Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-12/2023-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170, kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Vareškić Fodor, odvjetnica u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nives Mirčetić, sa sjedištem u [adresa], posl.br.: Ovrv-6172/2022 od 28.11.2022. kojim se nalaže tuženiku BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 8 (osam) dana po primitku rješenja o ovrsi, namiriti tražbinu tužitelja CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170 u ukupnom iznosu 177.022,73EUR/1.333.777,78

kuna[1]

(slovima:

stotinusedamedetsedamtisućadvadesetdvaeuraisedamdesettricenta/jedanmilijuntrist otridesettritisućesedamstotinasedamdesetsedamkunaisedamdesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.03.2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za

1 Konverzija tražbine u valutu EUR izvršena je sukladno točki II. Odluke o objavi uvođenja EUR-a kao službene valute u RH (Narodne novine, broj: 85/2022.) po fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

pet postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170, od 10. travnja 2025. za preotvaranje glavne rasprave.

II. Odbija se zahtjev tužitelja CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170, za naknadu troška postupka.

III. Nalaže se tužitelju CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170, naknaditi tuženiku BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu 27.203,30Eur (slovima: dvadesetsedamtisućadvijestotinetrieura i tridesetcenta), u roku 8 dana.

IV. U preostalom iznosu u visini

16.934,76Eur (slovima: šesnaesttisućadevetstotinatridesetčetirieuraisedamdesetšestcenta) se zahtjev tuženika BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., OIB: 79828932170 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 177.022,73EUR/1.333.777,78 kuna[1] , uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Nives Mirčetić, sa sjedištem u [adresa], donijela je 28. studenog 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6172/2022, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio obrazloženi prigovor u kojem ističe nedopuštenost ovrhe na temelju vjerodostojne isprave zbog ustupanja nepostojeće tražbine i nepostojanja vjerodostojne isprave, ističe prigovor aktivne legitimacije ovrhovoditelja i pasivne legitimacije ovršenika, osporava pravnu osnovu.

3. Sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.) rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-12/2023 od 16. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Ovrhovoditelj, odnosno tužitelj se u zakonskom roku očitovao na prigovor ovršenika, odnosno sada odgovor na tužbu tuženika i istaknuo da se utuženo potraživanje prema tuženiku odnosi na presudu donesenu u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.: P-1972/19, a koja je na temelju odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postala pravomoćna 14.02.2021., a ovršna 13.03.2021. U navedenome predmetu tuženik je zastupao ČZ, ZZ i AZ kao umješače na strani tuženika Komunalne infrastrukture d.o.o. u stečaju, OIB: 87411804508 protiv tužitelja HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612. Točkom V. presude naloženo je tužitelju HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, naknaditi umješačima parnični trošak u iznosu 2.057.004,18kn. Tuženik nije obavijestio umješače (svoje stranke) o odluci VTS-a odnosno o pravomoćnosti i ovršnosti presude kojom se tužitelju HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, nalaže isplata parničnih postupaka u korist umješača, već su tužitelji o navedenoj činjenici saznali od samog tužitelja HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612 (njegovog računovodstva) i to da je tuženiku proslijeđen dosuđeni iznos. Nakon što je tuženik dobio informaciju da su se umješači informirali o navedenim činjenicama kod društva HIDREL d.o.o., tek tada je ČZ povratno javio mailom 31. ožujka 2021. da je zadržao novčana sredstva po citiranoj presudi. Smatra da je na opisani način tuženik u razdoblju od 04.02.2021. do 31.03.2021. protupravno prisvojio tuđe subjektivno imovinsko pravo (ovdje tužitelja) koje se temelji na dosuđenim parničnim troškovima postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1972/19 (prije P-4217/2009) i koje mu je povjereno kao odvjetniku na temelju punomoći za zastupanje, na način da je bez bilo kakvog ugovora, naloga, ovlaštenja i/ili upute osoba kojima pripada to subjektivno imovinsko pravo, prethodno ne obavijestivši stranke da im je isti iznos parničnih troškova dosuđen, a nakon što je primio dosuđeni iznos parničnih troškova, s ciljem da sebi prisvoji imovinsku korist u iznosu od najmanje 1.333.777,78 kn zadržao navedena novčana sredstva ne obavijestivši stranke da ih je primio i zadržao, pa je nakon što je otkriven da je prisvojio novčana sredstva oštećenike održavao u zabludi na način da je istima predstavljao te troškove kao vlastitu nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika odbivši ih predati na njihov zahtjev.

4.1. Nadalje, ističe da je subjektivno imovinsko pravo koje pripada tužitelju nastalo ustupom potraživanja ČZ i AZ kao umješača kojima je dosuđen parnični trošak u sudskom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1972/19 (prije P-4217/2009). Na zahtjev odvjetnika BZ, od strane dužnika tužitelja HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, isplaćen je ukupan iznos parničnih troškova, i to iznos od 2.000.666,68 kn na njegov poslovni račun. Pritom odvjetnik BZ nije imao ovlast, a niti bilo kakav ugovor, nalog i/ili uputu od strane umješača ČZ, ZZ i AZ, da u njihovo ime i za njihov račun može primiti dosuđeni iznos parničnih troškova, dakle od tog dosuđenog iznosa naplatiti svoje odvjetničke usluge na ime svog zastupanja, čemu u prilog ide i činjenica da tuženik i umješači nisu imali pisani sporazum kao i što odvjetnik nije strankama izdao račun za odvjetničke usluge kako tijekom postupka tako i po dobivenoj presudi od strane suda, pri čemu je Hidrel-u d.o.o. kao dužniku prezentirao običnu (e specijalnu) punomoć da je ovlašten primiti taj iznos u ime stranaka.

4.2. Ujedno ističe da punomoć koju je Odvjetnik BZ dao umješačima na potpis, za zastupanje u navedenome predmetu jest tipska (formularna) punomoć koju je unaprijed pripremio i o kojoj umješači uopće nisu raspravljali i pregovarali, a prvenstveno u odnosu na ovlast stranaka da odvjetnik u njihovo ime primi bilo kakav novac. Nadalje, odvjetnik i stranke nisu imale potpisani ugovor o zastupanju u kojem bi stranke regulirale prava i obveze pa samim time i odvjetnikovo pravo na naknadu i nagradu iz čega bi se dalo zaključiti da on ima pravo zadržati i naplatiti dosuđeni parnični trošak. Dogovoreno je bilo da će odvjetnik umješače zastupati pro bono, jer je zajednički interes stranaka kao umješača i odvjetnika bio da kao stečajni vjerovnici (uključivo odvjetnika koji je prijavio svoju tražbinu u stečaju) u stečajnom postupku Komunalne infrastrukture d.o.o. u stečaju, ne dozvole da se stečajna masa smanji nekakvom nagodbom između tužitelja i tuženika u gore navedenome predmetu. U navedenome smislu, odvjetnik je pored umješača, zastupao i trgovačko društvo Segrad d.o.o. s kojim je imao dogovor vezano za plaćanje, a da umješači služe samo da bi postigli uvećanje tarife za zastupanje, zbog zastupanja više osoba u parnici. Dakle, između stranaka nije postojao nikakav dogovor glede prava odvjetnika da od umješača naplati bilo kakav iznos na ime zastupanja u navedenome predmetu. Tijekom dvadesetogodišnjeg parničenja odvjetnik nije izdao niti jedan jedini račun za obavljenu radnju zastupanja. Imajući u vidu kako ne postoji pisani sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, jer smatra da se radilo o pro bono zastupanju, potraživanja odvjetnika s naslova zastupanja u gornjem predmetu su u zastari. To stoga, jer u tom slučaju odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena. Zastarijevanje počinje teći prvog sljedećeg dana od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

5. U daljnjem nastavku postupka tuženik je istaknuo da ne postoji potraživanje cedenata ČZ i AZ, odnosno CZ, koji su prenosili nepostojeća potraživanja. Cedenti prema njemu koji ih je zastupao kao umješače u parničnom postupku i koji mu nisu platili nikakvu naknadu za zastupanje, jer je naknada za zastupanja bila ograničena na dosuđeni parnični trošak od protivne stranke, nisu imali nikakva potraživanja, pa tužitelj kao cesionar nije niti mogao steći nikakvo potraživanje, a konkretno potraživanje čini isključivo odvjetničku nagradu, bez ostalih troškova zastupanja, prema troškovniku tuženika kao punomoćnika u parničnom postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1972/19, i to nakon što je punomoćnik ovlašteno temeljem punomoći primio dosuđeni trošak od protivne stranke. Tuženik kao odvjetnik bio je ovlašten primiti dosuđeni parnični trošak od protivne stranke i prema čl. 20. st. 1. Zakona o odvjetništvu naplatiti troškove zastupanja. Na cesionara prelazi tražbina u onom opsegu u kojem je postojala kod cedenta. Dosuđeni parnični trošak koji se temelji na troškovniku prema Odvjetničkoj tarifi s obračunom PDV-a, u odnosu na dobrovoljnu isplatu i primitak od protivne stranke pripada isključivo odvjetniku.

5.1. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZPP-a propisano je da kada odvjetnička punomoć ne sadrži opis ovlaštenja odvjetnika da se to uvijek odnosi na pravo odvjetnika primiti dosuđeni parnični trošak. Međutim, punomoć koju su mu cedenti kao odvjetniku potpisali radi zastupanja u parničnom postupku izričito sadrži ovlaštenje primiti dosuđeni parnični trošak, te je izdana punomoć, koja predstavlja ugovor o nalogu, dostatna pismena isprava, jer umješači nisu stranke u postupku.

5.2. Cedenti kao umješači su stekli na osnovi pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P1972/19-16 od 19.10.2020. u skladu s presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-4945/2020-2 od 04.02.2021., prava iz dobivene parnice odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja Hidrel d.o.o., na dodatno namirenje svojih potraživanja prema stečajnom dužniku. Odbijanju tužbenog zahtjeva je upravo bitno doprinio odvjetnik u zastupanju umješača, u koordiniranoj suradnji s punomoćnikom tuženika kojem su se umješači pridružili u parnici, a kako je to navedeno u prigovoru tuženika protiv rješenja o ovrsi i proizlazi iz stanja spisa Trgovačkog suda u Zagrebu pol. br. P-1972/19. Dobivenom parnicom cedenti kao stečajni vjerovnici i svi drugi stečajni vjerovnici određenih isplatnih redova stekli su pravo zahtijevati od stečajnog dužnika isplatu onog novca koji je bio rezerviran za možebitni uspjeh Hidrel d.o.o. u parnici i s tim u svezi je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje posl.br. St-319/2000 od 6. prosinca 2022. Ističe da je u obrazloženju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-319/2000 od 6. prosinca 2022. izrijekom navedeno da su se na osnovi donesene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-42117/2009 stekle pretpostavke za isplatu stečajnim vjerovnicima iznosa od 12.273.021,44 kn. Temeljem navedenog rješenja, a u svezi donesene navedene presude Trgovačkog suda, je cedentu ČZ izvršena isplata iz stečajne mase u iznosu od 281.832,18 kn, ZZ 973.290,41 kn, a cedentu AZ 90.942,36 kn. Ovom isplatom je ostvareno njihovo subjektivno pravo. Upravo zbog toga je ČZ s ostalim umješačima stupio u parnicu na strani tuženika i uspjeh u toj parnici je temelj njihovog subjektivnog prava na navedenu isplatu, dok dosuđeni trošak postupka pripada odvjetniku, a kako su se umješači i dogovorili s odvjetnikom potpisom punomoći, te odvjetnik nije imao pravo izdavati račune za zastupanje niti bilo kakav račun umješačima, koji nisu stranka u postupku, već se samo naplatiti od Hidrel d.o.o. u odnosu na pravomoćno dosuđeni trošak u slučaju uspjeha u postupku.

5.3. Iz primljenog dosuđenog parničnog troška odvjetnik prema čl. 20. st. 1. Zakona o odvjetništvu ima pravo namirenja svog potraživanja, a što je odvjetnik i učinio i o tome e-mailom obavijestio ČZ koji je zastupao interese umješača kao predsjednik udruge stečajnih vjerovnika te je, obzirom na tu činjenicu, cjelokupni kontakt s umješačima ograničen na ČZ koji je obnašao dužnosti predsjednika Udruge vjerovnika TD Velkom d.o.o. u stečaju, kasnije Komunalna infrastruktura d.o.o. u stečaju, a koji je obavještavan tijekom cijelog postupka o svim važnim parničnim radnjama i odlukama. Zadatak tuženika kao punomoćnika bio je doprinijeti uspjehu tuženika poduzimanjem povoljnih procesnih radnji.

5.4. Potpisom punomoći sklopljen je ugovor o nalogu. U smislu odredbe čl. 763. st.1. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Prvenstveno je potrebno istaći da sukladno odredbi čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, odnosno odvjetnik obračunava nagradu za svoj rad kada ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćno okončanje postupka kada dospijeva naplata odvjetničke usluge u visini dosuđenog troška, a na koji iznos je ograničena nagrada zastupanja, jer u slučaju gubitka parnice umješači nisu bili u obvezi naknaditi troškove zastupanja nego je odvjetnik prema punomoći bio ovlašten primiti dosuđeni trošak od protivne stranke i njime naknaditi troškove zastupanja. Naime, naplata odvjetničke usluge dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka ili ovršnog postupka ukoliko se provodi, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, pri čemu naplata odvjetničke usluge zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO), a počinje teći prvog dana poslije pravomoćnog okončanja postupka, odnosno otkaza punomoći, opoziva punomoći ili raskida ugovora o zastupanju. Ističe da je odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, 126/21 dalje ZO) propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Pored punomoći nije bilo potrebe za sklapanje posebnog ugovora prema čl. 19. ZO-a jer je punomoć dostatna isprava za primitak dosuđenih parničnih troškova.

5.5. Tvrdnje o pro bono zastupanju su neistinite te smatra da bi isto bilo protivno prisilnim propisima. Da se radilo o pro bono zastupanju u tom slučaju odvjetnik ne bi podnosio troškovnik niti bi zahtijevao parnični trošak, a kamo li da bi u tom slučaju umješači imali pravo prisvojiti trošak s PDV-om koji im ni po kojem osnovu ne može pripadati, a koji je tuženik uredno namirio nakon primitka dosuđenog troška. Nelogično je da bi tuženik kao odvjetnik zahtijevao trošak zastupanja koji njemu ne pripada s iskazanim PDV-om te da bi to bilo u funkciji da umješačima omogući stjecanje navedenog troška i to sa porezom koji im ni po kojem osnovu ne može pripadati niti bi ga mogli potraživati. Pravo tuženika kao odvjetnika zahtijevati parnične troškove bilo je ograničeno samo na dosuđeni parnični trošak i odvjetnik nije mogao postaviti zahtjev prije pravomoćnosti rješenja o dosuđenom trošku.

5.6. Dodaje da je prigovor zastare neosnovan. Pravomoćno dosuđeni parnični trošak zastarijeva za 10 godina i teče od dana pravomoćnosti. No, i kada postoji zastara potraživanja, a što nije konkretan slučaj, niti može biti, nastupom zastare se ne gasi subjektivno pravo. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa zastara postoji samo kao zastara tužbenog zahtjeva, a tuženik ne zahtjeva nikakvo ispunjenje obveze, niti je tužitelj u poziciji isticati zastaru, jer se na zastaru uvijek može pozvati samo tuženik. U ovom postupku se uopće ne može razmatrati pitanje zastare nakon što je odvjetnik ovlašteno primio pravomoćno dosuđeni trošak, a sukladno odredbi čl. 221. ZOO-a, kada bi bilo u pitanju namirenje zastarjele obveze, što nije, ne može se zahtijevati povrat onoga što je ovlašteno primljeno.

5.7. S aspekta tuženika protivno je moralu da su cedenti kao umješači uspješnim zastupanjem od strane odvjetnika u parničnom postupku, pored nesporne naplate potraživanja od stečajnog dužnika upravo zahvaljujući uspjehu u postupku, te pored tog ostvarenog i realiziranog prava htjeli još prisvojiti i odvjetničku nagradu zastupanja s PDV-om, iako je očigledno postojanje dogovora da će se odvjetnik naplatiti iz dosuđenog troška, a u slučaju gubitka spora od umješača neće potraživati troškove za rad, niti nagradu po osnovi zastupanja. Ugovor o cesiji sklopljen je u pokušaju izigravanja prava odvjetnika na primitak dosuđenog parničnog troška od protivne stranke i namirenje potraživanja po osnovi zastupanja.

5.8. Ističe da odvjetniku pripada i pravo prema čl. 20. st. 2. ZO-a pravo zaloga na novčanim sredstvima koje primi u ime stranke, a radi osiguranja naplate nagrade i naknade troškova zastupanja. No, sav primljeni novac, u zastupanju umješača, se odnosi samo na dosuđeni trošak (čl. 20. st. 1. ZO-a).

5.9. Primljeni trošak od protivne stranke isključivo se odnosi na nagradu troškova zastupanja koju je drugostupanjski sud odredio i koju je ovlašteno primio tuženik i temeljem zakona imao pravo namiriti troškove zastupanja iz primljenog i naplaćenog iznosa od protivne stranke, a o čemu su umješači bili obaviješteni putem predsjednika Udruge stečajnih vjerovnika. Obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 4217/2009 sadrže specifikaciju priznatih troškova zastupanja. Obje presude su dostavljene ustupitelju (cedentu) ČZ koji je zastupao interese umješača kao predsjednik udruge vjerovnika stečajnog dužnika Velkom d.o.o. u stečaju, kasnije Komunalna infrastruktura d.o.o. u stečaju. Obzirom da umješači nisu bili stranke i nisu participirali u snošenju troškova i prema dogovoru tuženik od njih nije imao pravo naplatiti bilo kakve troškove zastupanja, izuzev od protivne stranke u slučaju uspješnog okončanja postupka. Smatra da je pravo tuženika kao odvjetnika bilo naplatiti se samo u slučaju uspjeha u postupku iz dosuđenog troška pod uvjetom da se i taj trošak uspije naplatiti od protivne stranke, a koje pravo proizlazi iz zakona i nije bio potreban poseban sporazum. Dakle, temeljem Zakona je valjano primio dosuđeni trošak i obračunao troškove zastupanja koji iznose upravo koliko je sud dosudio i s tim u svezi nije bio potreban nikakav poseban obračun s umješačima koji su sve primili na znanje. Uspjeh u tom zastupanju donio je umješačima naknadu daljnjih potraživanja iz stečajne mase kao stečajnim vjerovnicima.

5.10. Ujedno, ističe i da je tužitelj tvrtka osnovana s 10,00 kn temeljenog kapitala, a bila je insolventna prije ustupanja nepostojećih tražbina. Ustupitelj tražbine (cedent) ČZ je u vrijeme ustupa tražbine 28. travnja 2021., kao i prije i poslije toga, bio insolventan, a što sud posebno treba ocijeniti u pokušaju izigravanja prava, ne samo prema tuženiku u odnosu na nepostojeću tražbinu, nego i u izigravanju prava vjerovnika koji su prema njemu imala dospjela, nenamirena potraživanja. Dokaz: uvid u očevidnik o danima insolventnosti od 03.11.2023. za 2021. Ovo najočitije slijedi iz postupka u kojem je odvjetničko društvo koje zastupa tužitelja pokrenulo i ovršni postupak protiv umješača ČZ u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod posl.br. Ovr-819/23 upravo radi naplate troškova koji su mu pripali od stečajnog dužnika, između ostaloga i zbog uspješnog zastupanja umješača u parničnom postupku povodom tužbe Hidrel d.o.o. u navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-4217/2009. Navedeni postupak je također pokrenut zbog činjenice da je umješač ČZ i dalje insolventan i kako bi se spriječilo i onemogućilo da novac bude njemu doznačen na njegov tekući račun, a koji je pod blokadom, a čime bi prioritet imali u namirenju vjerovnici zbog čijih potraživanja je račun i blokiran. Konačno ponavlja da tužitelj sklapanjem ugovora o ustupu potraživanja s umješačima nije stekao nikakvo potraživanje prema tuženiku jer umješači nisu imali nikakvo potraživanje prema tuženiku i nisu ga mogli prenijeti na tužitelja.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavki (str. 8-13 spisa), Ugovore o ustupu potraživanja od 28. travnja 2021. i od 28. rujna 2021. (str. 14-30 spisa), podatke s internetske stranice www.poslovna.hr (str. 64-66 spisa), presliku troškovnika drugo, treće i četvrtoumješača iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1972/2019 (str. 66-67 spisa), e-mail poruku naziva "Obavijest umješaču" od 31. ožujka 2021. (str. 77 spisa), obavijest HOK, Disciplinsko tužiteljstvo od 8. rujna 2021. (str. 78- 79 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 3. svibnja 2021. (str. 79-81 spisa), prijedlog Županijskom sudu u Velikoj Gorici za provođenje dokaznih radnji od 21. lipnja 2022. i dopuna istog od 10. rujna 2022. (str. 82-84, 90-94 spisa), presliku punomoći od 19. svibnja 2003. (str. 97 spisa), e-mail poruku tuženika svjedoku ČZ od 21. listopada 2020. kao i od 19. studenog 2020. (str. 183-184 spisa), internetski izvadak iz sudskog registra za tužitelja na dan 28. ožujak 2023. (str. 185 spisa), tablicu prijavljenih, priznatih i osporenih tražbina vjerovnika nižih isplatnih redova (radnici + ostali vjerovnici) iz spisa St-2/2023 (str. 186-187 spisa), dopis tuženika tužitelju od 3. svibnja 2021. (str. 189-190 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj: St-2/2023 od 30. ožujka 2023. (str. 192-193 spisa), očevidnik FINA-e za ovršenika ČZ na dan 3. studeni 2023. (str. 295 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. za izvršeno plaćanje tuženiku od strane Hidrel d.o.o. od 12. ožujka 2021. (str. 309 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kv-II-236/2022 Kir-437/2022 od 25. svibnja 2023. (str. 340-342 spisa), u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1972/2019 te izveo dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka ČZ (str. 390-396 spisa).

6.1. Rješenjem donesenim na ročištu održanom 9. travnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja koji je bio u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, odvjetnika ŠZ te svjedoka LZ, stečajnog upravitelja za KOMUNALNU INFRASTRUKTURU d.o.o. jer je isti suvišan budući je predmet dovoljno raspravljen za donošenje meritorne odluke i obzirom isti nemaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama. Obzirom su provedenim postupkom utvrđene sve odlučne činjenice odbijen je i dokazni prijedlog za priklopom spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2213/03. Isto tako odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem zz trgovačkog društva Hidrel d.o.o. RZ, dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem računa tuženika budući je okolnost radi koje je predloženo izvođenje navedenih dokaza tijekom postupka utvrđena uvidom u izvadak Zagrebačke banke d.d. za izvršeno plaćanje tuženiku od strane Hidrel d.o.o. 12. ožujka 2021. (str. 309 spisa).

6.2. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka AZ budući je za istog, uvidom u JRO MUP RH, utvrđeno da je preminuo **.**.2024.

7. Tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo da je od ranije, prije stečaja zastupao KOMUNALNU INFRASTRUKTURU d.o.o. koja je tada imala tvrtku Velkom d.o.o. Između ostaloga, zastupao je Velkom d.o.o. u postupcima između Velkom d.o.o. i Hidrela d.o.o., a vezano za jedan dio zemljišta šljunčare na Novom Čiču. Hidrel d.o.o. je smatrao da je dio njegovog eksploatacijskog polja u korištenju Velkoma d.o.o. neosnovano, pa je s tim u svezi bilo i tužbi za smetanje posjeda, ali je pokrenuta i parnica radi naknade štete, s time da je Hidrel d.o.o. pravni osnov mijenjao u stjecanje bez osnova. Kada je došlo do stečaja Velkoma d.o.o., njegovo zastupanje je prestalo silom zakona, jer je stečajni upravitelj preuzeo daljnje vođenje tvrtke u stečaju. Hidrel d.o.o. je prijavio stečajnu tražbinu u stečajnom postupku koja je osporena te je bio upućen na parnicu protiv tvrtke u stečaju. Nakon što je Hidrel d.o.o. nastavio parnični postupak protiv Velkoma d.o.o. u stečaju kao punomoćnik Velkoma d.o.o. u stečaju je bio drugi odvjetnički ured, konkretno odvjetnica Nermina Rotkov. Tada se pojavila ideja da stečajni vjerovnici imaju interes da Velkom d.o.o. u stečaju uspije u parnici. Stečajni vjerovnici su formirali Udrugu stečajnih vjerovnika Velkoma d.o.o. u stečaju čiji predsjednik je bio gospodin ČZ. ČZ mu je u razgovoru izjavio da bi preuzeo zastupanje određenog broja umješača na strani tuženika Velkom d.o.o. u stečaju, ali bez plaćanja troškova zastupanja jer je bila vrlo visoka vrijednost predmeta spora (VPS) i to umješači nisu mogli snositi. S ČZ je dogovorio da će preuzeti zastupanje, da neće tražiti nikakav honorar ni naknadu troškova zastupanja, izuzev ako uspiju u parničnom postupku, da će njegovo pravo na naknadu troškova biti ograničeno samo na dosuđeni trošak koji bi Hidrel d.o.o. morao platiti s osnova zastupanja umješača. Pod tim uvjetima dobio je 4 potpisa punomoći, od kojih je bila i tvrtka Segrad d.o.o. koja je u tijeku tog parničnog postupka završila u stečaju čime je prestalo njegovo zastupanje iste. Budući je bio puno bolje upoznat s predmetom spora od novo angažiranih punomoćnika Velkom d.o.o. u stečaju, dao je osnovni doprinos u zastupanju interesa Velkoma d.o.o. u stečaju, a u cilju uspjeha u postupku. Tijekom tog postupka Velkom d.o.o. u stečaju je promijenio ime u KOMUNALNU INFRASTRUKTURU d.o.o. u stečaju. Postupak je bio vrlo iscrpan, s puno poduzetih parničnih radnji od strane umješača. Postupak je okončan prvostupanjskom presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev Hidrela d.o.o. Protiv te presude i KOMUNALNA INFRASTRUKTURA d.o.o. u stečaju i umješači izjavili su žalbu Visokom trgovačkom sudu RH (dalje u tekstu: VTSRH). Isti je odbio žalbe tuženika i umješača. Nakon toga, su i tuženik i umješači podnijeli reviziju VSRH koja je usvojena te su bile ukinute i prvostupanjska i drugostupanjska presuda i vraćene prvostupanjskom sudu na novo suđenje. VSRH je u ukidnom rješenju prihvatio argumentaciju umješača i tuženika da nikakva tražbina Hidrelu d.o.o. ne pripada, ukratko rečeno jer ju nije stekao u pretvorbi. U ponovljenom postupku donesena je odbijajuća presuda koju je naložio Hidrel d.o.o. umješačima naknaditi parnični trošak kao u tužbi, a koji se trošak sastojao isključivo od troškova zastupanja umješača po odvjetniku prema odvjetničkoj tarifi bez materijalnih troškova. Povodom žalbe tužitelja VTSRH je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu, ali je preinačio presudu u odluci o troškovima postupka snizivši dosuđeni trošak umješačima u okviru njegove specifikacije kao odvjetnika. Napomenuo je da je sve kontakte imao s predsjednikom Udruge vjerovnika ČZ kojeg je uredno obavještavao u cijelom tijeku postupka o svim donesenim odlukama. ČZ je obavijestio da je na kraju donesena povoljna prvostupanjska presuda s dosuđenim troškom. Nakon što je tuženik podnio žalbu obavijestio ga je e-mailom da se tuženik žalio protiv prvostupanjske presude. Nakon donese drugostupanjske presude s izmjenom odluke o troškovima se još prije ovršnosti obratio Hidrelu d.o.o. putem punomoćnika za dobrovoljnu isplatu troška na račun punomoćnika. Hidrel d.o.o. je prihvatio ponudu i isplatio nominalni iznos dosuđenog troška u vrijeme ovršnosti presude. Po ovršnoj presudi je obavijestio ČZ o ishodu postupka i obavijestio ga o obračunu troškova zastupanja prema dogovoru koji je ograničen na dosuđeni iznos uz obvezu plaćanja Hidrel d.o.o. punomoćniku. Obračun troškova je bio ograničen samo na specifikaciju prema troškovniku, a koju specifikaciju su sadržavale i prvostupanjska i drugostupanjska odluka o troškovima postupka. Dodaje da je umješače zastupao i u nekim drugim postupcima, uz isti dogovor, ali koji nisu bili uspješno okončani pa nije bilo zahtjeva za naknadu troškova suprotne strane iako su zahtjevi umješača bili osnovani, ali umješač u postupku ne može poduzimati procesne radnje koje su protivne radnji stranke kojoj se pridružio, a stranka kojoj se bio pridružio je priznala tužbeni zahtjev. Istaknuo je činjenicu da je predmet bio nekoliko godina pravomoćno okončan do revizijske odluke, a s njegove strane nije bilo istaknuto pitanje naknade troškova prema umješačima jer to nije tako dogovoreno. Pismeni sporazum s umješačima mu nije bio potreban, jer prema odvjetničkoj tarifi je pismeni sporazum potreban samo u slučaju dogovaranja naknade u odgovarajućem postotku od uspjeha u sporu, a umješač nije bio stranka i nije imao nikakvu konkretnu imovinsku vrijednost da bi se to moglo ugovoriti. Punomoć potpisana od umješača je sadržavala ovlaštenje da može naplatiti dosuđeni parnični trošak, a prema odredbama ZPP-a kada odvj. punomoć ne sadržava to ovlaštenje, a konkretna punomoć je imala to ovlaštenje, svejedno odvjetnik ima pravo na naplatu dosuđenog troška. Da je kojim slučajem od strane umješača bilo bilo kakvih troškova, npr. sudskih pristojbi, troškova vještačenja i sl., za te iznose bi bio dužan umanjiti svoj trošak i njima vratiti dio troška, ali prema konačnom obračunu toga nije bilo. Isto tako je od umješača imao samo pohvale za svoj rad sve do trenutka dok nije donesena prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev nakon čega mu se B po obavijesti da je donesena presuda pa nakon toga i žalba na koju su dali odgovor, nije više nikada javio, a kamoli zahvalio za trud i angažman u zastupanju. Isto tako je naveo da je od dosuđenog iznosa troška, koji mu je Hidrel d.o.o. isplatio prema pravomoćnoj odluci, dio platio na ime PDV-a državi, koji je isto tako bio sastavni dio troškovnika u navedenom parničnom postupku.

7.1. Na pitanja punomoćnika tužitelja je odgovorio da je umješačima na potpis dao punomoć koju uobičajeno izdaju odvjetnici u zastupanju svojih stranaka i koji odvjetnici kao takav kupuju u odvjetničkoj komori te da je dao umješačima, kao svojim strankama, mogućnost da utječu na odredbe navedene punomoći, ali ništa nisu htjeli mijenjati, već su bili presretni da je on preuzeo zastupanje u tom predmetu obzirom na činjenicu da je pristao da ih zastupa bez naknade i da je rizik na njemu. Nadalje je odgovorio da se Hidrelu d.o.o. identificirao kao ovlaštena osoba za isplatu, odnosno prijenos, dosuđenih troškova, na način da je kontaktirao odvjetnika koji je zastupao Hidrel d.o.o. u tom predmetu, a koji ga je potom uputio na izravno obraćanje Hidrelu d.o.o., a odvjetniku Hidrela d.o.o. je bilo poznato da je on bio punomoćnik umješača pa da kao takav ima pravo na naknadu troškova zastupanja. O istom nije obavijestio umješače kao svoje stranke obzirom u to vrijeme odluka još nije bila ovršna, a nakon što je Hidrel d.o.o. pristao na isplatu je obavijestio i umješače.

8. Svjedok ČZ iskazao je da tuženika poznaje od 80.-ih godina prošlog stoljeća. U razdoblju 1981.-2000. je bio zaposlenik Velkoma d.o.o., sve dok poduzeće nije otišlo u stečaj, a u tom trenutku je bio direktor istog. U razdoblju 2005.- 2018. je bio zaposlenik poduzeća istog naziva, ali druge vlasničke strukture, naime SZ je bio glavni udjeličar, laički rečeno vlasnik. ,, Č' Velkom je poduzeće Hidrel d.o.o. tužilo zbog uloženih sredstava u eksploatacijska polja koja su dodjeljivana po odluci lokalne vlasti jednom ili drugom poduzeću. U tom postupku je poduzeće "stari" Velkom d.o.o. angažirao odvjetnika BZ na zastupanje u istom. Nakon otvaranja stečaja 2000. nad "starim" Velkom d.o.o. dospjela su sva potraživanja na naplatu pa je i odvjetnik BZ prijavio svoja potraživanja na naplatu od stečajne mase. Kao bivši direktor firme u stečaju osobno se angažirao u zaštiti potraživanja svih vjerovnika obzirom na razne pretenzije na stečajnu masu i zaposlenja starih djelatnika u novim poduzećima. Tako je komunicirao s TSZG i konkretno podnio podnesak miješajući se u odnos Grada Velike Gorice i Velkoma u stečaju oko izlučenja komunalne infrastrukture iz stečaja, a koja je bila unesena u temeljni kapital trgovačkog društva čime je i to društvo garantiralo namirenje svih svojih obaveza. U tom podnesku pored njega pridružio se, i pored niz drugih vjerovnika, odvjetnik BZ. Zatim isto tako, putem odvjetnika Renka Tandinija, podnio je isto tako podnesak Trgovačkom sudu otprilike 2003. kojim se javlja kao umješač radi izlučenja komunalne infrastrukture iz stečajne mase Velkoma. U cilju ostvarenja svojih napora i svih drugih vjerovnika, osnovao je civilnu udrugu vjerovnika, a pojedine od tih vjerovnika je zastupao u više parničnih postupka ovdje tuženik, odnosno odvjetnik BZ. U Udruzi vjerovnika nalazio se veliki broj vjerovnika pa kada je nekome od njih bila potrebna pravna pomoć, a ti vjerovnici su imali određeni stupanj povjerenja prema njemu, on bi ih usmjerio na odvjetnika BZ, koji ih je, priznaje, vrlo uspješno zastupao. U kontekstu cjelokupnog odnosa zaštite stečajne mase postignut je dogovor između njega i odvjetnika BZ, a naglašava sve radi zaštite stečajne mase obzirom na činjenicu da je u postupku koji je pokrenuo Hidrel d.o.o. protiv Velkom d.o.o. vrijednost predmeta spora bila iznimno velika, ne sjeća se točno, možda između 10 ili 25 milijuna kuna, kojim iznosom bi svakako bila umanjena stečajna masa Velkoma, da nastupe kao umješači u istom predmetu i to više njih vjerovnika kako bi postigli efekt ozbiljnosti te su izdali punomoć odvjetniku BZ kako bi se isti mogao legitimirati u postupku. Istu punomoć preuzeo je kod odvjetnika u uredu kod službenice Z i odnio ih na potpis svim ostalim umješačima te je iste potpisane vratio u ured odvjetnika BZ. Osnovni dogovor s odvjetnikom BZ je bila zaštita stečajne mase, pa je dogovoreno da njih zastupanje u postupku neće ništa koštati. Na upit suda odgovorio je da je on svim umješačima prenio da ih zastupanje po odvjetniku BZ neće ništa koštati, a na daljnji upit suda tko je njemu tako rekao da bi mogao to prenijeti ostalima odgovorio je da ne razumije ta pravna pitanja.

8.1. Na poseban upit suda odgovorio je da je punomoć išao čitati tek nakon što je ušao u spor s odvjetnikom BZ, a na dodatni upit je izjavio da je u spor ušao nakon što je odvjetniku BZ isplaćen trošak postupka i pokrenut ovaj postupak. U postupku stečaja Velkom-a d.o.o. odvjetnik BZ sačinio je kupoprodajni ugovor, bio je moderator istog, a koji ugovor je bio kasnije uzrokom mnogih nevolja, odnosno različitih sudskih postupaka. Iz nekih postupaka, kao primjerice prekršajnog postupka koji je pokrenut protiv njega kao direktora i samog poduzeća Velkom, naloženo je plaćanje velikih iznosa zbog protupravne eksploatacije, konkretno iznosa od cca 3 milijuna kuna, za koje je, između ostalog, i ovršen te je za isto i kažnjeno progonjen za što je oslobođen optužbe. Smatra da je za sve te postupke odgovoran isključivo zbog neprofesionalnog zastupanja odvjetnika BZ prilikom kupoprodaje Velkom-a i koncesije za eksploataciju šljunka iz stečaja.

8.2. Na poseban upit suda odgovorio je da je dogovor s odvjetnikom BZ za zastupanje u postupku pred TSZG bio da oni kao umješači neće snositi nikakav trošak, a na dodatni upit suda kakav je dogovor bio vezano za parnični trošak naveo je da je to "naš novac", a koji novac je oteo odvjetnik BZ. Pritom je istaknuo da je odvjetnik BZ, istovremeno dok je zastupao umješače u nastojanju da očuvaju stečajnu masu, zastupao i "tajkuna" SZ, u postupcima protiv iste te stečajne mase. On je tek od stečajnog upravitelja LZ saznao da je "dobivena" parnica i da im je dosuđen parnični trošak, a to nije prvo saznao od odvjetnika BZ. Dapače, isto je, nakon što mu je LZ prenio vijest, prenio odvjetniku ŠZ kojeg isto tako poznaje iz stečajnog postupka Velkoma i zamolio ga da mu to sve provjeri pa je isti kontaktirao Hidrel d.o.o. i tada od njih dobio informaciju da je "odvjetnik BZ povukao novac" na temelju predočene punomoći koja je i u ovom postupku spominjana. Odvjetnik BZ ga nikada nije pozvao u svoj ured ili drugdje, nikada mu ni za što nije izdao račun, niti mu na drugi način dao do znanja da će on potraživati trošak u parničnom postupku. Dodaje da je zapravo on CONVENIENS NEKRETNINE, naime on je tu tvrtku osnovao uz pomoć odvjetnika ŠZ, s kojim je ranije bio i poslovno vezan, ali su se u zadnje vrijeme poslovno razišli obzirom više nije u mogućnosti platiti njegove usluge jer je ovršen i time su mu blokirani računi u potpunosti.

8.3. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovorio je da je bio u mogućnosti pregovarati vezano za punomoć koju je izdao odvjetniku BZ za zastupanje u predmetnom postupku pred TSZG, dodao je da su imali slobodan odnos, gotovo prijateljski, ali nije želio ništa mijenjati u toj punomoći. Na daljnje pitanje odgovorio je da nakon što je tek naknadno pročitao punomoć takvu istu punomoć ne bi potpisao vezano za odredbu o parničnom trošku. Isto tako je odgovorio da s odvjetnikom BZ nije bilo nikakvih dogovora oko naplate troškova zastupanja u tom postupku.

8.4. Na pitanja tuženika odgovorio je da je za vrijeme dok je bio direktor Velkom d.o.o. potpisivao punomoći odvjetniku BZ za zastupanje poduzeća, a te punomoći je potpisivao po nalogu SZ kao vlasnika poduzeća pri čemu se ne sjeća da li su te punomoći bile sadržajno identične u formularnom dijelu kao i punomoć koju je izdao za zastupanje u parničnom postupku kod TSZG. U svezi vođenja te parnice pred TSZG surađivao je s odvjetnikom BZ, davao mu potrebne informacije, on ga je informirao o tijeku parnice pred TSZG i bio je upoznat o usvojenoj reviziji, a ne sjeća se da je bio svjedok u toj parnici. Sve do revizijske odluke nije zahtjevan nikakav trošak od strane odvjetnika BZ. O konačnom uspjehu u parničnom postupku kod TSZG je od tuženika informiran, ali tek nakon što je već o tome informiran od stečajnog upravitelja i nakon što se o istom konzultirao s odvjetnikom ŠZ. Pritom se ne sjeća da li je od odvjetnika BZ zaprimio e- mail da je protiv prvostupanjske odluke u ponovljenom postupku Hidrel izjavio žalbu te se ne sjeća da li je od odvjetnika BZ zaprimio e-mail da je drugostupanjski sud u ponovljenom postupku potvrdio prvostupanjsku uz preinačenu odluku o trošku, a koja je snižena i koji trošak je zatražen sukladno odvjetničkoj tarifi.

8.5. Na poseban upit punomoćnice tuženika odgovorio je da je novac koji je dosuđen kao parnični trošak u postupku pred TSZG smatrao novcem umješača, a ne odvjetnika BZ jer su oni svi zajedno kao umješači, odnosno vjerovnici, u tom postupku zajedničkim snagama i naporima pokušali očuvati stečajnu masu kako bi u konačnici iz iste mogli naplatiti svoje potraživanje i zato smatra da je to "naš novac".

8.6. Na dodatno pitanje punomoćnika tužitelja odgovorio je da je konačan dogovor s odvjetnikom BZ bio da ih isti zastupa "pro bono", a na poseban upit suda da li je prilikom dogovora bilo izričito rečeno "pro bono" ili "da ih to ništa neće koštati" svjedok odgovara da se ne sjeća točno obzirom na protek vremena, ali da je on svakako shvatio da će ih odvjetnik besplatno zastupati.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

10. Predmet ovog spora je naplata duga tuženika prema tužitelju u iznosu 177.022,73EUR/1.333.777,78 kuna[1] s pripadajućom zateznom kamatom.

11. Među strankama je sporno postojanje samog potraživanja tužitelja odnosno da li je predmetna tražbina mogla biti predmetom cesije (ustupa) obzirom na spornu činjenicu tko je punopravni imatelj iste –cedenti ili tuženik pa je slijedom istog sporna i aktivna i pasivna legitimacija. Između stranaka sporan je i osnov te visina tražbine te je istaknut prigovor zastare.

12. Uvidom u Izvod otvorenih stavki sa stanjem na dan 05.10.2022. (stranica 13 spisa) utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na glavnicu u iznosu 1.333.777,78kn/177.022,73Eur[1] .

13. U odnosu na ispravu koje je dostavio tužitelj i to izvadak iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati pravna osnova, odnosno postojanje tražbine tužitelja. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

14. Obzirom na isto tužitelj je bio dužan dokazati sporan osnov i visinu tražbine koju utužuje, pripada li ista tražbina cedentima pa da bi istu bili ovlašteni ustupiti, budući samo postojanje navedene tražbine među strankama nije sporno.

15. Pa tako su, temeljem izvedenih dokaza, koje su stranke predložile, a sud prihvatio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio parnični postupak pod posl. brojem P- 313/97 (kasnije P-2579/02, P-4217/2009, P-1972/2019) pokrenut tužbom od 7. studenog 1988. prednika tužitelja HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, protiv prednika tuženika Komunalne infrastrukture d.o.o. u stečaju, OIB: 87411804508,

- podneskom od 21.05.2003. (list 250-256) u parnicu su stupili umješači ČZ, ZZ i AZ (ranije i umješač Segrad d.d. sve dok nije prestao postojati brisanjem iz sudskog registra) na strani tuženika (kao stečajni vjerovnici u stečaju nad tuženikom) te se u obrazloženju navodi da isti traže mješanje jer imaju pravni interes da tuženik uspije u toj parnici, jer bi tada njihova mogućnost namirenja u stečaju bila veća; sud je rješenjem od 15.12.2003. prihvatio sudjelovanje umješača,

- da je u navedenom postupku umješače na strani tuženika zastupao odvjetnik BZ, ovdje tuženik

- da je u navedenom postupku 10. studenog 2010. donesena prvostupanjska presuda posl. broj P- 4217/2009 koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom posl. broj Pž- 163/2011 od 26.06.2013., a protiv koje su potom izjavili reviziju tuženik i umješači po svojim punomoćnicima

- da je povodom izjavljene revizije ukinuta i drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje

- u povodu takve revizijske odluke ponovno je proveden postupak i donesena je prvostupanjska presuda posl.br.: P-1972/2019 koja je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-4945/2020 od 4. veljače 2021. potvrđena u glavnoj stvari, a djelomično preinačena u odluci o trošku na način da je isti trošak smanjen i to na način da je naloženo tužitelju HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, naknaditi umješačima parnični trošak u iznosu od 2.000.666,68 kn (odbijeni za iznos 56.337,50 kn)

- prvostupanjska odluka posl. broj P-1972/2019 od 19. listopada 2020. postala je u stavku I., II., III. i V. izreke pravomoćna 4. veljače 2021. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-4945/20-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u stavku I. i II. izreke, a djelomično preinačena u stavku III. i V. izreke, dok je presuda ovršna u stavku III. i V. izreke 13. ožujka 2021.

- stavkom V. izreke prvostupanjska odluka posl. broj P-1972/2019 od 19. listopada 2020. naloženo je tužitelju naknaditi umješačima na strani tuženika, ZZ, ČZ i AZ, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.057.004,18 kn, u roku od 8 dana

- da je tuženik kao punomoćnik umješača u navedenoj pravnoj stvari kod Trgovačkog suda u Zagrebu obavijestio ČZ email-om od 31. ožujka 2021. naziva ,,Obavijest umješaču'' da je temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1972/2019 od 19.10.2020. koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-4945/20 od 04.02.2021. naplatio dosuđene troškove parničnog postupka od Hidrel d.o.o. i napomenuo da se isti isključivo sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi, a kako je to i bilo dogovoreno u slučaju uspješnog okončanja postupka, a koji je trajao dugi niz godina te dodao da isti iznos 1.600.533,34kn uvećano za PDV u iznosu 400.133,34kn, a koji iznos će biti plaćen u korist državnog proračuna (stranica 77 spisa)

- da je trošak umješačima dosuđen sukladno specifikaciji troška koju je na ročištu 23. rujna 2020. predao tuženik kao njihov punomoćnik koji je prema sadržaju tako postavljenog zahtjeva dosuđen prvostupanjskom odlukom u odnosu na trošak zastupanja na ročištu 15. prosinca 2003. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za sastav podneska od 23. veljače 2004. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), na trošak pristupa na uviđaj održan 13. travnja 2004. u iznosu od 112.675,00 kn (Tbr. 9/7 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu od 16. rujna 2004. u iznosu od 56.337,50 kn (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), na trošak sastava podneska od 28. rujna 2004. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak sastava podneska od 11. studenog 2004. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2004. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak sastava žalbe od 4. siječnja 2005. protiv presude u zahtijevanom iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 10/1 i Tbr. 42 OT-a), trošak sastava podnesak od 23. studenog 2009. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i 25 Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 17. ožujka 2010. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak sastava podneska od 29. ožujka 2010. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 14. travnja 2010. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 15. srpnja 2010. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), na sastav podneska od 20. rujna 2010. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 1. listopada 2010. u iznosu od 56.218,75 kn (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), na sastav podneska od 18. listopada 2010. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT- a), na trošak zastupanja na ročištu 29. listopada 2010. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), na sastav žalbe od 3. prosinca 2010. protiv presude u zahtijevanom iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 10/1 i Tbr. 42 OT-a), na trošak sastava revizije od 11. listopada 2013. protiv drugostupanjske presude u zahtijevanom iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 10/6 i Tbr. 42 OT-a), na trošak zastupanja na ročištu 16. srpnja 2020. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a) i na trošak zastupanja na ročištu 23. rujna 2020. u zahtijevanom iznosu od 111.081,39 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), ukupno iznos od 1.714.170,15 kn, koji iznos je uvećan za 20% (342.834,03 kn), budući sva tri umješača (nekadašnji umješač Segrad d.o.o. u stečaju je brisan iz sudskog registra) zastupa, a odvjetniku koji u istoj parnici zastupa više osoba za drugu i svaku sljedeću osobu pripada uvećanje tarifnih stavaka od 10%, do maksimalno 50% (Tbr. 36/1 OT-a), slijedom čega ukupni parnični troškovi umješača na strani tuženika iznose 2.057.004,18 kn;

preko iznosa od 2.057.004,18 kn do zahtijevanog iznosa od 3.038.006,80 kn (2.916.006,80 kn prema troškovniku od 23. rujna 2020. i 122.000,00 kn za uviđaj od 13. travnja 2004. prema troškovniku od 10. prosinca 2004), za iznos od 981.002,62 kn, zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova parničnog postupka prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan

- da je drugostupanjski sud u presudi posl. broj Pž-4945/2020 od 04.02.2021. potvrdio odluku prvostupanjskog suda u odnosu na usvojeni zahtjev umješača na strani tuženika ZZ, ČZ i AZ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000.666,68 kn, dok je isti odbio kao neosnovan za iznos od 56.337,50 kn

- da su umješači izdali tuženiku punomoć za zastupanje u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (stranica 275 spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1972/19)

- da je sve umješače predstavljao ČZ kao predsjednik Udruge vjerovnika trg. društva VELKOM d.o.o. u stečaju odnosno u svoje ime i njihovo je komunicirao i dogovarao sve vezano za zastupanje tuženika kao njihova punomoćnika u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu

- da je umješač ČZ, ovdje svjedok osnovao Udrugu vjerovnika trg. društva VELKOM d.o.o. u stečaju radi zašite interesa umješača kao vjerovnika u stečajnom postupku prema navedenom trgovačkom društvu te je i sam bio jedan od vjerovnika, ali i direktor istog u određenom razdoblju poslovanja

- da su svjedok ČZ kao umješač te drugi umješači u spisu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1972/2019 s tuženikom kao svojim punomoćnikom u navedenoj parnici dogovorili da ,,njih to neće ništa koštati'' (utvrđeno temeljem iskaza stranaka)

- da su umješači imali mogućnost pregovarati o sadržaju punomoći, a da je sadržaj iste koji se odnosi na primitak dosuđenog troška postupka umješač, ovdje svjedok te cedent sporne tražbine želio izmijeniti tek nakon što je dosuđen u navedenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (utvrđeno temeljem iskaza svjedoka ČZ)

- da svjedok ČZ smatra da je on tužitelj budući je on bio osnivač trgovačkog društva CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o. te da su svjedoku ČZ blokirani računi u potpunosti zbog prezaduženosti do koje smatra da je došlo uslijed neprofesionalnog zastupanja odvjetnika BZ prilikom kupoprodaje Velkom d.d. i ekspolatacije šljunka iz stečaja

- da su cedenti ČZ i CZ svoju tražbinu prema tuženiku, a koja potječe iz prethodno navedenog postupka pred Trgovačkim sudom (P-1972/19) i to svaki u iznosu 666.888,89kn, ustupili tužitelju Ugovorom o ustupu potraživanja od 28. rujna 2021. (ovjereni kod javnog bilježnika Bore Bubnjića, u Samoboru, pod posl. br. OV- 1032/2021 29. travnja 2021., odnosno OV-2645/2021 4. listopada 2021.)

- da je cedent CZ prethodno navedenu tražbinu stekao ustupom od umješača AZ Ugovorom o ustupu potraživanja od 8. lipnja 2021. (ovjeren kod javnog bilježnika Nives Mirčetić, u [adresa] pod posl. br. Ov-2471/2021).

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja ovaj prvostupanjski sud primijenio je slijedeće materijalnopravne odredbe:

16. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021.; dalje u tekstu: ZO) određeno je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

16.1. Odredbom čl. 18. st. 3. ZO propisano je da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

16.2. Odredbom čl. 19. st. 1. ZO propisano je da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

16.3. Odredbom čl. 20. st. 1. ZO propisano je da se za troškove i dospjelu nagradu odvjetnik može namiriti iz gotovine koju je njegova stranka položila kod njega ili koju je za nju primio ili naplatio, ako između odvjetnika i stranke nije drugačije ugovoreno, ali je u tom slučaju dužan bez odgađanja obaviti obračun sa strankom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da na novčanim sredstvima koje primi u ime stranke odvjetnik ima pravo zaloga radi osiguranja naplate nagrade i naknade troškova.

16.4. Odredbom čl. 313. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, a stavkom 2. istog članka propisano je da su postojanje i opseg punomoći nezavisni od pravnog odnosa na temelju kojega je punomoć dana.

16.5. Odredbom čl. 315. st. 1. propisano je da opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten; st. 2. istog čl. da opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje; st. 3. istog čl. da posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.

16.6. Odredbom čl. 319. st. 1. i 2. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, dok se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

16.7. Odredbom čl. 763. st. 1 . i 2. ZOO propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

16.8. Odredbom čl. 776. st.1. ZOO-a određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

17. Iz provedenog dokaznog postupka na nedvojben način proizlazi da su cedenti ČZ i CZ s tužiteljem kao cesionarom sklopili Ugovor o ustupu tražbine, a koja tražbina predstavlja dio parničnog troška koji je umješačima ČZ i AZ dosuđen na ime zastupanja prvostupanjskom presudom koja je u odnosu na navedeni trošak djelomično preinačena (smanjena) odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-4945/2020 od 04.02.2021.

18. Međutim, isto tako iz provedenog postupka proizlazi da su navedeni umješači za zastupanje u navedenom parničnom postupku angažirali punomoćnika ovdje tuženika te mu za isto zastupanje izdali punomoć s ovlaštenjem da isti može primiti dosuđeni iznos parničnog troška, a o kojem uglavku su mogli pregovarati, međutim ugovaratelji su u ovom postupku suglasno iskazali da nisu ništa htjeli mijenjati (sve do ovršnosti prvostupanjske odluke, odnosno do nastanka ovog spora između njih).

19. Stoga su navodi tužbe u tom dijelu kontradiktorni navodima samih ugovaratelja odnosno odnosno cedenta, ovdje svjedoka ČZ i tuženika u dijelu u kojem tužitelj navodi da umješači prilikom zaključenja ugovora o nalogu s tuženikom odnosno prije potpisivanja punomoći nisu mogli o istome pregovarati jer da se radi o tipskoj (formularnoj) punomoći.

20. Ovaj prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka ČZ u navedenom dijelu kao istinit i vjerodostojan kao i njegov iskaz u pretežitom dijelu obzirom je on jedini pored tuženika koji ima neposredna saznanja o svim relevantnim okolnostima oko zaključenja ugovora o nalogu s tuženikom i daljnjih radnji koje su dovele do ove parnice. Ujedno, njegov iskaz je u dijelu u kojem ga sud prihvaća istovjetan iskazu tuženika i drugim izvedenim dokazima, životan i sadržajan pa djelomično i emotivan obzirom na činjenicu da se osobno založio i trudio da on i ostali vjerovnici KOMUNALNE INFRASTRUKTURE d.o.o. očuvaju stečajnu masu pa time smatra da isto treba biti i honorirano u vidu dosuđenog troška umješačima u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

21. Samim izdavanjem punomoći za zastupanje odvjetniku, stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz članka 763. ZOO-a, a sukladno odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

21.1. U konkretnom slučaju punomoć koju su umješači izdali tuženiku kao svom punomoćniku upravo ispunjava pretpostavke propisane odredbom čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP.

22. Nadalje, navodi tužbe su u suprotnosti s navodima svjedoka, cedenta ČZ, ali i tuženika, čiji iskaz sud također ocjenjuje vjerodostojnim jer je u suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima, logičan i dosljedan, i u dijelu u kojem se navodi da su stranke (umješači i tuženik) ugovorili pro bono zastupanje.

23. Naime, svjedok u nekoliko navrata ponavlja da je dogovoreno da njih zastupanje u postupku neće ništa koštati, a isto potvrđuje i tuženik u svom iskazu. Bitna je razlika između pro bono zastupanja i zastupanja u kojem je rečeno da zastupanog to neće ništa koštati, radi se o dva različita pravna pojma. Naime, pro bono zastupanje znači potpuno besplatno i bez ikakvih naknada, ni od klijenta ni iz bilo kojeg drugog izvora, a upravo zastupanje u kojem je dogovoreno ,,neće vas ništa koštati'' znači da troškove pokriva netko drugi (uz uvjet uspjeha u sporu).

24. Upravo takav dogovor proizlazi i iz stanja parničnog predmeta koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1972/2019 (P-4217/2009) u kojem ovdje tuženik, tamo punomoćnik umješača na ročištima na kojima se zaključuje postupak predaje troškovnik koji isključivo sadrži specifikaciju troška po radnjama odvjetnika utemeljeno na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sve uvećano za PDV. Ukoliko stranke dogovore zastupanje pro bono, dakle kako je prethodno rečeno, potpuno besplatno i bez ikakvih naknada, u tom slučaju punomoćnik ne podnosi troškovnik s pobrojanim svim radnjama koje je poduzeo za stranke tijekom postupka za koje potražuje nagradu, a svakako ne s iskazanim PDV- om.

25. Ujedno, navedeni dogovor o zastupanju u kojem to zastupane neće ništa koštati potvrđuje i činjenica da im tuženik nije (od prosinca 2003. kada je prihvaćeno njihovo miješanje u sporu pred Trg. sudom u Zagrebu) ispostavio niti jedan račun, ali (ponavlja se) jest troškovnik obzirom je postojala mogućnost uspjeha u sporu u kojem slučaju se ostvaruje uvjet pod kojim je zaključen predmetni ugovor o nalogu.

26. Da je takav dogovor postojao između stranaka potvrđuju i navodi tuženika u e-mailu od 31. ožujka 2021. naziva ,,Obavijest umješaču'' u kojem se, između ostalog, navodi da je postupio kako je to i bilo dogovoreno u slučaju uspješnog okončanja postupka, a to da je od Hidrel d.o.o. naplatio dosuđene troškove parničnog postupka (stranica 77 spisa).

26.1. Ujedno, nije životno niti logično niti u skladu s poslovnim običajima da bi odvjetnik zastupao stranke i to više njih u vremenskom razdoblju od gotovo 20 godina u parnici u kojoj je vrijednost predmeta spora bila između 10 i 20 milijuna kuna (vps se tijekom postupka mijenjao) bez da za isto zahtjeva naknadu troška svih poduzetih radnji u postupku sukladno Odvjetničkoj tarifi od suprotne strane, ukoliko je već sa svojim strankama ugovorio da to njih ništa neće koštati.

27. Niti sam cedent ČZ izričito upitan od suda kakav je dogovor s tuženikom bio vezano za trošak zastupanja, izuzev da oni kao umješači neće snositi nikakav trošak, ne navodi da bi dogovor bio da parnični trošak ima pripasti umješačima, a ne odvjetniku već iznosi svoj osobni stav da je to novac umješača kao nagrada za uspješno očuvanje stečajne mase, ,,naš novac'', a kasnije na pitanje punomoćnika tužitelja iskazuje da s tuženikom nije bilo nikakvih dogovora oko naplate troškova zastupanja u tom postupku. Jedino u ovom dijelu sud iskaz svjedoka ČZ ocjenjuje nevjerodostojnim jer je kontradiktoran samom sebi i drugim izvedenim dokazima te usmjeren na pogodovanje tužitelju ka uspjehu u sporu, pri čemu nije odlučna, ali niti zanemariva činjenica da je sam svjedok izjavio da je on CONVENIENS NEKRETNINE j.d.o.o., dakle tužitelj, a uvidom u sudski registar za isto trgovačko društvo je utvrđeno da je doista svjedok bio jedan od osnivača istog.

28. Stoga, je provedenim postupkom na nedvojben način utvrđeno da su cedent ČZ te umješači AZ i ZZ potpisom punomoći ovlastili tuženika, u smislu odredbe čl. 763. st. 1. ZOO, kao nalogoprimca zastupati ih u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1972/2019 (P-4217/2009), a da to zastupanje njih osobno neće ništa koštati.

29. U situaciji kada su umješači kao nalogodavci potpisom punomoći obvezali i ovlastili ovdje tuženika (nalogoprimca), kao kvalificiranog pravnog punomoćnika, za njihov račun poduzimati sve poslove usmjerene ka ostvarenju njihova cilja odnosno zajedničke namjere da zaštite stečajnu masu poduzeća KOMUNALNA INFRASTRUKTURA d.o.o. (ranije VELKOM d.o.o.), koja namjera odnosno zadatak koji je povjeren nalogoprimcu je uspješno izvršen, tada istome u smislu odredbe čl. 763. st. 2. ZOO pripada naknada za njegov trud, pri čemu iz naravi međusobnog odnosa i dogovora stranka proizlazi da u slučaju uspjeha u sporu nalogoprimac tu naknadu može zahtijevati od suprotne strane (u parničnom postupku za koji mu je punomoć i izdana). Isto je, uostalom i u skladu sa načelima obveznog prava i to načela savjesnosti i poštenja te načela jednake vrijednosti činidaba.

30. Budući je utvrđeno da predmetna tražbina ne pripada umješačima već tuženiku to nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 80. ZOO za ustup iste tužitelju slijedom čega je valjalo, a temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nives Mirčetić, sa sjedištem u [adresa], posl.br.: Ovrv-6172/2022 od 28.11.2022. i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

30.1. Obzirom na navedeno ovaj prvostupanjski sud nije posebno cijenio ostale, između stranaka, sporne činjenice.

31. Podneskom od 9. travnja 2025. tužitelj je predložio preotvoriti glavnu raspravu koji prijedlog obrazlaže činjenicom da na glavnoj raspravi 9. travnja 2025. nisu uzeti u obzir podnesci od 7. travnja 2025. i 8. travnja 2025., kojima između ostalog usklađuje tužbeni zahtjev, a niti mu je isto omogućeno na samoj raspravi.

31.1. Odredbom članka 305. ZPP propisano je da sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.

31.2. Budući odredbama ZPP nije propisana mogućnost predlaganja sudu preotvoriti glavnu raspravu, već je ista mogućnost dana isključivo sudu u slučaju kada isti ocijeni postojanje potrebe dopune postupka ili razrješenja pojedinih važnih pitanja, a uređenje tužbenog zahtjeva (zbog konverzije kune u euro uvedene u RH još 2022.) iz kojeg razloga tužitelj predlaže preotvoriti glavnu raspravu nije niti jedno od navedenog, to je prijedlog tužitelja nedopušten slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

31.3. Ujedno, rješenjem donesenim na ročištu 9. travnja 2025. određeno je da se podnesci tužitelja od 7. travnja 2025. i 8. travnja 2025. neće uzimati u obzir, a pozivom na odredbu čl. 299a. ZPP. Protiv istog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Obzirom na isto obrazlaže se ista odluka činjenicom da je tužitelj zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je tijekom postupka opetovano podnosio podneske neposredno prije održavanja zakazanih ročišta, a za koje mu je dostava poziva izvršena gotovo dva mjeseca ranije (za ročište 9. travnja 2025. dostava poziva tužitelju izvršena 11. veljače 2025.), pa je imao dovoljno vremena navedene podneske od 7. travnja 2025. i 8. travnja 2025. dostaviti u skladu s odredbom čl. 299a. st. 4. i 5. ZPP. Na obvezu istog postupanja tužitelj je već ranije upozoren na zapisnik s ročišta održanog 16. veljače 2024. Istovremeno tužitelj nije naveo, niti u podnesku od 9. travnja 2025. navodi, razloge zbog kojih je bio spriječen sadržaj navedenih podnesaka ranije dostaviti sudu kako bi isti iste proslijedio suprotnoj strani koja bi u tom slučaju imala dovoljno vremena očitovati se na navode iz istih. Također podneskom od 8. travnja 2025. tužitelj ponavlja već ranije iznesene navode te specificira tužbeni zahtjev samo na način da iznos glavnice koju potražuje u ovom postupku usklađuje sukladno konverziji kune u euro. Međutim, budući je sud dužan paziti na pravilnu primjenu zakona to je i u konkretnoj pravnoj stvari, neovisno o dispoziciji tužitelja, primijenio odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22., 88/22.) kao Odluku o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 85/2022.).

32. Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

33. Međutim kako tužitelj nije uspio u sporu to istom ne pripada pravo na naknadu troška postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

34. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 138/2023.; dalje Tarifa) i obzirom na vrijednost predmeta spora (177.022,73Eur) priznat trošak:

- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 6. prosinca 2022., sada odgovora na tužbu - 1332,04 boda (Tbr. 8.1. Tarife),

- sastava četiri obrazložena podneska od 3. travnja 2023., 20. listopada 2023., 5. travnja 2024. i 3. rujna 2024. - 1332,04 boda (Tbr. 8.1. Tarife) svaki, odnosno ukupno 5328,16 boda,

- sastav podneska od 6. travnja 2023. – 25 bodova (Tbr. 8.4. Tarife),

- sastava podnesaka od 5. veljače 2024. i 20. veljače 2024. – 100 bodova (Tbr. 8.3. Tarife) svaki, odnosno ukupno 200 bodova,

- zastupanja na ročištima 16. veljače 2024. i 9. travnja 2025. - 1332,04 boda (Tbr. 9.1. Tarife) svaki, odnosno ukupno 2664,08 boda

- sastava odgovora na žalbu od 26. travnja 2024. u visini 1332,04 boda (Tbr. 10.6. Tarife)

što ukupno iznosi 10881,32 boda koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 21.762,64 Eur koji iznos uvećan za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 27.203,30Eur.

34.1. Neosnovan je zahtjev tuženika u preostalom zahtijevanom iznosu i to za naknadu troška sastava podnesaka od 6. travnja 2023. i 5. veljače 2024. preko dosuđenog iznosa jer je postavljen suprotno odredbama Tarife, a obzirom na sadržaj istih. Neosnovan je zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 15. veljače 2024. u visini 100 bodova budući je sadržaj istog mogao biti iznijet na ročištu 16. veljače 2024. Nadalje, neosnovan je zahtjev za naknadu troška sastava podneska 11. ožujka 2024., 10. srpnja 2024. i 5. ožujka 2025. u visini 1332,04 boda jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

34.2. Neosnovan je i zahtjev u dijelu naknade troška sudske pristojbe obzirom tuženik nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu. Obzirom tužitelj nije uspio u ovom sporu to će obveza naknade iste pristojbe (po pravomoćnosti) teretiti tužitelja.

34.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke rješenja.

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem su presuda i rješenje objavljeni ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku, po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte