REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-64/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice PVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdravku Dumančiću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-55/2020-26 od 22. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-55/2020-26 od 22. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženom PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici PVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.789,00 eur (slovima: dvijetisućesedamstoosamdeset deveteura) sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja od 14. svibnja 2016. kada joj je u oko 20:50 sati, u zajedničkom dvorištu njihovih stanova, prišao tuženik i verbalno se sukobio s njom, snažno ju uhvatio s obje ruke ispod pazuha i udario u lice te ju snažno odgurnuo od sebe, tako da je pala na tlo udarivši desnom rukom i glavom od tlo, pri čemu je zadobila prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, koja ozljeda je teške naravi, smatrajući tuženika odgovornim za njen nastanak, obzirom da je tuženik, kao okrivljenik u vezi navedenog štetnog događaja proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-924/2016 od 24. rujna 2018.

10. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni nastanak navedenog štetnog događaja i posljedično tome njegova odgovornost za nastanak ovog štetnog događaja, već je sporan utvrđeni doprinos tužiteljice, kao oštećenice u nastanku navedenog štetnog događaja da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ( čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO ), kao i visina dosuđene neimovinske i imovinske štete.

11. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):

- da je 14. svibnja 2016. oko 20,50 sati u Osijeku, u zajedničkom dvorištu više stanova tuženik prišao tužiteljici i verbalno se sukobio s njom, snažno ju uhvatio s obje ruke ispod pazuha radi čega se ona branila, te ju udario u lice i snažno odgurnuo od sebe nakon čega je ona pala na tlo udarivši desnom rukom i glavom o tlo, pri čemu je zadobila prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, koja ozljeda je teške naravi;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-924/2016-24 od 19. rujna 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-74/2019-3 od 12. veljače 2019.), tuženik zbog navedenog štetnog događaja proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja iz čl. 121. st. 1. KZ/11;

- da je u vezi sa navedenim ozljedama tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, slabog intenziteta 3 tjedna te bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera 70 dana;

- da je u vezi sa navedenim štetnim događajem pretrpjela primarni strah u trenutku ozljeđivanja i nekoliko trenutaka iza toga, nakon čega je trpjela strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, koji ima karakter sekundarnog straha koji je bio jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 2 tjedna;

- da je kod nje zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 10%;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć za vrijeme nošenja imobilizacije na desnoj podlaktici u trajanju od 4 sata dnevno, u razdoblju od 14. svibnja 2016. do 23. lipnja 2016.;

- da je tužiteljica pridonijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%;

- da je tužiteljica pretrpjela i imovinsku štetu na ime izgubljene zarade za tri i pol mjeseca budući nije radila sezonske poslove prema ugovoru o radu na određeno vrijeme od 4. svibnja 2016., sklopljenim sa Baracom d.o.o.;

- da bruto izgubljena zarada tužiteljica prema navedenom ugovoru o radu na određeno vrijeme za razdoblje kada je zbog zadobivene ozljede bila nesposobna za rad od 1. lipnja 2016. do 15. rujna 2016. iznosi ukupno 14.000,00 kn/1.858,00 eura.

11. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja, ali je i tužiteljica doprinijela njegovu nastanku u omjeru od 50% (čl. 1092. ZOO) i da je posljedično tome, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. i 1100. ZOO obvezan tužiteljici, u omjeru njegove odgovornosti od 50% naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu koju ona trpi iz navedenog štetnog događaja.

11.1. Posljedično tome, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici na ime povrede prava osobnosti pripada pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura, što umanjeno za njen doprinos u nastanku navedenog štetnog događaja od 50% iznosi ukupno 1.450,00 eura, kao i da joj je dužan naknaditi imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 820,00 eura, što umanjeno za njen doprinos u nastanku navedenog štetnog događaja od 50% iznosi ukupno 410,00 eura te da joj je dužan naknaditi i imovinsku štetu na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.858,00 eura, što umanjeno za njen doprinos u nastanku navedenog štetnog događaja od 50% iznosi ukupno 929,00 eura, pa je posljedično navedenom sud prvog stupnja obvezao tuženika naknaditi tužiteljici nastalu štetu u ukupnom iznosu od 2.789,00 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev, kao neosnovan odbio.

12. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

13. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13.1. Na temelju odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

13.2. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da to drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

13.3. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je upravo tuženik odgovoran za štetu koju trpi tužiteljica iz navedenog štetnog događaja i da ona pridonijela njegovu nastanku u omjeru od 50%. Naime, razlozi za takav pravilan zaključak suda prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, jasno proizlaze iz činjeničnih utvrđenja iz navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-924/2016-24 od 19. rujna 2018. , kojom je tuženik, kao okrivljenik proglašen krivim u vezi kaznenog dijela počinjenog na štetu tužiteljice u vezi sa navedenim štetnim događajem, kao i iskaza saslušanih stranaka u postupku, pa u takav zaključak suda prvog stupnja o podijeljenoj odgovornosti stranaka u postupku za nastanak ovog štetnog događaja i posljedica, koje iz tog štetnog događaja trpi tužiteljica nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud samo iz razloga što žalitelj u žalbi iz istih ovih činjenica pokušava drugačije prikazati nastanak štetnog događaja – za sebe povoljnije smatrajući da postoji veći doprinos tužiteljice u nastanku navedenog štetnog događaja od onog utvrđenog (50%), radi čega je i njegovu žalbu valjalo u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, a cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi, tužiteljici pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužiteljica odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

15.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja dosudio navedeni novčani iznos, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15.3. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem prigovara zaključku suda prvog stupnja o osnovanosti zahtjeva tužiteljice s osnove dosuđene imovinske štete koju tužiteljica trpi s osnove izgubljene zarade jer pravna osnova i visina ovog njenog zahtjeva jasno proizlazi iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. svibnja 2016., sklopljenog između tužiteljice, kao zaposlenice i poslodavca Baracom d.o.o., kojim je između njih zasnovan radni odnos na određeno vrijeme od 1. lipnja 2016. do 15. rujna 2016., iskaza same tužiteljice te medicinske dokumentacije iz koje proizlazi njena nesposobnost za rad u utuženom vremenskom razdoblju, pa uz takav zaključak sud prvog stupnja, utemeljen na ovim dokazima, nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja samo obzirom na činjenicu da tuženik svojim paušalnim navodom pokušava osporiti zaključak suda prvog stupnja da je između tužiteljice, kao zaposlenice i poslodavca Baracom d.o.o. sklopljen navedeni Ugovor o radu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan