REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-29/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marvid Trade j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96929757925, zastupanog po punomoćnici Jasminki Kereša, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4209/2020-13 od 31. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4209/2020-13 od 31. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4495/2020 od 19. listopada 2020. koje je donijela javna bilježnica Radojka Galić u Zagrebu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.622,77 eur / 19.761,25 kn sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 8. siječnja 2020. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 893,25 eur / 6.730,19 kn u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu, ali se sadržajno može zaključiti da to čini zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da u pobijanoj presudi sud prvog stupnja nije uzeo u obzir po njemu predložene dokaze; da on nije nikada naručio robu od tužitelja niti je od njega uzeo predmetne kamere; da on od tužitelja nikada nije bio dobio otpremnicu i račun u pogledu te robe; da je on tužitelju bio platio samo 500,00 kuna za puštanje u pogon kamera, a za što nije bio dobio račun; da je pobijana presuda protiv njega donesena bez ikakvih dokaza i argumenata.

2.1. Žalba ne sadrži niti konkretan zakonski žalbeni prijedlog.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Prije svega, prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Tijekom ovoga postupka prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti od značaja za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju sadržaja u postupku provedenih dokaza valjano utvrdio sporne odlučne činjenice, izloživši ih u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika u dijelu u kojemu sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-4495/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčani iznos od 2.622,77 eura / 19.761,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2020. do isplate, a sve u svezi kupljene robe iz prodajnog asortimana tužitelja i po tomu osnovu, tijekom 2019. i 2020., samo djelomično plaćenog računa u ukupnomu iznosu od 3.100,00 kuna.

11. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica, pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio (članak 8. ZPP):

- da iz kartice partnera (stranica 5 spisa) proizlazi da tuženik na dan 10. veljače 2020. duguje tužitelju iznos od 19.761,25 kuna;

- da iz računa - otpremnice koje je tužitelj izdao tuženiku 24. prosinca 2019. (stranica 23 spisa) proizlazi: da se odnose na robu isporučenu tuženiku kao vlasniku obrta [obrt] **.**.2019. i to sveukupno 11 kamera (8 komada Hikvision kamera DS- 2CD2163GO-I (2.8mm) Dome IP video kamera, rezolucije 5Mpx@20fps, kompresija H.264, H.264, H264+, H.265, H.265+, Bit Rate 32Kbps-16Mbps, objektiv 2.8mm, osjetljivost [email protected], True WDR 120dB, EXIR IR LED dometa do 30m, napajanje 12VDC, videoanalitika, IP67/IK10, i 3 komada HIKVISION DS-2CD2185FWD-I Dome IP video kamera, rezolucije 8Mpx@20fps,kompresija H.264, H.264+, H.265+, Bit Rate 32bps-16Mbps, objektiv 2.8 mm, True WDR 120dB, IR 30M, videoanalitika); da je ukupni iznos računa 22.861,25 kuna i da je dospio na naplatu 7. siječnja 2020.; da taj račun - otpremnicu tuženik nije potpisao;

- da iz sadržaja povratnice (stranica 24 spisa) proizlazi da su spomenuti račun - otpremnica dostavljeni tuženiku preporučenom poštanskom dostavom 15. siječnja 2020.;

- da iz izvadaka iz tužiteljevog računa (stranice 29-35 spisa) proizlazi da je tuženik uplatio tužitelju: 3. srpnja 2019. iznos od 1.000,00 kuna, 11. srpnja 2019. iznos od 500,00 kuna, 16. srpnja 2019. iznos od 400,00 kuna, 17. srpnja 2019. iznos od 400,00 kuna, 19. srpnja 2019. iznos od 300,00 kuna i 10. veljače 2020. iznos od iznos od 500,00 kuna;

- da iz potvrde društva Omega d.o.o. (stranica 41 spisa) proizlazi da se istom potvrđuje da je tuženik, vlasnik Lux trgovine, isporučio tomu društvu ukupno 11 kamera i snimač;

- da iz iskaza svjedoka ŠI, zaposlenik trgovačkog društva Omega d.o.o., proizlazi da je obrt u vlasništvu tuženika prema tvrtki Omega d.o.o. imao dug i da su imali problema s naplatom istoga pa su stoga s njim dogovorili kompenzaciju na način da tuženik tvrtki Omega d.o.o. za potrebe nadzora poslovnog prostora isporuči kamere sa svom pripadajućom opremom te ih ujedno pustiti u pogon zbog toga što su za to potrebne šifre i odgovarajuće znanje te je tuženik isporučio te kamere i pripadajuću opremu, a istu je u pogon pustio CI, zakonski zastupnik tužitelja pa stoga pretpostavlja da je tužitelj taj koji je prethodno te kamere bio isporučio tuženiku;

- da iz iskaza zz tužitelja CI, saslušanog kao parnične stranke, proizlazi: da je tuženik naručio kamere i pripadajuću opremu od tužitelja i da mu je ta oprema isporučena i da svaka kamera ima svoj serijski broj i da je potrebna šifra za otključavanje kamere pa stoga te kamere ne može pustiti u pogon netko tko nema šifru za otključavanje; da ga je kontaktirao ŠI i tražio ga je da pusti kamere u pogon; da je on osobno isporučio kamere tuženiku, ali su mu otpremnica i račun dostavljeni nakon toga, jer je tuženik rekao da mu je jako hitno pa je stoga zamolio da mu se roba isporuči odmah tako da mu je opremu dao odmah, dok otpremnicu i račun nije stigao tada napraviti; da ga je tuženik kontaktirao otprilike 15 puta vezano uz kamere, obećavao je da će imati veliku suradnju i da će uzeti nadzorne kamere za više objekata; da je on s tuženikom je još ranije komunicirao vezano uz ovaj objekt i savjetovao je tuženika o tomu koja bi oprema bila odgovarajuća za taj objekt i zbog toga je tuženiku još i prije poslana ponuda, nakon čega ga je tuženik nazvao i rekao da mu hitno treba upravo ta oprema po ponudi;

- da iz iskaza tuženika, saslušanog kao parnične stranke, proizlazi da je točno da je tražio ponudu tužitelja za kamere, ali da ju nije prihvatio nego je kamere naručio od trgovačkog društva Kamir d.o.o.; da nema saznanja o tomu da bi kamere bile zaključane jer da njegov posao nije bio ni montaža niti puštanje kamera u pogon te da on svomu kupcu nije rekao da će mu bilo on bilo Kamir d.o.o. pustiti kamere u pogon, obzirom na to da puštanje u pogon nije bio dio ponude; da je tužitelju platio 500,00 kuna zbog toga što je to bila cijena puštanja kamera u pogon jer ga je njegov kupac kontaktirao nekoliko mjeseci nakon što mu je isporučio kamere i tražio da ih pusti u pogon pa da je stoga tražio od tužitelja da on to napravi i da je to koštalo 500,00 kuna, jer on to nije tražio od svog dobavljača, jer se njegov dobavljač s tim ne bavi;

- da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tuženika kao istinit jer je nelogičan, neživotan i neuvjerljiv te proturječan navodima samog tuženika istaknutim tijekom postupka, uzimljući u obzir da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da je dogovorena međusobna kompenzacija da se uzme roba od ovršenika za račun na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, a što nije učinjeno te da će u roku mjesec dana dogovoriti kompenzaciju i zatvoriti račun kako je i bilo dogovoreno u samom poslu kod i prije preuzimanja robe pa, posljedično tomu, tada tuženik ne osporava ni postojanje posla niti da je preuzeo robu i račun nego samo tvrdi da je ujedno dogovorena kompenzacija kojom će taj račun biti zatvoren, a koja nije realizirana te traži rok od mjesec dana da dogovori kompenzaciju, dok tek nastavno, nakon što je spomenuti rok očito bezuspješno protekao, tuženik u podnesku od 5. veljače 2021. ističe da je on vršio uplate tužitelju na temelju ponude koja nikad nije realizirana, da mu nikakva roba nije isporučena te da je prestao s plaćanjem jer se tužitelj nije držao dogovora, a pri čemu je tuženik u tomu podnesku porekao činjenice koje je priznao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a koje je naknadno osporavanje najprije priznatih činjenica usmjereno isključivo na izbjegavanje plaćanja preuzetih obveza;

- da je tuženik je na ročištu 26. listopada 2022. naveo da je robu koju je isporučio kupcu kupio preko Njuškala te je tražio rok kako bi dostavio u spis oglas i podatke o osobi od koje je kupio robu, a što on nije učinio u dodijeljenom mu roku nego je dostavio ponudu tvrtke Kamir d.o.o. (stranica 53 spisa), međutim, radi se samo o ponudi koja, sama po sebi, ne znači i da je prihvaćena, a ne o računu pa stoga samo tom ponudom tuženik nije dokazao da je od tvrtke Kamira d.o.o. kupio robu iz ponude te se, osim toga, radi se o novom dokazu dostavljenom u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik je mogao isti dostaviti i ranije pa stoga sud taj „dokaz“ nije uzeo u obzir prema odredbi članka 299. stavka 3. ZPP;

- da je po ocjeni suda prvog stupnja neuvjerljivo je da bi tuženik naručio robu koju je isporučio svomu kupcu od trgovačkog društva Kamir d.o.o. jer da je tuženik tu robu kupio od spomenute pravne osobe zasigurno bi raspolagao odgovarajućim računom, a ne samo ranije spomenutom ponudom te pravne osobe te, osim toga, krajnje je neuvjerljiv njegov iskaz u dijelu u kojemu navodi da se svomu kupcu nije obvezao pustiti kamere u pogon, a da bi potom ipak tu uslugu pružio svomu kupcu (Omega d.o.o.) angažiravši za to treću osobu, a ne svog navodnog dobavljača, a neuvjerljivo je i da se njegov navodni dobavljač kamera ujedno ne bavi i puštanjem kamera u pogon;

- da je, s druge strane, prvostupanjski sud iskaze zz tužitelja i svjedoka ŠI prihvatio kao istinite, jer su životni, logični, uvjerljivi i međusobno, u bitnomu, suglasni te u skladu sa ispravama dostavljenim u spis, koja je, također prihvaćena kao istinita.

12. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (članak 8. ZPP) prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao tadašnji vlasnik obrta naručio (dok pri tomu okolnost što je tuženikov obrt, u međuvremenu, odjavljen, neodlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da vlasnik obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom za obveze koje su nastale u obavljanju obrta prema odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu), a da mu je tužitelj isporučio navedenu robu po ugovorenoj cijeni od 3.034,21 euro /22.861,25 kuna, a koja je obveza tuženika dospjela 7. siječnja 2020. te obzirom da je tuženik, nakon izdavanja predmetnog računa, svoju obvezu djelomično ispunio (i to u iznosu od 411,44 eura / 3.100,00 kuna) preostala je neispunjena obveza tuženika u iznosu od 2.622,77 eura / 19.761,25 kuna, pri čemu je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare „utužene“ tužiteljeve tražbine obzirom na to da je predmetna obveza tuženika dospjela 7. siječnja 2020. i da do nastavnog pokretanja odnosnog postupka 26. lipnja 2020., nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 38/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO).

13. Dakle, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocijene provedenih dokaza (članak 8. ZPP) kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-4495/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčani iznos od 2.622,77 eura / 19.761,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2020. do isplate (članak 9. i članak 29. stavci 1. i 2. ZOO).

14. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima tuženika, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

15. Naime, ni tuženik ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku samo osnovom isticanja prigovora činjenične naravi kojima iznose svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem) pa je njegova žalba neosnovana i u ovomu dijelu.

16. Pri tomu, tuženik je imao, po pravilu o teretu dokazivanja, priliku dokazivati nešto suprotno tomu, ono na čemu prigovora osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali to, tu je sud prvog stupnja u pravu, nije dokazao, za razliku od tužitelja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan