Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Glini

Trg bana Josipa Jelačića 5

44400 Glina

Poslovni broj: Pn-23/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu Zoranu Pleše u pravnoj stvari tužitelja DR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Jovanoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., protiv tuženika SR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Snježani Drvodelić, odvjetnici iz Siska, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 29. travnja 2025., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], isplatiti tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 7.710,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.03.2020. g. do 31.12.2022. g. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], da tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podmiri trošak parničnog

postupka

u

iznosu

od

3871,21

eura

(tritisućeosamstosedamdesetjedaneurodvadesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju PR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženiku SR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 1250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik čest. kat. broj 645 i 646 upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i čest. kat. broj 648 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je bez pismenog i usmenog odobrenja tužitelja ušao u posjed predmetnih nekretnina i zasadio kukuruz. Između stranaka ne postoji ugovorni odnos koji omogućava posjed tuženika, a ni usmeni dogovor odnosno odobrenje tužitelja da tuženik može posjedovati i koristiti navedeno zemljište. Tuženik je predmetno zemljište tretirao raznim kemijskim supstancama te je takvim ponašanjem tužitelju kontaminirano tlo i nanesena šteta te je tužitelj tuženiku uputio opomenu pred tužbu. Kukuruz je zasađen 2020. godine i tuženik je poljoprivredno gospodarstvo prijavio Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a tuženiku je odobren poticaj. Tuženik nije na adekvatan način obrađivao zemljište te je poljoprivrednu kulturu tretirao s pesticidima, čime je onemogućena eko proizvodnja tužitelja za minimalno tri godine. Pored toga, došlo je do zakorovljenosti zemljišta. U procjembenom elaboratu dipl. inž. polj. Stjepana Rakareca, sudskog vještaka za poljoprivredu, vidljiva je zakorovljenost i zapuštenost nekretnina te je utvrđeno kako je zbog neadekvatnog tretiranja tlo kontaminirano, čime je onemogućena sadnja eko voća i povrća. Budući je tuženik bez ikakve suglasnosti i pravnog temelja nezakonito zasadio kukuruz te ga tretirao na neodgovarajući način nastala je šteta i izmakla dobit u ukupnom iznosu od 23855,88 kuna. Po provedenom poljoprivrednom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, ali osporava sve ostale navode. Navodi da je 1999. godine sa majkom tužitelja VR dogovorio da će iskrčiti i očistiti od korova zemljište koje je bilo u njezinom vlasništvu i koristi ga sukladno svojim potrebama. Nakon čišćenja zemljišta od drače i korova tuženik ga je koristio kao pašnjak te je od 1999. kada je ostvario posjed na navedenim česticama isti bio pošten, zakonit, te ga VR na to ovlastila. Tužitelj je tada živio u [adresa] i povremeno posjećivao svoju majku VR i bio upoznat sa dogovorom između nje i tuženika, ali tada nije imao primjedbe na dogovor. Nakon Evičine smrti 2007. tuženik je nastavio koristiti predmetne čestice u čemu ga nitko nije sprečavao. Temeljem zakonskog nasljeđivanja suvlasnici na spornim nekretninama postali su DR u 3/5 dijela, te FR i TR svaki u 1/5 suvlasničkog dijela. Nakon 12. lipnja 2020. tužitelj je otkupio dijelove ostalih suvlasnika i postao samovlasnik. Pored toga, tuženik je poticaje koristio od 2012. godine i u tome ga nitko nije sprječavao, a kako su i ostali suvlasnici bili upoznati sa sadržajem dogovora VR i tuženika, tužitelj nije imao suglasnost za pokretanje spora te ga je pokrenuo tek kada je postao samovlasnik nekretnina. U ljeto 2020. tužitelj, njegova supruga D i kćerka S počele su vršiti pritisak na tuženika da ukloni kukuruz, a on im je objasnio da će kukuruz pobrati na jesen, nakon toga malčirati zemlji i vratiti je u njihov posjed. Takav prijedlog nisu prihvatili te u srpnju 2020. tužitelj špricao rubne dijelove posijanog kukuruza, a njegova kćer i supruga su motikama uništavali usjeve. Nakon što je pobrao ostatke kukuruza, izvršio je malčiranje spornih čestica i nakon toga napustio posjed istih. Zbog toga je predložio da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 926 k. o. [katastarska općina], u opomenu pred tužbu DR od 27. kolovoza 2020., pročitao zapisnik sa rasprave od 31. svibnja 2022. i iskaze svjedoka FR i GR, zapisnik sa rasprave od 13. lipnja 2022. te iskaze tužitelja i tuženika, pročitao nalaz i mišljenje vještaka Alana Đozića od 12. srpnja 2024. i 30. listopada 2024. godine u svrhu dokazivanja.

4. Uvidom u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je DR vlasnik čest. kat. broj 648 oranica od 5686 m[2] , a u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je DR vlasnik čest. kat. broj 645 oranica Podkućnica od 2978 m[2] i čest. kat. broj 646 Livada Podkućnica od 155 m[2] .

5. Spisu prileži opomena pred tužbu DR od 27. kolovoza 2020. u kojoj navodi da je SR bez pismenog ili usmenog odobrenja DR zasadio poljoprivrednu kulturu kukuruz i da je poljoprivredno gospodarstvo prijavio Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te mu je odobren poticaj. Također tretiranjem pesticidima nanosi štetu voću i povrću. Navedenom opomenom zamoljava SR da poljoprivredno zemljište vrati u prvobitno stanje i nadoknadi štetu u roku od 8 dana od primitka opomene, jer će u protivnom pokrenuti postupak radi prisilne zaštite posjeda po članku 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Svjedok FR iskazao je da je SR obrađivao nekretnine 20 godina, a nakon smrti majke DRO nastavio je sa obrađivanjem. Nasljednicima iza DRO proglašeni su DR, TR i ČR, a sestra D odrekla se svog dijela u Đurinu korist. Po selu se je pričalo da je DR naredio SR da sasječe kukuruz pa se je SR obratio FR da mu posudi traktor. DR nije ništa dozvoljavao, već je SR htio da sasječe kukuruz, a zemlja bi ostala DRO. Posječeno je oko 1 ral kukuruza. Osim kukuruza postojao je pašnjak kojeg su pasle krave. SR najviše uzgaja kukuruz te nešto pšenice i ječma. Dogovor između VR i tuženika sklopljen je 1990. godine, a svjedok je kod VR navratio 2005. godine da vidi kako ista živi. Prilikom posjeta 2005. godine VR se nije žalila svjedoku da bi SR oteo zemlju.

7. Svjedok GR naveo je da je međaš sa nekretninom stranaka te mu je poznato da je SR do smrti VR krčio zemlju te su istu poslije toga pasle krave. VR je umrla 2007. godine, a SR je nakon njezine smrti sklopio dogovor sa DRO da nastavi sa obrađivanjem Đurine zemlje i ostalih nasljednika. Nakon Evičine smrti tuženik je nastavio sa obrađivanjem zemlje, a budući da je stoka vršila ispašu SR nije tretirao zemlju sa pesticidima jer bi se na taj način otrovala njegova stoka. SR je obrađivao zemlju sve do prije dvije godine, a DR je zahtijevao da se kukuruz posječe i preda njemu u posjed. VR se nije žalila da bi joj SR oteo zemlju.

8. Saslušan kao stranka tužitelj DR naveo je da je 2008. ili 2009. tuženik prvi puta posijao kukuruz te ga tretirao s pesticidima i tom prilikom pošpricao vrt, nakon čega su on i njegova supruga upozorili tuženika i njegovu suprugu da više ne sije kukuruz. Tuženik je ponovno zasijao kukuruz 2019. godine uz sami vrt i bez znanja tužitelja, nakon čega je isti odlučio ustati sa tužbom. Nije postojao nikakav dogovor između VR i tuženika jer je VR bila suvlasnik nekretnina i trebala je suglasnost ostalih suglasnika, a ista zbog svoje starije dobi nije mogla sama donositi odluke. Na navedenom zemljištu za tužitelja je nastala šteta jer je zemljište trebao koristiti za eko proizvodnju i za svoje potrebe, a to nije bio u mogućnosti jer je vještak izlaskom na lice mjesta utvrdio zakorovljenost i tretiranje zemljišta pesticidima. Tužitelja je smetalo što tuženik koristi nekretninu jer nije bio u mogućnosti posaditi vrt jer su se bojali krava koje su ponekad hodale po dvorištu i po vrtu. Tužitelj nije vidio da tuženik na navedenoj parceli šprica pesticide, ali se po kukuruzu pozna koji je šprican, a koji nije. Tužitelj i njegova supruga nisu špricali kukuruz nikakvim sredstvima.

9. Saslušan kao stranka tuženik SR iskazao je da se je vratio iz progonstva 1999. i prokrčio svoje zemljište kao i zemljište koje je predmet ovog spora u dogovoru sa VR uz novčanu naknadu. Tri godine nakon ovoga VR mu je rekla da koristi i obrađuje zemlju i da nema potrebe da mu plaća naknadu za korištenje. VR je sama živjela u svojoj kući do svoje smrti i bila sposobna za rasuđivanje. Tuženik je prvi puta posijao kukuruz 2012. godine te je zemlju uveo u ARKOD sustav i od tada prima poticaje od Agencije za poljoprivredu, a iste godine špricao je kukuruz sa tekućinom protiv korova te je došlo do djelomičnog oštećenja graha jer je vjetar nanio tekućinu na grah, a tužitelju i njegovoj supruzi dana je određena količina graha. Kukuruz je posijao 2020. jer nije bilo nikakve zabrane za sijanje te su mu DR i njegova supruga često rekli da je bolje da se zemlja obrađuje. Poticaji pripadaju onome tko zemlju obrađuje, a tužitelj nije bio zadovoljan što tuženik dobiva poticaje te je smatrao da poticaje treba davati i njemu ili mu učiniti neku uslugu. Od 12. lipnja 2020. tužitelj je postao samovlasnikom na svim česticama i rekao tuženiku da može izmalčirati kukuruz, nakon čega je tuženik rekao da će nakon berbe ostatak izmalčirati i predati mu u posjed čistu njivu. Budući da tuženik nije htio izvršiti malčiranje kukuruza, tužitelj, njegova supruga i kćerka su posjekli 550 m[2] , tuženik je njivu predao u posjed tužitelju u desetom mjesecu 2020. godine. Tuženik nije vidio da je obrađivanjem zemljišta isto zakorovljeno, a poduzeo je agrotehničke mjere okopavanjem kopačicama bez špricanja sa motikama, a nakon što je obrao kukuruz izvršio je malčiranje da bi usitnio ostatke koji su ostali od stabljike i trave.

10. Vještak poljoprivredne struke Alan Đozić u svom nalazu je naveo da ukupna vrijednost poljoprivrednog i građevinskog zemljišta s biljnom sastojinom na česticama 645, 646 i 648 iznosi 7080,00 kao i da uslijed korištenja pesticida nije došlo do zakorovljenosti i oštećenja zemljišta. Zemljište je visokog poljoprivrednog potencijala gdje je moguće procijeniti prihod i izmaklu dobit. Vještak je dostavio još jedan nalaz i mišljenje 30. listopada 2024. u kojem je naveo da bi tužitelj trpio prosječnu godišnju štetu u visini od 7710,00 eura s naslova nemogućnosti korištenja vlastitog poljoprivrednog zemljišta.

11. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) , koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.

13. U smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pored toga, temeljem odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U konkretnom slučaju jedino je nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, a isti je postao vlasnikom 2020. godine kada je otkupio suvlasničke dijelove od ostalih suvlasnika. Tuženik se je 1999. godine dogovorio sa majkom tužitelja VR da će iskrčiti i očistiti od korova zemljište, a ovu činjenicu potvrdio je i svjedok FR. Navedeni svjedok, kao i svjedok GR potvrdili su da je tuženik sve do smrti Evice Linta 2007. godine održavao zemlju na način da je istu krčio, a isti je i nakon Evičine smrti nastavio sa obrađivanjem zemlje. Svjedok GR također je naveo da je tuženik nakon Evičine smrti sklopio dogovor sa DRO, znači tužiteljem da nastavi sa obrađivanjem Đurine zemlje i ostalih nasljednika. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka jer su isti dani logično i uvjerljivo te navedeni svjedoci nisu ni sa jednom od stranaka ni u srodstvu ni u zavadi te su isti nezainteresirani za ishod ovog spora. Pored toga, tuženik je koristio i poticaje od 2012. godine i u tome ga nitko nije sprečavao niti mu je za to prigovarao, a tužitelj je bio upoznat sa sadržajem dogovora VR i tuženika, a kao što je već rečeno sklopio je i dogovor sa SR kako bi isti nastavio sa obrađivanjem zemlje. Majka tužitelja VR nije se žalila da bi im SR oteo zemlju, što su također potvrdili saslušani svjedoci. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka Alana Đozića, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, jer je isti dan logično, uvjerljivo i u skladu s pravilima nauke i struke proizlazi da uslijed korištenja pesticida nije došlo do zakorovljenosti i oštećenja zemljišta, a upravo tužitelj navodi da je uslijed toga došlo do zakorovljenosti i oštećenja njegovog zemljišta. Također treba napomenuti da tužitelj ničim nije dokazao niti dostavio ni jedan dokaz da bi potvrdio navode o izmakloj dobiti. Iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim, radi čega je sud isti odbio.

14.U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tuženiku pripadaju troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, koliko iznosi i sastav podneska od 20. siječnja 2025. te troškovi zastupanja na ročištima od 11. svibnja 2022., 31. svibnja 2022. i 13. lipnja 2022., što zajedno sa troškovima PDV-a daje ukupan iznos od 1250,00 eura.

15. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Glini 20. svibnja 2025.

Sudac

Zoran Pleše

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku