Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-158/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog VT i dr., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. i 2. optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-913/2015 od 30. listopada 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025., u prisutnosti branitelja 1. optuženika, GT odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog VT i 2. optužene UT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-913/2015 od 30. listopada 2023., 1. optuženi VT i 2. optužena UT proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv imovine, i to 1. optuženi VT jedno kazneno djelo teške krađe, opisano i kažnjivo u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo teške krađe u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. i članka 34. stavak 1. KZ/11, a 2. optužena UT jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, te je 1. optuženom VT za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 9 ( devet) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 34. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 ( šest) mjeseci. Uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 1. optuženi VT je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne (1) godine i 1 (jednog) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. stavak 1. KZ/11 1. optuženom VT u kaznu zatvora je uračunato vrijeme uhićenja i to 21. ožujka 2013. u 21.30 sati, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po Rješenju suca istrage, poslovni broj: Kir- 733/13 od 15. studenog 2013., a isti je ukinut 12. prosinca 2013.

1.2. Istom presudom, temeljem članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, 2. optužena UT osuđena je na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

1.3. Na temelju odredbe članka 54. stavak 1. KZ/11 2. optuženoj UT u kaznu zatvora je uračunato vrijeme uhićenja i to 21. ožujka 2013 u 21.00 sat, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po Rješenju suca istrage, poslovni broj: Kir- 733/13 od 15. studenog 2013. koji je ukinut 25. studenog 2013.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda , 143/12 , 145/13, 152/14 i 70/17-dalje u tekstu: ZKP), oštećenom KT, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 225,64 eura (dvijestotinedvadesetpet eura i šezdesetčetiri centa), te je optuženicima naloženo naknaditi oštećeniku iznos 112,82 eura (stodvanaest eura i osamdesetdva centa) svatko, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.5. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, 1. optuženi VT je u obavezi nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini 200,00 (dvijestotine) eura, a 2. optužena UT u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini 100,00 (sto) eura.

2. Protiv navedene presude dvije žalbe je podnio 1. optuženi VT po branitelju GT, odvjetniku iz [adresa], zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine. Ujedno je branitelj 1. okrivljenika zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

2.1. Žalbu protiv presude podnijela je i 2. optužena UT po braniteljici Maji Lakić, odvjetnici iz Rijeke, zbog bitne povrede procesnih odredbi, te je predložila da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na zahtjev 1. optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješten je 1. optuženik i njegov branitelj, te Županijski državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovali su: branitelj 1. optuženika osobno, dok uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženik na sjednicu vijeća nisu pristupili, pa je vijeće održalo sjednicu u njihovoj odsutnosti. Branitelj 1. optuženika je na sjednici vijeća ponovio sve u žalbi iznesene razloge.

6. Žalbe 1. optuženog VT i 2. optužene UT nisu osnovane.

U odnosu na žalbu 1. optuženog VT

7. U žalbi, podnesenoj od strane 1. optuženika osobno kao i onom izjavljenom putem branitelja, ističe se žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako u odnosu na točku 1. tako i u odnosu na točku 2. izreke presude. Međutim, suprotno žalbenim navodima o pogrešno ocjenjenim svjedočkim iskazima HT, DT i KT (svjedoci koji su iskazivali u odnosu na točku 1. izreke presude), ispravno su od strane prvostupanjskog suda cijenjeni navedeni svjedočki iskazi kao istiniti. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 17., 17.1. i 17.2. detaljno opisao zašto prihvaća kao istinite navedene svjedočke iskaze. Pri tome je potrebnim naglasiti da saslušani svjedoci DT i KT nisu vidjeli 1. optuženika i 2. optuženicu, dok je upravo svjedok CT detaljno opisao navedeni događaj, a potom prilikom radnje prepoznavanja i prepoznao 2. optuženicu kao osobu koju je susreo netom nakon što je sama radnja kaznenog djela krađe opisana pod točkom 1. izreke i počinjena. Dakle, kada prvostupanjski sud takav svjedočki iskaz CT dovodi u svezu sa obranom 2. optuženice koja je priznala radnju počinjenja tog kaznenog djela navodeći da je isto počinila sa 1. optuženikom, tada je irelevantno, kako to u svojoj žalbi navodi 1. optuženik, što prilikom radnje prepoznavanja CT nije prepoznao i 1. optuženika već samo 2. optuženicu. Naime, iz iskaza CT proizlazi da se sa dvije osobe (jednom muškom i jednom ženskom) mimoišao na stepeništu, da bi ih kasnije uočio na Trsatskim stubama kako „prekopavaju torbu“ (za koju je utvrđeno da potječe od predmetnog kaznenog djela). Imajući u vidu navedeno uz iskazanu činjenicu CT da nije dobro vidio mušku osobu, jer je obratio posebnu pažnju na žensku osobu pored koje je prošao na stubištu, nakon čega je opisujući mušku osobu, naveo i da je isti na glavi imao kapuljaču, uz činjenicu da 2. optuženica upravo 1. optuženika prokazuje kao osobu sa kojim je počinila navedeno kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude – nije sporno ne samo da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio navedene svjedočke iskaze kao istinite već je nesporna i činjenica da je u odnosu na točku 1. izreke presude - činjenično stanje potpuno i cjelovito utvrdio. U odnosu pak na radnju kaznenog djela činjenično opisanim pod točkom 2. izreke presude, koje također osporava 1. optuženik, činjenična utvrđenja također su pravilno i potpuno utvrđena. Naime, u odnosu na ovu radnju kaznenoga djela svjedokinja TT prepoznala je upravo osobu 1. optuženika kao osobu sa kojom se mimoišla na stepeništu neposredno prije provale u stan vlasništvo ST, a isto je potvrđeno i zapisnikom o prepoznavanju kojom je prilikom ista sa sigurnošću upravo 1. optuženika prepoznala kao osobu sa kojom se mimoišla na stepeništu.

8. U odnosu na žalbeni navod previsoko određene kazne spram 1. optuženika, potrebno je naglasiti, kao što je to već učinio i prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkom 21., da je bilo potrebno cijeniti višestruku osuđivanost 1. optuženika za istovrsna kaznena djela. Dakle, uvažavajući navedeno kao i izostanak olakotnih okolnosti na njegovoj strani i prema mišljenju ovoga suda, ispravno je određena vrsta i visina kazne 1. optuženiku. Naime, i prema mišljenju ovoga suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio visinu kazne za svako pojedino kazneno djelo (točka 1. i točka 2. izreke), osudivši ujedno 1. optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jeden) godine i 1 (jednog) mjeseca. Mjesta blažem kažnjavanju nema, jer dosadašnje vrste i mjere kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena, stoga je i po ovom sudu kao drugostupanjskom, izrečena kazna kao jedinstvena ona koja je u potpunosti primjerena vrsti i težini djela te osobi počinitelja.

U odnosu na žalbu 2. optužene UT

9. U odnosu na žalbene navode 2. optuženice kojima ista smatra da joj je izrečena kazna previsoko odmjerena pri čemu se napominje da je državni odvjetnik predlagao manju kaznu od one koja je izrečena 2. optuženici, treba istaknuti slijedeće. Iako je točno da je 2. optuženica priznala radnju počinjenja kaznenoga djela, sve i da je državni odvjetnik predlagao određenu vrstu i visinu kazne, prvostupanjski sud nije vezan vrstom i mjerom predložene kazne. Naime, prvostupanjski sud prilikom presuđenja, a u smislu odredbe članka 47. KZ/11 procjenjuje sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno sve olakotne i otegotne okolnosti na strani konkretnog optuženika. Dakle, nije sporno da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, odnosno da sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje i pobude zbog kojih je neko kazneno djelo počinjeno, te jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno i u kojima je počinitelj živio prije inkriminiranog djela, te njegove imovinske prilike i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. U konkretnom slučaju sud je na strani 2. optuženice cijenio također njezinu višestruku osuđivanost, pa je i ta okolnost posebno cijenjena te je usprkos samog priznanja 2. optuženice, i prema mišljenju ovoga suda kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci (a budući je ista suđena samo za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude), ona kazna koja će ostvariti svoju potpunu funkciju koja je zakonom predviđena. Naime, izrečena kazna mora utjecati ne samo na optuženicu da ubuduće ne vrši druga kaznena djela već i na ostale potencijalne počinitelje da se suspregnu od vršenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

10. Pobijana presuda je ispitana i u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP-a, odnosno postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP-a, iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe 1. optuženog VT i 2. optužene UT nisu osnovane, valjalo je temeljem članka 482. ZKP-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac