REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-346/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja EC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Centar za kulturu i informacije Maksimir OIB: 31407932125 Zagreb, Ulica Lavoslava Švarca 18, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Grubišića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Vice Vukšića, odvjetnika, dana 20. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Centar za kulturu i informacije Maksimir OIB: 31407932125 Zagreb, Ulica Lavoslava Švarca 18, da tužitelju EC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike plaće isplati iznos od 2.312,11 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 40,63 Eura počevši od 16.03.2019. do isplate,

- 40,63 Eura počevši od 16.04.2019. do isplate,

- 40,63 Eura počevši od 16.05.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.06.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.07.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.08.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.09.2019. do isplate,

- 41,50 Eura počevši od 16.10.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.11.2019. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.12.2019. do isplate,

- 41,47 Eura počevši od 16.01.2020. do isplate,

- 37,80 Eura počevši od 16.02.2020. do isplate,

- 37,80 Eura počevši od 16.03.2020. do isplate,

- 37,80 Eura počevši od 16.04.2020. do isplate,

- 37,80 Eura počevši od 16.05.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.06.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.07.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.08.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.09.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.10.2020. do isplate

- 37,98 Eura počevši od 16.11.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.12.2020. do isplate,

- 37,98 Eura počevši od 16.01.2021. do isplate,

- 38,47 Eura počevši od 16.02.2021. do isplate,

- 38,47 Eura počevši od 16.03.2021. do isplate,

- 38,47 Eura počevši od 16.04.2021. do isplate,

- 38,47 Eura počevši od 16.05.2021. do isplate,

- 38,47 Eura počevši od 16.06.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.07.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.08.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.09.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.10.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.11.2021. do isplate,

- 94,33 Eura počevši od 16.12.2021. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.01.2022. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.02.2022. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.03.2022. do isplate,

- 41,75 Eura počevši od 16.04.2022. do isplate,

- 38,65 Eura počevši od 16.05.2022. do isplate,

- 38,83 Eura počevši od 16.06.2022. do isplate,

- 38,83 Eura počevši od 16.07.2022. do isplate,

- 38,83 Eura počevši od 16.08.2022. do isplate,

- 38,83 Eura počevši od 16.09.2022. do isplate,

- 38,83 Eura počevši od 16.10.2022. do isplate,

- 40,82 Eura počevši od 16.11.2022. do isplate,

- 39,17 Eura počevši od 16.12.2022. do isplate,

- 38,17 Eura počevši od 16.01.2023. do isplate,

- 41,95 Eura počevši od 16.02.2023. do isplate,

- 41,95 Eura počevši od 16.03.2023. do isplate,

- 41,95 Eura počevši od 16.04.2023. do isplate,

- 41,02 Eura počevši od 16.05.2023. do isplate,

- 43,59 Eura počevši od 16.06.2023. do isplate,

- 42,14 Eura počevši od 16.07.2023. do isplate,

- 42,14 Eura počevši od 16.08.2023. do isplate,

- 42,14 Eura počevši od 16.09.2023. do isplate,

- 42,14 Eura počevši od 16.10.2023. do isplate,

- 39,68 Eura počevši od 16.11.2023. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 2.312,11 eur.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 15. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 19. svibnja 2014. na radnom mjestu viši stručni suradnik – voditelj programa. Člankom 10 ugovora o radu određeno je da će se tužitelju za navedeno radno mjesto obračunavati plaća sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,80. Tuženik je bez ikakve pisane odluke od kolovoza 2014. godine počeo tužitelju umanjivati plaću na način da mu je istu obračunavao primjenom koeficijenta 2,74 umjesto ugovorenog koeficijenta 2,80. Tužitelj tvrdi da ima pravo na plaću obračunatu primjenom koeficijenta 2,80 primjenom načela primjene povoljnijeg prava sukladno članku 9 stavak 3 Zakona o radu.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19. veljače 2025. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od veljače 2019. do listopada 2023. godine isplati iznos od 2.312,11 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je člankom 10 ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 19. svibnja 2014. određeno da će poslodavac zaposleniku isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika. U vrijeme potpisivanja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o radu od 17. siječnja 2011. izmijenjen Pravilnikom o dopuni Pravilnika o radu od 10. svibnja 2011., Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 02. prosinca 2011. te Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o radu od 11. veljače 2014. godine. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 11. veljače 2014. izmijenjen je članak 66 Pravilnika o radu tako da je u njemu za radno mjesto viši stručni suradnik – voditelj programa (VSS) propisan koeficijent 2,80 koji je naveden u ugovoru o radu od 19. svibnja 2014. godine. Tuženik je za vrijeme dok je na snazi bio Pravilnik o radu od 17. siječnja 2011. i njegove izmjene, isplaćivao tužitelju osnovnu plaću prema tom Pravilniku primjenom koeficijenta 2,80. Dana 17. srpnja 2014. donesen je novi Pravilnik o radu koji je stupio na snagu 25. srpnja 2014. i čijim stupanjem na snagu je prestao važiti Pravilnik o radu od 17. siječnja 2011. i njegove izmjene. Pravilnikom o radu od 17. srpnja 2014. smanjen je koeficijent složenosti poslova svih radnih mjesta koja su tada bila sistematizirana kod tuženika pa je tako za tužiteljevo radno mjesto umjesto koeficijenta 2,80 bio propisan koeficijent 2,74. Sukladno članku 10 ugovora o radu od 19. svibnja 2014. tuženik je od 01. kolovoza 2014. tužitelju nastavio isplaćivati plaću prema važećem Pravilniku o radu, odnosno prema koeficijentu 2,74. Tuženik je naveo da tužiteljeva osnovna plaća nije smanjena samo tužitelju već i svim drugim zaposlenicima tuženika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 19. svibnja 2014. (list 5-7 spisa), obračunske liste (list 8-76), podnesak tužitelja upućen tuženiku 05. veljače 2024. (list 77-78), odluku tuženika Urbroj: 27-OD- 2023 od 30. studenog 2023. (list 79), Pravilnik o radu tuženika od 17. siječnja 2011. (list 86-110), Pravilnik o dopuni Pravilnika o radu od 10. svibnja 2011. (list 111), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 02. prosinca 2011. (list 112), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 11. veljače 2014. (list 113- 114), zaključci sa sjednica Upravnog vijeća tuženika od 15. srpnja 2014. i 17. srpnja 2014. (list 115 i 116), Pravilnik o radu od 17. srpnja 2014. (list 117-145), izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 153-211).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7. Uvidom u ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 19. svibnja 2014. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši stručni suradnik

– voditelj programa (VSS). Člankom 10 ugovora o radu određeno je da će poslodavac zaposleniku za obavljene poslove isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika. Osnovna plaća utvrđuje se primjenom koeficijenta složenosti 2,8 i dodatkom na voditeljstvo od 5%.

8. U vrijeme sklapanja ugovora o radu od 19. svibnja 2014. na snazi je bio Pravilnik o radu od 17. siječnja 2011. kojim je u članku 66 za radno mjesto viši stručni suradnik (VSS) propisan koeficijent složenosti poslova 2,80. Člankom 2 Pravilnika o izmjenama Pravilnika o radu od 11. veljače 2014. za radno mjesto viši stručni suradnik

– voditelj programa (VSS) bio je propisan koeficijent 2,80.

9. Tuženik je 17. srpnja 2014. donio novi Pravilnik o radu kojim je u članku 54 propisano da za radno mjesto viši stručni suradnik – voditelj programa (VSS), koeficijent složenosti poslova iznosi 2,74.

10. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o radu od 17. srpnja 2014. tuženik je tužitelju smanjio plaću na način da mu je istu obračunavao primjenom koeficijenta 2,74 i to iz razloga što je taj koeficijent propisan novim Pravilnikom o radu.

11. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o radu od 17. srpnja 2014. tužitelj nije s tuženikom sklopio novi ugovor o radu već je nastavio obavljati poslove istog radnog mjesta temeljem ugovora o radu sklopljenog 19. svibnja 2014. godine.

12. Člankom 15 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisani su bitni sastojci ugovora o radu, a člankom 15 stavak 1 točka 8 Zakona o radu propisano je da ugovor o radu mora sadržavati podatke o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo.

13. S obzirom da je plaća bitan sastojak ugovora o radu, tuženik prema mišljenju ovog suda, nije mogao izmijeniti tužiteljevu plaću bez izmjene ugovora o radu. Naime, člankom 10 ugovora o radu od 19. svibnja 2014. određeno je da se tužitelju osnovna plaća utvrđuje primjenom koeficijenta složenosti 2,80 pa je tuženik, nakon donošenja novog Pravilnika o radu od 17. srpnja 2014. bio dužan tužitelju ponuditi aneks ugovora o radu radi usklađenja plaće s novim Pravilnikom o radu. S obzirom da tuženik to nije učinio, smanjenje plaće koje je tuženik izvršio na način da je tužitelju počeo isplaćivati plaću primjenom koeficijenta 2,74, predstavlja jednostrani akt poslodavca. Ugovor o radu je dvostrani pravni posao pa tuženik nije mogao jednostranim aktom izmijeniti ugovornu odredbu kojom je određeno da tužitelju pripada plaća obračunata primjenom koeficijenta 2,80. Pri tom je neodlučno što je u članku 10 ugovora o radu navedeno da će tuženik tužitelju isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika jer su ugovorne strane u članku 10 ugovora o radu točno ugovorile koeficijent složenosti poslova od 2,80.

14. Polazeći od utvrđenja da je tuženik tužitelju jednostrano umanjio plaću bez suglasnosti tužitelja i bez izmjena ugovora o radu kojim je ugovoren koeficijent složenosti poslova od 2,80, sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću obračunatu temeljem koeficijenta 2,80. S obzirom da tuženik to nije učinio, sud je zaključio da je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,80 i plaće koja mu je u utuženom razdoblju isplaćena.

15. Tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupni iznos od 2.312,11 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

16. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

17. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 2.312,11 eur.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

19. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka ĐC jer je među strankama sporno pravno pitanje, a činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 23.04.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 23.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 19.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 22.04.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

22 Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 250,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.250,00 eur.

23. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika