REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Vržini, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku NP iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2693/2023-38 od 14. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2693/2023-38 od 14. studenog 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova koji se odnose na troškove odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- na iznos od 10,08 EUR od dana 01.08.2007. do isplate

- na iznos od 1,23 EUR od dana 01.09.2007. do isplate

- na iznos od 0,21 EUR od dana 01.12.2007. do isplate

- na iznos od 2,11 EUR od dana 01.02.2008. do isplate

- na iznos od 3,25 EUR od dana 01.03.2008. do isplate

- na iznos od 2,59 EUR od dana 01.04.2008. do isplate

- na iznos od 2,32 EUR od dana 01.05.2008. do isplate

- na iznos od 1,39 EUR od dana 01.06.2008. do isplate

- na iznos od 2,67 EUR od dana 01.07.2008. do isplate

- na iznos od 0,13 EUR od dana 01.08.2008. do isplate

- na iznos od 0,09 EUR od dana 01.09.2008. do isplate

- na iznos od 1,70 EUR od dana 01.10.2008. do isplate

- na iznos od 18,73 EUR od dana 01.11.2008. do isplate

- na iznos od 5,94 EUR od dana 01.12.2008. do isplate

- na iznos od 14,54 EUR od dana 01.01.2009. do isplate

- na iznos od 16,81 EUR od dana 01.02.2009. do isplate

- na iznos od 18,38 EUR od dana 03.03.2009. do isplate

- na iznos od 15,56 EUR od dana 01.04.2009. do isplate

- na iznos od 16,82 EUR od dana 01.05.2009. do isplate

- na iznos od 12,90 EUR od dana 19.06.2009. do isplate

- na iznos od 12,47 EUR od dana 30.07.2009. do isplate

- na iznos od 12,62 EUR od dana 21.08.2009. do isplate

- na iznos od 12,80 EUR od dana 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 11,57 EUR od dana 28.10.2009. do isplate

- na iznos od 11,57 EUR od dana 01.11.2009. do isplate

- na iznos od 14,92 EUR od dana 23.12.2009. do isplate

- na iznos od 17,79 EUR od dana 30.01.2010. do isplate

- na iznos od 18,13 EUR od dana 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 18,13 EUR od dana 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 21,62 EUR od dana 01.04.2010. do isplate

- na iznos od 21,06 EUR od dana 01.05.2010. do isplate

- na iznos od 22,63 EUR od dana 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 32,78 EUR od dana 24.07.2010. do isplate

- na iznos od 33,83 EUR od dana 21.08.2010. do isplate

- na iznos od 34,35 EUR od dana 19.09.2010. do isplate

- na iznos od 34,90 EUR od dana 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 36,28 EUR od dana 16.11.2010. do isplate

- na iznos od 44,29 EUR od dana 18.12.2010. do isplate

- na iznos od 45,43 EUR od dana 15.01.2011. do isplate

- na iznos od 41,06 EUR od dana 16.02.2011. do isplate

- na iznos od 42,46 EUR od dana 16.03.2011. do isplate

- na iznos od 42,51 EUR od dana 19.04.2011. do isplate

- na iznos od 48,03 EUR od dana 19.05.2011. do isplate

- na iznos od 57,65 EUR od dana 18.06.2011. do isplate

- na iznos od 68,35 EUR od dana 20.07.2011. do isplate

- na iznos od 77,55 EUR od dana 17.08.2011. do isplate

- na iznos od 59,18 EUR od dana 17.09.2011. do isplate

- na iznos od 54,11 EUR od dana 20.10.2011. do isplate

- na iznos od 54,15 EUR od dana 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 54,65 EUR od dana 15.12.2011. do isplate

- na iznos od 60,12 EUR od dana 17.01.2012. do isplate

- na iznos od 61,77 EUR od dana 18.02.2012. do isplate

- na iznos od 59,69 EUR od dana 17.03.2012. do isplate

- na iznos od 60,48 EUR od dana 09.05.2012. do isplate

- na iznos od 61,58 EUR od dana 19.05.2012. do isplate

- na iznos od 61,93 EUR od dana 20.06.2012. do isplate

- na iznos od 60,25 EUR od dana 15.08.2012. do isplate

- na iznos od 55,50 EUR od dana 19.09.2012. do isplate

- na iznos od 59,26 EUR od dana 19.10.2012. do isplate

- na iznos od 60,67 EUR od dana 14.11.2012. do isplate

- na iznos od 59,93 EUR od dana 15.12.2012. do isplate

- na iznos od 59,86 EUR od dana 15.01.2013. do isplate

- na iznos od 57,92 EUR od dana 19.02.2013. do isplate

- na iznos od 57,32 EUR od dana 14.03.2013. do isplate

- na iznos od 60,84 EUR od dana 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 53,85 EUR od dana 17.05.2013. do isplate

- na iznos od 55,52 EUR od dana 15.06.2013. do isplate

- na iznos od 55,15 EUR od dana 17.07.2013. do isplate

- na iznos od 55,28 EUR od dana 15.08.2013. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od dana 14.09.2013. do isplate

- na iznos od 57,99 EUR od dana 20.10.2013. do isplate

- na iznos od 58,10 EUR od dana 19.11.2013. do isplate

- na iznos od 60,84 EUR od dana 18.12.2013. do isplate

- na iznos od 58,41 EUR od dana 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 61,14 EUR od dana 18.02.2014. do isplate

- na iznos od 61,79 EUR od dana 29.03.2014. do isplate

- na iznos od 61,79 EUR od dana 29.03.2014. do isplate

- na iznos od 61,79 EUR od dana 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 184,53 EUR od dana 29.03.2014. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 5. srpnja 2024.

II. Tužba je djelomično povučena za iznos od 934,33 eura.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.637,50 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. studenog 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.“

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se oni ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva naknadu troškova postupka koje se odnose na troškove njenog odgovora na žalbu tuženice.

6. Žalba tuženice nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljice, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP na koju također ukazuje tuženica, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

7.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženice nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tuženica u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, a prema konačno postavljenom zahtjevu tužiteljice od 24. rujna 2024. (list 256-259 spisa), je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.044,21 eura, smatrajući da je tuženica ovaj novčani iznos od nje više naplatila temeljem ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj: 418-50-4205092, sklopljenog 21. lipnja 2007., između nje, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.

11. U ovom postupku nije sporno da je između tuženice, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnice kredita 21. lipnja 2007., sklopljen Ugovor o kreditu broj: 418- 50-4205092, temeljem kojeg je tuženica, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužiteljici, kao korisnici kredita iznos od 17.656,60 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 84 mjeseca i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 5,20%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženice (kreditora) na dan plaćanja i da je između njih ugovorena valutna klauzula.

12. Sporno je, je li navedena ugovorna odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenog novčanog iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl.1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO). Obzirom na žalbene navode žaliteljice sporno je i dalje ima li tužiteljica u ovom postupku status potrošača, a i dalje je sporna osnovanost tuženičinog prigovora zastare.

13. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev zaključujući, kao prethodnom pitanju bez posebnog utvrđenja, u bitnome, da je predmetna ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržana u navedenom Ugovoru o kreditu nepoštena i posljedično tome ništetna budući se o takvim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženice i na njihov sadržaj tužiteljica, kao potrošač nije imala utjecaja, pa posljedično tome ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača (čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača

– „Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03 odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača -„Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), pri čemu nadalje zaključuje da je sukladno odredbi čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje:ZZP/14 sud, glede utvrđenja o ništetnosti navedene ugovorne odredbe, vezan za utvrđenja iz postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa je cijeneći i pravna shvaćanja izražena u predmetima na koje se poziva i sama tužiteljica zaključio o ništetnosti navedene ugovorne odredbe, kao prethodnom pitanju za odluku u ovom sporu. Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljici pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO) te je tuženicu obvezao isplatiti tužiteljici navedeni novčani iznos. Pri tome je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio i tuženičin prigovor zastare.

14. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženice.

14.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženice u kojima ukazuje da je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu tužiteljice, a da prethodno u ovom postupku nije utvrdio ništetnost navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanoj u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 418-50-4205092 od 21. lipnja 2007., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati i posljedično tome nije potrebno u postupcima u kojima se zahtjeva određena isplata onoga što je protivna strana (tuženica), neosnovano stekla temeljem takvih ništetnih odredbi, ponovno zahtijevati utvrđenje ništetnosti tih odredbi, radi čega je i žalbu žaliteljice u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

14.2. Naime i na temelju odredbe čl. 138.a ZZP/07 (isto i čl. 118. ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.3. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično sud prvog stupnja već kraj ovih zakonskih odredbi mogao svoju odluku utemeljiti na navedenim odlukama donesenim u postupcima kolektivne zaštite potrošača u kojima je kao tuženik sudjelovala i tuženica, a na kojima je tužiteljica i temeljila svoj tužbeni zahtjev, bez posebne potrebe da o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, kako je to i prethodno navedeno, i sam odlučuje, pa posljedično tome, a imajući pri tome u vidu i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog suda, da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o osnovanosti same pravne osnove zahtjeva tužiteljice.

14.4. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i navedenih odredbi čl. 138.a ZZP/07 i čl. 118. ZZP vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

15. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice sud prvog stupnja je pravilno zaključio i da tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača i za takav je svoj zaključak dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i prihvatljive razloge. Naime, iz iskaza same tužiteljice i sadržaja navedenog ugovora jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/07, budući je namjena navedenog kredita bila za kupnju osobnog automobila. Pri tome valja ukazati i na činjenicu da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018., teret dokaza da tužitelji nisu potrošači je na tuženici, a ne tužiteljici, pa posljedično tome valja zaključiti da tuženica tu činjenicu nije uspjela dokazati tijekom postupka, pa je posljedično tome i iz ovog razloga žalbu tuženice u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovnom.

16. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između nje, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, tuženica nepoštenim odredbama o ugovorenoj valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužna platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.

16.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključila da je u konkretnom slučaju tuženica nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužna platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da joj sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primila, ne pripada.

17. U odnosu pak na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženice. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. prosinca 2020., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženice neosnovana i u ovom dijelu.

18. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu, odbiti i u ovom dijelu.

19. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

20. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na njezin odgovor na žalbu tuženice, ali je ovaj njen zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 20. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan