REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-311/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, vl. obrta za proizvodnju tekstilnih predmeta [obrt], Kringa, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv I. tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB 10840749604 i II. tuženika TGT FOŠNJAR d.o.o., Varaždin, Ulica Dimitrije Demetra 16, OIB 00894474474, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku 1. GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, 10000Zagreb, OIB: 10840749604 da tužitelju GL, vl. [obrt] [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.900 €/82.126,05 kn sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1.rujna 2022. do 31.prosinca 2022., po stopi od 5,31% godišnje, po stopi od 5,50% godišnje od 1.siječnja 2023. do 30.lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1.srpnja 2023. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05 i 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže tuženiku 2. TGT FOŠNJAR d.o.o., Ulica Dimitrije Demetra 16, Varaždin, OIB:00894474474 da tužitelju GL, vl. [obrt] [obrt], Kringa, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000 €/75.345,00 kn, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1.rujna 2022. do 31.prosinca 2022., po stopi od 5,31% godišnje, po stopi od 5,50% godišnje od 1.siječnja 2023. do 30.lipnja 2023. i po stopi od 7% godišnje od 1.srpnja 2023. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05 i 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju da drugotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 2.250,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 875,00 eura i troškova sudske pristojbe po pozivu suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. listopada 2023. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 20.900,00 eura u kojoj navodi da je od MARINA YACHT SALES srl, R. Italija, Salerno, Viale Andrea de Luca 8/A, kupio brodicu SESSA KEY LARGO 24. Tvrdi da je 21. travnja 2022. tijekom prijevoza brodice od strane vozara i to drugotuženika TGT FOŠNJAR d.o.o. došlo do oštećenja brodice krivnjom vozara. Tužitelj navodi da je brodicu fotografirao i snimao prije utovara i prilikom utovara te da je razvidno da je prije utovara brodica bila bez oštećenja. Drugotuženik je o nezgodi obavijestio prvotuženika, a što da je razvidno iz prijave štete na robi u prijevozu. U tužbi se dalje navodi da prvotuženik nije izišao na lice mjesta radi utvrđivanja štete već da je zatražio da mu se dostave fotografije oštećenja, što da je tužitelj i učinio.

2. U odnosu na popravak brodice tužitelj navodi da je brodicu vratio na popravak prodavatelju koji da je popravio brodicu i izdao račun broj 2/163 od 12. listopada 2022. U računu su označeni radovi na otklonu štete i njezina visina od 20.900 kn, a račun je tužitelj platio dana 1.rujna 2022. Tužitelju je prvotuženik potvrdio da je na brodici nastala šteta u iznosu od 1.221,05 eura, ali je naveo da je policom osiguranja ugovoreno pokriće uz odbitnu franšizu od 10% vrijednosti pošiljke. S obzirom na to da vrijednost brodice iznosi 100.000,00 eura da 10% od vrijednosti iznosi 10.000,00 eura (franšiza) pa stoga da ne postoji razlika za isplatu štete.

3. Tužitelj zbog navedenog predlaže da se naloži provotuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2022. do isplate, te da se drugotuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2022. do isplate.

4. Drugotuženik je podnio odgovor na tužbu 29. prosinca 2023. Osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Potvrdio je navod tužitelja da je drugotuženik izvršio prijevoz tereta na iz Salerna, Republika Italija, u [adresa], Republika Hrvatska, a sve temeljem naloga za prijevoz izdanog 15. travnja 2022. te da je prijevoz izvršen 22. travnja 2022., kako proizlazi iz međunarodnog teretnog lista broj 0023839. Nadalje, drugotuženik je potvrdio da je samoinicijativno obavijestio osiguratelja odnosno prvotuženika o nastanku štetnog događaja, koji je isključivo dalje komunicirao sa tužiteljem, a što da je razvidno iz priložene dokumentacije i to korespondencije tužitelja i prvotuženika. Tako da drugotuženik do podnošenja ove tužbe nije upoznat na koji način su tužitelj i prvotuženik riješili predmetnu pravnu situaciju. Ističe da drugotuženik do dana zaprimanja predmetne tužbe nije primio nikakav zahtjev od strane tužitelja za bilo kakvom isplatom.

5. U odnosu na osporavanje visine štete drugotuženik navodi da ista nije utvrđena sukladno pozitivnim zakonskim propisima, da ne odgovara materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, odnosno dostavljenim fotografijama. Drugotuženik je u spis dostavio ispis elektroničke pošte u kojem je sadržan nalog za utovar te ispis elektroničke pošte od 15. travnja 2022. iz kojeg da je vidljivo kako sve poruke elektroničke pošte drugotuženika sadrže obavijest klijentima drugotuženika o uvjetima poslovanja. Zbog navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika.

6. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2024. naveo da ne osporava da je na dan štetnog događaja drugotuženik imao sklopljenu policu odgovornosti vozara. Učinio je nespornim da je prilikom prijevoza brodice tužitelja došlo do oštećenja tereta. Prvotuženik je visinu nastale štete utvrdio u iznosu od 1.221,05 eura. Međutim, u polici je ugovoreno pokriće uz odbitnu franšizu od 10% vrijednosti pošiljke i to minimalno 1.000,00 kuna, a maksimalno 10% osigurane svote po štetnom događaju. Stoga kako vrijednost brodice iznosi 100.000,00 eura, a franšiza iznosi 10.000,00 eura, da ne postoji razlika za isplatu štete. Prvotuženik stoga predlaže da se u cijelosti odbije tužbenih zahtjev.

7. Na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2024. tužitelj je ustvrdio da prigovor zastare nije osnovan jer da je u konkretnom slučaju drugotuženik postupao s grubom nepažnjom slijedom čega da se ima primijeniti rok zastare od tri godine. Međutim, drugotuženik je uzvratio da sukladno Konvenciji o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom ("Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori", broj 11/58.; u daljnjem tekstu – CMR Konvencija), koja se u Republici Hrvatskoj primjenjuje na temelju točke 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/91.), nije dovoljno da se postupalo sa grubom nepažnjom pa da bi se imalo primijeniti rok zastare od tri godine s obzirom na to da se rok zastare od tri godine odnosi samo na slučajeve namjernog postupanja.

8. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to ispis naloga za plaćanje (list 4 spisa), izvatke iz obrtnog i sudskog registra (list 5-19 spisa), prijava štete na robi u prijevozu (list 20-21 spisa), račun sa prijevodom (list 23-27 spisa), polica osiguranja (list 28-29 spisa), Opće uvjete za osiguranje robe u prijevozu (list 30-36 spisa), ispis elektroničke pošte (list 37-45 spisa), fotografije (list 46-63 spisa), ispis elektroničke pošte (list 64-74 spisa), ispis elektroničke pošte (list 85-87 spisa), međunarodni tovarni list (list 88 spisa), saslušan je svjedok UL (list 109-10 spisa), tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika (list 111-112 spisa), pročitana pisana izjava svjedoka JL (list 117,123 spisa), te saslušan svjedok JL (list 136. i 137. spisa).

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala u međunarodnom prijevozu robe u cestovnom prometu i to prijevozu brodice koju je tužitelj kupio u Republici Italiji, a koju je drugotuženik prevozio u Republiku Hrvatsku.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u Republici Italiji kupio brodicu te da je za potrebe njena prijevoza u Republiku Hrvatsku sa drugotuženikom sklopio ugovor o prijevozu robe, brodice. Nije sporno da je drugotuženik izvršio prijevoz brodice iz Republike Italije u Republiku Hrvatsku vozilom za koje je drugotuženik s prvotuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju za odgovornost vozara. Nesporno je i da je prilikom vršenja prijevoza došlo do oštećenja na brodici.

12. Međutim, u ovoj je pravnoj stvari sporna osnova, visina zahtjeva kao i prigovor zastare.

13. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju prijevoz robe, brodice, cestom vršen iz Republike Italije u Republiku Hrvatsku, u ovoj se pravoj stvari imaju primijeniti odredbe CMR Konvencije. Odredbom članka 32. CMR Konvencije propisano je da rok zastare za podizanje tužbe proizašle iz prijevoza na temelju te Konvencije iznosi godinu dana, osim u slučaju namjere ili takve krivnje koja se prema pravu nadležnog suda ili sudišta smatra izjednačenom s namjerom, u kojem slučaju rok zastare iznosi tri godine. Rok zastare počinje teći u slučaju djelomičnog gubitka štete ili zakašnjenja u isporuci - od dana isporuke; u slučaju potpunog gubitka - tridesetog dana po isteku ugovorenog roka ili, gdje ugovoreni rok ne postoji, šezdesetog dana od dana kada je prijevoznik preuzeo robu, u svim drugim slučajevima - po isteku roka od tri mjeseca od datuma zaključenja ugovora o isporuci. Dan od koga rok za pokretanje postupka počinje teći neće se uračunavati u rok.

14. Iz međunarodnog tovarnog lista (list 88. spisa) proizlazi da je brodica 20. travnja 2022. preuzeta od pošiljatelja MARINA YACHT SALES s.r.l. Salerno, Republika Italija, sa naznačenim mjestom isporuke u Tinjanu, Republika Hrvatska. Preuzimanje pošiljke potvrđeno je 22. travnja 2022. u [adresa]. Na međunarodnom tovarnom listu kao prijevoznik se navodi drugotuženik. Dakle, isporuka prevezene brodice izvršena je 22. travnja 2022., a tužba je podnesena 20. listopada 2023. Unatoč tomu jer je tužba podnesena po proteku godine dana od dana kada je drugotuženik ispunio obvezu prijevoza robe, tužitelj tvrdi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka jer da je u konkretnom slučaju prijevoznik, drugotuženik, postupao s grubom nepažnjom, pa da se stoga ima primijeniti rok zastare od tri godine. Iz citiranih odredbi CMR Konvencije proizlazi da se rok zastare od tri godine primjenjuje samo u slučaju namjere ili takve krivnje koja se prema pravu nadležnog suda ili sudišta smatra izjednačenom s namjerom. U vezi namjere da se uzrokuje šteta valja naglasiti da namjera postoji kada štetnik određenu radnju poduzima namjerno svjestan da će tom radnjom prouzročiti štetu, ili da može prouzročiti štetu, te je to htio ili na to pristao da šteta nastupi.

15. Kako bi se utvrdilo je li na strani drugotuženika postojala namjera da se pri ispunjenu obveze prijevoza robe, brodice, na istoj prouzroči šteta, ogrebotine, provedeni su po strankama predloženi personalni dokazi.

16. Svjedok UL, iskazao je da je po disponentu drugotuženika bio upućen da u Salernu preuzme brodicu i preveze ju do Istre. Nalog je dobio za vrijeme dok je bio u Republici Italiji, kada je već izvršio prijevoz podnica za krevete i kamion je bio prazan. Bilo mu je rečeno da će se prevoziti brodica. Samo je on bio u kamionu i samo je on vršio prijevoz. Tužitelj nije bio prisutan prilikom utovara niti je vršio fotografiranje prilikom utovara, ali je bio prisutan prilikom istovara. Utovar je izvršen kod prodavatelja u Salernu na način da je sa kranom brodica podignuta na kamion. Ustvrdio je da su ga kod prodavatelja uputili kako da pričvrsti brodicu te da je i on davao upute za utovar. Po izvršenom uvidu u fotografije priložene spisu izjavio je da se na fotografijama na listu 48. i 50. vide gurtne, kojim nazivom označava plave trake koje se vide na fotografijama i koje služe za zatezanje tereta. Dvije su bile zategnute odostraga, a dvije sprijeda, sve kako mu je bilo rečeno na koji dio smije prikvačiti gurtne. Daske koje se vide na fotografijama nije postavljao UL. Osim postavljanja dasaka i gurtni nisu se poduzimale koje druge radnje radi učvršćivanja i stabilizacije brodice. Nije se mogao prisjetiti je li se koji od radnika u Salernu zvao JL. Naveo je da je tužitelj zahtijevao da se brodica fotografira prije utovara i nakon utovara, a što da je učinio. Fotografirao je mobitelom. Potvrdio je da je prije utovara brodica bila bez oštećenja i da je bila nova. Nakon fotografiranja, utovara, zatezanja gurtni i postavljanja daski prikolica kamiona se zatvorila. Tijekom prijevoza do Istre sa kamionom nije došlo do kakve prometne nesreće, udara u neko drugo vozilo ili slično. Vršio je radnje kočenja, jačeg kočenja radi izbjegavanja vozila te obavljao uobičajene manevre u vožnji ali nikakve prometne nezgode ili udaraca u neki treći objekt nije bilo. Tijekom vožnje nije osjetio da je došlo do kakvoga pomicanja tereta, a s obzirom na težinu brodice to se ni ne bi osjetilo. U tijeku vožnje bio je stao da provjeri stanje tereta i tada nije uočio da je došlo do pomicanja brodice. Uočilo se da je brodica oštećena kada se počeo vršiti istovar. Potvrdio je da je na fotografiji na listu 48. prikazano stanje kakvo je bilo prilikom početka istovara te napomenuo da se vidi da su gurtne zategnute, da je dio na desnoj strani višak u dužini gurtne ali da je vidljivo da je ona zategnuta. Pretpostavio je da je tijekom vožnje došlo do pomicanja tereta posljedica kojega su bile ogrebotine na brodici, a o čemu da je obavijestio disponenta drugotuženika. Brodica tužitelja prva je brodica koju je prevozio. Ustvrdio je da niti on niti netko drugi na strani drugotuženika nije htio da dođe do oštećenja te je napomenuo da je zbog same sigurnosti na cesti važno da se teret sigurno preveze. Dalje kazivajući na upit punomoćnika tužitelja svjedok je ustvrdio da je raspolagao standardnom opremom za pričvršćivanje tereta, gurtnama te da sve što se prevozi se osigurava gurtnama ili lancima za specijalni teret. Tako da drutoguženik u svakom kamionu ima 12 do 16 traka, gurtni, a svaka je nosivosti do otprilike 2,5 tona. Nije raspolagao podmetačima, a daske koje su vidljive na fotografijama nisu bile njegove već su mu ih dali i postavili prilikom utovara u Salernu. Odgovorio je da nije dobio uputu da i bitve koristi radi pričvršćivanja brodice prilikom transporta. Na poseban upit ustvrdio je da je kod drugotuženika zaposlen tri ili četiri godine, da je osposobljen za prijevoz tereta na kamionu sa ceradom te da poznaje pravila o zaštiti na radu. Nadalje, ponovio je da je pomagao pri utovaru, da je dao upute za utovar uz tvrdnju da je težište brodice sredina i da se privezivala po uputi pošiljatelja, a po uputi tužitelja kao primatelja da je jedna gurtna postavljena i preko brodice. Na upit tužitelja izjavio je da je u tijeku vožnje obavijestio tužitelja da je brodica nagnuta ali da tada nije uočio nikakva oštećenja. U odnosu na fotografije koje je sačinio nakon utovara svjedok je iskazao da je tužitelj vidio fotografije na kojima su zategnute gurtne te da nije imao primjedbi. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UL kao životan i logičan. Svjedok je iskazao da je brodica na kamion podignuta kranom, što sud cijeni kao životan i logičan iskaz uzimajući u obzir težinu brodice koju osoba prosječne tjelesne težine i visine ne bi mogla sama postaviti na kamion. Logično je stoga da su mu prilikom postavljanja brodice na vozilo pomogli zaposlenici prodavatelja, isporučitelja. Iako je svjedok u vezi uočavanja nagnuća brodice najprije ustvrdio da prilikom provjere stanja tereta u tijeku vršenja prijevoza nije uočio da se ista pomakla, na kasniji upit je sukladno kazivanju tužitelja iskazao da je utvrdio da se brodica nagnula i da je o tomu obavijestio tužitelja. Svjedok je postupao po zamolbi tužitelja da fotografira brodicu prije i nakon utovara, a što po shvaćanju ovoga suda ne podrazumijeva uobičajene radnje vozača ali iz istog postupanja vozača zaključuje se o dobronamjernosti da se udovolji zahtjevu naručitelja. U odnosu na radnje i događaje u tijeku vršenja prijevoza sud je prihvatio iskaz vozača da vozilo nije sudjelovalo u kakvoj prometnoj nesreći, naletjelo na drugo vozilo ili imalo udar u kakav drugi objekt s obzirom na to da bi pri dolasku vozila u Republiku Hrvatsku i po samom tužitelju lako bilo uočljivo da je na vozilu kojim je vršen prijevoz bilo kakvih oštećenja nastalih uslijed prometne nesreće.

17. Tužitelj je u vezi sklapanja ugovora o prijevozu sa drugotuženikom izjavio da je drugotuženika angažirao po preporuci i da je to bio prvi ugovor koji su sklopili. Potvrdio je da je u spisu priložena komunikacija elektroničkom poštom koju je razmijenio sa drugotuženikom te je ustvrdio da prilikom ugovaranja nije dao posebne upute drugotuženiku. Iskazao je da je prenio da treba prijevoz brodice te da je dao njene gabarite, težinu. Prodavatelja je obavijestio o tomu tko će vršiti prijevoz, odnosno koji kamion dolazi po brodicu, a od strane prodavatelja nije mu bilo rečeno da kamion ne bi bio prikladan za prijevoz. Svjedoku UL dao je upute jer je od drugotuženikova disponenta dobio kontakt telefonski broj da ukoliko nešto treba da se sa njime čuje. UL je potom zamolio da fotografira brodicu prije utovara jer je prvi puta kupovao brodicu od proizvođača navedenog u tužbi te kako se za tužitelja nije radilo o malom iznosu htio je biti siguran da nema oštećenja. UL poslao mu je fotografije brodice u stanju u kakvom je bila prije ukrcaja i fotografiju brodice na prikolici nakon što je bila ukrcana. Tužitelj je vidio da su pričvršćene dvije gurtne iza ali nije se vidjelo kako je osigurana bočno. No to ga nije zanimalo. U tijeku vožnje UL obavijestio ga je da se brodica nagnula i prislonila na dio prikolice na kojoj je cerada pa mu je rekao da koristi još koju gurtnu jer je on imao još gurtni. U vezi oštećenja brodice potvrdio je da je na istoj došlo do oštećenja u vidu raznih ogrebotina. Brodica je stoga fotografirana sa svih strana u prisutnost UL. Uočio je prilikom pregleda da brodica nije bila bočno privezana, da je preko nje bila stavljena gurtna, dok da su daske uokolo brodice bile su razbacane kao da netko igra frizbi. U vezi postupanja nakon što je došlo do oštećenja brodice tužitelj je obrazložio da je od disponenta drugotuženika tražio da mu pošalje policu da bi znao kome se obratiti i da mu kažu da li će se drugotuženik obratiti osiguranju ili će to učiniti tužitelj. U konačnici tužitelj nije prvotno podnio zahtjev za naknadu štete prema drugotuženiku već se nakon što je zaprimio policu osiguranja obratio osiguratelju.

18. U tijeku postupka saslušan je i zastupnik po zakonu drugotuženika. Međutim, isti nije imao neposrednih saznanja o sklapanju ugovora o prijevozu, a niti o vršenju utovara brodice i njenu prijevozu. Ustvrdio je da drugotuženik raspolaže kamionima otvoreno sa ceradom, da kamion kojim je vršen predmetni prijevoz ima svu standardnu opremu, da se vozači zaposleni kod drugotuženika osposobljavaju za prijevoz tereta svakih 5 godina te da je vozač UL bio upoznat sa pravilima iz Pravilnika o zaštiti na radu prilikom utovara i istovara tereta.

19. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i zastupnika po zakonu drugotuženika. Isti međutim, nisu imali neposrednih saznanja o načinu utovara i pričvršćivanju brodice, a niti je to imao posljednje saslušani svjedok JL. Svjedok JL iskazao je da u konkretnom slučaju prodavatelj nije ugovarao prijevoz pa da stoga drži da je odgovornost prodavatelja do predaje robe prijevozniku. U slučaju da je prodavatelj organizirao prijevoz da bi tada prodavatelj brinuo ne samo o načinu kako je brodica smještena na prijevozno sredstvo već da bi brinuo i o tome kakvoće biti vozilo kojim će se brodica prevoziti do kupca. Na upit je li uobičajeno da ukoliko radnici društva MARINA YACHT SALES u slučaju kada to društvo ne organizira prijevoz uoče da bord ili brodica nije adekvatno privezana u vozilu za prijevoz, vozaču ipak daju napomenu da teret nije pravilno siguran, odgovorio je da bi se eventualno radilo o komentaru da teret nije pravilno osiguran i to zbog respekta spram kupca. Međutim, ako bi vozač rekao da je sve u redu da se tada njegovi zaposlenici dalje ne bi miješali. Izjavio je da je moguće da se teret prilikom preuzimanja pravilno osigura ali da uslijed dužeg putovanja dođe do kakva oštećenja. U konkretnom slučaju nitko od radnika nije mu rekao da je uočio da je bilo nedostataka u vezi osiguranja, pričvršćivanja brodice. Iskazao je da nije uobičajeno da se prije predaje na prijevoz ovakve brodice zaštićuju od strane prodavatelja kakvom folijom ili sl. Nadalje, iskazao je da je kupac pregledao brodicu prije nego je bila ukrcana radi prijevoza, a potom da je kupac obavijestio da su prilikom prijevoza nastala oštećenja. Njegov je zaključak da kamion drugotuženika nije bio adekvatan za prijevoz brodice ali da se ipak njime mogao vršiti prijevoz brodice. U pisanom iskazu naveo je da vozač nije dobro vezao jahtu sa bočnih strana, a to da je zaključio jer kamion kojim se vršio prijevoz nije imao odgovarajuće držače, a prikolica da je bila ravnoga dna pa da iz tog razloga vozilo nije bilo adekvatno za prijevoz brodice. Po oštećenjima koje je uočio na brodici zaključio je da brodica nije bila dobro pričvršćena kada se pomicala lijevo desno. Iskaz svjedoka JL nije prihvaćen u dijelu u kojem je isti iskazao da je kupac izvršio pregled brodice prije no što je ukrcana na vozilo. Nesporno je da tužitelj nije bio u Salernu kada je izvršen ukrcaj brodice. Tužitelj je o stanju brodice prije ukrcaja i u tijeku vožnje bio obavješten od strane vozača UL koji je sačinio fotografije. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka JL u dijelu u kojem je naveo da prodavatelj čiji je zastupnik po zakonu u konkretnom slučaju nije imamo obveza nakon predaje robe prijevozniku jer da bi se u slučaju da je prodavatelj organizirao prijevoz prodavatelj brinuo o tomu na koji je način brodica postavljena na vozilo. Naime, već je obrazloženo da je životno i logično da vozač UL nije mogao samostalno izvršiti ukrcaj brodice na vozilo pa da je stoga prihvaćen njegov iskaz da je brodica na vozilo postavljena kranom. Zaposlenici prodavatelja su dakle također sudjelovali u postavljanju brodice na vozilo neovisno o tomu što prodavatelj nije sklopio ugovor o prijevozu.

20. Provedbom personalnih dokaza proizlazi da je drugotuženik ispunio obvezu prijevoza robe, brodice, iz Salerna, Republika Italija, u Republiku Hrvatsku. Prijevoz je vršen vozilom drugotuženika, kamion otvoreno s ceradom, za koji je po prodavatelju, isporučitelju brodice bilo ocijenjeno da unatoč što takvo vozilo nije adekvatno za prijevoz brodice, da je istim moguće izvršiti prijevoz brodice. Vozač UL postupao je po zahtjevu tužitelja i istomu je dostavio fotografije brodice na kojima je prikazano njeno stanje prije i nakon ukrcaja. Tužitelj je bio upoznat s radnjama koje je drugotuženik poduzeo radi pričvršćivanja brodice, a iz dostavljenih fotografija bilo je razvidno kojim se, vozilom kakvih karakteristika, vrši prijevoz brodice. Zastupniku po zakonu prodavatelja nitko od zaposlenika nije prenio da je uočio kakve nedostatke u vezi osiguranja, pričvršćivanja brodice. Brodica je prije početka prijevoza bila pričvršćena gurtnama koje su vozaču i inače na raspolaganju u kamionu i koristi ih za osiguranje tereta. Iz iskaza svjedoka UL i spisu priloženih fotografija proizlazi da je u tijeku vršenja prijevoza, poduzimanja uobičajenih radnji vozača, došlo do pomicanja tereta i posljedično do oštećenja, nastupa ogrebotina. Unatoč tomu proizlazi da tužitelj nije dokazao da je drugotuženik postupao s namjerom da se ošteti brodica tužitelja. Tako valja ponoviti da je utvrđeno da je brodica bila osigurana gurtnama, daskama, da zaposlenici isporučitelja nisu uočili kakve nedostatke u vezi osiguranja brodice za prijevoz, a o kojima bi obavijestili zastupnika po zakonu prodavatelja, isporučitelja, te da je vozač ispunjavajući zahtjev tužitelja istomu dostavio fotografije brodice iz kojih je bilo razvidno stanje iste prije i nakon ukrcaja, pa tako i način na koji je ista osigurana za prijevoz. Vozaču nitko nije dao primjedbu na način osiguranja, pričvršćivanja brodice, a niti iz provedenih dokaza proizlazi da bi isti u tijeku vršenja prijevoza poduzimao kakve radnje s namjerom oštećenja brodice.

21. Iz svega navedenog slijedi da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je do štete na brodici tužitelja došlo uslijed namjere ili takve krivnje prijevoznika koja se prema pravu nadležnog suda ili sudišta smatra izjednačenom s namjerom. Proizlazi stoga da je prigovor zastare istaknut po drugotuženiku osnovan slijedom čega je u točki I. izreke u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

22. S obzirom na to da je prigovor zastare ocijenjen osnovanim nije proveden dokaz vještačenjem po vještaku gospodarske struke na okolnost visine štete jer bi provedba istog bila bespotrebna te suprotna načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP). Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tuženicima naknaditi troškove postupka.

24. U točki II. izreke odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka jer prvotuženik nije određeno naveo troškove čiju naknadu zahtijeva (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

25. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.250,00 eura. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), priznat je iznos od 312,50 eura za trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2024. na kojem se nisu provodili dokazi, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarifa), iznos od po 625,00 eura za trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanim 26. rujna 2024. i 2. travnja 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Odvjetničke Tarife, te iznos od 62,50 eura za sastav podneska od 14. studenog 2024. kojim je paušalno prigovorio pisanom iskazu svjedoka JL samo navodeći da svjedok ima imovinski interes iskazu ne iznoseći daljnje obrazloženje za svoju tvrdnju, a niti obrazloženje u koji dio iskaza drži neistinitim.

26. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu više zatraženih troškova zastupanja na pripremnom ročištu, za sastav podneska od 14. studenog 2024. i na ime troškova sudskih pristojbi. Nije priznat trošak sudskih pristojbi jer u odnosu na isti drutotuženik nije određeno naveo iznos troška sudske pristojbe čiju naknadu zahtijeva (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

U Pazinu 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- I. Tuženiku,

- II. Tuženiku po punomoćniku.