuženik pod 1) da je rekao da mu je žena umrla, da je on usamljen i da nema koga da se brine o njemu, te da je ona, koja da je u to vrijeme imala 43 godine, u srpnju 2008. došla u [adresa] i otada da se brine o njemu kao o svom suprugu, pere, kuha, čisti i da obavlja sve svoje dužnosti koje da su trebala obavljati njegova djeca po spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Tri mjeseca nakon što su se vjenčali, da su tužitelji došli kod oca, njezinog supruga, tražiti da on potpiše Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Obveza tužitelja po tom ugovoru da je bila i kuhanje i spremanje i sve što u tom ugovoru piše. Nije se spominjalo da oni imaju obvezu kuhati i njoj. Ona da nije ništa posebno komentirala i nije se bunila, da je mislila da će možda i njoj kuhati i sve što su ugovorom preuzeli. Njezin suprug da je taj ugovor potpisao i da je od toga prošlo već dosta vremena, 6-8 mjeseci, nitko da nije dolazio i nakon toga da je njezin suprug sreo tužitelja, svoga sina koji da mu je rekao da radi. Ona pretpostavlja da su taj ugovor zapravo htjeli sklopiti da bi nju izbacili, kako joj ne bi ništa pripalo. Njezin suprug da je odlučio raspolagati sa svojom imovinom i da je zato s njom sklopio darovni ugovor. Odnosi u obitelji da su bili jako loši od njezinog dolaska, odnosno nakon što su zatražili 400 m2, da su dobili jedno ružno pismo u kojem su tužitelji svašta pisali o njoj, a o odnosima prije njezinog dolaska u tu kuću da zna iz priče svoga supruga, koji da joj je pričao da samo gleda njegovu karticu. Nakon što tužitelji mjesecima nisu ispunjavali svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, da ih je pozvao otac i rekao da mu daju bar 400 m2 da njoj napravi kućicu, a tužitelji da na to nisu pristali. Njezin suprug da je samo htio nju osigurati, da i ona ima nešto kada je već sve dao tužiteljima. Navodi da tuženikovu djecu, tužitelje, nije obavještavala o tome da je njezin suprug hospitaliziran, jer da tužitelji svih 15 godina otkad je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ocu nisu donijeli ni bocu vode. Navodi da ih nije pozivala da dođu kod njih jer smatra da je to bila njihova obveza i da su se oni trebali raspitivati kako je otac i ispunjavati svoje obveze.

15. Na ročištu 21. studenog 2023. (l.s. 68-77) saslušana je svjedokinja NC, supruga tužitelja pod 1), koja je opisala da su ovdje tužitelji nakon majčine smrti, svoj nasljedni dio ustupili ocu, ovdje tuženiku pod 1), smatrajući da su s njim u vrlo dobrim odnosima i da nema potrebe da se prihvaćaju svog dijela, ovo jer su računali na očevu korektnost. Vrlo brzo nakon majčine smrti otac da se oženio sa ovdje tuženom pod 2) i par mjeseci nakon sklapanja braka da su tužitelji s ocem sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nakon nekog vremena da je došlo do promjene u odnosima i međusobnog udaljavanja između tužitelja i tuženika pod 1), te da su prije kratkog vremena dobili obavijest da je otac cjelokupnu imovinu darovao tuženoj pod 2). Što se tiče načina na koji su tužitelji brinuli o ocu, svjedokinja je navela da sa suprugom (tužitelj pod 1)) živi na katu kuće u prizemlju koje žive tuženici te navodi kako se njezin suprug brine za centralno grijanje koje je zajedničko za cijelu kuću, kao i da ovdje tužitelji uzgajaju vrt te da je tuženik slobodan iz vrta uzeti sve što mu je potrebno. Tužiteljica da je znala doći kod oca i skuhati mu ručak, za njega i suprugu, a oni da taj ručak ne bi ni pogledali. Navela je da već godinama nisu bili u prizemlju kuće, odnosno u stanu kod tuženika te da nisu uplaćivali nikakav novac tuženiku, ali da plaćaju dio režija za kuću u kojoj žive. Upitana o motivima sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju svjedokinja je navela da se otac tužitelja, njezin svekar htio osigurati. Ovo iako se u vrijeme sklapanja ugovora o njemu brinula tuženica pod 2), te navodi da se njezin svekar htio osigurati jer u to vrijeme još nije dobro poznavao tu osobu.

16. Na istom ročištu saslušan je i svjedok ČC, suprug tužiteljice pod 2) GC, koji je naveo da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen godinu dana nakon što je njegov punac, tuženik pod 1), počeo živjeti sa sadašnjom suprugom, tuženom pod 2) i to na prijedlog tuženika pod 1). Navodi da su on i supruga bili u jako dobrim odnosima s njezinim ocem sve dok se nije pojavila nova supruga, koja da je u stanu u kojem je živjela njegova supruga GC, napravila jedan eksces u kojem da je podigla stol u zrak, pri čemu da ju je zaustavio tuženik pod 1). Otada da se njihov odnos počeo mijenjati, da tužena pod 2) nije puštala njegovu suprugu koja da bi donosila skuhani ručak i tako da su se vremenom potpuno udaljili. Ovaj svjedok je naveo da je sam tuženik pod 1) predložio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodeći da on mora osigurati svoju djecu te da je planirao supruzi AC napraviti kuću u [adresa] i da im je govorio da njegova supruga ne smije saznati za taj ugovor. Navodi da mu u vrijeme sklapanja ugovora nije trebalo uzdržavanje, a na upit jesu li tužitelji uzdržavali oca i na koji način, naveo je da njihovom ocu tada nije bilo potrebno uzdržavanje jer da je bio vrlo jak i snažan, ali da je dolazio na ručak i kod njih i kod sina, ovdje tužitelja pod 1).

17. Svjedokinja LC saslušana na ročištu 25. ožujka 2025. (l.s. 129- 130). Ona je prijateljica sa tuženom pod 2) PC od 2009., iako navodi da poznaje tužitelje od djetinjstva. Tuženik pod 1) da joj je rekao da je s djecom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ova svjedokinja da je znala da neće poštovati ono što su potpisali jer da su joj tužitelji poznati od prije. Čudi se da tuženik nije znao ono što ona zna, da njegova djeca neće poštovati Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a on da im je valjda vjerovao. Navodi da je tužena pod 2) otkad je došla u kuću kod tuženika pod 1), radila sve što radi jedna žena i domaćica u kući, kuha pere i sprema. Poznato joj je da je tuženik pod 1) htio raskinuti ovaj ugovor negdje 8 mjeseci nakon što ga je sklopio i to jer je tražio od djece da mu potpišu 400 m2, na što djeca nisu htjela pristati, a tuženik da je htio napraviti sebi jednu malu kućicu ženi i sebi, a da bi djeci ostalo sve drugo.

18. Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka ovaj sud utvrdio je da je do sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, 18. svibnja 2009. došlo u vrijeme kada je tuženik pod 1) kao primatelj uzdržavanja već bio u braku s tuženicom pod 2) ŠC te ovaj sud, s obzirom na obveze koje su tužitelji tim ugovorom preuzeli te utvrđenja do kojih je došao na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, nalazi utvrđenom činjenicu da motiv (pobuda) sklapanja navedenog ugovora nije bilo uzdržavanje tuženika pod 1), već zapravo osiguranje ovdje tužiteljima, djeci tuženika pod 1), da će upravo njima pripasti sva očeva imovina, odnosno da tuženoj pod 2) AC neće pripasti ništa od imovine njezinog supruga, drugim riječima, da će nju na taj način isključiti od nasljedstva. Stoga taj ugovor nije bio sklopljen radi doživotnog uzdržavanja primatelja uzdržavanja, već s namjerom rješavanja imovinsko- pravnih odnosa između tužitelja i njihovog oca, odnosno s namjerom isključenja tuženice, zakonske nasljednice tuženog pod 1), od nasljeđivanja.

19. Ovo slijedi i iz navoda tužitelja pod 1) OC, koji navodi da nije bilo potrebe da financijski pomažu oca i da je otac bio vitalan te da mu je trebala jedino pomoć u kuhanju. S druge strane, nedvojbeno je utvrđeno da je sporni ugovor sklopljen u vrijeme kada su tuženici bili u braku te je u to vrijeme tužena pod 2) već bila preuzela brigu o kućanstvu u kojemu su tuženici živjeli zajedno, pa tako i kuhanje, iz čega dalje slijedi zaključak da pobuda stranaka spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila davanje, odnosno primanje uzdržavanja, već reguliranje imovinskih odnosa prema čemu bi tužitelji (davatelji uzdržavanja iz spornog Ugovora), stekli svu očevu imovinu. Tako sama tužiteljica pod 2) FC, u svom iskazu na l.s. 126 navodi da je otac (tuženik pod 1) bio taj koji je htio da sklope ugovor po kojemu će iza njegove smrti imovina pripasti njima (tužiteljima), a da će tuženu pod 2) ako mu bude dobra žena, osigurati na način da će joj kupiti neki stan jer je otac imao novaca. Također je saslušan kao stranka u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem Psp- 93/22, ovdje tužitelj pod 1) OC naveo da su on i sestra, a nakon što je njihov otac sklopio brak s PC, s njim sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju zato jer nisu željeli da neka osoba koja nema časne namjere njima oduzme imovinu (zapisnik pročitan u dokaznom postupku na l.s. 61). Nadalje, saslušani svjedok ČC (l.s. 74-76) u svom iskazu navodi da u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, MC nije bilo potrebno uzdržavanje jer je bio vrlo jak, a da je sklapanje istog predložio upravo RC, rekavši da on mora osigurati svoju djecu, a supruzi da će napraviti kuću u [adresa]. Iz navedenih navoda stranaka i svjedoka slijedi gornji zaključak ovog suda, da se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenoj pobudi za koje su znale obje ugovorne strane. Naime, pravna posljedica svakog sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju je da eventualni zakonski nasljednici u takvom slučaju ne mogu nasljeđivati primatelja uzdržavanja i da su na taj način zapravo isključeni iz nasljedstva. S obzirom da je u konkretnom slučaju pobuda bila nedopuštena, isto za posljedicu ima ništetnost spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (takvo shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH Rev x-121/2011 od 5. rujna 2012.).

20. U postupku je utvrđeno i da je do problema između stranaka došlo nakon što tužitelji pod 1) i 2) nisu bili suglasni da se od sve imovine koja im je imala pripasti spornim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, izuzme jedna parcela površine 400 m2 i to vrlo brzo nakon sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, iste 2009. godine te su od tog vremena, pa do danas svi napori tuženika – protutužitelja 1) i 2) usmjereni na vraćanje imovine koju se RC obvezao prepustiti tužiteljima za uzdržavanje sukladno spornom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

21. Navedeno je dovelo i do sklapanja darovnog ugovora između tuženika pod 1) EC kao darovatelja i tužene pod 2) HC kao daroprimateljice, 2020. godine. Iz iskaza tuženika pod 1) EC, ovaj sud utvrdio je da je on taj ugovor sklopio s tuženicom pod 2) PC jer su mu "djeca nepodnošljiva" i iz razloga što je on htio raspolagati sa svojom imovinom. Ovo raspolaganje učinjeno darovnim ugovorom 2020., učinjeno je već u vrijeme kada su odnosi između ovdje stranaka bili duboko poremećeni i opterećeni višegodišnjim vođenjem parničnih postupaka radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. svibnja 2009., iz čega slijedi i zaključak ovoga suda kako su oboje tuženika, stranke iz spornog darovnog ugovora, znali da je bitna pobuda tuženika pod 1) – darovatelja za sklapanje ovog ugovora bila da se djecu tuženika, ovdje tužitelje, onemogući da steknu navedenu imovinu, iz razloga što su im odnosi bili poremećeni. Kada se uzme u obzir i navod tuženika pod 1) EC, da je njegova namjera bila da se iz ukupne njegove imovine izuzme samo jedna nekretnina površine 400 m2 radi izgradnje kuće za njegovu suprugu PC, ovaj sud smatra i da pobuda tuženika protutužitelja pod 1) EC, u vrijeme sklapanja spornog darovnog ugovora, nije bila darovati supruzi AC svu svoju imovinu, već isključivo onemogućiti tužitelje da tu imovinu steknu po bilo kojoj osnovi (bilo pravnim poslom, bilo nasljeđivanjem). Iz tog razloga su se u konkretnom slučaju i u odnosu na sporni darovni ugovor ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 273. ZOO te je i Ugovor o darovanju, sklopljen između tuženika 18. rujna 2020. godine koji je ovjeren kod JB Davora Miškovića iz Zadra pod brojem Ov-3305/20, bez učinka. S obzirom da navedeni pravni poslovi ne proizvode pravne učinke što bi trebali proizvesti da su valjani, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika na utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju, kao što je osnovan i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja - protutuženika na uspostavu zemljišnog stanja kakvo je ono bilo u trenutku sklapanja ugovora o darovanju dana 18. rujna 2020. S obzirom na iznijeto, ovaj sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom protutužbenom zahtjevu, kod činjenica da je osnovan glavni protutužbeni zahtjev.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pa je tako odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Zadru, 20. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte