REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6727/2020-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupan po punomoćniku UA, dipl. iur., protiv tuženika-protutužitelja DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Semian Mejak Puharić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČA, Su-1210/2021, i punomoćnika tuženika Semian Mejak Puharić, odvjetnika, 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, iznos od 15.967,04 eur / 120.228,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te je dužan nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, iznos od 1.765,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.4.2016. do isplate."

III. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim odredba članka VII. ugovora o međusobnim pravima i obvezama Klasa: 4.5.1. -12./550-2, Broj: 02/22/KH, zaključenog 23.02.2021. godine između tužitelja Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, i tuženika DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja odredba glasi: "Specijalizant se obvezuje ostati u KBC Zagreb po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajala specijalizacija i razdoblje od završetka specijalizacije do polaganja specijalističkog ispita.

II. Utvrđuje se ništetnim odredba članka VIII ugovora o međusobnim pravima i obvezama Klasa: 4.5.1. -12./550-2, Broj: 02/22/KH zaključenog 23.02.2021. godine između tužitelja Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, i tuženika DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja odredba glasi: "U slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne položi specijalistički ispit u roku utvrđenom u članku V. ovog ugovora ili mu prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveza iz ovog ugovora ili prekine radni odnos u KBC-u svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezao u članku VII. ovog ugovora, specijalizant se obvezuje KBC-u nadoknaditi štetu u iznosu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je proveo na specijalizaciji odnosno za svaku godinu koju je odradio prema obvezi iz članka VII. specijalizant se obvezuje u slučaju iz stavka 1. ovog članka nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze i to sa zateznim kamatama."

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, nadoknaditi tuženiku-protutužitelju DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 15.01.2010. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:4.5.1.-09/3083-2, broj 02/22/KH radi obavljanja specijalizacije iz psihijatrije.

2. Radi izmjene čl. 37. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine tužitelj i tuženik sklopili su 23.02.2012. novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Klasa:4.5.1-12/550-1, broj 02/22/KH

3.Tuženik i tužitelj sklopili su ugovor o međusobnim pravima i obvezama Klasa:4.5.1-12/550-2, broj 02/22/KH, kojim su u članku IV. sporazumno utvrdili da je tuženik započeo s obavljanjem programa specijalizacije iz psihijatrije 22.3.2019. U članku VII. određeno je da će tuženik ostati u KBC Zagreb po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajala specijalizacija i razdoblje od završetka specijalizacije do polaganja specijalističkog ispita. U članku VIII određeno je da se u slučaju da tuženik prekine specijalizaciju ili ne položi specijalistički ispit utvrđen u članku V ugovora, ili mu prestane radni odnos u KBC njegovom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezao u članku VII ugovora, obvezuju se KBC-u nadoknaditi štetu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je proveo na specijalizaciji, odnosno za svaku godinu koju nije odradio prema obvezi iz članka VII te se obvezao u slučaju iz stavka 1. ovog članka nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze, i to sa zateznim kamatama.

4. Tuženik je 22.5.2014. položio specijalistički ispit te je s tužiteljem 28.5.2014. sklopio ugovor o radu Klasa:4.5.1-14/2570-4, broj 02/22-KH na neodređeno vrijeme, a 15.6.2016. novi ugovor o radu Klasa: 4.5.1.-15/2251-64, broj 02/22/ŽJ također na neodređeno vrijeme.

5. Tuženik se 2.6.2016. nije javio na svoje radno mjesto nakon korištenja godišnjeg odmora i nije opravdao svoj izostanak, slijedom čega je tuženik donio odluku Klasa.4.5.1-16/2641-5, broj 02/22/BŠ od 22.4.2016. prema kojoj radni odnos tuženika u KBC Zagreb prestaje s 26.4.2016.

6. Tuženiku je radni odnos prestao kod tužitelja radi radne povrede, prije isteka vremena do kojeg je tuženik trebao ostati na radu po ugovoru o uređenju uzajamnih prava i obveza, stoga je dužan nadoknaditi tužitelju štetu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je proveo na specijalizaciji, odnosno za svaku godinu koju nije odradio. Tuženik je specijalizaciju obavljao od 22.3.2010. do 22.5.2014., a nakon položenog specijalističkog ispita 22.5.2014. raspoređen je na poslove liječnika specijalista psihijatra u Klinici za psihijatriju do 26.4.2016., kada mu je radni odnos prestao izvanrednim otkazom. Specijalizacija ja tuženiku trajala 4 godine i 2 mjeseca, i to je razdoblje koje je tuženik bio u obvezi ostati u KBC Zagreb nakon položenog specijalističkog ispita, no isti je radio po položenom specijalističkom ispitu od 22.5.2014. do 26.4.2016., 1 godinu, 11 mjeseci i 4 dana, odnosno bio u obvezi ostati u KBC Zagreb još 2 godine, 2 mjeseca i 26 dana.

7. Obzirom na gore navedeno, sukladno čl. VIII. ugovora o međusobnim pravima i obvezama nastala je tuženikova obveza nadoknaditi tužitelju štetu u iznosu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju nije odradio, što ukupno iznosi 128.228,30 kn, odnosno što preračunato u važeći euro iznosi 15.967,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.4.2016. do isplate.

8. Nadalje, tužitelj postavlja sukladno čl. 12 st. 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, alternativni tužbeni zahtjev, kojeg predlaže usvojiti u slučaju ako sud utvrdi da je neosnovan tužbeni zahtjev, na način da potražuje 4 proračunske osnovice u vrijeme početka programa specijalizacije tuženika kod tužitelj, od 1.765,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.4.2016. do isplate te navodi da proračunska osnovica iznosi 441,44 eura.

9. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, odnosno ugovor o međusobnim pravima i obvezama na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje ne može predstavljati valjani pravni osnov. Naime Ustavni sud RH je svojom odlukom i rješenjem broj U-II-187/2015 od 11.7.2017. ukinuo čl.11. i 11.a., te čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/2011, 133/2011, 54/2012, 49/2013, 139/2014, 82/2015, 116/2015, 62/2016, 69/2016 i 6/2017). Čl. 11. Pravilnika je propisano da zdravstvena ustanova čiji je osnivač RH, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Pri sklapanju ugovora iz st. 1 ovog članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije. U ugovoru iz st.1. ovog članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je dr. medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorne obveze iz st. 2 ovog članka, obvezan isplati zdravstvenoj ustanovi iz čl. 1., a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz čl. 12., st. 1. ovog Pravilnika. Ukinutim čl. 12. ovog Pravilnika propisano je da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.

10. U predmetnom slučaju u vrijeme sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama na snazi je bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine te je iz preambule ugovora razvidno da je isti sklopljen na temelju čl. 37 Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.

11. Međutim, kako su naprijed citirane odredbe ovog Pravilnika koje se odnose na obvezu sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama, na naknadu štete i troškove specijalizacije ukinute, to tužitelj potraživanje iz predmetne tužbe temelji ne osnovi koja je ukinuta.

12. Pored navedenog, predmetna odredba čl. VIII ugovora o međusobnim pravima i obvezama protivna je europskom pravu i stoga ništetna, budući je odredbom čl. VIII ugovora nametnuta obveza tuženiku kao radniku da naknadi tužitelju štetu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je proveo na specijalizaciji, odnosno za svaku godinu koju nije odradio prema obvezi iz čl. VII, u slučaju da mu prestane radni odnos. Takva je odredba protivna Povelji Europske unije o temeljnim pravima i ugovoru o funkcioniranju EU, konkretno čl. 15 Povelje i čl. 45 Ugovora. I praksa suda Europske Unije štiti iste vrijednosti kao i naprijed navedene odredbe Povelje i Ugovora. Prema sudu Europske Unije ograničavanje prava radnika na slobodu kretanja može se prihvatiti kao cilj ako se time želi ostvariti legitiman cilj koji je u skladu s ugovorima te ako je to nužno zbog prevladavajućih razloga od općih interesa, a prijem te mjere osigurat će postizanje predmetnog cilja i ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje te svrhe. Predmetno ograničavanje može biti opravdano ako se temelji na objektivnim razlozima od općeg interesa, ako je prikladno za postizanje tog legitimnog interesa i ako mu je razmjerno, odnosno ako nije restriktivnije nego što je potrebno za postizanje tog cilja, stoga je potrebno provesti i test proporcionalnosti i utvrditi ima li predmetna mjera legitiman cilj, je li prikladna za ostvarenje istog te zadovoljava li test nužnosti ili test najmanje restriktivne inicijative.

13. Predmetna mjera ne zadovoljava test nužnosti, odnosno nesumnjivo postoji manja restriktivna alternativa, a to slijedi iz činjenice da je 16.7.2016. stupio na snagu Pravilnik o specijalističkom usavršavanju dr. med. prema kojem specijalizant u slučaju prekida radnog odnosa mora vratiti točno utvrđene troškove specijalizacije, i to razmjerno neodređenom razdoblju rada. Prema toj odredbi navedenog Pravilnika specijalizantima je nametnuta obveza povrata stvarnih troškova specijalizacije, a što je manje restriktivno od obveze nametnute prema ranije važećem Pravilniku. Prema odredbi novog Pravilnika trošak specijalizacije iznosi do najviše 50.000,00 kn, odnosno odredba Pravilnika koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora na kojeg se tužitelj poziva ne zadovoljava test nužnosti, odnosno najmanje restriktivne alternative.

14. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete, no ne dokazuje niti jedan od elementa za naknadu štete te istu nije specificirao te nije razvidno od čega se ista sastoji

15. Također tužitelj prije pokretanja ove tužbe nije spor pokušao riješiti mirnim putem, iako se čl. IX ugovora o međusobnim pravima i obvezama na to obvezao.

16. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

17. Tuženik navodi da ne osporava visinu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva od 1.765,76 eura, ali se istom protivi, budući se odnosi na isplatu jednako kao i prvotni tužbeni zahtjev, pa istog nije bilo potrebno ni postavljati.

18. Tuženik smatra da su odredbe čl. VII i VII ugovora o međusobnim pravima i obvezama ništetne, stoga predlaže u protutužbenom zahtjevu da sud to utvrdi presudom.

19. Tužitelj-protutuženik se protivi protutužbenom zahtjevu te navodi da Pravilnik o specijalističkom usavršavanju dr. med. eksplicitno navodi u čl. 11 da je u ugovoru o međusobnim pravima i obvezama potrebno ugovoriti iznos naknade štete koju je dr. med. u slučaju predviđenom u čl. 5 ugovora obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi, a koji iznos ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije. Iz navedenog razloga protutužba za utvrđivanje ništetnosti čl. VII i VIII ugovora o međusobnim pravima i obvezama je neosnovana.

20. Tužitelj predlaže odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu sklopljenog između tuženika i tužitelja (str. 6-9, 13-15 spisa), ugovor o međusobnim pravima i obvezama (str. 10-11 spisa), odluka o izvanrednom otkazu (str. 16-18 spisa), te proveo dokaz saslušanjem tuženika (str. 57-58 spisa).

22. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

23. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

24. Protutužbeni zahtjev je osnovan.

25. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu od 15.01.2010. na određeno vrijeme radi obavljanja specijalizacije iz psihijatrije u Klinici za psihijatriju u trajanju specijalizacije i do polaganja specijalističkog ispita, a najduže 6 mjeseci po završetku specijalizacije.

26. Člankom II. ugovora utvrđeno je da će se zaposlenik educirati i stručno osposobljavati za poslove liječnika specijalista psihijatra, a čl. III. da će obavljati poslove u Klinici za psihijatriju.

27. Nije sporno da su stranke sklapale ugovore o radu od 23.02.2012., 28.05.2014. i 15.06.2015.

28. Stranke su nesporno sklopile ugovor o međusobnim pravima i obvezama 23.02.2012. kojim su uredile međusobna prava i obveze glede obavljanja specijalističkog staža. Iz čl. II. ugovora razvidno da je tuženik odlukom ravnatelja tužitelja od 7.01.2010. izabran za specijalizaciju iz psihijatrije, a temeljem natječaja na koji se javio. U čl. IV. se utvrđuje da je započeo program specijalizacije s 22.03.2010. U čl. V. stavak 2. se utvrđuje da se specijalizant obvezuje završiti specijalizaciju do 21.03.2014., s time da razdoblje za polaganje specijalističkog ispita započinje 22.03.2014., a traje najdulje do 21.09.2014.

29. U čl. VII. specijalizant se obvezao ostati u KBC Zagreb po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajala specijalizacija i razdoblje od završetka specijalizacije do polaganja specijalističkog ispita. U čl. VIII. se utvrđuje ako u slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne položi specijalistički ispit u roku utvrđenom u čl. V ovog ugovora, ili mu prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveza iz ovog ugovora, ili prekine radni odnos u KBC svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezao u čl. VII ugovora, specijalizant se obvezuje KBC-u nadoknaditi štetu u iznosu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je proveo na specijalizaciji, odnosno za svaku godinu koju nije odradio prema obvezi iz čl. VIII.

30. Predmetnom spisu prileži uvjerenje od 25.05.2014. Ministarstva zdravlja RH iz kojeg je razvidno da je tuženik položio specijalistički ispit 22.05.2014. te stekao naziv specijalist psihijatar.

31. Nakon položenog specijalističkog ispita, između tužitelja i tuženika sklopljen je ugovor o radu od 28.05.2014. na neodređeno vrijeme na temelju kojeg se tuženik obvezao obavljati poslove liječnika specijalista psihijatra u Klinici za psihijatriju, te nadalje ugovor o radu 15.06.2015. za iste poslove.

32. Radni odnos tuženika kod tužitelja prestao je na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.04.2016. Istom odlukom tužitelj je tuženiku otkazao ugovor o radu bez prava na otkazni rok zbog povrede obveze iz radnog odnosa.

33. Među strankama je sporno ima li pravo tužitelj od tuženika potraživati naknadu štete ugovorene u čl. VIII ugovora o međusobnim pravima i obvezama, obzirom je u konkretnom slučaju tuženiku radni odnos kod tužitelja prestao zbog povrede radne obveze, prije isteka roka do kojeg se tuženik obvezao raditi kod tužitelja kao liječnik specijalist nakon položenog stručnog ispita.

34. Tuženik je iskazao da nije sporno da je sklapao s tužiteljem ugovore o radu koji prileži spisu te je potpisao ugovor o međusobnim pravima i obvezama koja sadrži i odredbu koja obvezuje tuženika da provede na radu kod tužitelja određeno vrijeme nakon položenog specijalističkog ispita. Nadalje navodi da je u prosincu 2015. dao poslodavcu otkaz ugovora o radu, a isti je poslodavac zaprimio 31.12.2015. Nakon što je uručio otkaz poslodavcu koristio je godišnji odmor u dužini koji mu je odobrila predstavnica Klinike za psihijatriju, a nakon isteka godišnjeg odmora nije se vratio na rad kod tužitelja, već je otišao raditi u Irsku. Odredbu kojom se obvezao da će određeno vrijeme po završenom specijalističkom ispitu ostati raditi kod tužitelja potpisao je iz razloga što inače ne bi mogao potpisati ugovor o radu s tužiteljem, iz istog razloga je potpisao i odredbu kojom se obvezao nadoknaditi štetu.

35. Predmetnom spisu prileži (str. 82 spisa) dopis tuženika tužitelju kojega je tužitelja zaprimio 31.12.2015. u kojem navodi da redovito otkazuje svoj ugovor o radu s KBC Zagreb, budući mu je usmeno odgovoreno od strane tužitelja da nema mogućnosti za poslovno uvjetovani ugovor o radu, niti za sporazumni raskid ugovora o radu.

36. Uvidom u ugovor o međusobnim pravima i obvezama utvrđeno je da je donesen na temelju čl. 37. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11 i 133/11). Člankom. 37. st. 1 Pravilnika propisano je da su zdravstvene ustanove obvezne u roku od 10 dana od stupanja na snagu Pravilnika specijalizantima ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme ako s njima imaju sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme. St. 2 istog članka je propisano da su zdravstvene ustanove obvezne ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama sukladno čl. 11 ovog Pravilnika, u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog Pravilnika.

37. Čl. 11. st. 3 Pravilnika utvrđuje se da je potrebno ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteke ugovorene obveze rada iz stavka 2 ovog članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz st. 1 ovog članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. st. 1. Pravilnika. Čl. 12 Pravilnika je propisano u st. 1 da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.

38. Uvidom u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/187/2015 od 11.07.2017. utvrđeno je da su ukinuti čl. 12 Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), te čl. 17 i 18 Pravilnika o izmjena i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16 i 69/19- ispravak)

39. Čl. 12. st 1 propisano je da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar, a st. 2 je propisano da iste snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz čl. 9 st. 1 Pravilnika.

40. Čl. 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da se mijenja čl. 12 te glasi: troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završenog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Ukinutim člancima 16 i 17 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika propisana je obveza nuđenje specijalizantu sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno čl. 5 i 6 Pravilnika, odnosno izmjene takvog ugovora na zahtjev specijalista kojem su utvrđeni obveza rada i naknada štete.

41. Iz sklopljenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama razvidno je da je ugovorena naknada štete koju je prema tom ugovoru tuženik dužan platiti tužitelju ukoliko po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu ne ostane u KBC Zagreb toliko vremena koliko je trajala specijalizacija, ista je utvrđena u iznosu od 50.000,00 kn neto za svaku godinu koju je tuženik proveo na specijalizaciji. Međutim, na temelju Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora utvrđeno je da iznos naknade štete kojega je zaposlenik tuženika dužan isplatiti tužitelju, zdravstvenoj ustanovi, ne može biti veći od iznosa od 50% troškova specijalizacije. Prema navedenom Pravilniku troškove specijalizacije određuje ministar, a izmjenama Pravilnika specificirani su navedeni troškovi specijalizacije.

42. Naknada štete koju tužitelj može potraživati u konkretnom slučaju ne može biti viša od iznosa koji je naveden čl. 11 Pravilnika na temelju kojeg je sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

43. Tužitelj je tijekom ove parnice predlagao dodjelu roka u kojem će specificirati troškove specijalizacije u više navrata, ali do zaključenja glavne rasprave to nije učinio, uplatio je troškove vještačenja s prijedlogom da se provede vještačenje sa zadatkom da vještak utvrdi visinu naknade štete koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju na temelju odredbe čl. VIII. ugovora o međusobnim pravima i obvezama, ali je u tijeku parnice odustao od tog dokaznog prijedloga, navodeći da ga je nepotrebno provesti, budući je tuženik priznao visinu tužbenog zahtjeva.

44. Tužitelj je naveo da je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva podneskom tuženika kojeg je zaprimio 05.03.2021.

45. Predmetnom spisu prileži podnesak tuženika predan sudu 03.03.2021., a kojega je tužitelj primio 05.03.2021. u kojem je tuženik naveo da je ugovor o međusobnim pravima i obvezama na kojeg se poziva tužitelj ništetan te da je stoga potraživanje tužitelja neosnovano i da nema potrebe za provođenjem financijskog vještačenja te je visina tužbenog zahtjeva nesporna. Međutim, na ročištu 10.10.2023. tuženik se očitovao da tužitelj ne može potraživati ugovornu kaznu, koja je onakva kakva je ugovorena, nemoralna, ukoliko tužitelj potražuje naknadu štete, istu mora specificirati. Iz navedenog slijedi da je tuženik na ročištu 10.10.2023. osporio visinu naknade štete. Nakon toga tužitelj je izjavio da odustaje od prijedloga za financijskim vještačenjem.

46. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno visinu naknade štete koju potražuje.

47. Vezano za činjenicu da je Ustavni sud RH ukinuo određene odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i Pravilnika o izmjenama i dopunama tog Pravilnika valja navesti da te okolnosti ne utječu na postojanje obveze tuženika vratiti tužitelju onaj iznos koji je plaćen za korist specijalizacije tuženika (Vrhovni sud RH Rev-463/2022) to iz razloga što je u tom slučaju temeljem odredbe čl. 323 Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, pa tako i troškove specijalizacije koju je za njegovu korist isplatio tužitelj.

48. Odredbe ugovora o specijalističkom usavršavanju, sklopljenih prije 31.12.2017. što je posrijedi u konkretnom slučaju (tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o međusobnim pravima i obvezama 23.2.2012., a kojim su uredili međusobna prava i obveze glede obavljanja specijalističkog staža) mogu se utvrđivati ništetnim, ali takvo utvrđenje ne utječe na obvezu povrata iznosa isplaćenih za korist liječnika specijalizanta, ako dođe do povreda obveza preuzetih ugovorom o specijalizaciji. Međutim, tužitelj do okončanja glavne rasprave nije specificirao koji su iznosi isplaćeni za korist tužitelja tijekom trajanja specijalističkog staža (tužitelj se očitovao da neće posebno specificirati troškove specijalizacije)

49. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao troškove specijalizacije, odnosno visinu iznosa kojega može potraživati od tužitelja u konkretnom slučaju.

50. U odnosu na alternativni tužbeni zahtjev kojim se potražuje iznos od 1.765,76 eura, a temeljem čl. 12 st. 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti valja navesti da je na temelju tog Zakona tužitelj bio dužan ponuditi tuženiku sklapanje sporazuma u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, kojim će obveze naknade troškova za cijelo razdoblje specijalističkog usavršavanja biti usklađene s odredbama ovog Zakona (st. 4 čl. 12 Zakona)

51. Tužitelj nije ni tvrdio ni dokazivao da je tuženiku ponudio sklapanje sporazuma u smislu odredbe čl. 12 st. 4 citiranog Zakona već proizlazi da se tuženik obratio tužitelju s pozivom na sklapanje sporazuma (prijedlog sporazuma prileži spisu na str. 233 te dokaz da je isti upućen tužitelju) ali tužitelj na isti nije odgovorio.

52. Slijedom navedenog po stavu suda, budući tužitelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 12 st. Zakona o zdravstvenoj zaštiti to neosnovano potražuje isplatu iznosa od 1.765,76 eura prema alternativnom tužbenom zahtjevu, pri čemu nije sporno između stranaka da taj iznos predstavlja iznos četiri proračunske osnovice u vrijeme početka programa specijalizacije tuženika kod tužitelja.

53. Slijedom svega naprijed navedenog odbijeni su tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev kao neosnovani.

54. Odredbe ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenih između stranaka 23.2.2012. (toč. VII i VIII) su ništetne s obzirom na odluku Ustavnog suda RH od 11.7.2017. kojim su ukinuti čl. 11 Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, s time da su ukinuti članci prestali važiti 31.12.2017. uz obrazloženje da Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nadležnom ministru nije dano

1 0

dopuštenje da Pravilnikom propiše najdulje trajanje obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završenog specijalističkog usavršavanja, a takva je obveza upravo propisana toč. VII ugovora o međusobnim pravima i obvezama. Nadalje, toč. VIII utvrđena je obveza podmirenja naknade štete u slučaju ako specijalizant prekine specijalizaciju ili u roku ne položi specijalistički ispit ili mu prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili zbog neispunjavanja obveza iz ugovora, ili ako prekine radni odnos kod tužitelja svojim voljom. Navedena odredba je u ugovoru u međusobnim pravima i obvezama ugovorena u skladu s čl. 11. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (kojim je propisano da u ugovorima o međusobnim pravima i obvezama potrebno ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad se otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorne obveze rada, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz čl. 12 st. 1 Pravilnika) koji je ukinut odlukom Ustavnog suda, slijedom čega je i ta odredba iz predmetnoga ugovora o međusobnim pravima i obvezama ništetna. Naime navedene ugovorene odredbe se temelje na po Ustavnom sudu ukinutim odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, odnosno na nepostojećoj pravnoj osnovi.

55. Slijedom navedenog usvojen je protutužbeni zahtjev.

56. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (15.967,04 eur) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 250 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 1.3.2018. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 5.6.2018. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 3.10.2018. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 15.1.2019. 50 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 2.4.2019. 50 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 5.6.2019. 50 bodova OT (tbr. 9/5), podnesak 22.2.2021. 250 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 2.3.2021. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 9.6.2022. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.10.2023. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 11.12.2023. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 2.10.2024. 50 bodova OT (tbr. 9/5), pristup na ročište 4.12.2014. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 31.3.2015. 250 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 3.4.2025. 250 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište za objavu presude 50 bodova OT (tbr. 9/3), dakle ukupno 3250 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 6.500,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 8.125,00 eura.

58. Tuženiku u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 18.10.2018., 3.2.2020., 3.3.2021. i 11.1.2022. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka.

59. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

1 1

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku