REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2222/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Petru Petriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju GS, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, Valentine Mišura, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. i punomoćnika tuženika TS, zaposlenika tuženika, 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1764/2022 od 18. srpnja 2023. kojim se nalaže tuženiku Gradu Zagrebu isplati tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 94,81 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 23,45 EUR od 24.06.2022.,

- na iznos od 23,86 EUR od 23.07.2022.,

- na iznos od 24,03 EUR od 25.08.2022.,

- na iznos od 23,47 EUR od 23.09.2022.,

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu nadoknadi tužitelju HEP-toplinarstvu d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vesna Pučar iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1764/2022 od 18. srpnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 30. studenog 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 94,81 sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem ističe neurednost prijedloga za ovrhu, prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena. Također ističe da nema pravnog osnova na temelju kojeg bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na utuženoj adresi. U tijeku postupka tuženik je naveo da nije bio u posjedu stana u utuženom razdoblju, budući da je posjed stana preuzeo tek 01. kolovoza 2023. Također, tuženik ističe da je ugovor koji je navodni predstavnik stanara predmetne zgrade zaključio s tužiteljem potpisao ZS, a ne tuženika. Ističe prigovor neurednosti predmetnog ugovora jer tužitelj nije dokazao da su isti potpisale upravo one osobe koje su suvlasnici zgrade i to sa potrebnom veličinom suvlasničkih dijelova. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2222/2023-2 od 11. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude. Pojašnjava da iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da se tuženik u pravnom prometu legitimira kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa] iz čega proizlazi da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Također, navodi da je za predmetnu nekretninu zaključen Ugovor o kupoprodaji toplinske energije od 21. svibnja 2016. iz kojeg je razvidno da je tužitelj s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zgrade zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije, a u prilogu kojeg se nalazi odluka suvlasnika zgrade.

5. U tijeku postupka sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 30. studenog 2022. (list 9 spisa), Zaključak od 13. prosinca 2016. (list 38 spisa),

dopis od 2. kolovoza 2023. (list 39 spisa), zapisnik o primopredaji stana (list 40 spisa), dopis od 1. rujna 2023. (list 41 spisa), e-mail korespondenciju (list 42-43 spisa), sudsku praksu (list 44-53, 56-59, 68-85 spisa), izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2023., stanje na dan 10.01.2024. (list 54-55 spisa), presliku računa (list 60- 67 spisa), ugovor o potrošnji toplinske energije (list 86-95 spisa), odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 96-112 spisa) i zemljišno knjižni izvadak (list 124-125 spisa).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] za razdoblje dospijeća od mjeseca lipnja 2022. do mjeseca rujna 2022. u ukupnom iznosu od 94,81 eura.

8. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja i pasivna legitimacija.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 30. studenoga 2022. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na obračun utroška za toplinsku energiju i naknade za razdoblje dospijeća od lipnja 2022. do rujna 2020. u ukupnom iznosu od 94,81 eura.

10. Nadalje, uvidom u preslike računa i izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je postojanje duga za utuženo razdoblje, ujedno je utvrđeno da je kao vlasnik i krajnji kupac evidentiran tuženik, da su iznosi i datumi dospijeća s utuženih računa identični onima na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio postojanje neplaćene tražbine tužitelja, iznos duga kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća pojedinog utuženog računa pa sve do isplate.

11. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Stavkom 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Također, sud je utvrdio da je na izvatku iz poslovnih knjiga otisnut pečat i vlastoručni potpis ovlaštene osobe, slijedom čega je prigovor tuženika sud ocijenio paušalnim i nedokazanim.

12. Čitanjem Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba KLASA: 371-04/16-02/327 od 13. prosinca 2016. sud je utvrdio da se tuženik obvezao da će za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno, korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu/zajmu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju prema društvu HEP-Toplinarstvo d.o.o. (ovdje tužitelju), ako tu tražbinu HEP-Toplinarstvo ne uspije naplatiti od korisnika. Iznose koje će tuženik podmiriti na temelju tog zaključka, potraživat će od korisnika regresnom tužbom.

13. Čitanjem dopisa HEP - Toplinarstvo od 1. rujna 2023. i e-mail korespondencije stranaka sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika da je izvršena promjena u matičnim podacima krajnjih kupaca na način da će tužitelj račune počevši od 10/2021 ispostavlja na Grad Zagreb kao vlasnika stana na adresi [adresa]. Iz dopisa ujedno proizlazi da za navedeni prostor postoji veliko dugovanje zbog neplaćanja računa od strane korisnika prostora gospodin ZS stoga se računi više ne mogu ispostavljati na ZS nego na vlasnika stana, Grad Zagreb. Također, sud je utvrdio da je tuženik 14. listopada 2021. zatražio od tužitelja dostavu knjigovodstvene kartice za šifru krajnjeg kupca 30180700273 za stan na adresi [adresa], korisnika ZS GS iz čega nedvojbeno proizlazi da se tuženik u pravnom prometu legitimira kao vlasnik stana, dok je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije usmjeren isključivo ka izbjegavanju građanskopravne obveze.

14. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije sud je utvrdio neosnovanim već iz prethodno iznesenih razloga, a navedeno utvrđenje suda dodatno potvrđuje izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] na adresi [adresa] iz kojeg proizlazi da je Grad Zagreb (ovdje tuženik) upisan kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-30) za stan na III katu površine 73,18 m2, [adresa].

15. Sud je također utvrdio da je površina stana upisana u izvatku iz zemljišnih knjiga istovjetna površini stana na utuženim računima i u Odluci suvlasnika zgrade/građevine iz čega proizlazi da se radi o identičnim nekretninama.

16. Čitanjem ugovora o potrošnji toplinske energije broj ugovora: 118358201401 i odluke suvlasnika zgrade/građevine utvrđeno je da je tužitelj s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije na adresi u [adresa], te da je pod rednim brojem 27. Odluke suvlasnika zgrade/građevine evidentiran ZS kao krajnji kupac.

17. Tuženik je osporio ispravnost predmetne odluke suvlasnika zgrade/građevine navodeći da tužitelj nije dokazao da su istu potpisane one osobe koje su suvlasnici zgrade/građevine i to s potrebnom veličinom suvlasničkih dijelova. Prema mišljenju suda, teret dokaza da su odluku potpisale neovlaštene osobe te da odluka stoga ne proizvodi pravni učinak, bio je na strani tuženika, sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

18. S obzirom da tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, a da je sud iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrdio da je tužitelj isporučio toplinsku energiju, sud je utvrđenja da je tuženik kao vlasnik utužene nekretnine dužan podmiriti dugovanje tužitelju, sukladno obvezi preuzetoj Zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba KLASA: 371-04/16-02/327 od 13. prosinca 2016.

19. Odredbom čl. 1. st. 3. Ugovora o potrošnji toplinske energije, broj: 118358201401 propisano je da ugovorne strane utvrđuju da su krajnji kupci donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, dok je st. 4. istog članka propisano da se ugovor sklopljen između kupca i krajnjih kupaca na temelju Odluke iz st. 3. smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.

20. Čitanjem Odluke suvlasnika zgrade/građevine sud je utvrdio da je ista potpisana većinom glasova suvlasnika. Naime, zbroj suvlasničkih dijelova uz koje stoji potpis krajnjih kupaca daje rezultat od 5.690,00 m2, dok iznos nepotpisanih suvlasničkih dijelova daje rezultat od 3.586,59 m2. Slijedom navedenog, kada bi se oduzela kvadratura od 73,18 m2 koliko iznosi veličina stana u vlasništvu tuženika, i dalje bi ugovor o potrošnji toplinske energije bio potpisan s više od 50% glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima.

21. Slijedom navedenog, sud je otklonio navedeni prigovor tuženika kao neosnovan.

22. S obzirom da je sud utvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine na utuženoj adresi, ukazuje se tuženiku na odredbu članka 31. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) koji propisuje da vlasništvo obvezuje te da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu.

23. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

24. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 3EG ( prema udjelu broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije.), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini prostora tuženika (73,18 m2), a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

25. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Općih uvjeta ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika (st. 1.), a prema st. 2. istoga članka ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa se na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

26. Odredbom čl. 9. ZOO Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

27. S obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio potraživanje tužitelja za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 94,81 eura.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

29. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan u cijelosti na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

31. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 kn kao i ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 75,00 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 ukupno iznosi 13,27 eura. Trošak javnog bilježnika odmjeren je sukladno članku 7. st. 1. i 2. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, dalje: Pravilnik). Nadalje, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7./9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/22 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, a što sveukupno iznosi 151,54 eura.

33. Nije osnovan zatraženi trošak tužitelja na ime sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude, s time da žalba ne odgađa ovrhu. Žalba se ulaže putem ovog suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. tuženiku