REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Pn-531/2023-35

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U I M E R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru , po sucu Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. RK iz [adresa], 2. ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ivani Ćulav Aličić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: 1. BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 30. svibnja br. 2, 21223 Okrug Gornji, 2. MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 30. svibnja br. 2, 21223 Okrug Gornji, oboje zastupani po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, radi: naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 10. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice ad 2. osobno s punomoćnicom i tuženika ad2 osobno uz punomoćnika, a objavljene na ročištu 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženi solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužiteljici pod 1. iznos od 17.264,27 eur-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku od utuženja, pa sve do konačne isplate, u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena.

Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužiteljici ad 1 i tužiteljici ad 2 kao nasljednicama pok. ČK iznos od 2. 656.04 eur-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku od utuženja, pa sve do konačne isplate, u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena.

Dužni su tuženi, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime dospjele naknade za tuđu njegu i pomoć isplatiti tužiteljici pod 1 iznos od 1.487,38 eur-a sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. ožujka 2010 sve do konačne isplate u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena.

Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima parnični trošak."

II

Nalaže se tužiteljicama ad1 i ad 2, u roku od 15 dana naknaditi tuženicima ad 1 i ad 2. parnični trošak u visini od 14.351,10 eur-a, dok je za više zatraženi trošak koji prelazi dosuđeni iznos od 14.351,10 eur-a pa do iznosa od 18. 063, 59 eur-a, dakle za iznos od 3.712,49 eur-a, zahtjev odbijen kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelji u tužbi od 28. svibnja 2012 navode da su 19. siječnja 2010. u [adresa] dok su mirno radili u vrtu svoje kćerke AK, napadnuti od tuženika verbalnim vrijeđanjem, psovanjem i prijetnjom smrću na način da su tuženici tog hladnog burnog zimskog dana na tužitelje uperili te pustili jaki mlaz hladne vode iz gume, isti polijevali po cijelom tijelu a posebno su ih prskali po glavi i u oči a nakon čega su se tužitelji pokušali udaljiti s lica mjesta i tako se obraniti no dok je tužiteljica od istih odlazila tuženi su istoj uputili jak udarac u leđa zbog čega da je tužiteljica ad 1 zadobila jake tjelesne ozljede. Predmetni događaj tužitelji da su odmah prijavili MUP Splitsko Dalmatinska PP Trogir te da se o predmetnom događaju pred Prekršajnim sudom u Trogiru vodi još i prekršajni postupak koji još nije pravomoćno okončan. Tužiteljica ad 1 da je odmah zatražila liječničku pomoć na hitnoj službi KBC Split te da joj je dijagnosticirana fraktura XI rebra lijevo te kompresivna fraktura TH 12 i L1 kralješka kao i subkutani hematom u predjelu leđa vertebralno lijevo . Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica ad 1 da je hospitalizirana te da je ista u bolnici boravila od 19. siječnja 2019. do 28. siječnja 2019., nakon što je otpuštena na kućnu njegu i liječenje, tužiteljica ad 1 da je kroz duži vremenski period morala strogo mirovati, ležati te nositi steznik, a zbog jakih lijekova koje je trpjela, morala je uzimati brojne analgetike. Tužiteljica da je također bila upućena na liječenje na Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i to baš ultrazvukom, ekstenzijom, magnetom i dr., a sve u periodu od 26. listopada do 16. studenog 2010. Tužiteljica pod 1 da je zbog napada tužene i ozljeda koje je pri tom zadobila, trpjela i brojne neurološke smetnje i to bolove u križima, slabost nogu, odnosno trnjenje i sijevanje niz obje noge, a zbog čega da je morala odlaziti na česte kontrole te uzimati brojne lijekove. Tužiteljica pod 1 da je zbog fizičkog napada tuženog na istu, doživjela traumu zbog kojih sve do danas trpi psihičke smetnje, anksiozna je u konstantnom strahu , strepnji i zabrinutosti zbog ponovnog napada , ne može usnuti, sniženog je raspoloženja itd., no, tužiteljica ad 1 i danas nakon dugotrajnog liječenja i dalje trpi posljedice predmetnog fizičkog napada tuženika. Tužiteljica ad 1 i dalje osjeća jake bolove u križima, osjeća trnce i slabost u nogama ima napadaje gušenja koji se pogoršavaju prilikom svakodnevnih aktivnosti zbog čega tužiteljica ad 1 još uvijek uzima lijekove , odlazi na brojne preglede i specijalističke pretrage te je u 2011. ponovno upućena na fizikalnu terapiju u stacioniranoj ustanovi. Dakle iz svega navedenog, tužiteljica smatra razvidnim da su tuženi napali tužitelje na način da su na iste pustili jaki mlaz jake hladne vode iz gume, iste polijevali po cijelom tijelu, a nakon čega da su tužiteljicu ad 1 udarili u leđa te istoj nanijeli frakturu 11 rebra te kompresivnu frakturu TH 12 i L1 kralješka kao i supkutani hematom u predjelu leđa vertebralno lijevo zbog čega tužiteljica ad 1 i danas trpi jake bolove u križima osjeća slabost , trnce i sijevanje u nogama uzima lijekove , odlazi na preglede i kontrole, a što je sve kod nje kao i kod tužitelja ad 2 izazvalo jaku traumu , strah, anksioznost, nesanicu , strepnju kako zbog novog napada na iste tako i zbog brojnih posljedica koje trpi tužiteljica ad 1. Životna sposobnost tužiteljice ad 1 da je svim navedenim bitno umanjena odnosno tužiteljica ad 1 da je zbog štetne radnje tuženih pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu, a tužitelj ad 2 neimovinsku štetu i to tako što tužiteljica ad 1 je pretrpjela neimovinsku štetu, povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje prema kojima za fizičke boli potražuje 30.000,00 kn i smanjenje životne aktivnosti 50.000,00 kn a za povredu prava na duševno zdravlje i to za povredu duševnog integriteta 20.000,00 kn i strah 30.000,00 kn zbog čega na ime pretrpljene neimovinske štete tužiteljica ad 1 ukupno potražuje iznos od 130.000,00 kn. Tužitelj ad 2 da je pretrpio neimovinsku štetu i to u vidu povrede prava na duševno zdravlje zbog čega za povredu duševnog integriteta potražuje 10.000,00 kn a za strah 10.000,00 kn odnosno ukupno zbog pretrpljene neimovinske štete tužitelj ad 2 potražuje iznos od 20.000,00 kn. Tužiteljica ad 1 je pretrpjela imovinsku štetu, a sve zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći u periodu dok je ista morala strogo mirovati odnosno ležati te nositi steznik. Naime, tužiteljica ad 1 da je u periodu od 28. siječnja 2010. do 24. ožujka 2010. morala strogo mirovati odnosno ležati pa je imala potrebu za tuđom njegom i pomoći od minimalno 8 sati dnevno, a kako sudska praksa priznaje naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznos od 25 kn/ satu tužiteljica ima pravo na naknadu od 200,00 kn dnevno odnosno ukupno 11.200,00 kn. Kako je tijekom postupka tuženik ad 2 preminuo to su na ime tužiteljica ad 2 stupili njegovi nasljednici AK i PK sada označeni kao tužitelji ad 2 i 3. Tužbom je tužbeni zahtjev na ime povrede prava osobnosti glasio na iznos od ukupno 161.200,00 kuna/ 21.407,71 eur-a.

2. Podneskom od 26. ožujka 2025 tužitelji su uredili tužbeni zahtjev, zatraživši manje, sada iznos od ukupno 13.200,00 eur-a, čemu su se tuženici usprotivili te izrijekom naveli da ne daju pristanak na smanjenje tužbenog zahtjeva pri tom pozivajući se i na stav Vrhovnog suda RH da je kod smanjenja tužbenog zahtjeva, da bi isti bio mjerodavan, potreban pristanak tuženika, a koji ovdje nije dat.

3. Tuženi su se odgovorom na tužbu od 12. srpnja 2012. usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, predložili da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, odnosno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da u svakom slučaju obvežu tužitelje da tuženicima solidarno naknade parnični trošak. Naime tuženici su se protivili pravnom osnovu u cijelosti budući da tuženici konkretne prigode nisu imali nikakav fizički dodir sa tužiteljima niti su uputili udarac tužiteljici ad 1 u leđa , niti u bilo koji drugi dio tijela tako da joj nisu niti mogli nanijeti ozljede opisane u tužbi. Također tuženici nisu prolijevali tužitelje vodom iz gume kao što to tužitelji pogrešno navode u tužbi. Konkretne prigode su se samo tužiteljica ad 1 i tužena ad 1 verbalno svađale, a nikakvog fizičkog kontakta između stranaka nije bilo pa ni bilo kakvog udaranja. Naime, sami verbalni konflikt ( svađu ) je izazvala tužiteljica ad 1 koja je makla žičanu ogradu koja dijeli nekretnine stranaka te sa svoje nekretnine bez odobrenja tuženika prešla na nekretninu tuženika noseći iščupanu travu sa svoje nekretnine te gazeći po zasađenom cvijeću u vrtu tuženika , kidajući ga te blatnjavim nogama namjerno ostavljala tragove po betonskom putu na nekretnini tuženika izazivajući tuženu ad 1. U to vrijeme na licu mjesta uopće nije bilo tuženika ad 2 koji je došao tek neposredno pred dolazak policije, a tužitelj ad 2 je bio na svojoj nekretnini i uopće nije sudjelovao u svađi. Također kritične prigode na licu mjesta nije bila kćerka tužitelja AK niti je ista očevidac navedenog događaja kao što to tužitelji pogrešno navode u svojoj tužbi. Tuženik ad 2 je dolaskom na lice mjesta vidio blato koje je tužiteljica ad 1 nanijela svojom obućom po njegovoj betonskoj stazi, te je samo sprao to blato vodom iz gume sa te betonske staze bez polijevanja tužitelja. navedene prigode tužiteljica nije zadobila bilo kakav udarac ili ozljede već je nakon događaja sama otišla svojoj kući koja je dosta udaljena od mjesta događaja ( oko 2 km ) a da je doista zadobila opisane ozljede po istu bi morala doći hitna pomoć. Sve to mogu potvrditi svjedoci očevici navedenog događaja koji su gledali cijeli događaj od početka do kraja tj. dolaska policije a koje tvrdnje tuženika će se potvrditi i uvidom u policijski zapisnik PP Trogir koji je sastavljen u svezi navedenog događaja i pregledom spisa Prekršajnog suda u Trogiru koji se vodi protiv stranaka vezano za navedeni događaj pa se predlaže pregled istih. Zdravstveno stanje i dijagnoze tužiteljice ad 1 sigurno potječu iz nekog drugog događaja u kojem nisu sudjelovali tuženici ili su posljedica njene bolesti – degenerativnih promjena od ranije pa se predlaže pregledati zdravstveni karton tužiteljice ad 1. Također su tuženici istaknuli prigovor isključive krivnje tužiteljica za opisani štetni događaj jer tužitelji nisu imali što raditi na nekretnini tuženika te su isti svojim postupanjem prouzročili eventualnu štetu. Tuženici su istaknuli prigovor ne postojanja uzročno –posljedične veze između bilo kakve radnje ili propuštanja tuženika i navodnog ozljeđivanja tužiteljice ad 1 odnosno za bilo kakvu drugu štetu koju su eventualno pretrpjeli tužitelji kritične prigode. Također, a budući da ne postoji uzročno posljedična veza između bilo kakve radnje ili propuštanja tuženika i navodnog ozljeđivanja tužiteljice ad 1 odnosno bilo kakve druge štete koju su eventualno pretrpjeli tužitelji kritične prigode tuženici, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika. Tuženici su se opreza radi protivili visini tužbenog zahtjeva po svim osnovama kao previsoko postavljenim.

4. Podneskom od 14. siječnja 2013 tužitelji su osporili da se predmetni događaj zbio na način kako to interpretiraju tuženici.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj 42 Ppu J-167/16 , medicinske dokumentacije za tužiteljicu, saslušao svjedoke FK , NK, UK, AK, PK sada tužitelje ad 2 i 3 te tužiteljicu ad 1 te tužitelja ad 2 kao prednika tužitelja ad 1, 2, 3, te tužene ad 1, 2, kao stranke kao i pregledao nalaz i mišljenje vještaka dr. Mira Jurinović od 04.12.2018. nalaz i mišljenje vještaka traumatologa ĆK od 13 listopada 2020.g. i pregledao nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Nikole Silić pok. R od 12 listopada 2021., rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-961/16 od 14. rujna 2016 . kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, stalne službe u Trogiru Psp-273/15 (P-918/10) , Presuda ovog suda posl.br. Pn. 798/2015 od 15. studenog 2017., prijave rukom ispisane i potpisane po svjedokinji u ovom postupku, protiv policijskih službenika. Od daljnjih dokaznih prijedloga se odustalo bilo da su istaknuti nepravovremeno tek na glavnoj raspravi u ponovljenom postupanju nakon ukidnog rješenja bilo da je riječ o suvišnim, ovo sve pozivom na članak 10 ZPP-a.

6. Presudom ovog suda posl.br. Pn-100/2021 od 11. siječnja 2023 djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te je presuđeno da su tuženici solidarno obvezni naknaditi tužiteljici ad 1 iznos od 1.858,12 eur-a sa zzk od utuženja na ime neimovinske štete dok je za više zatraženi iznos od 15.395,85 eur-a tužiteljica odbijena. Tužiteljici ad 1 dosuđena je i imovinska šteta u visini od 750,00 eur-a, dok je za više zatraženih 1.386,95 eur-a zahtjev odbijen. Također odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja ad 2 za naknadu neimovinske štete.

7. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni br. Gž-509/2023 od 26. listopada 2023 žalbe stranaka su prihvaćene i presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

8. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi :

-da je pobijana presuda nerazumljiva obzirom da nije točno naznačeno koji se to tužitelj odbijaju sa zahtjevom za neimovinsku štetu a koju štetu su naslijedio kao nasljednici pok. tužitelja ad.2.

- da je sud onemogućio tužitelje u raspravljanju jer po prigovorima istih na nalaz i mišljenje vještaka nije pozvao iste na ročište radi usmenog obrazloženja;

-da nisu ocijenjeni dokazi;

-da je pogrešno izračunata satnica tuđ njege i pomoći;

-da nije utvrđena činjenica je li između tužitelja i tuženika došlo do fizičkog kontakta;

-da je vještak traumatolog ĆK nalazom i mišljenjem utvrdio da je ozljeda nastala udarcem tupim predmetom ili padom na tupi predmet;

-da sud nije obrazložio pitanje suodgovornosti tužiteljice ad 1 za nastali štetni događaj;

-povreda materijalnog prava u smislu ispravne primjene odredbe članka 1100 ne i članka 1111. ZOO-a

9. U ponovljenom postupku određeno je da će sud pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a utvrditi odgovornost tuženika, utvrditi način na koji je tužiteljica ad 1 zadobila ozljede, odnosno jesu li nastale uslijed radnji tuženika ad 1, utvrditi tko je izazvao sukob 19. siječnja 2010. te na pravilan način primjenom članka 19. i 1100 . ZOO-a utvrditi pravičnu novčanu naknadu za tužitelja te donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete u svezi događaja od 19.siječnja 2010.

12. Između stranaka nije sporno :

-da su tužiteljica ad 1 i tužena ad 2 kritične prigode imale verbalni sukob.

13. Između stranaka je sporno:

-nastanak štetnog događaja, dinamika, uzročno posljedična veza štete s radnjama tuženika (osnov i visina tužbenog zahtjeva);

-je li tužiteljica ad 1 zadobila povrede zbog fizičkog napada i to prijelom 11 rebra lijevo te kompresivnu frakturu th12 i L1 kralješka kao i supkutani hematom u predjelu leđa vertebralno lijevo .

- je li tužitelju ad 2 zbog radnji tuženika ad 1 i ad 2 nastupjela povreda neimovinske štete uslijed štetnog događaja.

14. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama, sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

15. U svezi naprijed navedenog, na okolnost nastanka i dinamike kritičnog događaja te načina zadobivanja tjelesne ozljede tužiteljice ad 1, izvedeni su dokazi predloženi po punomoćnicima stranaka i to pregleda i čitanja prekršajnog spisa predmeta, medicinskim vještačenjem i uvidom u pisanu dokumentaciju te dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

16. Iz Prekršajnog spisa posl.br. Ppu-J-167/16 proizlazi utvrđenim da su svi sudionici kritičnog događaja koji se zbio 19.siječnja .2010. a to su tužiteljica ad 1 , njen suprug ČK ranije tužitelj ad 2 te tuženi ad 1 i 2 BK i MK okrivljeni po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji je temeljem Presude Visokog prekršajnog suda u Zagrebu obustavljen zbog nastupanja zastare.

17. Iz činjeničnog opisa optužnog naloga MUP PU SDŽ PP Trogir br: 511-12-33- PU-1-21/210 od 19. siječnja 2010 proizlazi da je tog dana u 9.30 sati na mjestu događaja označenim kao put, [adresa], 30 svibnja 22, došlo do narušavanje javnog reda i mira od strane okrivljenih supružnika RK i ČK i supružnika BK i MK na način, da su isti uz viku i galamu, obostrano se vrijeđali, nazivajući jedni druge pogrdnim riječima, a sve kad su RK i SK prešli preko spornog puta koji vodi do njihove parcele te im se obratila BK nazivajući ih pogrdnim riječima cit: „Stoke jedne zašto idete preko mog puta“, nakon čega je MK sa svoje parcele donio gumeno crijevo za vodu i počeo polijevati RK i ČK po glavi i tijelu kojom prilikom je RK pala na tlo dok je SK u tom trenutku bacio motku prema MK. Na HKP KBC Split liječničku pomoć zatražila je RK te je pregledana od dr.Z koji je kod predmetne konstatirao TTO (fraktura 12. kralješka, fraktura slabinskog i 1 kralješka te fraktura 11 rebra lijevo). Policijski djelatnici naveli su i pravnu kvalifikaciju prekršaja i to kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv JRM kažnjivog po istom članku u svezi članka 141. Zakona o izmjenama i dopunama kojim su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje. Policijski službenici predložili su da sud okrivljenike proglasi krivima i izreče im novčanu kaznu. Iz spisa predmeta je razvidno kako je o navedenom učinu izviješteno i Općinsko državno odvjetništvo, kazneni odjel Split, a koji je od Prekršajnog suda, dopisom od 20. kolovoza 2010., zatražio i dostavu cjelokupnog spisa predmeta na pregled, kako ne bi došlo do paralelnog vođenja postupka kaznenog i prekršajnog zbog istog događaja. Spisu prileži i dopis PP Trogir od 6. lipnja 2011 kojim se isti referiraju na traženje Prekršajnog suda u pogledu dopune činjeničnog opisa optužnog prijedloga te ponovljenim navodima da su okrivljenici međusobno se sukobili vičući i vrijeđajući jedni druge polijevajući se vodom, bacanjem poljoprivredne alatke u pravcu drugookrivljenog OK od strane ČK, da su time ostvarena obilježja prekršaja iz članka 13 koji glasi cit: „Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na neki drugi način remeti javni red i mir…“

18. Iz prekršajnog spisa proizlazi i kako su pred prekršajnim sudom u postupku posl.br. Pp 41 J -4164/10 saslušani okrivljenici pa je tako BK **.**.2011. iskazala da je kritične prigode bila pred kućom, da su tužiteljica ad 1 i njen suprug tužitelj ad 2, čistili svoj vrt i bacali travu i zemlju na njezin dio parcele (od tužene ad 1) te da ih je ona upozorila da to ne rade, nakon čega da joj se ČK obratio riječima vrijeđanjem, a ona da mu je uzvratila da su ludi i bezobrazni, njen suprug tuženi ad 2 da je tad bio u Trogiru, ali je nakon tog događaja došao kući i ispričala mu je što se dogodilo, on da je odmah zvao policiju PP Trogir i policija da je stigla za 10 min, ona da je ostala kući, a suprug GK je kazao da ide oprati ono što su oni (RK i ČK) zaprljali a riječ je o blatu na putu, odnosno na njihovom betonu, nakon čega da je došao policajac i dali su izjave.

19. MK u tom postupku ispitan kao okrivljenik, iskazao je da je kritične prigode bio u Trogiru, kad da je čuo od jedne osobe da treba ići kući jer da mu susjedi napadaju ženu, došavši kući, da je zatekao u kući suprugu koja mu je kazala kako su ju tužitelji vrijeđali, ali i da su zaprljali dio puta na njihovom dijelu parcele jer da su bacali zemlju i travu. Nakon razgovora sa suprugom, da je zvao policiju dok su oni došli, on da je otišao ispred kuće, uzeo gumu za crijevo i počeo prati ono što su oni zaprljali, tad da mu je prišla RK i nije ju polijevao po glavi nego može biti po donjem dijelu tijela prilikom prskanja vode prilikom tog dijela puta. Došao je i ČK približio mu se i bacio motiku prema njemu ali da ga nije udario .On sam da nije imao verbalni sukob s RK i SK, osim što je nenamjerno polio RK po donjem dijelu tijela i to dok je prao svoj put.

20. Saslušan ČK u prekršajnom postupku u svojstvu okrivljenika, iskazao je da je navedene prilike bio u svom vrtu, radio poljoprivredne radove sa suprugom, da su čistili korov i travu i kad su napunili dvije kante, supruga RK je otišla isto baciti u rupu na njihovoj parceli, kad da je prišla BK koja da je počela vrijeđati ju i prijetiti da je to njezin put, nakon čega je žena otišla u kuću pozvati policiju i prijavila da ju je BK napala. Nakon toga je njegova supruga ponovno došla u vrt uzeti dva sića (dvije kante), a da joj je BK iste uzela iz ruke i bacila ih, nju da je gurnula pa da se RK uhvatila za željeznu ogradu, da ne bi pala. Nakon izvjesnog vremena da je došao MK sa gumenim crijevom za vodu da je zalijevao njega i suprugu vodom po glavi i tijelu, a on da je uzeo motiku i bacio o zid ali ne u pravcu MK jer nikad da ne bi namjerno ozlijedio nikoga.

21. Saslušana RK u prekršajnom postupku u svojstvu okrivljenice, iskazala je kako je kritične prigode bila u vrtu, čistila ga, nakon što je skupila nešto trave u dvije kante, da je iste namjeravala isprazniti blizu njihove stare kuhinje u jednu jamu, da ju je vidjela BK i prva da joj se obratila riječima vrijeđanja zbog čega da je ona otišla u kuću i nazvala policiju. Suprug SK da je bio u vrtu, ali ništa o tom nije znao . Kad se vratila iz kuće u vrt, da ju je BK presrela i bacila joj siće (kante) u vrt, odgurnula ju i ona da se jedva održala na nogama, uhvativši se za željeznu ogradu. Nastavila ju je BK vrijeđati. prijeteći da će ju natući U jednom trenutku da je BK zvala u pomoć pa da je došao suprug KK s gumom u ruci i počeo ih polijevati po glavi i tijelu i ona da se okrenula leđima, kad da je u jednom trenutku osjetila udarac po leđima Nije vidjela supruga ni on nju samo su pružali ruke jedan prema drugom ovo zbog pritiska vode Njezin suprug da nije bacio motiku prema GK jer ju i nije imao već je imao kod sebe mali „mašklin“ (mala motika)

22. U prekršajnom postupku sud je izvršio i suočenje optuženika u pogledu utvrđenja je li MK polijevao RK i CK po glavi i tijelu, no svatko od ispitanika je ostao pri svom dijelu iskaza. Suočenje je vršeno i između okrivljenica u pogledu pogrdnih riječi koje da su izrekle jedna drugoj, no svaka je ostala kod svog iskaza. Spisu prileži i pritužba AK kćerke tužiteljice ad 1 s pritužbom na rad policijskih službenika od 21 siječnja .2010. s medicinskom dokumentacijom za istu , podnesak naslovljen na inspektora ŽK u svezi incidenata datumski koji ne odgovaraju predmetnom u ovom postupku te ponovljena pisana pritužba na ruke načelnika od 25. kolovoza 2011. U prekršajnom postupku saslušan je i JK svjedok, policijski službenik u mirovini, koji se nije sjetio konkretnog događaja, ali je kazao da je više puta bio na intervenciji na adresi [adresa] preko uputa Općine zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa.

23. Dana 16. listopada 2013 .sud je donio i objavio presudu kojom je sve stranke tužitelje ad 1 i 2, tuženike ad 1 i ad 2 , proglasio krivima, uvažavajući dokazanim činjenične navode iz optužnog prijedloga policijskih službenika, zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira. Sud po provedbi dokaznog postupka utvrdio da je su okrivljenici 19.siječnja.2010. u 9.30 sati na mjestu događaja označenim kao put Okrug Gornji 30 svibnja 22 narušili javni red i mir na način da su isti uz viku i galamu obostrano se vrijeđali, nazivajući jedni druge pogrdnim riječima, a sve kad su RK i ČK prešli preko spornog puta koji vodi do njihove parcele te im se obratila BK nazivajući ih pogrdnim riječima cit: „Stoke jedne zašto idete preko mog puta“ , nakon čega je MK sa svoje parcele donio gumeno crijevo za vodu i počeo polijevati RK i CK po glavi i tijelu, dok je ČK u tom trenutku bacio motku pred OK. Sud je obrazložio kako je iz činjeničnog opisa ispustio kao nedokazane činjenični opis PP Trogir iz optužnog prijedloga cit: „ kojom prilikom je RK leđima pada na tlo“ jer da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi ista pala na tlo kritične zgode.

24. Protiv presude prekršajnog suda okrivljenici su izjavili žalbe Visokom prekršajnom sudu . Visoki prekršajni sud presudom Jž-5167/2013 od 17. prosinca 2015. zbog zastare odbio je optužbe .

25. Ovo sudskom spisu prileži i pravomoćno rješenje o smetanju posjeda ovog suda posl.br. Psp-273/15 no isto se ne odnosi se na utuženi događaj te datumski ne odgovara utvrđenjima u ovom postupku. Nadalje, prileži i presuda ovog suda posl.br. Pn. 798/2015 od 15 studenog 2017 no ista se ne odnosi na stranke iz ovog postupka niti u svezi predmetnog događaja, pa nije relevantan dokaz, kao što nisu i mnogobrojne prijave upućene institucijama, protiv policijskih službenika, odnosno protiv tuženika ad2 no isti se ne odnose na predmetni događaj, niti iz spisa proizlazi da su te prijave rezultirale odlukama nadležnih tijela o postupanju po takvim prijavama odnosno pravomoćno osuđujućim kaznenim presudama.

26. U ovom postupku na ročištu od 8. lipnja 2016., iskaz je dao svjedok EK ( 61 g), koji je nesrodan sa strankama i koji je iskazao kako su mu poznate okolnosti predmetnog postupka jer je tog dana išao kupiti kruh u pekaru, koja se nalazi preko puta mjesta događaja; da je vidio dvije žene kako se svađaju i vrijeđaju; da se mnogo ljudi okupilo; mlađa žena je BK koja je ušla u jednom trenutku u kuću; nakon toga je vidio da tuženik ad 2 zalijeva svoj dvor; nakon 2-3 min da je čuo stariju ženu , RK da viče cit: „pala sam pala“, ali nije rekla razloga zašto je pala, niti je on primijetio da je tuženik ad 2 išta napravio da bi ona pala; nakon toga on se udaljio i otišao i misli da je poslije došla policija; nikakvo udaranje on da nije vidio; udaljenost mjesta događaja od mjesta gdje je on stajao je bila cca 10 -15 m a riječ je o otvorenom prostoru i preglednom; on ne zna gdje je ta gospođa pala samo je čuo da viče; nije primijetio da se je ozlijedila; nije primijetio da bi se netko drugi prepirao; udaljenost tuženika ad 2 i tužiteljice ad 1 je bila cca 3-4 m; svjedok je iskazao kako poznaje granice nekretnina tužitelja, njihove kćerke i tuženika jer da je od malena tu; no ne zna čiji je putić; da misli da je tuženik ad 2 prao ono što je tužiteljica bacila na putić; tuženik ad 2 da se pojavio nakon 15 min do 20 min od početka svađe; tuženik ad 2 da nije imao nikakav čvrsti predmet u rukama; putić oko kojeg se oni spore da je betonirani ali ima i dijelom šljunka, putić se nalazi između vrtlova; tužitelja ČK uopće nije vidio; tužiteljica je stajala na svojoj nekretnini ali je i podigla ogradicu te je bacala nešto na nekretninu tuženika i time da je počela svađa kad je ona počela bacati.

27. Svjedokinja ZK, kćerka tužitelja nema neposrednih saznanja u svezi događanja konkretne prigode između stranaka, jer nije svjedok očevidac. No ista je iskazala kako ima posrednih saznanja od brata koju ju je nazvao na mobitel i kazao da su roditelji napadnuti, da majku vodi u ambulantu; majka da joj je ispričala što se dogodilo, dala je i iskaz; majka da je bila u groznom stanju; čekala operaciju; otac da joj je ispričao kako su ga ispolijevali vodom; da je majka udarena s leđa kad su išli kući; i da je od tog silnog udarca pala na pod; napad da je prijavljen iz njezine kuće policiji, pekara da se nalazi u blizini; roditelji da stanuju na drugoj adresi ali da su svakodnevno prisutni kod nje; na pitanje stanuju li roditelji i brat u istoj kući odgovorila je kako roditelji i brat stanuju na adresi [adresa].; udaljenost od kuće brata i roditelja do njezine kuće je veća od 5 km; ne sjeća se je li brat bio na licu mjesta kad ju je zvao; između nekretnina tužitelja i tuženika odnosno njezine nekretnine i tuženika postoji bespravni zid visine više od 2 m , postojala je i šupljina između njezinih vrtova i garaže tuženika dubine i širine od po 1 m; no da nema granice, sukob da je izbio na njezinim vrtovima; na njezinoj nekretnini, kako je ona to čula.

28. Nakon iskaza svjedokinje ZK aktivno je prilagala u spis podneske koji se nisu ocijenili kao valjani dokaz ne samo iz razloga što sadržajno se odnose na dinamiku događanja i ponašanja stranaka o čemu u skladu s načelom

kontradiktornosti stranke i svjedoci iskazuju pred sudom već jer su i suprotni odredbama Zakona o parničnom postupku kojima se propisuje način provođenja dokaznih radnji saslušanja stranaka, svjedoka.

29. Svjedok PK, 53 godine, sin tužiteljice ad 1 i pok ČK ranije tuženika ad 2, iskazao je da je njegov otac sa tuženikom pod 2/ srodan, očevi da su im prvi rođaci, od dva brata djeca, iskazao je da nije bio prisutan 19.siječnja 2010. kada da su njegovi roditelji napadnuti od tuženika. Stanuje u blizini, nekih 700, 800 metara. Tog dana mu je majka došla do kuće, te ih je vidio da su potpuno mokri, kao da su iz mora izišli, pa mu je majka kazala da ju je netko udario u leđa, a da su ih prethodno polijevali s hladnom vodom tuženici. On da je to i osobno vidio jer je to 24 sata bilo na "you tube", i vidi se na toj snimci kako ih tuženici polijevaju hladnom vodom usred zime, a ta snimka je uklonjena nakon 24 sata kako je rekao. Vjeruje da postoji mogućnost da se dođe do te slike, ali se treba obratiti institucijama RH. On da je potom presvukao majku i odveo je na hitnu u Split gdje im se pridružila i sestra. Sutradan se majka nije mogla ni dignuti. Ležala je, vidio sam da je ozlijeđena te je zvao I PP i to krim službu da dođu slikati ozlijede majke, zvao je i glavnog liječnika koji je to vodio, no oni su se oglušili pa je majčine ozljede slikala kći njegove sestre. Nadodao je da su tuženici mogli makar iz humanih razloga pozvati hitnu pomoć ili je to mogla napraviti policija, a ne da mu majka hoda 800 m do njegove kuće s ozljedama rebra i slomljene kralježnice.

30. Svjedok HK, 48 godina, nesrodan, kazao je da nije ništa vidio pa tako ni predmetni događaj između stranaka koji da bi se dogodio, on sam da je na inzulinu već 30 godina, da se može sjetiti ni što je jučer ručao.

31. Iz iskaza svjedoka DK, , nesrodan 47 godina, saznaje se kako je u vrijeme predmetnog događaja sjedio ispred kafića Tomislav u [adresa] s više ljudi kad da su čuli svađu, dviju žena. Žena od ČK starija, teta RK i žena od ĐK, BK. Odje da ih zna. Zna sve parnične stranke u ovom postupku. Misli da je svađa između njih bila iz razloga što je RK valjda blatnjava prošla nekim putićem koji se nalazi između njihove dvije čest.zem., a BK joj je govorila zašto to radi. Bilo je njih 20-ak koji su gledali sami događaj, a on da je bio tu od kad je čuo svađu pa do dolaska policije. Među njima nije bilo nikakvog fizičkog obračuna. U početku svađe su bile samo njih dvije i svađale su se, 10 do 15 minuta nakon toga pristupio je suprug od tužiteljice, a nekih pola sata od početka njihove svađe pristupio je suprug od tužene. Nije bilo nikakvog fizičkog obračuna. Dakle pristupio je EK tuženika pod 2/ - GK. Kada je on došao uzeo je gumu i išao oprati to blato. Međusobno su oni tada bili udaljeni 4 do 5 metara, a pod time mislim na tužitelje i tuženike, svatko je na svojoj čest.zem. Nije tuženik nikoga zalijevao gumom niti je netko nekog udario. U određenom trenutku je RK zavikala „pala sam, pala sam.“ Nisam vidio da bi ju netko udario pa da bi ona pala iz tog razloga. Kada je ona povikala da je pala, međusobna udaljenost između tužitelja i tuženika je bila 3, 4 metra. RK je tada bila na svojoj čest.zem., a BK na svojoj čest.zem. Više- manje do njih stoje njihovi muževi. Nije vidio kako je ona pala, ali nije pala iz razloga što ju je netko udario. Oba njihova supruga gledali su kako se njih dvije svađaju tako da ni tuženik nije napravio ništa tužiteljima. Nije čuo da bi bile izgovorene prijetnje smrću. On je to gledao s udaljenosti 15 do 20 m i koliko je njemu poznato RK i ČK su bili skroz suhi do dolaska policije. Tu da je bila i B koja radi u susjedstvu, ne zna kako se preziva, ŠK, HK, drugih se svjedok nije mogao S njim su ispred kafića bili i ŠK i HK, ali je ŠK tada otišao kupiti kruh. Na upit je li netko prije no što je tužiteljica pala, prema istoj krenuo u neki napad ili je napravio trzaj uslijed čega bi ona pala, svjedok je odgovorio da nije nitko ništa. Nije više u dobrim odnosima s tužiteljima, a i cijelo selo nije u dobrim odnosima s njima.. Od početka svađe te dvije gospođe, istaknuo je da je imao nesmetan pogled prema njima. Tada kafić nije bio zatvoren te je sjedeći u njegovom vrtu to mogao promatrati. Kod iskazivanja svjedoka, tada uređujući sudac, a budući mu je poznato gdje se nalazi kafić "Tomislav" u [adresa], napravio je skicu (dio spisa) na kojoj prikazuje kafić "Tomislav " i označava ga znakom „X“ ,trgovinu Tomy te zgradu općine, a i pekarski obrt te je upitao svjedoka da mu na skici uviđaja pokaže gdje se on nalazio a gdje su se te dvije žene svađale. Svjedok je pokazao gdje je vrt ispred kafića, a uređujući sudac označio oznakom „Y“, također crtao je gdje se nalaze kuće tužitelja i tuženika, također pokazuje i gdje je put između njihovih kuća, a pokazuje i gdje su se nalazile tužiteljica i tužena prilikom svađe. Nacrtane tužiteljica i tužena prilikom svađe označene su od strane uređujućeg suca sa oznakom „Z“ – tužiteljica a slovom „F“ – tužena BK. Svjedok je iskazao da su cijelo vrijeme na povišenom nivou i gledaju to iz vrta kafića, udaljeni nekih 20 metara. Cijelo vrijeme su dakle gledali iz tog kafića. Postoji visinska razlika između terase kafića i samog mjesta događaja na način da su oni bili na uzvisini. Na upit postoji li mogućnost da tuženik prska tužiteljicu od iza kuće od tuženika svjedok je kazao da takva mogućnost ne postoji, jer cit: "ko na pijedestalu sam ih vidio". Nakon što je istom predočena skica, isti je naveo da su oni bili malo gore od onog što je on prikazao na skici. Ova B koju je spominjao, i danas radi u pekarskom obrtu ne može se sjetiti svih ljudi koji su to gledali, ali nisu oni svi sa njim sjedili za stolom. Nije primijetio da bi sam događaj netko snimao. On da nije vidio trenutak kada je gospođa RK pala. Nije primijetio ni da je teško ozlijeđena nakon tog pada. Sa tuženikom je u prijateljskim odnosima. Nije primijetio da bi tuženici tijekom tog događaja imali tvrdi predmet kod sebe, letvu , dasku i sl. Na posebno pitanje da se svjedok izjasni gdje su se nalazili tuženici BK i MK u trenutku kad je čuo da je tužiteljica RK povikala da je pala , odgovorio je da su se tuženici nalazili na svom posjedu, na svojoj čestici zemlje, i vidio je tužiteljicu da se digla nakon što je povikala pala sam, a ona je u tom trenutku bila udaljena od tuženika 3 do 4 metra, a od tužene za udaljenost tog puteljka. Nije vidio da bi netko tužiteljici pomogao da se digne nakon što je povikala da je pala , vjeruje da se sama digla. Od mjesta događaja do mjesta gdje inače stanuju tužitelji, ima nekih 2 km, oni inače stanuju na putu prema Donjem Okrugu. On da je s ostalim ljudima u kafiću s terase gdje su sjedili kontinuirano gledali od početka kad je počela svađa do dolaska policije. Na poseban upit je li vidio da je tužiteljica udarana ili udaranja nije bilo odgovorio je da udaranja nije bilo. Ona je isključivo vikala „pala sam, pala sam“ a nije govorila da bi ju netko udario, gurnuo i sl. pa da bi pala. Tuženik nije polijevao tužitelje gumom. Ne postoji mogućnost da bi ih on polijevao a da ja to ne bi vidio. Tužitelji su bili skroz suhi nakon ovog događaja. U početku tog događaja je valjda tužiteljica nosila nekakvu travu pa je tu travu stavila na nekretninu tuženika, pritom pomaknuvši žičanu ogradu i tako je počela svađa. Koliko je njemu poznato tužitelj pod 2/ nije pokušavao zaustaviti svoju suprugu u svađi. Kad je došao tuženik onda je on taj dio počeo zalijevati, on je došao nakon pola sata, ali tada više ničeg nije bilo. Kad kaže da je on počeo to polijevati, onda misli na blato, a ne na nekog od osoba. Kad je tuženik došao na samo lice mjesta još uvijek je bilo nešto svađe, ali više se ništa nije odvijalo.

32. Iz stranačkog iskaza tužiteljice ad 1 RK, (79 godina), saznaje se kako su otac tuženika pod 2. i njezin suprug prvi rođaci. Kritičnog događaja, 19. siječnja 2010. da je radila sa suprugom u vrtu poljoprivredne radove, skupljali su nešto po vrtu u dva sića ( kante)j jupola, da je čula tuženicu kako više za njom cit:„di ćeš stara gudo“. U tom trenutku kod njih da je bila njihova kći koja je nakon toga otišla za svojim poslom. Kako je tužena taj dan više puta vikala ružne stvari ona da je zvala policiju.a koju je i ranije zbog sukoba s tuženicima više puta zvala jer nije ovako što prvi put da se dogodilo. Tužena da joj je prijetila, da će ju zaklat nožem, obraćala joj se pogrdnim riječima govoreći joj cit: " stara gudo," vikala za njom i suprugom da su lopovi, da su srbinu tri puta istu zemlju prodali .Ona na to da je šutjela, a onda da je došao i policajac kojem je ispričala što se dogodilo i koji je kazao da će to reći svom šefu i nakon toga da su oni otišli raditi u vrt. Pitao ju je policajac zar će ići raditi u vrt, a ona je kazala da oni imaju namjeru raditi na svom. Zna da je jedan policajac bio zbog tog događaja cijelo vrijeme u obližnjem kafiću. Kad su nastavili raditi u vrtu, tužena nije prestala dobacivati, a onda je došao njen suprug, oko ruke je nosio gumu, spojio vodu, stavio prst na gumu i prskao nju i supruga, da je zbog toga cijela bila mokra a kako je okrenula leđa u tom trenutku osjetila je snažan udarac kao da je pištola pukla u predjelu bubrega,ali da ne zna točno tko ju je udario, iako misli da ju je tužena udarila ali ne zna čime, samo znam da je nakon toga sjela na stražnjicu. Tada da je počela vikati cit: „svitu upomoć“ više puta. Prolazila je jedna mještanka te ju je ona pitala što joj je, a ona nije mogla od bolova. Osim nje, na mjestu događaja bio je prisutan njezin suprug koji također nije mogao vidjeti tko ju je udario jer su i njega polijevali vodom, i osim njega još samo tuženici . Zna da je tog dana bilo ljudi u obližnjem kafiću ali ne zna jesu li oni to mogli vidjeti. Između kafića i mjesta događaja je šuma. Nakon toga da je došao policajac, i ispričala mu je što joj se dogodilo, a on da se počeo s njom rugati., Nije joj htio pružiti pomoć. Nakon toga ju je sin odveo u doktora, prethodno da se presvukla, sin ju je presvukao jer ona nije mogla. Doveo ju je kod njezine doktorice u Trogir i nakon toga je ona pitala može li ju odvesti na hitnu pomoć što je on i uradio. Na hitnoj je utvrđeno da ima dva slomljena rebra, da joj je i kičma nastradala i morala je 10 dana ostati u bolnici. Ležala je nepomično, bilo joj je neugodno zbog posude za mokrenje koju je morala upotrebljavati. Iskazala je da ju je puno boljelo. Godinu dana ju je boljelo da nje mogla ni čašu oprati. Pomagali su joj sin i muž i nevjesta koja bi skuhala jelo. Ona i suprug da su s tuženicima susjedi, ona da i sada obrađuje taj vrt sa svojim suprugom; da se tuženika boji, uznemire ju i da pije tablete. Tom prililkom da je policija obavila razgovor s njom imenovana je odgovorila cit: " tamo gdje su nas išli ubit." Nakon razgovora s policijom da je išla svojoj kući da je hodala polako, a muž da joj je pomogao. Od mjesta gdje su ju htjeli ubiti pa do mjesta gdje joj je kuća ima 10 minuta hoda, a za 5 minuta dođe kad sam zdrava.

33. U svom stranačkom iskazu tužitelj ad 2 ČK iskazao je kako je star 85 godina, da mu je tužiteljica pod 1. supruga, a tuženik pod 2. mu je rođak. Kritičnog dana da su on i supruga išli u selo raditi. Radili su u njihovom vrtu i nakon što su skupili dva sića trave, da je došla tužena i iskrenula je ta dva sića trave njegovoj supruzi. Svašta da joj je govorila, a nakon toga da je došao tuženik, njegov drugi rođak i sa gumom ih je počeo polijevati vodom. Žena da je bila okrenuta prema njemu jer da je htjela izbjeći da je u prskaju po glavi u lice. U tom trenutku tužena da je počela bacati kamenje, ali ne zna je li bio jedan ili više, koji da je pogodio njegovu suprugu, nakon čega je ona sjela. Na upit kakve je on ozljede zadobio tog dana iskazao je da je do 2010. vidio čitati mala slova, a sada da ne vidim ni uređujućeg suca (po slobodnoj procjeni sudac je udaljen od tužitelja 3 metra). Misli da je tog dana njegova žena pogođena s tri kamena jer su joj pukla 2 rebra te je imala udarac u kičmu. Pomogao joj je da ustane, doslovno da ju je 50 metara nosio, a nakon toga da joj je pomagao dok je izišla iz bolnice. Kad je ženu podigao s poda ona mu je stala na leđa, uhvatila ga oko vrata i doslovno ju je nosio cit: "ko malo dijete". Od tog mjesta do nove kuće u kojoj stanuju da ima oko 1000 metri udaljenosti. Upitan od strane pun. tuženika navodi kako ga nitko drugi po predmetnom događaju nije saslušavao, a na upit je li saslušan na Prekršajnom sudu iskazao je da nije. Nije cijelo vrijeme tog događaja tuženik bio prisutan, on da je došao na lice mjesta nakon jedno 10 minuta od početka svega toga.

34. U svom stranačkom iskazu tužena ad 1. BK osporila je navod tužiteljice ad 1 da su tog kritičnog dana 19.siječnja 2010. oni samo radili u vrtu. Naime da se njihova kuća nalazi u blizini, a oni su prilikom rada tog dana odnosno tužiteljica, da je odmaknula žicu koja dijeli njihove nekretnine . Iako i s tog svog dijela travu može iskrenuti u rupu kojom se služe kad skupljaju tu travu odmaknuli su tu žicu i nakon toga da je tužiteljica počela gaziti gdje je ona posadila cvijeće. Počela je gaziti s blatnjavim cipelama i na dio njihove (tuženikove) nekretnine gdje im se nalazi komin (roštilj) i gdje je popločano bijelim kamenom . Reagirala je prema njoj upitom zašto to radi, a ona sama da je tako nešto shvatila kao provokaciju Tužiteljica joj je odgovorila da cit: "oli mi je to čačino". Prepirali su se a onda je njen suprug iz vrta viknuo s oproštenjem to govorim cit;: „ko me ujeba, da sam išla istraživati ko me okotija“. Nakon toga sam se zgrozila i otišla u kuću te više nisam izlazila iz kuće. Sutradan navečer mi je prijetio i njen sin putem telefona što smo prijavili policiji te je bio zadržan u policiji zbog toga. Ja nisam nikom bacila nikakve kante, nisam nikog ni udarila. Ja sam bila 3, 4 metra udaljena od tužiteljice prije nego sam ušla u kuću, a tamo uopće nema kamenja niti sam ja koga gađala kamenjem. Njezin suprug nije bio nazočan, on je bio u Trogiru i netko mu je kazao što se dogodilo pa je on došao i pitao ju što se to dogodilo. Nakon toga su nazvali policiju, a njen suprug je otišao vodom oprati ono što su oni izblatili. Dali su izjavu ispred kuće nakon što je došla policija, a nakon toga su uzimali izjave od tužitelja i rekli su im da se udalje. Razočarana je zbog toga što joj je tužitelj kazao jer da mu može biti kćer. Ne može objasniti ozljede tužiteljice, tog dana ona se penjala preko tih zidova, ima tamo limun pa se verala ispod limuna pa može biti da je sama pala. Koliko je njoj poznato njezin suprug ju nije polijevao vodom, a je li ista poprskana kad je on prao blato, to ne zna. I inače tamo ureduje policija. Na upit , tog dana kad je ušla u kuću nakon toga više da nije izlazila. Ona da je bila u kući kad je došao suprug, Bilo je potrebno nekih 10, 20 minuta od onog što je ispričala da joj dođe suprug. Tužiteljica nije bila ozlijeđena kad ju je posljednji put vidjela u vrtu. Ispred kafića Tomislav, od poznatih je bio HK, GK, B koja prodaje kruh, DK, ali i drugi ljudi. Tog dana njihova kćer uopće nije bila tamo. Iz tog kafića Tomislav mogao se vidjeti predmetni događaj, nema nikakve šume, ima stari orah od tužitelja, tada bez lišća koji nije ometao pogled. Čak se iz kafića može vidjeti, a ne samo izvana. Od mjesta događaja do kuće tužitelja ima više od kilometra, a pod time mislim na kuću gdje oni imaju prebivalište.

35. Tuženik ad 2. MK iskazao je kako je 19. siječnja 2010. bio u Trogiru te je od jednog poznanika upozoren u Trogiru da mu tužitelji napadaju suprugu ispred kuće. Sjeo je na motor i došao kući, supruga je bila u kući te mu je rekla da je bio verbalni obračun između nje i tužitelja dok su tužitelji brali travu. Rekla mu je što su radili i na koji način su to radili te mu je kazala da može to otići oprati. On da je spojio gumu kod roštilja. Vidio je tužiteljicu, ona je brala i dalje travu i stavljala u siće te je to nosila, a vidio je i tužitelja dok je on sam tako prao okoliš odnosno svoje dvorište. Tužitelj je u namjeri da ga pogodi na njega bacio motiku pa da se uspio izmaknuti iza roštilja, otišao je isključiti vodu, a tužitelji su otišli s lica mjesta. Na upit je li prskao vodom tužiteljicu odgovorio je da nije, a može kazati da je nije ni slučajno poprskao, ali postoji mogućnost da jest, budući da je bio na višem nivou te da je voda koja se slijevala istoj smočila noge. Od mjesta događa do kuće u kojoj stanuju tužitelji ima kilometar i po udaljenosti. Tamo gdje je mjesto događaja je mjesto gdje on i supruga stanuju, a tužitelji stanuju u novoj kući. Kada je polijevao vodu da je tužiteljica bila od njega udaljena 3 do 4 metra, nosila je tada sić (kantu). Odnijela ga je gori i bila je na nogama. On sa njima nije progovorio odnosno, uopće s njima nije razgovarao. Njegova supruga je cijelo vrijeme, dok je on prao vani, bila u kući. Nije vidio kad je tužiteljica pala, a to da i ne može vidjeti jer se priključak za vodu nalazi iza roštilja, ona mu tada nije bila u vidljivosti. Tu je kotlovnica i roštilj, u svakom slučaju nije ju vidio. Kad se vratio nakon što je zatvorio vodu, tužitelji su pokupili stvari i više ih tamo nije bilo. On da je otišao u kuću. Kad je ušao u kuću pozvao je policiju te je došla za nekih 15 minuta, Pretpostavlja da su to vrijeme tužitelji bili u kući od kćerke, a koja je udaljena od naše kuće nekih 40 metara. Supruga i on, dali su iskaz policiji u njihovoj kući, a tada ga je policajac pitao gdje je mjesto događaja pa mu je pokazao, nakon čega su došli tužitelji, a on sam otišao je u kuću jer mu je policija rekla da se makne. On nije imao saznanja da bi tužiteljica bila ozlijeđena, a poznato mu je da su i oni zvali policiju, vjeruje da ga je zato policajac i pitao za lice mjesta i gdje je on to polijevao. Zbog ponašanja tužitelja i njihovih učestalih provokacija ima zdravstvenih problema, a za vrijeme rasprave zvao ga je doktor i mora na operaciju srca. Oni (tužitelji) da ih doslovno žele uništiti. Na upit što je napravio nakon što je tužitelj prema njemu bacio motiku, odgovorio je kako je otišao iza roštilja i za njega da je ta priča bila završena. On da se više nije vračao, ovo kao odgovor na upit zna li da bi tužiteljica pala na stražnjicu, da bi bila ozlijeđena. Ne zna je li se iz kafića Tomislav moglo vidjeti da bi tužitelj na njega bacio motiku, ali da se iz kafića Tomislav sve vidi kao na pijatu što se događalo. Oni da su malo niže, a kafić malo više, tako da se sve moglo vidjeti. Ima tu jedan orah ali kad otpadne lišće sve se vidi, a bio je siječanj i lišća nije bilo. Poznato mu je da su bili HK, RKO i IK u kafiću Tomislav. Od trenutka kad je došao iz Trogira i zatekao suprugu u kući ona više nije izlazila van iz kuće. Prvi put je saznao da bi tužiteljica bila ozlijeđena sutradan navečer kada je njihov sin zvao njegovu suprugu i prijetio da će ju ubiti. Kad je došla policija prije toga, dok je polijevao dvorište, nije primijetio da je tužiteljica šepala, da je bila ozlijeđena, normalno je hodala. On i supruga te tužitelji dali su izjavu kod suca za prekršaje.

36. Iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga dr. mr.sc. Mira Jurinovića proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica ad 1 19. siječnja 2010 primljena u bolnicu na Kliničkom odjelu za traumatologiju; da je kliničkom i rentgenskom obradom utvrđen potkožni prvni izljev (hematom) na leđima, prijelom 11.rebra lijevo bez pomaka; UZV trbuha uredan kontrolni rtg pluća -uredan; na rentgenskim snimkama prsne i slabinske kralježnice 12.prsni kralježak i 1. slabinski kralježak bili su klinasto kormirani , nalazi su tipični za tzv. kompresivne frakture kralješaka; frakture da mogu nastati pri ozljeđivanju ali i u starijoj životnoj dobi nerijetko radi osteoporotičnih promjena na kralješcima i također kod neoplastičnih procesa. Svježe osteotraumes ene difernciraju; pretragom Mg kralješnice konstatiraju se dublje tzv Schmorlove hernije na gornjim pokrovnim plohama kralješaka. Tužiteljica je otpuštena na kuću njegu s dijagnozama zadobivenog udara u leđa s krvnim potkožnim izljevom i prijelomom 11.rebra lijevo, a isključuje se svježa ozljeda kralježnice. Kontrolni kiruršku traumatološki pregledi uslijedili su kroz iduća četiri mjeseca. Tužiteljica je upućena i na preglede kod neurokirurga; ukazuje i na mogućnost osteoporotičnih promjena kao razlog ozlijeđenih kralješaka na račun spontanih patoloških fraktura kralješaka; vještak navodi da je nadležnost davanja nalaza i mišljenja na vještaku traumatologu i vještaka psihijatra dok da vještak s neurokirurške strane ne bi imao što iznijeti.

37. Na ročištu održanom 13. listopada 2020 sudski vještak specijalista opće kirurgije i traumatologije dr. med. Arsen Pavić iskazao je da je nalazu i mišljenju prethodio pregled spisa i priložene medicinske dokumentacije pa tako da je uočio da je iz otpusnog pisma naznačeno da je razlog prijema tužiteljice ozljeda koju da je zadobila prilikom fizičkog napada te da je tada kliničkom i RTG obradom evidentiran subpturalni hematom ili kožni podljev u predjelu leđa u blizini kralježnice lijevo te prijelom prednjeg okrajka 9 rebra lijevo bez pomaka te zbog starije životne dobi a temeljem RTG snimaka radi potvrđivanja i objektiviranja dijagnoza učinjen je CT i MR kralješka, a kako bi se potvrdila ili isključila svježa osteotrauma odnosno iz otpusnog pisma da je jasno kako upravo temeljem tih pregleda nema svježe koštane traume, odnosno da nema prijeloma kralježaka, ali je potvrđen prijelom prednjeg okrajka 11 rebra lijevo te se može zaključiti kako je u navedenom događaju došlo do ozljede i prijeloma 11 rebra lijevo te udarca s potkožnim krvnim biljegom uz kralježnicu sa lijeve strane odnosno da je tužiteljica zasigurno zadobila tupu ozljedu nanesu djelovanjem tupe sile u području leđa posljedica čega je bio prijelom 11 rebra lijevo i krvni podljev u slabinskom dijelu kralježnice, a do kojih promjena kralježnice odnosno konkretno na oba dva kralješka kazao je da je razlog tih promjena dvojak odnosno može se raditi zasigurno o ranijoj ozljedi, moguće je u doba kada nije bilo osteoporoze mehanizmom pada s visine i hiperfleksijom kralježnice ili naglim sagibanjem prema naprijed li padom sjedeći na podlogu, da je moguće da je uzrok nastanku podljeva pad tužiteljice i udarac leđima u tvrdu podlogu primjerice ako je ravna podloga npr. asfalt na kojem nema nikakvog kamena onda je teško vjerovati da se podljev stvori samo na jednom mjestu

. Naime, temeljem slika priloženih u spisu da je vidljiv kontuzijski biljeg u vidu hematoma tj. podljeva koji može nastati djelovanjem tupog predmeta ili padom na tupi predmet. Nadalje, iskazao je da je tužiteljica u to vrijeme bila u dobi od 70 godina i koja je tu ozljedu teže podnosila i liječila i zbog čega da je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju pola dana, srednjeg intenziteta narednih 4 dana, a blagog intenziteta još mjesec dana te da je nakon izlaska iz bolnice tužiteljica trebala tuđu njegu i pomoć u prosjeku 1 sat dnevno kroz 1 mjesec. Kao posljedicu ovog događaja da je imala naruženje dok je bio hematom, a kasnije nakon resorpcije hematoma 8 naruženja nije bilo. Invaliditet odnosno trajno umanjenje općih životnih sposobnosti da nema jer je u ovom slučaju prijelom samo jednog rebra.

38. Vještak je nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda ponovno dao očitovanje na prigovore koje su imali tužitelji te je na ročištu održanom 10. veljače 2025. iskazao kako je nanovo pregledao spis, medicinsku dokumentaciju, pročitao svoje vještačenje s ročišta održanog 13. listopada 2020., pregledao fotodokumentaciju, te pročitao prigovore iz podneska tužitelja od 08. lipnja 2022. te da u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju s ročišta od 13. listopada 2020. a u pogledu prigovora iz podneska očitovao se na slijedeći način:

-da je u odnosu na prigovor kako je u svom vještvu otklonio mogućnost da je tužiteljica ad1 predmetnu ozljedu zadobila padom već je jasno utvrdio da je riječ o ozlijedi koju je tužiteljica ad1 zadobila udarcem tupim predmetom odgovorio kako je jasno na ročištu održanom 13. listopada 2020. istaknuo kako je prijelom rebra nastao djelovanjem tupog predmeta ili padom na tupi predmet. Ovo bi bio i odgovor na postavljeni prigovor.

-da je u odnosu na prigovor kako je tužitelj ovako izrađenom nalazu i mišljenju vještaka prigovorio u dijelu u kojem vještak naveo da tužiteljica nije zadobila prijelom kralježnice, što nije točno, kao što tužiteljica ad1 ne trpi nikakve trajne posljedice zbog ove ozljede, odgovorio da je iz otpusnog pisma razvidno (strana 6 spisa) slijedeće, a što stoji u spisu "vezano za promjene korpusa (tijela) 12 torakalnog i 1 slabinskog kralješka, radi verifikacije dijagnoze učinimo CT i MR kralješka na kojima se ne diferencira svježe osteotraume. Spisu ujedno priložen i radiološki nalaz od 19.01. (dana kada je nastala trauma) u kojem su opisani sniženi korpusi (tijela) TH 12 i R1 ventralno niži u smislu kompresivne frakture. U istom nalazu je verificiran prijelom 11 rebra lijevo što nije sporno, međutim kako je ordinarijusu očito ovaj nalaz, a s obzirom na činjenicu da je došlo do fizičkog sukoba, trebalo rasvijetliti to je učinio na dan 26.01.2010. i MSCT TH prijelaza. Navedenom obradom da su utvrđene snižene visine s blažim ulegnućem gornjih potkrovnih ploha i anteklinasto ventralnim konturama uz formiranje dorzalnog gibusa u smislu kompresivnih promjena. Kako se ovom pretragom nije moglo procijeniti da li se radi o svježoj traumi, to je ordinarijus inicirao MRI – magnetsku rezonancu koja je učinjena na dan 27.01. Ova pretraga je najobjektivnija u ovakvim situacijama jer se njome može ustanoviti stvarno stanje. U navedenoj pretrazi stoji kako se vide anteklinarsato oblikovani trupovi H12 i R1 M Hernija kranijalnih potkrovnih ploha trupova. Znakova svježe osteotraume se nediferencira. Ostali prikazani trupovi su urednih visina. Difuzno je smanjen mineralni sadržaj na račun osteoporoze. Temeljem upravo ove pretrage se može objektivno procijeniti da promjene trupova kralježaka nisu posljedica svježe koštane traume već stanje koje je prethodilo predmetnom događaju.

- u prigovoru je navedeno kako je propust vještaka možda nastao jer tužiteljicu nije pregledao, a svoj nalaz i mišljenje temeljio isključivo na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, vještak je na isto odgovorio da s odmakom više od 10 godina po ozljeđivanju, a temeljem raspoložive medicinske dokumentacije i objektiviziranih pretraga nije bio u nikakvoj dilemi u svojoj procjeni, te nije stoga ni učinio klinički pregled jer mu isti nije ni trebao pošto mu je bilo sve jasno.Na upit punomoćnika tužiteljice odgovaraju li hematomi mjestu kralježaka TH 12 i L, sudski vještak je odgovorio kako je na to pitanje već odgovorio.Na poseban upit punomoćnice tužitelja da što je to slabinski dio kralježnice, vještak je odgovorio kako je i na to pitanje već odgovorio, te pojasnio da je torakalni 12 kralježak zadnji u nizu grudnih kralježaka, a lumbalni kralješci su slabinski kralješci od kojih je prvi kralježak L1.Na poseban upit punomoćnice tužitelja: da zašto liječnik Č u svom nalazu od 15. veljače 2010. navodi da magnetska rezonanca pokazuje lom TH 12 i L1 kralješka, sudski vještak je odgovorio kako je kolega Č neurokirurg, a spisu su priloženi nalazi radiologa koji su specijalisti za očitovanje rendgenskih snimaka i prethodno su radiolozi postavili dijagnozu, što je već naveo.. U ovim situacijama postoji isključiva mogućnost da neurokirurg zatraži mišljenje radiologa ukoliko postoji na bilo kakvu sumnju. Dodatno je vještak iskazao da spisu prileži nalaz magnetske rezonance od 27.01.2010. kako je to već ranije naveo i očitan je, s potpisom i pečatom dr. spec. radiologa. U svezi prigovora vezanog za zdravstveni karton navodi da isto nije uvijek mjerodavno da se osoba ozlijedila ili ne ili je imala osteoporotski prijelom kao posljedicu nekakve nezabilježene ili minimalne traume. Na upit punomoćnik tuženika je li liječnik koji izdao prvi nalaz po prijemu tužiteljice, je li on dao dijagnozu, opis povreda, način nastanka ozljeda, vrijeme i mjesto, da li je on to napisao iz tužiteljičinog subjektivnog kazivanja (postoji li ta mogućnost, sudski vještak odgovorio da pacijent dolazi u bolnicu i traži pomoć ako ima tegoba. Ovdje je jasno da je tužiteljica zadobila ozlijede, da su one objektivno obrađene i dijagnosticirane kliničkim pregledom i dodatnom radiološkom obradom, a anamneza predstavlja kazivanje pacijenta o mehanizmu nastanka ozljeda, vrsti nastanka ozljeda i tegobama, prema tome nesporno je da pacijent u takvim situacijama nikada ne govori nešto što mu može prouzročiti štetu jer je najvažnije da se stvori pozitivan odnos između doktora i pacijenta, a za dobrobit pacijenta, smatra da je govorenje pacijenta vezano za nastanak predmetne traume u interesu samog pacijenta. Ujedno na HP se susretnu s policajcima koji, doduše često neslužbeno, opišu događaj kako bi se mogli lakše orijentirati u kliničkom pregledu i daljnjoj obradi. Posebno ako bi bilo riječ o fizičkom napadu što mi u to ne možemo ulaziti. Nit je to na liječnicima da utvrđuju već moraju uzeti iscrpnu anamnezu kako bi sebi olakšali posao.

-na pitanje je li tužiteljica mogla dobiti traumu ili degenerativnu bolest prije ili samo traumu poslije, na putu do kuće, je li je mogao netko drugi udariti, vještak je kazao da se na to ne očituje. Dodatno je vještak naveo da je moguće da je tužiteljica u situaciji prijeloma jednog rebra i podlijeva kako je ovdje opisano mogla, uz pomoć druge osobe, napraviti 50 do 100 metara. Na upit da objasni zbog čega je tužiteljica koja je zaprimljena u bolnicu 19.siječnja .2010 spornu pretragu MRI čekala do 27.siječnja kada je ista učinjena, sudski vještak je odgovorio kako se radi o pretrazi koja je sofisticirana i za red na takvu pretragu ambulanto, treba čekati jako dugo , dok u bolničkim uvjetima magnetska rezonanca se ne može realizirati u roku na dnevnoj bazi nego upravo ovoliko koliko je tužiteljica čekala nekad kraće nekad duže, ovisno o situaciji.

39. Iz iskaza vještaka psihijatra, dr. Nikole Silića danog na ročištu 12. listopada 2021 utvrđeno je da se prema medicinskoj dokumentaciji :

-kod tužiteljice radi o hematomu, krvnom podljevu u predjelu leđa uz kičmu gdje se rendgenskom obradom verificira kompresivna fraktura 12 torakalnog i prvog slabinskog kralješka kao što se verificira i prijelom jedanaestog rebra bez pomaka. i u kojoj medicinskoj dokumentaciji se navodi liječenje fizikalnom terapijom, a temeljem kojeg je mišljenja vještak navodi kako je tužiteljica zbog štetnog događaja trpjela jake strahove u trajanju od 12 sati , srednje strahove u trajanju od 7 dana i blage strahove u trajanju od 4 tjedna, da je naruženje bilo blažeg intenziteta u trajanju od prilike nekoliko tjedana dok se krvni podljev nije resorbirao i u odnosu na tužitelja ad 2 je kazao da je isti trpio srednje i jake strahove u trajanju od nekoliko sati i bili su težeg intenziteta, budući da je u svom vještvu uzeo u obzir da je ČK bio polijevan hladnom vodom po hladnom zimskom danu s time da ni tužiteljica ad 1 ni tužitelj ad 2 nisu imali naknade strahove , da su se navedeni strahovi dani u procjeni koja je naprijed navedena , temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu.

- temeljem navedene medicinske dokumentacije koja je u spisu da je ČK nazočio štetnom događaju supruge i mišljenja je da je on trpio srednje jake strahove u trajanju od nekoliko sati. Dodao bi da se radi o normalnoj reakciji i da su strahovi trajali nekoliko sati kao što sam naveo i bili su težeg intenziteta.

-tužitelji da nisu imali naknadne strahove već da su se navedeni strahovi izrazili u datoj procjeni koja je naprijed navedena.

-na upit je li prilikom svog nalaza i mišljena uzeo u obzir svu medicinsku dokumetaciju (otpusno pismo, CT i MR kralježaka u razini torakolurarnog prijelaza ) o čemu govori vještak Arsen Paviću u svom vještvu na stranici 2 zapisnika od 13. 10. 20202. godine odnosno EMNG Nalag za donje udove o kojem govori vještak neurokirug dr. LK na stranici 3 svog pisanog nalaza od 4. 12. 2018. godine, a gdje su imenovani vještaci naveli da pregledom otpusnog pisma te CT i MR nalaza nema svježe koštane traume, odnosno da nema preloma kralježaka , odnosno da sve navedene dijagnoze nisu u vezi s štetnim događajem na dan 19. siječnja 2010 godine, te da li je u tom smislu njegovo vještvo hipotetsko, ovo samo u slučaju da je točno ono što tvrde tužitelji, a netočno ono što govore tuženici. Vještak je dgovorio kako je u svom nalazu i mišljenju naveo da se radi o komprezivnoj frakturi da se radi o polineuropatiji i radikolopatiji čija etiologija nije razjašnjena, a sve iz razloga što se radi o osobi podmakle dobi pa je moguće da su navedene onda dijagnosticirane povrede uzrokovane osteoporozom što je vrlo moguće obzirom na dob tužiteljice.

-nadalje kada iz nalaza i mišljenja vjšetaka neurokiruga ne proizlazi da je došlo do kompresivne frakture 12 prsnog i provog slabinskog kralješka uslijed štetnog događaja, onda da i on može kazati da onda ni svoj nalaz i mišljenje, nije temeljio na tome.

- u slučaju kada bi hipotetski uzeo u obzir mogućnost da je došlo u konkretnom štetnom događaju do naprijed navedene frakture, sasvim sigurno bi trajanje strahova bilo veće . Da uopće nije došlo do štetnog događaja onda povreda ne bi bilo.

40. U ponovljenom postupanju sudski vještak Nikola Silić iskazivao je i na ročištu 10. veljače 2025. te po ponovljenom pregledu spisa i spisu priležeće medicinsku dokumentaciju nakon pozornog slušanja nalaza specijaliste traumatologa iskazao, da ostaje pri nalazu i mišljenju koje je dao 12. listopada 2021. uz napomenu da je svoj nalaz i mišljenje temeljio na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, nalazima u spisu i temeljem urađenih pretraga kako je navedeno u otpusnom pismu tužiteljice. Dakle, mišljenja je vještak da je tužiteljica zbog događaja trpjela jake strahove u trajanju od 12 sati, srednje strahove u trajanju od 7 dana i blage strahove u trajanju od 4 tjedna. Naruženje da je bilo blažeg intenziteta u trajanju nekoliko tjedana, dok se krvni podljev nije resorbirao. Ostaje pri svom nalazu i mišljenju koji je temeljio uvidom u medicinsku dokumentaciju i nalazima traumatologa, neurokirurga i neurologa. Kod svog prvog nalaza kad je o strahu, referirao se na onom proživljenom od strane tužiteljice i pok tužitelja te i sada u tom pogledu ostajem kod istog.

41. Punomoćnica tužitelja u ponovljenom postupanju ustrajala je u prijedlogu da se ponovno saslušaju parnične stranke, pozivom na odluku drugostupanjskog suda kako bi se utvrdio način na koji je tužiteljica dobila ozlijede, odnosno jesu li ozlijede nastale uslijed radnje tuženika .

42. Sud je takav prijedlog prihvatio te je ponovno saslušao tužiteljicu ad 1. RK, pokazao joj slike iz spisa predmeta (list 54) te na upit je li ona na slici i ako jest kako je dobila ove ozljede, tužiteljica ad 1 odgovorila je potvrdno da je ona na toj slici a da su to njene slike iz bolnice i njene ozlijede. Na upit kako se ozlijedila iskazala je da ostaje pri onom od ranije kad je prvi put davala iskaz sudu te dopunjuje isti na način da navodi kako je dok je bila ispred kuće u svom vrtu, obavljala poslove po vrtlu sa "sićem", BK na nju vikala, vikala pa da je ona otišla zvati policiju, potom da se vratila sa kantama natrag na zemlju, onda je BK uzela te "siće" bacila ih u vrt, te vikala: "Stara gudo, dobro ću te natući", za to vrijeme je tu bio njezin suprug ČK. Nadalje iskazala je kako je nju BK gurnula, zbog čega da je ona izgubila ravnotežu te se uhvatila za cijev, koja je tvrdog materijala, a zbog intenziteta odgurivanja, morala se čvrsto uhvatiti za cijev da ne padne. Zatim sam se okrenula i vidjela MK kako nosi gumu, a riječ je o običnoj vrtnoj gumi i obratio joj se na način da joj je kazao:"sad ćeš vidjeti što će vam biti" i krenuo ju polijevati s vodom, a bilo je zimsko doba i on ju je svu s vodom isprolijevao. Potom da je dobila udarac na leđa i to je bio jaki udarac koji se i zvučno čuo zbog čega sam i dobila ove ozlijede i završila u bolnicu. Ne zna s čime me udarilo, pala je na "guzicu" i zvala je pomoć vičući "ubio me ubojica i ona i njen muž". Nakon toga su oboje tuženika otišli iza svoje kuće da ih nitko ne vidi. Od samog događaja do dolaska policije, prošlo je sat vremena.Za to vrijeme, do dolaska policije, ona da je iz vrtla išla za kuću tako što se uhvatila mužu oko vrata.No da ne zna koliko je njezina kuća udaljena od mjesta samog događaja, odnosno da je uz pomoć supruga otišla do svoje kćerke koja je blizu.

43. Sa mužem da je otišla do kćerkine kuće zvala policiju koja joj je na telefon kazala nemojte biti kukavica, odgovorila sam da nisam kukavica ali istukli su me, nakon tog razgovora muž ju je ponovno nosio kako bi išli put njihove kuće, i srela je nevjestu kojoj sam rekla "ubili su me", a nevjesta i njezin sin da su ju presvukli i sin ju je odveo na pregled kod njezine doktorice što je bilo odmah jer je njena poslijepodnevna smjena počela. Samom događaju koji je opisivala na licu mjesta nije bio prisutan ni sin PK, ni kći ZK.Njezina doktorica pitala ju je li je sin odvesti u bolnicu jer nema sanitetskog vozila zbog čega je on to i napravio tamo su ih dočekale kći ZK i njezina kći RK.

44. Tužiteljica ad 2 ZK, sada kao nasljednica tužitelja ad 2, pok. SK, već je sudu ranije iskazivala u svojstvu svjedoka i taj iskaz ovaj sud cijeni mjerodavnim. Kako je sada dala iskaz u svojstvu stranke nedvojbeno je da bi se njezino iskazivanje iznedseno tijekom postupka trebalo ocijeniti nevjerodostojnim no i tu sud iskaz imenovane prihvaća sadržajno ispravnim jer je u bitnom ostala kod ranije iznesenog. Naime sadržajem potvrdila da nije svjedok očevidac jer da je roditelje ostavila u vrtu neposredno pred taj štetni događaj, upozorila na tuženike, da "napadaju s leđa" nakon napada brat joj je rekao što se dogodilo i majku je dočekala sa kćerkom ispred Hitno kirurškog KBC Split, istaknula je da su 21. siječnja 2010. dok je majka bila u bolničkom krevetu na traumatologiji napisali pritužbu na rad policijskih djelatnika, pritužbu naslovili na MUP, a pritužbu da je potpisala majka, na pritužbi je jasan tijek štetnog događaja, da s majkom i ocem neposredno pred štetni događaj nije živjela. Njezini roditelji da su svaki dan dolazili kod nje i u staru kuću. Nakon izlaska iz bolnice majci je pružala pomoć, zajedno s bratom i nevjestom. Ozlijede na leđima je slikala njezina kćerka u bolnici. Prostor na kojem se desio štetni događaj je vrtal.

45. Ponovno saslušana tuženica ad1): BK i kod ponovljenog iskazivanja ostala je u cijelosti kod svog ranijeg iskaza te nadodala da nije istina da se mjesto događaja nije promijenilo, dapače vizura istog se promijenila od 2010 do danas, tužiteljice da su makle žicu koja dijele nekretninu od puta, točnije njihov vrtal od njihovog puta, makle su kamene blokove koje su ranije preskakali i makli su njezino cvijeće koje je tu bilo zasađeno, sada pješačke staze nema, sada su tu puzavci i kupusi. No ne misli da je makla cvijeće po presudi zbog smetanja posjeda. Navela je kako je bila u kući i s prozora je gledala na mjesto događaja, a izašla je van nakon što je čula lupanje "siča", kopanje, lupanje, klapanje i preskakanje zidića. Kada joj je stigao suprug, ona da je bila u kući, a tu je bila i kada je policija došla .Sumnja da bi njezin suprug namjerno polijevao tužiteljicu i pok. supruga tužiteljice, ali istaknula je kako je ona bila u kući i kako je supruga uputila da opere blato, zemlju koju je tužiteljica iz "siča" prolijevala po njezinom putu. Nije vidjela niti zna da je tužiteljica ozlijeđena . Na poseban upit je li joj je poznato da je svjedok DK u svojem iskazu naveo da je bila udaljena 4 metra kada je tužiteljica zadobila ozlijede, odgovorila je da uistinu ne zna.Policiju u svezi predmetnog događaja zvao je njezin suprug .zbog vrijeđanja i prijetnji, da će je on (ranije tužitelj ad 2) urediti i strpati u zemlju, a što da joj je je govorio u trenutku dok je ona bila van kuće, kako sam ranije kazivala. Kuća tužiteljice je više od kilometra udaljena od mjesta događaja .Nije vidjela kako je tužiteljica išla kući, ali postoje očevici, ljudi ispred kafića, od kojih je čula da je sama išla, da je na glavi nosila "sič".

46. U ponovljenom postupku ponovno je saslušan i tuženik ad2) MK, koji je u cijelosti ostao pri svom iskazu ; taj dan da nije polijevao ni tužiteljicu ad1 niti njezinog pok supruga vodom. U svezi predmetnog događaja iskazivao je i pred Prekršajnim sudom, ali da se ne sjeća, ničeg, da kod sebe nema naočale pa ne može ni pročitati iskaz iz prekršajnog spisa priloženog ovom, ali zna da nije namjerno polijevao tužiteljicu ad1,a moguće jest, da je kod pranja gumom došlo do prskanja vodom tužiteljičinih nogu. Nije ni vidio da je tužiteljica ad1 zadobila ozlijede. Nije vidio ni da je tužiteljica pod 1 pala, radio je svoj posao nije vidio, bio je iza roštilja jer je SK bacio motiku prema njemu, pa da se on tad povukao iza roštilja i više se nije vraćao.I ne zna je li tužiteljica pod 1 uopće pala, je li uopće ozlijeđena u svezi štetnog događaja tada. Kuća gospođe RK, tužiteljice od mjesta događaja udaljena je kilometar. Nije vidio kako se je tužiteljica RK udaljila s te lokacije nakon navodnog štetnog događaja do svoje kuće, al je čuo da je išla sama svojim nogama, tako su govorili ljudi iz kafića i da je nosila "sič" na glavi. Na upit je li mjesto štetnog događaja betonirano, kod stabla šipka i sada, dakle stalno u takvom stanju odgovorio je da je njegov put bila staza od betona, ali je tužiteljica ZK sve to iskrčila.

47. Naposljetku je za kazati kako je odbijen je dokazni prijedlog očevida i izlaska na lice mjesta koji je tužiteljica predložila u ponovljenom postupanju i to po proteku 14 godina od štetnog događaja, ne samo iz razloga što nije utvrđeno da bi stranke imale fizički kontakt već jer je očekivano da je lice mjesta izmijenjeno nakon tolikog proteka godina, pri čemu se ističe da ni sami tužitelji prilikom utuženja takav dokazni prijedlog nisu smatrali bitnim ni mjerodavnim pa ga nisu ni takvog predložili.

48. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud utvrdio je slijedeće:

-da su stranke međusobno povezane rodbinskim odnosima koji su narušeni u toj mjeri da su policijski službenici često dolazili na intervenciju i prije opisanog događaja;

-da je na dan 19.siječnja 2010 tužiteljica ad 1 zadobila tjelesne ozljede;

- da je taj isti dan bio verbalni sukob tužiteljice ad 1 i tužitelja ad2 pok ČK s tuženicom ad 1;

- da je tužitelj ad 2 bacio poljoprivrednu veću alatku put tuženika ad2;

-da je tužena ozljede zadobila udarcem tupim predmetom, a potom i padom;

-da je tuženik ad 2 naknadno došao, potom polijevao vodom ( gumom), pod;

- da su se tužitelji i tuženici nalazili na udaljenosti od 3-4 m;

-da su prvostupanjskom presudom prekršajnog suda činjenično opisana zbivanja tog dana i da su sve stranke ovog postupka i tužitelji i tuženici proglašeni krivima zbog prekršaja remećenja reda i mira, no da je procesno optužba odbijena zbog nastupa zastare;

-da je spis predmeta prekršajnog suda bio na razmatranje kod kaznenog odjela ODO Split, no spisu ne prileži podatak da je Državno odvjetništvo ili pak policija podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede nad tužiteljicom ad 1.kao oštećenicom;

-da su vještaci nalazom i mišljenjem se očitovali o kvalifikaciji ozljeda koje je tog dana zadobila tužiteljica ad 1 no da je temelj vještačenja medicinska dokumentacija ali i očitovanje same tužiteljice o načinu nastanka ozljeđivanja , kojom prilikom su vještaci utvrdili da je udarac u leđa tužiteljica ad 1 zadobila udarce tupim predmetom s tim da određene promjene na kralješcima su moguće i posljedica osteoporotskih promjena koje nemaju veze sa predmetnim događajem odnosno vještak nije utvrdio da bi prijelom kralježaka bio u svezi s predmetnim događajem.

49. Analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovaj sud je odluku temeljio u prvom redu na pisanoj dokumentaciji priloženoj u spisu, iskazima neposrednih svjedoka očevidaca nesrodnih sa strankom te iskaze istih doveo u svezu sa stranačkim . Tu je za kazati kako je stranački iskaz supsidijarno dokazno sredstvo a ne oblik stranačkog raspravljanja pred sudom. No, zaključak o navedenim činjenicama ovaj sud donio je ne samo na temelju iskaza stranaka, već i na iskazima svjedoka.

50. Naime, saslušani svjedoci ŠK "Mimi" i DK nepristrani i rodbinski nepovezani sa strankama, promatrali su predmetni događaj kontinuirano cijelo vrijeme te kad se dovedu u svezu jedan s drugim i u odnosu s ostalim dokazima u spisu predmeta, dovode do utvrđenja da fizičkog kontakta stranaka nije bilo. Konkretno radilo se o verbalnom sukobu, najprije tužiteljice ad 1 i tužene ad 1 kojem da su naknadno pristupili tužitelj ad 2 i tuženik ad 2 ali da nije bilo fizičkog kontakta između tuženih i tužitelja odnosno da su isti bili na udaljenosti 3 ili 4 m, svatko na svojoj nekretnini te da nisu vidjeli da bi tuženik ad 2 polijevao vodom tužitelje. Ova dva svjedoka također u svom iskazu spominju "pad" tužiteljice ad 1 koji pad nisu vidjeli ali su čuli da je tužiteljica ad 2 rekla da je pala,

51. I sud vjeruje istima da su iskazivali istinito, ovo posebno kada se uzme u obzir da je riječ o osobama koji su kod svjedočenja upozoreni na dužnost govorenja istine jer je lažni iskaz kazneno djelo, a spisu ne prileži pravomoćna osuđujuća presuda da bi isti bili okrivljeni i osuđeni za davanje lažnog iskaza . Stoga ovaj sud njihove navode uzima istinitim pa je prigovor tužitelja da je riječ o svjedocima koji su prijatelji tuženika, ne i tužitelja, ocijenjen tek kao nastojanje da se iskazi istih umanje odnosno prikažu lažnima u okvirima subjektivnog nezadovoljstva sadržajem iskazanog

52. Spisu prileži brojna dokumentacija od koje ona koja nema veze sa predmetnim događajem od 19. siječnja.2010 kako je to ranije objašnjeno, nije relevantna kod odluke o tužbenom zahtjevu, no za istaknuti je kako spisu prileže brojna očitovanja tužitelja, njihove kćerke ranije svjedokinje, sada nasljednice pok tuženika ad2 ČK da bi tužiteljica ad 1 ozljede zadobila jer da su joj tuženici uputili jaki udarac u leđa od kojeg je ista i zadobila ozljede pa tako i podneskom od 8.lipnja 2022. dakle navodeći da je upravo fizički udarac time i kontakt tuženika sa tužiteljicom ad 1 razlog nastalim ozljedama.

53. Iako je stranačko iskazivanje supsidijarno dokazno sredstvo jer je jasno i životno logično da će se iskazi stranaka prilagoditi traženjima istih , no tu je za kazati kako je iskazom tužiteljice ad 1 ( na poseban upit suda ) ponovljeno kazala da je ozljede dobila uslijed udarca na leđa i da je to je bio jaki udarac koji se i zvučno čuo zbog čega je dobila ove ozlijede i završila u bolnicu. Dakle imenovana je izrijekom kazala više puta dakle kako kod prvog saslušavanja tako i kod ponovljenog da je dobila jaki udarac u leđa nakon čega je pala a iskazom potvrđuje i saslušani tužitelj ad .2 Što više iskaz ranije svjedokinje sada tužiteljice ad 2 kćerke , potvrđuje se da je otac pok ČK kazao kako joj je otac ispričao da je majka udarena s leđa kad su išli kući i da je od tog silnog udarca pala na leđa.

54. Dakle sami tužitelji govore o silnom udarcu koji je prethodio padu na tlo. Nalazom i mišljenjem sudski vještaci navode da je ozljeda na leđima takva da ukazuje da je tužiteljica ad 1 zadobila jaki udarac u leđa , dakle potvrđuje navode tužitelja i svjedokinje kćerke sada nasljednice tuženika ad2.

55. Tužiteljica nadalje sama je od prvog iskazivanja kazala da ne zna tko joj je zadao udarac da misli da je tužena ad1. no kad se tja iskaz uzme u obzir s iskazima svjedoka očevidaca, tuženika ad1 i ad 2 pa i tužitelja ad2 , fizičkog kontakta među njima kako je to dokazano, nije bilo . Tu se opet dodaje da je kojim slučajem i policija kod dolaska na lice mjesta utvrdila da je tužiteljici nanesena tjelesna ozljeda fizičkim udarcem, uz prekršajnu prijavu podnijela bi i kaznenu zbog nanošenja tjelesnih ozljeda A konkretno kako je i to sam tužiteljica iskazala, nakon dolaska policije kad je ispričala policijskom djelatniku što se dogodilo isti cit :"joj se nasmijao"., što upućuje na zaključak da policijski službenik nije utvrdio da je tužiteljica fizički napadnuta od tuženika, a to dokazuje i činjenični opis prekršajnog djela .

56. I svojim utvrđenjima vještaci su nalazom i mišljenjem naveli da je ozljedu zadobila kao posljedicu udarca tupim predmetom. Nakon tog udarca uistinu je životno moguće da je osoba starije životne dobi s već utvrđenim osteoporotskim promjenama pala na pad i da su sve ozljede posljedica navedenog a navedeno potvrđuje iskazom kako je obrazloženo i tužiteljica ad 1. No tomu se nigdje ne nalazi utvrđenim i da bi ozljede nastale upravo radnjama tuženika ad.1 i ad.2. Nigdje u spisu tako nešto ne prileži utvrđenim.

57. Tu je za kazati i kako ovaj sud nalazi utvrđenim iz prekršajnog postupka upravo okolnosti koje su prethodile ozljedama tužiteljice ad 1 a riječ je o verbalnom nasrtanju jednih na druge, a o kojim činjenicama su svjedočili u ovom postupku i svjedoci i čije iskaze tim više sud cijeni istinitim i okolnosnim ovo posebno jer je riječ o naprijed navedenim neposrednim svjedocima očevicima.

58. S tim u svezi u prekršajnom postupku sada pok ČK sam je kazao je da je kritične prigode uzeo poljoprivrednu alatku, motiku i bacio o zid. Kod takvog stanja stvari, a činjenice koja se nalazi utvrđenim iz dokaznog postupka o udarcu o leđa koji je prethodio ozljeđivanju tužiteljice ad 1, nesporno proizlazi iz postupka da je jedina osoba koja je imala opasan predmet, alatku kod sebe, upravo taj tužitelj. Dakle, nitko ni tužitelji ni tuženici, ni svjedoci ne spominju da bi kakav čvrsti predmet, izuzev vrtne gume, u rukama imao tuženik ad 2 .

59. Stoga konkretno ne nalazi se dokazanim da bi tuženici ad1 i ad 2 prouzročili ozljede tužiteljici. Naime ne postoji uzročno posljedična veza između radnji tuženika i tužitelja. Sto više iskazivanje samog tužitelja ad 2 upućuje na može bitni zaključak kako je nesmotrenim bacanjem alatke, moguće došlo udarca u tužiteljicu, a koja je kod prvotnog iskaza rekla da nije vidjela tužitelja ad 2 jer je sve zbog vode bilo nepregledno već da je samo osjetila jaki udarac u leđa . Ponovljenim iskazom kazala je da je upravo od udarca u leđa pala i dobila ozljede zbog kojih je završila u bolnicu .

60. Stoga kad se uzmu takvi stranački iskazi koji nisu u tom dijelu u suprotnosti s iskazima svjedoka ali niti ostalom spisu priležećom dokumentacijom, onda se istinitim cijeni i iskaz tuženika da isti nisu prouzročili tjelesnu ozljedu tužiteljici ad .1, svakako niti tužitelju ad.2 Odnosno bilo kakvo verbalno uznemiravanje koje je prethodilo a za koje su sve stranke postupka prekršajno prvostupanjskom odlukom utvrđene krivima, dokazuje da je bilo uzajamno pa s time se ne može ni kazati da bi ni uslijed verbalnog napada došlo do kakve povrede prava osobnosti i tim više kad iz postupka posebno iskaza svjedoka očevica proizlazi da je inicirano radnjom tužiteljice ad 1. koja je podigla ogradicu i prešla na nekretninu tuženika povišenim obraćanjem tuženici ad 1 . Naime da jest tako dokazuje iskaz policijskog službenika iz prekršajnog postupka umirovljenog policajca koji nije imao konkretnih očitovanja na događaj od 19. siječnja 2010 no iskazao je da je često dolazio na intervenciju zbog ponašanja stranaka u ovom postupku. Što upućuje na zaključak da je riječ o gotovo svakodnevnoj uobičajenoj verbalno prepirci srodnika.

61. Iz iskaza sada tužiteljice ad 2 i tužitelja ad 3 AK i PK saslušanih u svojstvu svjedoka utvrđeno je da isti nisu bili očevidci predmetnog događanja između stranaka.

62. Također nije dokazano ni da bi pritisak iz vode iz vrtne gume (ovo pod pretpostavkom prihvaćanja istinitim dio iskaza tužitelja da su bili po glavi polijevani od tuženika ad2, što pak nije dokazano ovo obzirom na iskaze svjedoke očevice) da li bi taj pritisak bio dostatan za tužiteljičin pad na tlo. No tu je za kazati kako je ipak riječ o vrtnoj gumi, ne i vatrogasnom " šmrku" koji bi moguće doveo do siline koja bi poremetila ravnotežu osobe. No nadalje po pretpostavkom istinitosti i daljnjeg dijela iskaza same tužiteljice ad 1 i da je ostala na nogama kad ju je tužena ad1 gurnula ( što ipak takvim nije utvrđeno da bi uopće bilo fizičkog kontakta tako ni guranja ) i tu je za kazati da i u situaciji da je na tužiteljici ad 1 bila upotrijebljena direktna silu tijela ona je uspjela održati ravnotežu i ostati na nogama, stoga isto dovodi do zaključka da manja sila, sila vode makar i pod pritiskom iz vrtne gume , ne bi dovela do pada tužiteljice na pod i ozljeđivanja.

63. Spominjanje kamenja kao možebitnog uzroka udarcu u leđa od strane pok. ČK ničim nije dokazano .Svakako u tom dijelu iskaz tužitelja ad2 ovaj sud ne nalazi vjerodostojnim ovo kad se isti dovede u svezu s prekršajnim utvrđenjima jer u prekršajnom spisu prethodno obrađenom po policijskim djelatnicima nikada nitko nije spominjao kamenje kao sredstvo ozljeđivanja.

64. Slijedom iznesenog, dokazi ukazuju da fizičkog kontakta između stranaka nije bilo., a udarac u leđa tupim predmetom o kojem tužitelji iskazuju tijekom cijelog postupka, razlog su ozljeđivanju, no ne postoji dokazanim uzročno posljedična veza istog s skrivljenim ponašanjem tuženika.

65. Iako je vještačenje u prvom smislu rađeno radi kvalifikacije ozljeda utvrđenja načina liječenja eventualnih posljedica treba istaknuti kako nalazi i mišljenja vještaka, koje su uzima vjerodostojnim, potpunim i stručnim, potvrđuju da je do prijeloma kralješka došlo udarcem tupim predmetom , od pada da su nastale ostale ozljede i kad se takva izjašnjenja dovedu u svezi s naprijed izloženim, potvrđuje se utvrđenim da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo nakon udarca tupim predmetom o leđa, vrlo vjerojatno nekontroliranim nenamjernim bacanjem alatke, a što se ne može pripisati radnji tuženika.

66. Primjedbe na vještvo tužitelja ovaj sud smatra da su vještaci otklonili dopunskim saslušanjem odgovarajući i na pojedina pitanja tužitelja kako je to naprijed opisano , dok tužitelji na okolnost dokazivanja svojih navoda nisu imali dokazni prijedlog u smislu provođenja vještačenja po novom vještaku liječniku spec. traumotologu. Slijedom čega je sud zaključio da je takav prigovor postavljen tek paušalno.

67. Odredbom članka 19 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ) . propisano je: »(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. «

Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

» (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. « 68. Tu je za kazati i kako je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da sada povreda prava osobnosti je pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

69. Tuđa njega i pomoć predstavlja imovinsku štetu u smislu odredbe članka 1095. st. 1 ZOO-a kojom je propisano :

»Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

70. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

»1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

71. Dakle analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti za zaključiti je kako tužiteljice nisu dokazali da bi šteta bila u uzročno posljedičnoj svezi s radnjama tuženika. Naime kod subjektivne odgovornosti oštećenik mora dokazati štetnu radnju, protupravnost štetne radnje, štetu, uzročnu vezu, a krivnja štetnika se predmnjeva. Tužitelji s uspjehom nisu dokazali navedene zakonske pretpostavke, a teret dokaza je na tužiteljima, jer sud ne smije utvrđivati materijalnu istinu. Naime izmjenama odredbi ZPP-a iz 2003. sud više nema ovlasti po službenoj dužnosti provoditi dokaze radi utvrđenja materijalne istine, već je teret dokazivanja na strankama koje su obvezne dokazati svoje navode. U protivnom se uzima da isto nisu dokazale pa tako i konkretno nije dokazana tvrdnja tužitelja da je navedene ozljede iz medicinske dokumentacije tužiteljica ad 1 zadobila kao posljedicu radnji tuženika odnosno njihove odgovornosti.

72. Sukladno pravilu o teretu dokaza kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

73. Naposljetku je za kazati kako je nasljednik pok ČK ranijeg tuženika ad 2 utvrđen i PK koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok, no isti se je podneskom od 18. ožujka 2024. izjasnio kako se odriče potraživanja proizašlog iz ovog postupka i iskazao nezainteresiranost za postupak, te je rješenjem ovog suda nastavak postupanja proglašen u odnosu na tužiteljice ad 1 i ad 2. te je predmetno rješenje postalo pravomoćno danom donošenja na ročištu, 8. listopada 2024., dok je podneskom uređenim tužbenim zahtjevom izostavljeno traženje koje bi se odnosilo i na tog nasljednika. Stoga su na strani tužitelja utvrđenim upravo tužiteljice ad 1 i ad. 2.

74. Kako je tužbeni zahtjev odbijen nije se našlo potrebnim posebno obrazlagati ostale prigovore koje su tuženici iznijeli tijekom postupka u smislu osporavanja tužbe.

75. S obzirom na uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari sukladno članku 155. st 1 i članku 154 st 1. u svezi s člankom 164. st.1 i st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 128/2023 ),istima zastupanim po punomoćniku, priznat je zatraženi trošak prema vrijednosti predmeta spora pri čemu se dodaje kako su podneskom od 26. ožujka 2025. uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljice izvršili umanjenje prvotno početnog traženja postavljenog u tužbi na način da su umjesto 161.200,00 kn /21.407,71 eur-a sada zatražile isplatu ukupnog iznosa od 13.200,00 eur-a.

76. Tu je za kazati kako prema uvriježenoj sudskoj praksi, utemeljenoj na zakonu, povlačenje ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva. Kako smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja procesnu dispoziciju stranke koja u suštini predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a prema članku 193. stavak 1. ZPP-a, tužba se ne može povući bez pristanka tuženika, nakon što se on upusti u raspravljanje glavnoj stvari ,kao što je to i u konkretnom slučaju, po protivljenju tuženika, raspravljanje je trebalo nastaviti po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, onako kako je to zatraženo kod utuženja, pri čemu se navodi da je iznos konvertiran u eur koja je službena valuta Republike Hrvatske. Stoga je za radnje tužitelju valjalo priznati prema vps iz tužbe 21.407,71 eur-a, od po 250 b po OT-u za radnje :

-sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 20.9.2017., 4.10.2022., od po 250 b (tbr 7 t 1, Tbr 8,t, 1 OT)

-pristup ročištima od 12.2.2013., 8.6.2016., 19.10.2016., 31,1.2017., 25.4.2017.,24.1.2018.,17.4.2018.,.19.9.2018., 13.10.2020., 12.10.2021., 1.12.2022., 18.3.2024.,8.10.2024., 10.12.2024., 10.2.2025., 10.4.2025. svaki od po 250 b (Tbr7 t 1 tbr 9. t.1. OT)

-pristup ročištima od 3.3.2021., 9.6.2021., 5.10.2022. , 12.2.2024., 8.7.2024. od po 25%, (tbr7 t 1 i tbr 9 t 5 OT)

dok mu nije priznat trošak pristupa ročištima za objavu jer ga nije ni imao, dok se trošak sastava podnesaka od 6.5.2024., 10.6.2024.,5,7,2024 nije našao bitnim za odluku pozivom na članak 155.stavak 1 ZPP-a

dakle priznato je 4625 b uvećano za trošak žalbe na prvostupanjsku presudu od 25.siječnja .2023 125% 312,50 b dakle ukupno 4937,5 b pomnoženo s 2 boda ( članak 54 OT) daje iznos od 9.875,00 eur-a uvećano za uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika (987,50 eur-a) daje iznos od 10.862,50 eur-a, uvećano za 25 % PDV-a ( 2.715,63 eur-a) daje iznos od 13.578,13 eur-a uvećano za pristojbe od ukupno 772, 97 eur-a daje iznos od ukupno 14.351,10 eur-a koji su parnični trošak dužni tužitelji isplatiti tuženicima, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen ( do zatraženih 18. 063, 59 eur-a).

77. Odluka o zateznim kamatama je izostala jer sud odlučuje na određeni zahtjev sukladno članku 164. stavak 1 i 2. ZPP-a, a iste nisu zatražene.

78. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Trogir, 20. svibnja 2025.

SUTKINJA

Mirna Veža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka,odnosno e komunikacijom ( čl 106 a ZPP-a) a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostaviti presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskog zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( čl. 335 ZPP-a ) .

DNA

1.pun.tužitelja

2. pun tuženika,

3.spis