REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-548/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Rikarda Perkovića i Sanje Perković u Zadru, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB:23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P- 653/2024-50 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-653/2024- 50 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.165,07 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci i to počevši od 01. lipnja 2007. na iznos od 0,01 euro do zaključno 01. rujna 2016. u iznosu od 99,27 eura do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se odbija tužitelj s razlikom tužbenog zahtjeva od 5.041,57 euro kao neosnovanom;

-u st. II., odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja, te je utvrđeno nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 79,74 eura/600,93 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci i to počevši od 02. svibnja 2007. u iznosu od 4,24 kune/0,56 eura do zaključno 02. kolovoza 2007. u iznosu od 44,61 kunu/5,92 eura do isplate;

-u st. III., odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja, te je utvrđeno nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju po kamati nižom od početno ugovorene i to u iznosu od 1.185,77 eura/8.934,19 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci i to počevši od 02. veljače 2014. na iznose u CHF 99,53 izraženo u kunama 447,94/59,45 eura do zaključno 02. rujna 2015. na iznose u CHF 98,95 izraženo u kunama 445,33/59,11 eura do isplate;

-u st. IV., naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 637,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Nepobijanim je rješenjem sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući istu u st. I. (u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplata iznosa od 9.165,07 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose), st. II., st. III. i st. IV. iz svih žalbenih razloga. Najprije smatra kako zbog postojanja nekih okolnosti nastaje potreba za ocjenu subjektivne i objektivne nepristranosti suda u ovom konkretnom postupku, a to su okolnosti ima li sudac ili njemu bliska osoba, ili je on imao, kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u švicarskim francima (bez obzira je li to kod tuženika ili kod drugih banaka) i zastupa li bliska osoba suca ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana), zbog čega treba razmotriti postoji li okolnosti za izuzeće uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda. Smatra kako tužitelj više nema pravo na bilo kakvo obeštećenje jer je provedena konverzija kredita koju je tužitelj prihvatio, pozivajući se i na rješenje doneseno u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Gos-1/2019. I dalje smatra kako nisu ništetne ni odredbe ugovora o kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli u švicarskim francima koja je odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) pa je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti. Ostaje i kod prigovora zastare te pobija odluku o početku tijeku zateznih kamata a ističe i nemogućnost primjene čl. 241. ZOO-a.

2.1. Tuženik posebno pobija i dio odluke kojom je odlučeno o njegovu prigovoru radi prijeboja smatrajući kako je i tužitelj bio nesavjesna strana zbog čega je dužan isplatiti tuženiku iznose manje plaćenog kredita za vrijeme kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog, i manje plaćenih kamata za razdoblje kada se primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene, tako da i tuženik ima pravo na restitucijski zahtjev koji se u ovom slučaju trebao riješiti kroz institut prigovora radi prijeboja. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je sud pogrešno tužitelju priznao za sve poduzete radnje do 03. ožujka 2023. tj. do preinake tužbe po 250 bodova prema Odvjetničkoj tarifi umjesto 100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora. Naime tužitelju pripada trošak zastupanja sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se prvostupanjska presuda preinači "i tužbene zahtjeve tužitelja odbije", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u ukupnom iznosu od 953,13 eura.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakon ao parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. Isto tako ne postoje razlozi za isključenje iz suđenja (čl. 71. t. 1. do t. 6. ZPP- a) kao ni okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost sudaca kao predsjednika i članova drugostupanjskog vijeća (čl. 71. t. 7. ZPP-a).

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 14.206,64 eura/107.039,93 kuna uvećano za zatezne kamate, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103516155 od 12. travnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i ŽS kao sudužnika i CS kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa] 16. travnja 2007. pod brojem OV-4385/07 te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 05. prosinca 2011. te Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 23. veljače 2016.

8. Predmetna pravna stvar je drugi put u žalbenom postupku. Presudom suda prvog stupnja od 27. travnja 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da mu isplati iznos od 14.206,64 eura dok su tuženikovi prigovori radi prijeboja odbijeni. Povodom žalbe tuženika rješenjem ovog suda od 06. svibnja 2024. (poslovni broj Gž-1269/2023) ta je odluka ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8.1. "Sada" se prihvaća zahtjev tužitelja u iznosu od 9.165,07 eura dok se zahtjev za iznos od 5.041,57 eura odbija kao i tuženikovi prigovori radi prijeboja.

9. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 12. travnja 2007. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i ŽS kao sudužnika i CS kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103516155 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.768,65 CHF na rok otplate od 300 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, povrat svih obveza po Ugovoru obračunava se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke;

-da je čl. 8. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,5% godišnje, te se obračunava primjenom proporcionalne metode. Namjena kredita (čl. 3.) bila je kupnja nekretnine;

-da je 05. prosinca 2011. sklopljen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu kojim je prolongiran rok vraćanja kredita na 480 mjeseci te je u skladu s tim utvrđen mjesečni anuitet po Ugovoru od 468,77 CHF;

-da su stranke dana 23. veljače 2016. sklopile Aneks br. 2 Ugovora o kreditu (dalje Aneks br. 2) temeljem odredaba Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 dalje ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujan 2015. u iznosu od 59.735,27 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da je korisnik kredita manje uplatio iznos od 714,73 eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno da banka ima ukupno potraživanje u iznosu od 60.145,72 eura u kunskoj protuvrijednosti koji iznos sklapanjem Aneksa br. 2 predstavlja nedospjelu glavnicu;

-da su se stranke Aneksom suglasile da se ukupni iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi;

-da je na dan provođenja konverzije 23. veljače 2016. pretplata sukladno obavijesti o provedenoj konverziji (stranica 514 do 547 spisa) iznosila 9.165,07 eura;

-da nije osnovan prigovor prijeboja postavljen od strane tuženika "iz razloga jer plaćanjem anuiteta po nižem tečaju od ugovorenog ili kamati od početno ugovorene, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik".

10. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od travnja 2008. do rujna 2015. došlo do povećanja redovnih kamata u rasponu od 4,50%, 5,05%, 5,40%, 5,15%, 4,85%, 4,50% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,50060) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta koji je prema glavnom dugu i početnoj stopi redovnih kamata iznosio 615,69 CHF.

11. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Aneksa br. 2; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; da li je osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo USH utvrđena je visina preplate anuiteta u odnosu na mjerodavnu visinu početnog anuiteta (3615,69 kuna) pa tako proizlazi da je tužitelj u razdoblju od lipnja 2007. do rujna 2016. preplatio iznos od 1.694,99 eura po osnovi povećanja stope redovnih kamata i po osnovi povećanja tečaja CHF iznos od 7.470,08 eura, odnosno ukupno 9.165,07 eura.

12.1. Utvrđen je i iznos manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog (tzv. negativne tečajne razlike) od 1.185,77 eura (8.934,19 kuna) u razdoblju od veljače 2014. do rujna 2015. kao i iznos manje plaćenih anuiteta u razdoblju od svibnja 2007 do rujna 2008. kada je tužitelj otplaćivao kredit po kamatnoj stopi od 3,23% (nižoj od one na dan sklapanja Ugovora o kreditu) i to od 79,74 eura (600,93 kuna).

13. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

14. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

15. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 12. lipnja 2019.

16. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

18. U odnosu na Aneks br. 2. koji je sklopljen 23. veljače 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

19. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa br. 2. ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa br. 2. ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

19.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa br. 2. nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa br. 2. nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

20.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

21. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Aneksa te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

22. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 12. lipnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina. Navedeno se odnosi i na preinačeni dio zahtjeva jer nije, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, tužitelj istaknuo drugi tužbeni zahtjev već se radi o zahtjevu iz iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja.

23. U odnosu na istaknute prigovore prijeboja, odnosno uračunavanja tzv. negativnih razlika u iznosu od 79,74 eura zbog manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog, odnosno iznosa od 1.185,77 eura koji predstavlja iznos manje plaćenih anuiteta za vrijeme kada su obračunavani primjenom kamate niže od početno ugovorene ovaj drugostupanjski sud podržava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nepostojanju te tražbine. Tužitelj je plaćanjem manjih anuiteta ostvario određenu korist, međutim ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a ni da je izvršena radnja kojom je stekao korist, prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 2. ZOO-a.

24. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Prvostupanjski je sud utvrdio omjer uspjeha tužitelja u postupku prema istaknutom tužbenom zahtjevu od 14.206,64 eura tj. u omjeru od 30% pa je u skladu sa tim i za poduzete radnje u postupku prema Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife priznao vrijednost boda od 250 bodova.

25. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus