Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1435/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Kunac, odvjetnica u Zagrebu, J. Hanuša 2, protiv tuženog TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-371/2024-6 od 31. siječnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda, poslovni broj P-371/2024-8 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog TU, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-371/2024-6 od 31. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda, poslovni broj P-371/2024-8 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine na [katastarska čestica], [adresa], vinograd [adresa], površine 360 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] OU, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužiteljice, uz istodobno brisanje vlasništva s imena tuženika (točka I. izreke) te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 365,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), izričito upirući na povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a. Pobijanu presudu predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćnici odvjetnici te troška sudskih pristojbi u sveukupnom iznosu od 881,04 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da je žalba tuženika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćnici odvjetnici u iznosu od 250,00 eura i troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u nenaznačenom iznosu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora odnosi se na utvrđenje prava vlasništva nekretnine - [katastarska čestica], [adresa], vinograd [adresa], površine 360 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] OU, koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je osobno i putem svojih prednika u dugogodišnjem posjedu nekretnine na kojoj je stekla vlasništvo, a da je kao vlasnik nekretnine formalno upisan tuženik koji nije stvarni vlasnik nekretnine, koji se oglušio na poziv tužiteljice za mirno rješenje spora.

6. Sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu pozivom na odredbu čl. 332.a st. 2. ZPP-a, s obrazloženjem da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, slijedom čega donosi presudu bez održavanja glavne rasprave kojom prihvaća u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem vlasništva (točka I. izreke) te temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove (koji se sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnose na trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 7. st. 1., za sastavljanje podneska od 24. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura po Tbr. 8. st. 4., trošak PDV-a u iznosu od 62,50 eura te na trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 eura za svaku, odnosno sveukupno 365,58 eura), cijeneći da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, a da tuženik u odgovoru na tužbu nije priznao tužbeni zahtjev, pa da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a, s time da je ujedno iz dopisa tužiteljice upućenog tuženiku vidljivo da se prije pokretanja ove parnice, upravo tužiteljica dopisom od 14. listopada 2024., obratila tuženiku s prijedlogom za rješenje spora mirnim putem i radi izbjegavanja prouzrokovanja parničnih troškova.

7. Žalitelj u žalbi osporava da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave (čl. 332.a st. 2. ZPP-a) te ukazuje na to da je u odgovoru na tužbu priznao tužiteljici vlasništvo predmetne nekretnine i na taj način priznao tužbeni zahtjev, pri čemu nije dao niti povoda tužbi, pa da je pravilnom primjenom odredbi ZPP-a trebalo donijeti presudu na temelju priznanja i u skladu s odredbom čl. 157. ZPP-a, tuženiku dosuditi naknadu parničnih troškova, a ne tužiteljici.

8. Po stavu ovoga suda, ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a, s time da, suprotno stavu žalitelja, nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP- a.

9. Naime, zakonske pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave (kojom se prihvaća tužbeni zahtjev), u skladu s odredbom čl. 332.a st. 2. ZPP-a, ostvarene su ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice i ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

10. Kako iz sadržaja utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice u pogledu sporne nekretnine (što tuženik žalbenim navodima niti ne spori), na način da je izričito naveo da ne spori vlasništvo tužiteljice, pri čemu nije izrijekom priznao sam tužbeni zahtjev, to su bili ispunjeni uvjeti iz navedene zakonske odredbe (čl. 332.a st. 2. ZPP-a) za donošenje ove presude.

11. Priznanje odlučnih činjenica u odgovoru na tužbu je jednostrana parnična radnja tuženika kojom pred sudom izričito izjavljuje da određena pravno relevantna činjenica postoji, što determinira i sadržaj presude koju sud nakon priznanja takve činjenice može donijeti.

12. Tuženik niti u žalbi ne osporava da je priznao odlučne činjenice, pri čemu žalbeni navodi kojima tvrdi da se u konkretnom slučaju radilo o priznanju tužbenog zahtjeva (u skladu s čim je sud trebao donijeti presudu na temelju priznanja), ne predstavljaju smetnju za donošenje presude bez održavanja rasprave (koju propisuje odredba čl. 332.a st. 2. ZPP-a), pa u situaciji u kojoj tuženik ne iznosi neki drugi razlog iz kojeg bi proizlazilo da je prvostupanjski sud donio presudu bez održavanja glavne rasprave protivno odredbi čl. 332.a st. 2. ZPP-a, zaključak je ovoga suda da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude bez održavanja rasprave.

13. Pri tome, u konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima tuženik u žalbi ne spori osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, žalbeni navodi tuženika kojima upire na to da je u odgovoru na tužbu nedvosmisleno priznao postavljeni tužbeni zahtjev te u tom kontekstu problematiziranje oko nužnog donošenja presude na temelju priznanja kako bi mu se u skladu s odredbom čl. 157. ZPP-a mogli dosuditi zatraženi troškovi postupka, ne mogu predstavljati odlučnu činjenicu koja bi utjecala na donošenje pobijane odluke, pa tako niti utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Po stavu ovoga suda, prvostupanjski sud je opravdano ocijenio da su u konkretnim procesnim uvjetima, u kojima nije postojalo izričito priznanje tužbenog zahtjeva, a tužiteljica se prije pokretanja parnice, dopisom od 14. listopada 2024. (list 15-17 spisa), obratila tuženiku s prijedlogom za rješenje spora mirnim putem (sadržaj kojeg dopisa tuženik u žalbi ne spori), do kojeg mirnog rješenja spora prije podnošenja tužbe (očito) nije došlo, ispunjene okolnosti za donošenje presude bez provođenja rasprave, a time i za prihvaćanje zahtjeva tužiteljice za naknadom prouzročenih parničnih troškova.

15. Slijedom obrazloženog, pravilna je i odluka o parničnim troškovima u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, koji troškovi su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), uključujući i troškove PDV-a i sudske pristojbe za tužbu i presudu, pri čemu tuženik žalbenim navodima neosnovano prigovara pravu tužiteljice na naknadu troškova (pozivom na to da nije dao povoda tužbi), imajući u vidu da suprotno proizlazi iz sadržaja spisa (dopisa tužiteljice upućenog tuženiku prije utuženja, čiji sadržaj tuženik ne spori), kako je to prethodno već i obrazloženo, pri čemu u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a (na koju odredbu tuženik upućuje žalbenim navodima), kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

16. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

17. Kako je žalba tuženika neosnovana, tuženiku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

18. Kako odgovor na žabu nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a), a tužiteljica je sa žalbom uspjela, tuženiku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom III.

19. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš