Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-290/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog OČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1990/2024-35 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba OKDO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ĐČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 25. listopada 2024. pa do 25. siječnja 2025.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženik je oslobođen dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl.145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP-24 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude je OKDO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora „kako je to navedeno u optužnici ovog državnog odvjetništva“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-341/2025 od 15. svibnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Koda odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost što optuženik do sada nije kazneno osuđivan na teritoriju Republike Hrvatske, dok mu je otegotnima cijenio okolnosti pod kojima je počinio predmetno kazneno djelo, tj. što je prijetio ženskoj osobi u njemu stranoj državi i što je prijetio oštećenici koja je zaposlena u prihvatilištu Porin za organizaciju Liječnici svijeta i pomaže tražiteljima azila u sporazumijevanju i ostvarivanju prava na liječničku skrb, te što je kazneno djelo počinio ispred bolnice u kojoj su mu htjeli pružiti liječničku pomoć.

8. OKDO smatra da je izrečena kazna zatvora preblaga i neprimjerena za ostvarenje zakonom proklamiranih svrha kažnjavanja. U tom smislu državni odvjetnik ističe da je sud prvog stupnja optuženiku cijenio olakotnim što na teritoriju Republike Hrvatske do sada nije osuđivan iako se od svakog građanina očekuje da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim propisima, pa se stoga ta okolnost, po stavu žalitelja, ne bi trebala smatrati olakotnom. Nadalje napominje da je optuženikov identitet utvrđen tek policijskim postupanjem i međunarodnom policijskom suradnjom, što znači da optuženik nije imao valjane isprave na svoje ime niti mu je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, a protjeran je iz druge europske zemlje. Na koncu žalitelj navodi da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo netom nakon dolaska u Republiku Hrvatsku. Sve ove okolnosti po stajalištu OKDO-a upućuju da izrečena kazna nije odgovarajuća i neće ostvariti ciljeve generalne i specijalne prevencije.

9. Pogrešan je žalbeni stav državnog odvjetnika da se neosuđivanost ne može smatrati olakotnom okolnošću. To poradi toga što u skladu s odredbom čl. 47. st. 1. KZ-a među okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne spada i prijašnji počiniteljev život, pa prema tome ako je netko svoje ranije ponašanje imao usklađeno sa zakonom, tu činjenicu treba valorizirati kao olakotnu kod odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, jer ranija neosuđivanost svakako je odraz prijašnjeg općeg pozitivnog držanja i vladanja pojedinog počinitelja kaznenog djela.

9.1. S druge strane, okolnost da je optuženikov identitet utvrđen međunarodnom policijskom suradnjom bez utjecaja je na odluku o odmjeravanju kazne.

10. Prema stanovištu ovoga žalbenog suda prvostupanjski je sud obavio valjanu i kritičku ocjenu pravilno utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti te je na temelju takve ispravne valorizacije optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u minimalnom trajanju, koja kazna je i po uvjerenju ovoga suda drugog stupnja primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te na tragu ostvarenja ciljeva opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

11. Slijedom iznijetih razloga je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u izreci ove presude

U Varaždinu 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko