REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1842/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe KARAK USLUGE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AI, zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, podnesene po branitelju Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Delnice, poslovni broj Pp-3838/2023-7 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe KARAK USLUGE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AI te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) – svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba KARAK USLUGE d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba AI proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te su, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama na način da je pravnoj osobi izrečena kazna u iznosu od 1.050,00 eura, a odgovornoj osobi kazna u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, no iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobijaju zbog odluke o kazni u bitnome navodeći kako su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od kazne u smislu članka 38. Prekršajnog zakona.

2.1. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

5. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazne izrečene okrivljenicima nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako izrečene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5.1. U odnosu na žalbene navode kako su u predmetnom slučaju ispunjeni preduvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika (dosadašnja prekršajna nekažnjavanost, priznanje djela i kajanje) od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.

6. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

7. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci.

Zagreb, 20. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.