REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-4638/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić,Sumić & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Fehera, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Điva Buconića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3519743 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem ovjere OU- 528/2006, 14. lipnja 2006. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sadržan u toč.2. Ugovora koja glasi:

"Redovna kamata...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora:"

II. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3519743 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem ovjere OU- 528/2006, 14. lipnja 2006. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu sadržanu u toč. 7. Ugovora koja glasi:

"Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb isplatiti tužitelju KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.686,88 eura (35.313,27 kuna) u roku od 15 dana, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 4,36 eura (32,86 kuna) od dana 1. travnja 2008.g. pa sve do isplate,

- iznos od 1,52 eura (11,46 kuna) od dana 1. srpnja 2008.g. pa sve do isplate,

- iznos od 24,82 eura (187,00 kuna) od dana 1. studenog 2008.g. pa sve do isplate,

- iznos od 7,86 eura (59,22 kune) od dana 1. prosinca 2008.g. pa sve do isplate,

- iznos od 29,42 eura (221,65 kuna) od dana 1. siječnja 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 32,73 eura (246,62 kuna) od dana 1. veljače 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 34,23 eura (257,90 kuna) od dana 1. ožujka 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 37,29 eura (280,95 kuna) od dana 1. travnja 2009g. pa sve do isplate,

- iznos od 38,09 eura (287,01 kuna) od dana 1. svibnja 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 31,65 eura (238,45 kuna) od dana 1. lipnja 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 26,90 eura (202,71 kuna) od dana 1. srpnja 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 28,17 eura (212,22 kune) od dana 1. kolovoza 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 30,67 eura (231,06 kuna) od dana 1. rujna 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 30,45 eura (229,42 kune) od dana 1. listopada 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 27,92 eura (210,37 kuna) od dana 1. studenog 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 32,67 eura (246,12 kuna) od dana 1. prosinca 2009.g. pa sve do isplate,

- iznos od 36,47 eura (274,78 kuna) od dana 1. siječnja 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 41,88 eura (315,54 kuna) od dana 1. veljače 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 40,64 eura (306,19 kuna) od dana 1. ožujka 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 47,98 eura (361,51 kuna) od dana 1. travnja 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 46,59 eura (351,02 kuna) od dana 1. svibnja 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 49,30 eura (371,47 kuna) od dana 1. lipnja 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 72,80 eura (548,52 kuna) od dana 1. srpnja 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 67,96 eura (512,07 kuna) od dana 1. kolovoza 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 82,74 eura (623,42 kuna) od dana 1. rujna 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 77,64 eura (584,94 kuna) od dana 1. listopada 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 69,42 eura (523,06 kuna) od dana 1. studenog 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 86,75 eura (653,63 kuna) od dana 1. prosinca 2010.g. pa sve do isplate,

- iznos od 108,80 eura (819,72 kuna) od dana 1. siječnja 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 93,19 eura (702,11 kuna) od dana 1. veljače 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 98,66 eura (743,36 kuna) od dana 1. ožujka 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 91,70 eura (690,90 kuna) od dana 1. travnja 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 92,95 eura (700,32 kuna) od dana 1. svibnja 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 122,50 eura (922,98 kuna) od dana 1. lipnja 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 125,38 eura (944,68 kuna) od dana 1. srpnja 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 148,91 eura (1.121,98 kuna) od dana 1. kolovoza 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 136,26 eura (1.026,66 kuna) od dana 1. rujna 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 122,41 eura (922,31 kuna) od dana 1. listopada 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 118,04 eura (889,34 kuna) od dana 1. studenog 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 116,98 eura (881,36 kuna) od dana 1. prosinca 2011.g. pa sve do isplate,

- iznos od 123,54 eura (930,80 kuna) od dana 1. siječnja 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 129,26 eura (973,90 kuna) od dana 1. veljače 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 130,02 eura (979,67 kuna) od dana 1. ožujka 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 126,07 eura (949,86 kuna) od dana 1. travnja 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 128,74 eura (969,99 kuna) od dana 1. svibnja 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 130,57 eura (983,76 kuna) od dana 1. lipnja 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 127,49 eura (960,59 kuna) od dana 1. srpnja 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 128,30 eura (966,68 kuna) od dana 1. kolovoza 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 126,00 eura (949,31 kuna) od dana 1. rujna 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 121,01 eura (911,77 kuna) od dana 1. listopada 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 126,32 eura (951,79 kuna) od dana 1. studenog 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 128,87 eura (970,99 kuna) od dana 1. prosinca 2012.g. pa sve do isplate,

- iznos od 127,09 eura (957,53 kuna) od dana 1. siječnja 2013.g. pa sve do isplate,

- iznos od 117,07 eura (882,04 kuna) od dana 1. veljače 2013.g. pa sve do isplate,

- iznos od 125,58 eura (946,17 kuna) od dana 1. ožujka 2013.g. pa sve do isplate,

- iznos od 126,32 eura (951,78 kuna) od dana 1. travnja 2013.g. pa sve do isplate,

- iznos od 122,99 eura (926,64 kuna) od dana 1. svibnja 2013.g. pa sve do isplate,

- iznos od 26,94 eura (202,98 kuna) od dana 1. lipnja 2013.g. pa sve do isplate, a računaju prema stopi koja se za razdoblje od 1.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023.g. do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], K [adresa] zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od

- 112,35 eura (846,47 kuna) teče od dana 1. srpnja 2013.g. pa sve do isplate,

- 85,67 eura (645,48 kuna) teče od dana 1. lipnja 2013. pa sve do isplate prema stopi koja se za razdoblje od 1.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023.g. do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb isplatiti tužitelju KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnične troškove u iznosu od 2.894,47 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbacuje se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 11. lipnja 2019., tužitelj navodi kako je, kao korisnik kredita zaključio s tuženikom, kao kreditorom, 12. lipnja 2006., Ugovor o kreditu broj 418-50-3519743, solemniziran od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem ovjere OU-528/2006, 14. lipnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor). Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju vozila u trajanju od 84 mjeseca, te je tuženik isplatio tužitelju protuvrijednost iznosa od 35.291,41 CHF. Stranke da su, u točki 2. Ugovora ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja je početno iznosila 5,20% godišnje, dok su u točci 7. Ugovorile valutnu klauzulu u CHF. Tuženik da je jednostrano mijenjao kamatnu stopu, te da se mijenjao tečaj CHF, zbog čega je u konačnici otplaćen znatno veći iznos od onoga što je tužitelj početno očekivao i što je mogao predvidjeti prilikom zaključenja ugovora. Ugovor koji je zaključen da je tipski i da se o pojedinim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već je tužitelj morao bez prigovora prihvatiti pisanu obavijest banke o promjeni visine kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita i plaćati neosnovano uvećane anuitete. Pored navedenog, tužitelj navodi i to kako uslijed nedostatka potrebne dokumentacije ne može postaviti određen tužbeni zahtjev prije nego što sud naloži tuženiku dostavu te dokumentacije radi provođenja vještačenja, a nakon kojeg će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

2. Podneskom od 12. lipnja 2019. tužitelj je, u slučaju da sud ne nađe osnovanim njegov glavni tužbeni zahtjev, istaknuo i podredni tužbeni zahtjev, kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2006. pa do isplate.

3. Konačno, podneskom od 7. lipnja 2024. tužitelj je, nakon provedenog vještačenja, uredio točku III. glavnog tužbenog zahtjeva te od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 4.686,88 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve specificirano po mjesecima.

4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je istaknuo i prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Splitu te opravdanosti podnošenja stupnjevite tužbe u ovom postupku. Naime, ističe da ne bi bilo točno kako je tužitelju odbio predati traženu dokumentaciju već mu s obzirom na datum podnošenja zahtjeva za dostavom dokumentacije, 6. lipnja 2019., a s obzirom da je ova tužba podnesena 11. lipnja 2019., nije ostavljen primjereni rok za dostavu.

5. U podnesku predanom sudu 6. ožujka 2020. tuženik dodatno ističe i prigovor zastare.

6. Rješenjem od 13. ožujka 2020., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2732/2020-2 od 21. prosinca 2020. (list 83-87 spisa) odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu.

7. U ovom postupku dana 2. rujna 2024. bila je donesena presuda kojom je sud utvrdio ništetnim pojedine odredbe ugovora o kreditu te obvezao tuženika na isplatu iznosa od 4.686,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

7.1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5051/2024-2 od 21. studenog 2024. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

7.2. Iz obrazloženja ukidne odluke proizlazi kako je prilikom donošenja prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovo jer zbroj pojedino dosuđenih iznosa iznosi 4.884,90 eura, a ne 4.686,88 eura, na koji iznos je sud obvezao tuženika za isplatu.

7. U ponovljenom postupku izveden je dokaz čitanjem zapisnika i isprava koji prileže spisu i to ugovora o kreditu broj 418-50-3519743, pismena tužitelja upućena tuženiku od 6. lipnja 2019., zahtjeva za kredit od 6. lipnja 2006., promotivnih uvjeta za odobravanje kredita tuženika od 24. ožujka 2006. do 30. lipnja 2006., tržišnih parametara za auto kredi, prijepisa knjigovodstvene kartice od 14. lipnja 2019., otplatnog plana, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Ante Blaževića, te je izveden dokaz čitanjem iskaza tužitelja. Tuženik je na ročištu od 23. siječnja 2023. povukao prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka djelatnika banke EC, dok je podneskom od 3. lipnja 2024. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĆC, javnobilježničke prisjednice kod javnog bilježnika Nevenke Kekez.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 418-50-3519743 sklopljenog 12. lipnja 2006. između stranaka, a kojim odredbama je ugovoreno da se kredit odobrava u protuvrijednosti od 35.291,41 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da se kamatna stopa u tijeku otplate kredita mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i u dijelu kojim je otplata kredita vezana za tečaj CHF, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.686,88 eura s osnova razlike po osnovi kamatne stope i promjene tečaja valute zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

10. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu broj 418-3519743 od 12. lipnja 2006. za kupnju vozila, prema kojemu je tužitelju kao korisniku kredita isplaćen iznos od 35.291,41 CHF. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,20% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca. Nije sporno niti do da bi Ugovorom bilo određeno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

11. U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli ništetne te da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata i preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

12. Čitanjem Ugovora o kreditu 418-50-3519743 kao i popratne dokumentacije, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik 12. lipnja 2006. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 35.291,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima, da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač radi kupnje motornog vozila. Nadalje je utvrđeno da je u članku 2. Ugovora, ugovorena kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora, a u članku 7. Ugovora da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

13. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 12. lipnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je 2006. godine u Autokući Muše kupio osobni automobil marke Mazda. S obzirom da za kupnju istog nije raspolagao gotovinom, morao je podići kredit. Djelatnici autokuće su ga uputili na tuženika jer su sa njim imali poslovnu suradnju. Nakon što se obratio zaposlenicima tuženika oni su mu, kao najpovoljniji ponudili kredit u valuti CHF. Navodi kako se interesirao za kredit u valuti američki dolar, jer je u to vrijeme plaću primao u toj valuti, međutim, tuženik takve kredite nije nudio. Također, interesirao se i za kredite u valuti euro, međutim kredit u valuti CHF je tada bio povoljni. Djelatnici tuženika su mu dali standardizirani ugovor o kreditu na uvid, a koji je on pročitao. Ne sjeća se da li je u banci nešto potpisivao, ali se sjeća kako je Ugovor potpisao kod javnog bilježnika. U javnog bilježnika Ugovor da mu nije čitan na glas, te mu je rečeno kako oni ne ulaze u sadržaj dokumentacije. Ističe kako prilikom sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovarao o odredbama Ugovora jer se radilo o standardiziranom Ugovoru te da ga nitko nije upozorio na rizik koji se odnosi na mogućnost porasta valute i mjesečne rate kredita niti su mu objasnili izračun kamatne stope. Također, napominje da mu nije rečeno da tečaj CHF nije vezan uz HNB te da može rasti. Objašnjeno mu je koliko iznosi rata kredita, a ostalo mu nije detaljnije rečeno. Zaključno, navodi kako se rata kredita u jednom trenutku povećala za duplo.

14.1. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

15. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

16. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

18. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

22. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

23. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate) te presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

26. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

27. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli kao i promjenjivost kamatne stope sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora te je odlučeno kao u točki I i II izreke.

28. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

29. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 2. i 7. Ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

30. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradio stalni sudski vještak za financije Ante Blažević.

31. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je za lipanj 2006. kamatna stopa iznosila 5,20%, odnosno anuitet 502,13 CHF, za studeni 2007. 6,20%, odnosno anuitet 515,92 CHF, za svibanj 2008., 6,75%, odnosno anuitet 522,98 CHF, za ožujak 2009., 7,75%, odnosno anuitet 533,98 CHF, za srpanj 2011., 7,50%, odnosno anuitete 532,64 CHF, te za listopad 2011, 6,75%, odnosno anuitete 529,08 CHF.

32. Vještak je u tablicama prikazao mijenjanje kamatne stope i iznosa anuiteta za utuženo vremensko razdoblje, te je utvrdio kako je zbog promjene kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule korisnik kredita platio kreditoru više anuiteta nego da je kredit otplaćivao bez primjene valutne klauzule i uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope cijelo vrijeme otplate u iznosu od 4.686,88 eura. Razliku anuiteta vještak je prikazao u stupcu broj 17 tablice.

32.1. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka, no ističe da vještak nije utvrdio jesu li promjene kamatne stope bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

32.2. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

33. Podneskom od 7. lipnja 2024. tužitelj je uredio toč. III. tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 4.686,88 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne iznose teče od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, a pojedinačne iznose, koji predstavljaju razliku anuiteta, označava koristeći nalaz i mišljenje vještaka, konkretno stupac 17 tablice.

33.1. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka, konkretno stupca 17 tablice te uspoređujući ga sa uređenim tužbenim zahtjevom sud je utvrdio kako je prilikom uređenja tužbenog zahtjeva tužitelj pravilno izostavio one pojedinačne iznose koji se odnose na tzv "negativne razlike" (razdoblje kada je uslijed promjene kamatne stope i tečaja na niže od prvotno ugovorenih uvjeta, tuženik bio u obvezi platiti manje) te da je tužba uređena na način da se zakonska kamata na pojedinačne iznose potražuje samo za razdoblje kada je kamatna stopa i tečaj bio viši od prvotno ugovorenog.

33.2. Međutim, isto tako sud je utvrdio da kada se pojedinačni iznosi na koje tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu (razlika anuiteta) zbroje daju sumu od 4.884,90 eura.

33.3. S obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja koji od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.686,88 eura, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti za iznos od 198,02 eura koji predstavlja razliku između ukupno traženog i zbroja pojedinačnih iznosa na koje se potražuje zakonska zatezna kamata.

33.4. Valja još kazati kako sud, u konkretnom slučaju, nije našao ostvarenim pretpostavke iz odredbe čl. 109. ZPP-a, jer je tužba bila podesan za raspravljanje.

34. Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

35. Također, a vezano za tuženikov prigovor kako je podneskom od 7. lipnja 2024. tužitelj preinačio tužbu, a kojoj preinaci se on protivi, za navesti je kako se u konkretnom slučaju radi o situaciji propisano odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, kada tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj nema adekvatno znanje da bi izvršio izračun pretplaćenih iznosa sa osnove promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, radi čega je u postupku angažirana stručna osoba, pa sud smatra kako se radi o situaciji u kojoj je oportuno dopustiti preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP- a.

35.1. Nadalje, tuženiku se napominje kako je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

36. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04), kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

37. Stoga je, odlučeno kao pod točkom III i IV izreke ove presude.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

39. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 11. lipnja 2019., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2020., 23. siječnja 2023., 21. ožujka 2023., 11. lipnja 2024., 19. srpnja 2024. i 1. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav obrazloženih podnesaka i to podneska od 12. lipnja 2019., 28. veljače 2020. (u aplikaciji Espis preuzet 2. ožujka 2020.) i 7. lipnja 2024. (u aplikaciji Espis preuzet 10. lipnja 2024.) u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav podneska od 28. ožujka 2023. (u aplikaciji Espis preuzet 29. ožujka 2023.) u iznosu od 50 eura (Tbr. 8/4 Tarife).

40. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 2.050,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (512,50 eura) što ukupno daje iznos od 2.562,50 eura, kao i trošak predujma financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,97 eura.

41. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.894,47 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

42. Sud nije razmatrao tužiteljev zahtjev za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu, ovo jer je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 2732/2020-2 od 21. prosinca 2020. već odlučeno o njegovom zahtjevu.

42.1. Također, tužitelju nije priznat sastav podneska od 28. ožujka 2023. u zatraženom iznosu od 100 eura, već sukladno odredbi Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 50 eura.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V izreke.

44. S obzirom da je sud našao djelomično osnovanim glavni tužbeni zahtjev, o podrednom nije odlučivao (čl. 188. ZPP-a).

Split, 20. svibnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis