Poslovni broj:P-745/2024-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Bijelić CO d.o.o. iz Osijeka, Svetog Leopolda Bogdana Mandića 13 A, OIB 52417054044, zastupanog po Slavenu Mijoču, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2025., a u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željke Ivanušić, odvjetnice iz Osijeka i punomoćnika tuženika Slavena Mijoča, odvjetnika iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Ovrha na pokretninama tužitelja PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], određena temeljem Rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr- 1728/2024-2 od 08.04.2024. donesenog od strane Općinskog suda u Osijeku tuženika (ovrhovoditelja) BIJELIĆ CO d.o.o., OIB: 52417054044 iz Osijeka, Svetog Leopolda Mandića 13a, proglašava se nedopuštenom, te se nalaže prestanak postupanja po navedenim osnovama.
II.Nalaže se tuženiku BIJELIĆ CO d.o.o., OIB: 52417054044 iz Osijeka, Svetog Leopolda Mandića 13a, da tužitelju PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove vođenja ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 (petnaest) dana.",
kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je putem punomoćnice zaprimio zaključak Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr- 1728/2024-12, od dana 12. kolovoza 2024., kojim se tužitelj upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Naslovnog suda broj Ovr- 1728/2024-2, od 8. travnja 2024., nedopuštenom, a koju ovrhu je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika radi namirenja svoje tražbine. Tužitelj u prvom redu prigovara zastari potraživanja ovrhovoditelja ovdje tuženika, s obzirom da je tražbina tuženika utvrđena ovršnom ispravom Ovrv-1105/2014, od 24. studenog 2014. Naime, tužitelj je u vrijeme nastanka predmetne tražbine tuženika imao otvoren obrt [obrt] putem kojega je poslovao s trgovačkim društvom tuženika. Člankom 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je kako: “Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok je člankom 2. istoga članka propisano da: “Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.”. Tužitelj ističe kako iz navedenog proizlazi kako se osnove na temelju kojih tuženik temelji svoju tražbinu mogu smatrati povremenim tražbinama. S tim u vezi, tužitelj smatra kako tražbina tuženika niti ne postoji, jer je u zastari, posljedično čemu ne postoji ni pravni temelj na osnovu kojega bi tuženik imao pravo zahtijevati ovrhu na pokretninama tužitelja kao takvu. Podredno, sve i da ovršna isprava tuženika nije u zastari, tužitelj ističe kako je tuženik u mogućnosti postojećom ovršnom ispravom namiriti svoju tražbinu od ovršenika na njegovoj plaći, odnosno stalnim novčanim primanjima, slijedom čega se prijedlog ovrhovoditelja ukazuje bespredmetnim, odnosno temeljem odredbe članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona, tuženik nije dokazao da je naplata tražbine temeljem postojeće ovršne isprave ostala bezuspješna u cijelosti ili djelomično. Naime, tužitelj je zaposlen, privređuje oko 700,00 eura mjesečno, a ne posjeduje nekretninu ili vrjedniju pokretnu imovinu. Nadalje, tužitelj navodi kako temeljem ugovora o najmu stanuje u nekretnini u vlasništvu druge osobe, pri čemu su pokretnine poput televizije, kuhinjskih uređaja, namještaja i slično, koje se nalaze u tom stanu u vlasništvu vlasnice nekretnine, a ne u vlasništvu tužitelja, pri čemu bi se ovrhom na pokretninama koje su u vlasništvu treće osobe povrijedilo njezino ustavno pravo iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske- pravo na vlasništvo. Jednako tako, pokretnine koje se nalaze u iznajmljenom stanu u kojem tužitelj stanuje, pokretnine su koje služe za zadovoljenje potreba kućanstva, jer su isti nužni tužitelju s obzirom na uobičajene uvjete života svoje društvene okoline te su kao takvi izuzeti od ovrhe. Slijedom svega navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako u podnesenoj tužbi od 2. rujna 2024., tužitelj prigovara zastari potraživanja ovrhovoditelja (ovdje tuženika) s obzirom da je tražbina tuženika utvrđena ovršnom ispravom, posl.br. Ovrv-1105/2014 od 24. studenog 2014., pritom navodeći da je tužitelj u vrijeme nastanka predmetne tražbine tuženika imao otvoren obrt [obrt] putem kojega je poslovao s trgovačkim društvom tuženika, dok prema članku 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, tražbine između trgovaca zastarijevaju u roku od 3 godine. Ujedno tužitelj ističe da se osnove na temelju kojih tuženik temelji svoju tražbinu mogu smatrati povremenim tražbinama, a s tim u vezi, tužitelj smatra kako tražbina tuženika niti ne postoji, jer je u zastari. Također, tužitelj navodi da je tuženik svoju tražbinu mogao namiriti iz plaće tužitelja, te da tuženik, sukladno odredbi članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona, nije dokazao da je naplata tražbine temeljem postojeće ovršne isprave ostala bezuspješna u cijelosti ili djelomično, dok su pokretnine u stanu tužitelja u vlasništvu najmodavca i nužne su za zadovoljenje potreba kućanstva, pa su kao takve izuzete od ovrhe. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja su neosnovani u cijelosti. Naime, prigovor zastare tužitelja je neosnovan i potpuno promašen, jer je u konkretnom slučaju ovrha određena temeljem ovršne isprave odnosno novčana tražbina tuženika je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, pa tužitelj ne može isticati prigovor zastare vezano za poslovni odnos stranaka i pozivati se na odredbe o zastari tražbine između trgovaca ili o zastari povremenih tražbina (niti je riječ o povremenim tražbinama u poslovnom odnosu stranaka, niti su odlukom utvrđene tražbine koje dospijevaju ubuduće), nego tužitelj može jedino isticati prigovor zastare sukladno članku 233. stavak 1. ZOO-a, kojim je propisana zastara tražbina utvrđenih pravomoćnim odlukama u roku od 10 godina, ali već samim uvidom u ovršnu ispravu tuženika, rješenje javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, posl.br. Ovrv- 1105/2014 od 24. studenog 2014., je vidljivo da do dana podnošenja prijedloga za ovrhu na pokretninama ovršenika (ovdje tužitelja) nije prošao desetogodišnji rok (24.11.2014.-4.04.2024.), a osim toga tuženik je u međuvremenu provodio ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, zbog čega je došlo do prekida zastare, što je vidljivo iz predmetnog prijedloga za ovrhu i specifikacije FINA-e u prilogu. Sukladno članku 241. ZOO-a zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom i drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine (među koje radnje se podrazumijeva i pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima), a sukladno članku 245. stavak 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova. Nadalje, suprotno navodima tužitelja da tuženik nije dokazao da je naplata temeljem ovršene isprave ostala bezuspješna, ističemo da je iz predmetnog prijedloga za ovrhu i specifikacije FINA-e u prilogu upravo vidljivo da je tuženik u konkretnom slučaju pokušao naplatiti svoju tražbinu iz primanja tužitelja odnosno posrednim putem iz novčanih sredstava na računu ovršenika (ovdje tužitelja), ali zbog prezaduženosti istoga ova ovrha je ostala bezuspješna. Ovdje ujedno napominjemo da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik nudio tužitelju mogućnost dobrovoljne otplate dugovanja uz otpis kamata na koju ponudu tužitelj nije pristao ističući da su mu primanja pod blokadom i da nije u mogućnosti platiti dug, iako je prethodno sam kontaktirao tuženika s upitom oko otplate predmetnog duga. Opreza radi, ovdje ističemo i da je člankom 61. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 93/14; dalje ZID OZ/14) izmijenjena je odredba članka 197. stavka 1. OZ/12, na način da su riječi "isplaćuje plaću" zamijenjene riječima "ne isplaćuje plaću na račun kod banke", pa kako je ova izmjena stupila na snagu 1. rujna 2014., dok je predmetna ovrha započela podnošenjem prijedloga javnom bilježniku dana 21. studenog 2014., to u konkretnom slučaju nije niti bilo moguće provesti ovrhu izravno na stalnim novčanim primanjima ovršenika (ovdje tužitelja), nego samo neizravno na njegovim novčanim sredstvima na računu, što i je bezuspješno pokušano. Što se tiče navoda da su pokretnine u stanu u vlasništvu najmodavca odnosno treće osobe, te da sve služe zadovoljenju potreba kućanstva, ističemo da ovi prigovori ne mogu biti predmet ove tužbe tužitelja, jer prije svega tužitelj nije ovlašten podnijeti prigovor treće osobe, a kako u konkretnoj ovrsi još nije niti izvršen popis odnosno pljenidba pokretnina, to nije niti moguće utvrditi da li su zaplijenjene pokretnine nužne za zadovoljenje potreba kućanstva, te kao takve izuzete od ovrhe. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovljenom sudu predmetnu tužbu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: ovosudni spis broj Ovr-1728/2024; Izvod iz obrtnog registra za obrt tužitelja; specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-1105/2014 i SMS komunikaciju tužitelja i tuženika.
4. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-1728/2024, utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu promjenom predmeta/sredstva ovrhe na pokretninama ovršenika, navodeći da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, posl.br. Ovrv-1105/2014, od 24. studenog 2014., naloženo je ovršeniku PB iz [adresa], da u roku od tri dana ovrhovoditelju Bijelić Co d.o.o., Osijek, Sv. L. B. Mandića 13 a, OIB: 52417054044, namiri tražbinu u iznosu od 20.683,30 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 19.018,02 kn od 11. studenog 2014., do isplate, kao i da naknadi trošak protesta mjenice javnog bilježnika u iznosu od 1.012,50 kn, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 312,50 kn, te troškove ovrhe po ovom rješenju u iznosu od 2.958,54 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na sve troškove (4.283,54 kn), koje teku od dana donošenja rješenja do isplate. Ovrha je određena na stalnim novčanim primanjima i općenito na imovini ovršenika. Pravomoćno i ovršno rješenje javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova je radi provedbe ovrhe dostavljeno Financijskoj agenciji (primljeno 19. rujna 2018.). Temeljem odredbe članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) FINA je prestala sa izvršavanjem navedenog rješenja o ovrsi, jer se tražbina iznova nije naplatila od ovršenika u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika.
5. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1728/2024-2, od 8. travnja 2024., određena je ovrha na pokretninama ovršenika na temelju ovršne isprave, te se ovrhovoditelju odmjerava trošak u iznosu od 250,00 eura, na koje rješenje je ovršenik pravodobno izjavio žalbu, koja žalba je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž Ovr-1012/2024-2, od 2. srpnja 2024., odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1728/2024-2, od 8. travnja 2024.
6. Zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1728/2024-12, od 12. kolovoza 2024., upućen je ovršenik ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog Zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a s obzirom na razloge žalbe iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.
7. Ovršenik je dana 11. listopada 2024., podnio prijedlog za odgodom ovrhe, koji prijedlog je odbijen kao neosnovan rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1728/2024-24, od 20. studenog 2024., i koje rješenje je povodom žalbe ovršenika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-509/2024-2, od 24. siječnja 2025.
8. Uvidom u bazu podataka Obrtnog registra utvrđeno je da je tužitelj bio vlasnik obrta [obrt] za tisak i promidžbu, koji obrt je odjavljen 26. kolovoza 2019.
9. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 16. studenog 2023., temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-1105/2014, utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj pokušao naplatiti svoju tražbinu iz novčanih sredstava na računu ovršenika, koja ovrha je ostala bezuspješna. Odnosno zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. ZPONS-a.
10. Uvidom u SMS komunikaciju tužitelja i tuženika od 2. travnja 2024., utvrđeno je da je tuženik nudio tužitelju mogućnost dobrovoljne otplate dugovanja na 24 rate uz otpis kamata, na koju ponudu je tužitelj odgovorio da sukladno njegovim primanjima i trenutnoj blokadi po računu, nije u mogućnosti platiti dug.
11. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja kao nesvrsishodnim, budući je tužitelj na parnicu upućen iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 06/2024.)
12. Člankom 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju nakon 10 godina i za one za koje zakon inče predviđa kraći rok zastare.
13. Člankom 241. istog zakona propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarenja tražbine.
14. Člankom 245. stavkom 1. istog zakona propisan je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
15. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, poslovni broj:Ovrv-1105/2014 od 24. studenog 2014., naloženo ovršeniku, ovdje tužitelju, namiriti ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, tražbinu u iznosu od 20.683,30 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku na iznos od 19.018,02 kune, od 11. studenog 2014., do isplate, i naknaditi trošak protesta mjenice javnog bilježnika u iznosu od 1.012,50 kuna, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 312,50 kuna, te troškove ovrhe u iznosu od 2.958,54 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate, koje rješenje je radi provedbe ovrhe dostavljeno Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA), a temeljem članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, FINA je prestala s izvršavanjem rješenja o ovrsi zbog nemogućnosti izvršenja, te je ostao nenaplaćeni dug u ukupnom iznosu od 3.478,92 eura. Budući je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ostala bezuspješna to je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 4. travnja 2024., podnio prijedlog za ovrhu promjenom predmeta/sredstava ovrhe na pokretninama ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne isprave, te je Općinski sud u Osijeku dana 8. travnja 2024., donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave, kojim se određuje ovrha na pokretninama ovršenika, a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 2. srpnja 2024., budući je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 1012/2024-2, od 2. srpnja 2024., potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1728/2024-2, od 8. travnja 2024.
16. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Ružici Gagro iz Valpova podnesen dana 24. studenog 2014., a prijedlog za ovrhu promjenom predmeta/sredstva ovrhe na pokretninama ovršenika podnesen dana 4. travnja 2024., to sukladno članku 233. stavak 1. ZOO-a, nije protekao zastarni rok od 10 godina, a ovrhovoditelj ovdje tuženik je provodio ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, zbog čega je došlo do prekida zastare, a sukladno članku 245. stavak 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova.
17. Kako je tužitelj kao ovršenik Zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1728/2024-12, od 12. kolovoza 2024., upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, kojim je propisano da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod I/izreke presude, odbiti kao neosnovan, budući nije protekao zastarni rok od 10 godina iz članka 233. stavak 1. ZOO-a, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
19. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 4. veljače 2025., i 15. travnja 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 175,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 875,00 eura, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.
U Osijeku, dana 20. svibnja 2025.
SUDAC
Lidija Šmit
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika