REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-361/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TI-SAN d.o.o. (OIB:37196134947) iz Svete Nedelje, Industrijska 13, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Barišić i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika UK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-145/2023-13 od 21. studenog 2024., 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-145/2023-13 od 21. studenog 2024. te se sudi:

"Održava se na snazi platni sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-341/2020 od 16. prosinca 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 229,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 646,85 eura sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 131,20 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 46,88 eura zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-341/2020 od 16. prosinca 2020. te je tužbeni zahtjev odbijen (st. I.), kao i zahtjev tužitelja (st. II.) za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.284,98 eura kao neosnovan.

1.1. Nepobijanim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena te je u tom dijelu ukinut platni nalog za iznos od 170,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2019. do isplate.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tužitelj iz svih "dozvoljenih žalbenih razloga". Tužitelj ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, navodima i izvedenim dokazima. Obrazloženje odluke je nejasno „jer kako je moguće naručiti uslugu izvođenja radova ugradnje vodomjera u stanu, pustit izvođača da istu uslugu izvrši i da bude nakon toga sporno ovlaštenje izvođača radova za navedenu uslugu“. Poziva se na čl. 4. Ugovora broj VO-260-21-2017 za ugradnju sustava za mjerenje potrošnje vode i uslugu očitavanja od 12. lipnja 2017. Navodi da je na ročištu od 04. srpnja 2024. dostavio potvrdu o uplati iznosa od 170,52 eura sa datumom izvršenja 01. rujna 2023. koja predstavlja djelomično podmirenje predmetnog dugovanja te od strane tuženika priznanje osnove potraživanja. Potpuno je jasno na što se predmetna uplata odnosi jer na njoj piše "1. rata UK glavnica + kamate". S obzirom da je Ugovorom dozvoljeno obročno plaćanje u ratama te da je predmetna uplata naslovljena na tuženika i piše "1. rata", tužitelj je ne bi ni mogao priložiti kada se ne bi odnosila na utuženo potraživanje pa je navod suda iz t. 23 obrazloženja protivan dokazima u spisu. Instalater-kooperant U kojega navodi tuženik radi za tužitelja i on mu je preko tužitelja ugrađivao vodomjere i po radnom nalogu za sve napravljeno izdan mu je račun što tuženik niti ne osporava. Tuženik ne osporava visinu tražbine već u svojem prigovoru "samo" kako traži prijeboj potraživanja sa preplaćenom potrošnjom.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, odnosno podredno da se ista preinači "usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je osnovana.

6. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a prvostupanjska presuda može se pobijati zbog neke od bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. U postupku kod suda prvog stupnja pri donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upire žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoje ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnova ugradnje vodomjera u stan tuženika na adresi, [adresa] u [adresa], prema prijedlogu za ovrhu u iznosu od 3.012,50 kuna (sada 399,83 eura).

8. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio (ukinuo platni nalog) kao neosnovan (osim dijela kojim je povučen zahtjev od 170,53 eura) s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je postupio sukladno preuzetim ugovornim obvezama iz Ugovora broj VO-260-21-2017 za ugradnju sustava za mjerenje potrošnje vode i uslugu očitavanja. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj trebao dokazati visinu svoje tražbine, odnosno dostaviti dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno kolika je ukupna cijena nabave i ugradnje vodomjera te koji iznos od ukupne cijene sufinancira Grad Karlovac kako to sadržajno proizlazi iz Ugovora od 12. lipnja 2017.

9. Razlozi prvostupanjske presude ne mogu se prihvatiti kao pravilni s obzirom da se svode na činjenicu da je teret dokaza na tužitelju i da tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg potraživanja. Međutim, navedeno nema uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

10. Naime, iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj, a koja se sastoji od računa broj 1929-11-1 od 07. svibnja 2018. iz kojega proizlazi da je izdan na ime tuženika i odnosi se na ugradnju i potrebne radove za komplet vodomjerno mjesto za ugradnju na postojeću instalaciju sa vodomjerom, Ugovor broj VO-260-21-2017 prema kojem proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao izvoditelja radova i suvlasnika stambene zgrade u [adresa] (u kojoj se zgradi nesporno nalazi i stan tuženika) predmeta kojega je nabava i ugradnja sustava vodomjera sa daljinskim očitovanjem, potvrdi (stranica 75 spisa) prema kojoj proizlazi da je u opisu plaćanja navedeno: 1. rata UK glavnica + kamate na iznos od 170,52 eura – ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svojeg potraživanja.

11. Prema zaključenom Ugovoru između tužitelja i suvlasnika zgrade u [adresa] za ugradnju sustava za mjerenje potrošnje vode i usluge očitavanja tj. čl. 4. tog Ugovora - proizlazi da će suvlasnici pojedinačno platiti razliku ukupne vrijednosti projekta za ugradnju vodomjera u odnosu na odobreni iznos sufinanciranja raspodijeljeno po količini ukupno ugrađenih vodomjera i to avansni dio u jednokratnom iznosu od 300,00 kuna prije početka radova, prema izdanoj uplatnici, a razliku po konačnom obračunu nakon izvedenih radova.

11.1. Također je ugovoreno da suvlasnici mogu jednokratno gotovinski uplatiti iznos sa 5% popusta ili obročno maksimalno do 12 rata. Razlika naplate izvršiti će se po završenim radovima i konačnom obračunu radnih naloga.

12. Prema reklamaciji (stranica 25 i 26 spisa) proizlazi da se je tuženik obraćao tužitelju vezano za krivo obračunatu potrošnju hladne vode te da ga tužitelj obavještava da je doista došlo do preplaćene potrošnje vode za njegov stan i da je preplaćeni iznos 790,38 kuna. Isto tako, tužitelj tuženika obavještava da će se navedeni iznos prikazivati u kasnijim mjesecima, odnosno da će se od potrošene vode umanjivati preplaćeni iznos. Ujedno u navedenoj reklamaciji tužitelj navodi da dostavlja tuženiku račun za ugradnju vodomjera te ga obavještava na koji način taj račun može platiti - odjednom uz 8% popusta (5% prema uvjetima iz ponude i 3% radi nemogućnosti jednokratnog povrata novca) ili na 12 obroka bez popusta.

13. Iz sadržaja prigovora na rješenje o ovrsi proizlazi da tuženik ne osporava da je ugrađen vodomjer u njegovom stanu temeljem navedenog Ugovora. Isto tako, iz navedenog prigovora proizlazi da je u stan tuženika ugrađen vodomjer od strane vodoinstalaterskog obrta [obrt] iz [adresa] a za kojega tužitelj tvrdi da se radi o pravnoj osobi preko koje je tužitelj ugrađivao vodomjere u navedenoj zgradi tuženika. Dakle, kako to pravilno navodi tužitelj, tuženik ne spori osnovu potraživanja, isplatio je dio iznosa iz predmetnog računa, odnosno 1. ratu, a osporavao je visinu jer da je došlo do nepravilne ugradnje vodomjera zbog čega je plaćao izuzetno visoke račune za potrošnju vode, a koju nije potrošio.

14. Slijedom navedenog proizlazi da je teret dokaza u ovom slučaju na tuženiku jer je on morao dokazati da se na njega ne odnose predmetne odredbe Ugovora kao ni račun broj 1929-11-1 od 07. svibnja 2018. sve zbog činjenice da je nesporno predmetni vodomjer ugrađen u njegov stan. Isto tako, i sadržaj kartice otvorenih stavki od 10. lipnja 2020. ukazuje na postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku i to u iznosu koji je naveden u prijedlogu za ovrhu (stranica 4 spisa).

15. Slijedom izloženog, ovaj sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 229,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od

23. travnja 2019. do isplate.

16. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka prema čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu, zastupanje na tri ročišta prema Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife te za jedno ročište prema Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, sastav dva podneska prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife kao i trošak javnobilježničke pristojbe te sudske pristojbe na presudu sve u ukupnom iznosu od 646,85 eura.

17. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci prema odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a. Tužitelj je uspio sa svojom žalbom pa je istome valjalo priznati i trošak žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a) koji se sastoji od troška sastava žalbe od 78,12 eura (Tbr. 10. t. 1. Odvjetničke tarife) te sudske pristojbe na žalbu od 53,08 eura, odnosno ukupno 131,20 eura.

U Puli - Pola 20. svibnja 2025.

Sudac

Dolores Peruško