REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4689/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NA, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2025., poslovni broj Pp-8/2023-9, na sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena NA proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura zbog prekršaja iz članka 150. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, dok je za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju optužba protiv okrivljenice odbijena.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv dijela presude kojim je optužba protiv okrivljenice odbijena ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu.
2.1. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako nije bilo osnova za odbijanje optužbe protiv okrivljenice primjenom načela ne bis in idem, s obzirom da rješenje Državnog inspektorata kojim je okrivljenici zabranjeno obavljanje djelatnosti dok ne otkloni utvrđeni nedostatak, a najkraće na 15 dana, nije imalo svrhu kažnjavanja, već je riječ o upravnoj mjeri, zbog čega se ne može smatrati da je protiv okrivljenice za isti propust već primijenjena mjera penalnog karaktera.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno stavu izraženom u žalbi, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju prvostupanjski sud pravilno primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
-
- 5.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju N (N v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju Đ v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
5.3. Iz stanja spisa i činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenici rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-02/22-01/559, Urbroj: 443-02-01-11-22-1 od 11. prosinca 2022., izdana privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 15 dana odnosno do 29. prosinca 2022., koja se neće izvršiti ako okrivljenica najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti nadležnom inspektoru dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 20.000,00 kuna u korist državnog proračuna. S obzirom da je izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju sadržavala zabranu obavljanja djelatnosti na točno određeni rok koja se neće izvršiti ako se dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa, te s obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica navedenu mjeru izvršila, tj. poštovala je zabranu obavljanja djelatnosti, izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Osijek (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru), a nakon što je rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Osijek, izrečena upravna mjera izvršena, za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
5.4. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenice za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 20. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
