REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku B D iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-543/2019-33 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-543/2019-33 od 8. studenog 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 2. stavak1. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4298790, sklopljenog dana 2. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 10. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-23784/07, u dijelu odredbe koji glasi: “…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenih kamata iznos od 974,08 € (slovima: devetstosedamdesetčetirieura i osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

- 8,69 EUR tekućom od 15.11.2007.

- 8,69 EUR tekućom od 15.12.2007.

- 8,69 EUR tekućom od 15.01.2008.

- 8,69 EUR tekućom od 15.02.2008.

- 8,69 EUR tekućom od 15.03.2008.

- 8,69 EUR tekućom od 15.04.2008.

- 8,69 EUR tekućom od 15.05.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.06.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.07.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.08.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.09.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.10.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.11.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.12.2008.

- 11,14 EUR tekućom od 15.01.2009.

- 11,14 EUR tekućom od 15.02.2009.

- 11,14 EUR tekućom od 15.03.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.04.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.05.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.06.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.07.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.08.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.09.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.10.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.11.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.12.2009.

- 14,77 EUR tekućom od 15.01.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.02.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.03.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.04.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.05.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.06.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.07.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.08.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.09.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.10.2010

- 14,77 EUR tekućom od 15.11.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.12.2010.

- 14,77 EUR tekućom od 15.01.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.02.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.03.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.04.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.05.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.06.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.07.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.08.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.09.2011.

- 14,77 EUR tekućom od 15.10.2011.

- 12,74 EUR tekućom od 15.11.2011.

- 12,74 EUR tekućom od 15.12.2011.

- 12,74 EUR tekućom od 15.01.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.02.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.03.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.04.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.05.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.06.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.07.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.08.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.09.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.10.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.11.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.12.2012.

- 12,74 EUR tekućom od 15.01.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.02.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.03.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.04.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.05.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.06.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.07.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.08.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.09.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.10.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.11.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.12.2013.

- 12,74 EUR tekućom od 15.01.2014.

do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4298790, sklopljenog dana 2. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 10. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-23784/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“.

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 5.995,66 € (slovima: pettisuća devetstodevedesetpet eura i šezdeset šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

- 61,93 EUR tekućom od 15.03.2009.

- 82,85 EUR tekućom od 15.06.2009.

- 16,64 EUR tekućom od 15.09.2009.

- 5,47 EUR tekućom od 15.11.2009.

- 117,09 EUR tekućom od 15.12.2009.

- 24,53 EUR tekućom od 15.01.2010.

- 23,09 EUR tekućom od 15.03.2010.

- 111,05 EUR tekućom od 15.04.2010.

- 110,85 EUR tekućom od 15.05.2010.

- 112,83 EUR tekućom od 15.09.2010.

- 112,19 EUR tekućom od 15.10.2010.

- 77,42 EUR tekućom od 15.11.2010.

- 37,86 EUR tekućom od 15.01.2011.

- 87,82 EUR tekućom od 15.03.2011.

- 109,87 EUR tekućom od 15.04.2011.

- 183,25 EUR tekućom od 15.05.2011.

- 32,03 EUR tekućom od 15.06.2011.

- 212,46 EUR tekućom od 15.08.2011.

- 127,33 EUR tekućom od 15.09.2011.

- 120,73 EUR tekućom od 15.10.2011.

- 208,53 EUR tekućom od 15.12.2011.

- 214,11 EUR tekućom od 15.02.2012.

- 210,87 EUR tekućom od 15.11.2012.

- 113,51 EUR tekućom od 15.12.2012.

- 225,64 EUR tekućom od 15.02.2013.

- 104,18 EUR tekućom od 15.03.2013.

- 108,80 EUR tekućom od 15.04.2013.

- 219,04 EUR tekućom od 15.06.2013.

- 225,42 EUR tekućom od 15.08.2013.

- 210,09 EUR tekućom od 15.11.2013.

- 186,14 EUR tekućom od 15.12.2013.

- 914,74 EUR tekućom od 15.03.2014.

- 113,51 EUR tekućom od 15.05.2014.

- 262,77 EUR tekućom od 15.07.2014.

- 111,51 EUR tekućom od 15.08.2014.

- 799,51 EUR tekućom od 15.10.2014.,

o 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.552,41 euro, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog „ svih zakonom predviđenih razloga“.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljice, valja istaknuti da tuženici nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer pobijana presuda sadrži u svemu pravilne razloge (čl. 338. st. 4. ZPP), a time što nisu prihvaćeni njegovi određeni dokazni prijedlozi nije povrijeđeno njeno pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u konkretnom predmetu, nije riječ. Posljedično tome valja istaknuti i da se tuženica u žalbi neosnovano poziva na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u Odlukama poslovni broj: U-III-5038/2015 od 12.7.2018. i U-III- 3874/2008 od 4. travnja 2012., jer su ta pravna shvaćanja izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 193. ZPP na koju također ukazuje žaliteljica jer time što sud prvog stupnja pogrešno smatra da smanjenjem tužbenog zahtjeva nije došlo dio preinake tužbe već usklađenja njegovog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, nije ostvarena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka budući tuženica ni njenom pravilnom primjenom ne bi u ovom postupku mogla ostvariti povoljnije pravo, pa niti glede odluke o troškovima postupka, a sve iz razloga koje navodi i sud prvog stupnja pod točkom 25. obrazloženja.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP na koju također ukazuje tuženica, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

6.5. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice, u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženica u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi sadržanih o Ugovoru o kreditu broj: 528-50-4298790, sklopljenog 2. kolovoza 2007., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, potvrđenog 10. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem:

OV-23784/07, u dijelu u kojem je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 974,08 eura na ime više plaćene ugovorene kamate i iznosa od 5.995,66 eura s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dakle onoga što je uz primjenu navedenog ništetnog ugovora odnosno njegovih ugovornih odredbi tuženica od njega neosnovano naplatila i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženica stekla bez osnove, budući je u utuženom razdoblju, ove iznose od njega naplatila temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2013., Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) i poslovni broj: Revt-249/2014-02 od 9. travnja 2015.

10. U ovom postupku nije sporno da je između tuženice, kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita 2. kolovoza 2007., sklopljen Ugovor o kreditu broj: 528- 50-4298790, temeljem kojeg je tuženica, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 30.966,25 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 84 mjeseca i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 5,95%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženice (kreditora) na dan plaćanja, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz valutu CHF sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora.

11. Sporno jesu, je li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženica od njega naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO). Osim toga, i dalje je sporna osnovanost tuženičinog prigovora zastare.

12. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da su predmetne ugovorne odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu nepoštene i posljedično tome ništetne budući se o takvim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženice i na njihov sadržaj tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, pa posljedično tome one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača (čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03, odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača -„Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), a sve pri tome cijeneći i pravna shvaćanja izražena navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se i tužitelj poziva (čl. 502.c st. 1. ZPP). Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od njega tuženik naplatio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO) te je tuženicu obvezao isplatiti tužitelju navedene novčane iznose.

13. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženice.

13.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženice, kao žaliteljice, u dijelovima kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 528-50-4298790 od 2. kolovoza 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.2. Na temelju odredbe čl. 138.a ZZP/07 (isto i čl. 118. ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

13.3. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično sud prvog stupnja već kraj ovih zakonskih odredbi mogao svoju odluku utemeljiti na navedenim odlukama donesenim u postupcima kolektivne zaštite potrošača u kojima je kao tuženik sudjelovala i tuženica, a na kojima je tužitelj i temeljio svoj tužbeni zahtjev, bez posebne potrebe da o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i sam odlučuje, pa posljedično tome, a imajući pri tome u vidu i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

13.4. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i navedene odredbe čl. 118. ZZP vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

13.5. Pri tome, u ovom postupku posebno, a u odnosu na žalbene navode tuženice, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., pravilno zaključio i o ništenosti valutne klauzule.

13.6. Osim toga, žalba žaliteljice nije osnovana niti u dijelu u kojem smatra da tužitelj nema pravni interes zahtijevati navedenu isplatu i da je prekludiran zahtijevati navedenu isplatu (čl. 326. st. 2. ZOO), budući se u konkretnom slučaju ne radi se o uzroku ništetnosti koji bi bio manjeg značaja, jer se radi o sudskoj zaštiti prava potrošača, a zaštita potrošača je sukladno ZZP javni interes Republike Hrvatske te je tim Zakonom, kao i drugim zakonima određen i sustav zaštite potrošača, te tijela koja su određena za provođenje te zaštite, pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žaliteljice na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u žalbi poziva, radi čega je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

14. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženica nepoštenim odredbama o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužitelja naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužna platiti tužitelju, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.

14.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženica nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužna platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da joj sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primila ne pripada.

15. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke, pravilno odlučio i o visini zahtjeva tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom.

16. U odnosu pak na žalbene razloge žaliteljice, u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare, valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženice. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. svibnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženice neosnovana i u ovom dijelu.

17. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

19. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 20. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan