REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-56/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KOŽUL & PETRINOVIĆ d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 631,76 EUR sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 27,36 EUR sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 557,79 EUR sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 13,27 EUR sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 26. veljače 2022. u 20:10 sati u Rijeci, u Ulici Ćirila Kosovela 11, došlo do prometne nezgode na način da je na vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03-0475665-01, dok je bilo parkirano naletjelo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], odbacivši ga na drugo vozilo, slijedom čega je na vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka] nastala znatna materijalna šteta. Tužitelj navodi da je do predmetnog štetnog događaja došlo iz razloga što je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] napustio svoje vozilo bez da je poduzeo sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene s mjesta na kojem je ostavljeno pa je stoga za predmetno štetni događaj, kao i za nastalu štetu na vozilu osiguranom kod tužitelja isključivo odgovoran osiguranik tužitelja. Tužitelj tvrdi da je u cijelosti nastalu štetu naknadio svom osiguraniku. Tužitelj nadalje navodi da je po predmetnom štetnom događaju, na temelju ranije spomenute police osiguranja, prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, izvida i obračuna štete MAK-220001759 od 21. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., zahtjeva za naknadnim izvidima štete od 18. ožujka 2022. i 06. travnja 2022., računa društva AFRO d.o.o. broj: 733-21340-1 od 24. svibnja 2022., Ugovora o ustupu potraživanja od 20. svibnja 2022. te Izjave osiguranika od 20. svibnja 2022. isplatio iznos od 15.944,17 EUR / 120.131,33 kn na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Tužitelj je, kako tvrdi, u mirnom postupku uputio tuženiku regresni zahtjev 22. rujna 2022. kojim je regresno potraživao od tuženika kao osiguratelja ukupno isplaćeni iznos od 15.944,17 EUR / 120.131,33 kn. Spomenuti regresni zahtjev tuženik je djelomično prihvatio isplativši tužitelju iznos od 115.165,21 kn / 15.285,05 EUR dok ga je u preostalom dijelu, točnije za iznos od 659,12 EUR / 4.966,12 kn, otklonio kao neosnovan iz razloga nepriznavanja u cijelosti u računu navedene cijene satnice popravka. Kako je sporni iznos cijene satnice naveden u službenom cjeniku društva AFRO d.o.o. kao ovlaštenom servisu te kako je navedeni iznos u potpunosti u skladu sa stanjem tržišta to je, a imajući u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a, otklanjanje preostalog dijela odštetnog zahtjeva je prema tvrdnjama tužitelja u potpunosti neosnovano. Stoga tužitelj u ovom predmetu od tuženika zahtjeva regresnu isplatu štete nastale njegovom osiguraniku u iznosu od 659,12 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori odgovornost za nastanaka predmetnog štetnog događaja niti spori da je tužitelju isplatio nesporan iznos štete u iznosu od 15.285,05 EUR, kao i činjenicu da tužitelju nije isplatio iznos od 659,12 EUR koji tužitelj ovom tužbom potražuje. Tuženik osporava cijenu satnice lakirera prema računu AFRO d.o.o. u visini od 300,00 kn + PDV te ističe da je račun popravka koji glasi na AFRO d.o.o. u ukupnom iznosu od 15.944,17 EUR umanjio za razliku cijene satnice rada. Prema računu AFRO d.o.o. cijena rada lakirera iznosi 300,00 kn + PDV, tj 375,00 kn, a tvrdi da je tužitelju priznao 27,20 sati rada po cijeni od 160,00 kn + PDV, tj 200,00 kn prema cjeniku od ovlaštenog servisa Hyundai-Betil. Stoga prema tvrdnjama tuženika razlika u cijeni rada sata iznosi 140,00 kn + PDV, odnosno 175,00 kn, ukupno 4.760,00 kn za 27,20 sati za koji iznos je tuženik umanjio račun Afro d.o.o. Također, tuženik smatra da je tužitelj pogrešno svome oštećeniku priznao cijenu pneumatika jer nije obračunao amortizaciju u visini od 10 %, odnosno nije umanjio cijenu pneumatika za iznos od 164,90 kn + PDV (sukladno Uvjetima tužitelja iz čl. 16. t. 6.), stoga je tuženik umanjio račun Afro d.o.o i za iznos od 206,12 kn. Zbrajanjem iznosa koji se odnosi na razliku u prekomjernoj cijeni sata rada lakirera, kao i iznos koji se odnosi na amortizaciju pneumatika, tuženik tužitelju nije isplatio iznos od 659,12 EUR/4.966,12 kn, pa tuženik ostaje kod navoda o neosnovanosti potraživanja tužitelja. Tuženik smatra da je tužitelj sukladno Zakonu o obveznim odnosima, pažnjom dobrog domaćina i gospodarstvenika morao učiniti sve da smanji štetu, odnosno izbjeći nerealne troškove u vidu nerealne cijene sata rada lakirera. Isto tako, a budući da je tužitelj znao da će imati pravo na regres od tuženika, prije nego li je platio po računu AFRO d.o.o. nije kontaktirao tuženika radi upućivanja u servis s kojim servisom tuženik kao osiguravajuće društvo ima poslovnu suradnju. Da je tužitelj isto učinio, tada bi ga tuženik uputio na servis koji posluje po realnim cijenama pa do ovoga spora prema tvrdnjama tuženika ne bi niti došlo. Ukazuje da je tužitelj društvo za osiguranje koje raspolaže stručnim znanjem glede cijene sata popravka vozila te da je isti morao znati da je cijena sata popravka u servisu AFRO d.o.o. cijena koja je znatno viša u odnosu na ostale ovlaštene servise u RH. Kako je svatko dužan suzdržati se od radnji koje povećavaju štetu, tako tuženik smatra da je tužitelj propustom utvrđivanju realne cijene sata omogućio da šteta bude veća nego li je stvarna šteta, pa tuženik smatra da tuženik propust tužitelja nije dužan nadoknaditi. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

3.1. Stranke su tijekom postupka učinile nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost za nastanak istoga, činjenicu da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos štete u visini od 15.285,05 EUR, kao i da je popravak vozila izvršen u skladu s izvidom štete tužitelja te da je društvo AFRO d.o.o. ispostavilo račun 733-21340-1 prema svom cjeniku.

3.2. Stranke su tijekom postupka suglasno utvrdile da je među strankama sporna cijena satnice lakirera te je sporno je li bio u obvezi obračunati i amortizaciju u visini od 10% na cijenu pneumatika pa je slijedom toga sporna visina tužbenog zahtjeva.

4.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta, i to u: Polica Kasko osiguranja broj 03-0475665-01 (list 8. spisa), ponuda cestovnog kaska broj 03-168700 (list 9. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 10. do 14. spisa), prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska od 14. ožujka 2022. (list 15. do 21. spisa), potvrda MUP-a o prometnoj nesreći od 11. ožujka 2022. (list 23. do 25. spisa), provjera osiguranja Hrvatskog ureda za osiguranje (list 27. spisa), račun broj 733-21340-1 od 24. svibnja 2022. (list 29. do 30. spisa), Ugovor o ustupu tražbine (cesija) od 20. svibnja 2022. (list 31. do 33. spisa), Izvid štete tužitelja od 6. travnja 2022. (list 34. do 35. spisa), Izvid štete tužitelja od 21. ožujka 2022. (list 37. do 39. spisa), e-mail korespondencija (list 41. do 52. spisa), potvrda o plaćanju od 7. lipnja 2022. (list 53. spisa), regresni zahtjev od 22. rujna 2022. (list 55. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 25. studenog 2022. (list 57. spisa), odgovor na prigovor na obrazloženu ponudu od 12. prosinca 2022. (list 59. do 61. spisa), Cjenik društva Afro d.o.o. (list 63. spisa), fotografije vozila (list 65. do 160. spisa), sudska praksa (list 177. do 185. spisa).

4.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede dokaz saslušanjem svjedoka IK, svjedoka ĆK i svjedoka DK pa sud te dokaze nije provodio.

4.3. Ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predložen dokaz saslušanjem svjedoka ŽK i svjedoka SK iz razloga što se odluka u ovoj pravnoj stvari mogla donijeti temeljem isprava u spisu.

4.4. Ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera ovlaštenog servisa Hyundai prema cijenama na području grada Rijeke i Primorsko-goranske županije na dan popravka vozila te na okolnost visine amortizacije pneumatika, a sud je kao nepotrebnim ocijenio i po tužitelju predloženo prometno tehničko vještačenje na okolnost je li vozilo popravljeno u skladu s izvidom štete, je li satnica na računu u skladu sa službenim cjenikom servisa koji je vršio popravak, je li satnica u skladu s javno dostupnim smjernicama HANFA-e i AZTN-a, kao i na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, pri čemu treba nadodati kako među strankama niti nije sporno da je popravak vozila izvršen u skladu s Izvidom štete niti je sporno da je društvo Afro d.o.o. ispostavilo račun prema svom cjeniku. Osim toga, valja istaknuti i da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti pa bi provođenje predloženih prometno tehničkih vještačenja u svakom slučaju bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima slijedom čega je sud odluku donio u skladu s odredbom čl. 464.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

5. Sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za regresnu isplatu iznosa od 659,12 EUR, koji iznos se sastoji od iznosa od 631,76 EUR na ime razlike cijene sata rada društva Afro d.o.o. koje je izvršilo popravak predmetnog vozila i cijene sata rada koju je tuženik priznao u mirnom postupku te iznosa od 27,36 EUR na ime amortizacije pneumatika u visini od 10%, a koji iznos je tužitelj u okviru naknade materijalne štete na vozilu naknadio svom kasko osiguraniku IK vezano za popravak vozila registarskih oznaka [registarska oznaka].

7. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja koji se dogodio 27. veljače 2022. u Rijeci, Ulica Ćirila Kosovela 11, nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istoga, nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos štete u visini od 15.285,05 EUR, nije sporno da je popravak vozila izvršen u skladu s izvidom štete tužitelja niti je sporno da je društvo AFRO d.o.o. koje je izvršilo popravak predmetnog vozila osiguranika tužitelja ispostavilo račun za popravak vozila broj 733-21340-1 u skladu s svojim cjenikom.

8. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna visina tužbenog zahtjeva iz razloga što je sporna cijena satnice lakirera te je sporno je li tužitelj bio u obvezi obračunati i amortizaciju u visini od 10% na cijenu pneumatika i za taj iznos umanjiti iznos koji je platio svom kasko osiguraniku.

9. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 631,76 EUR koji se odnosi na razliku cijene sata rada popravka vozila koju naplaćuje društvo Afro d.o.o. koje je izvršilo popravak vozila osiguranika tužitelja i cijene sata rada koju je tuženik u mirnom postupku priznao i platio ističe se sljedeće.

10. Tuženik prema ocjeni ovog suda nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada niti ima pravo određivati kod kojeg autoservisa će oštećenik izvršiti popravak svojeg vozila. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Kako to proizlazi iz provedenih dokaza, društvo Afro d.o.o., koje je vršilo popravak vozila osiguranika tužitelja, ispostavilo je račun za popravak vozila u skladu sa svojim Cjenikom (list 63. spisa), a sam popravak je izvršen u skladu s izvidom štete tužitelja, što među strankama nije niti sporno. Činjenica da tuženik kao osiguravatelj odgovorne osobe za nastanak predmetnog štetnog događaja ne prihvaća visinu satnice rada društva Afro d.o.o. prema ocjeni ovog suda nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebno imajući u vidu kako je i obujam rada nesporno u skladu s Izvidom štete tužitelja i u skladu sa cjenikom navedenog društva, a tuženik nije tijekom postupka iznio činjenicu da je ugovorno ograničio glede visine satnice popravka niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

11. Imajući tako u vidu navedeno, kao i da je cijena sata rada u računu društva Afro d.o.o. ispostavljena u skladu s cijenom radnog sata utvrđenog njegovim službenim cjenikom, i to u obujmu radnih sati koji nije sporan, tužitelj osnovano zahtjeva od tuženika isplatu razlike cijene sata rada koju je tuženik osporio, a koju je tužitelj osnovano isplatio svom kasko osiguraniku kojem je šteta i u tom dijelu nastala, pa je ovaj sud u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te je u skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude te je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 631,76 EUR.

12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženika zahtjeva iznos od 27,36 EUR, a koji iznos se odnosi na amortizaciju na pneumatike od 10%, ističe se sljedeće.

13. Uvidom u račun za popravak vozila osiguranika tužitelja (list 29. i 30. spisa) utvrđeno je da je u okviru popravka izvršena i zamjena pneumatika-gume Michelin Pilot Alpin 5 zimska po cijeni od 2.061,25 kuna (s uključenim PDV-om). Tuženik tvrdi da je prilikom priznavanja cijene pneumatika tužitelj trebao uzeti u obzir čl. 16. točku 6. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje u tekstu: Uvjeti), koji se primjenjuju na tužiteljevu policu kasko osiguranja temeljem koje je isplatio štetu svom osiguraniku, te umanjiti navedeni iznos za 10% amortizacije, odnosno za iznos od 206,12 kuna / 27,36 EUR. Navedeni članak 16. točka 6. Uvjeta propisuje da ukoliko je prilikom popravka potrebno, između ostalog, zamijeniti gume da se šteta umanjuje za pad vrijednosti zbog njihove istrošenosti. Tuženik je na okolnost visine amortizacije pneumatika predložio provođenje prometno-tehničkog vještačenja, međutim, ovaj sud je, kako je to već navedeno, ocijenio da bi utvrđivanje činjenica provođenjem vještačenja na tu okolnost, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti te o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 27,36 EUR, bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, pa je ovaj sud o postojanju te činjenice zaključio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe čl. 464.a ZPP-a, uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu. Osim toga, ističe se kako je uvidom u isprave koje prileže spisu, posebice tužiteljev 2. naknadni izvid štete (list 34. i 35. spisa), razvidno kako je i sam tužitelj na predmetnu stavku primijenio umanjenje od 10% amortizacije (redni broj 40. Izvida štete- GUMA PR D amort 10.00%, list 35. spisa), za koji postotak umanjenja i tuženik tvrdi da se prema Uvjetima navedena stavka treba umanjiti. Stoga je i ovaj sud ocijenio kako se u konkretnom slučaju na konkretnu stavku pneumatika upravo ima primijeniti umanjenje od 10% amortizacije.

14. Kako iz računa popravka (list 29. i 30. spisa) proizlazi da ukupni trošak promjene pneumatika iznosi 2.061,25 kuna (s pripadajućim PDV-om), tužitelj je u skladu s ranije citiranom odredbom Uvjeta navedeni iznos prilikom isplate štete svom osiguraniku trebao umanjiti za 10% amortizacije (za iznos od 206,12 kuna / 27,36 EUR), kako to tuženik i tvrdi, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15.1. Tužitelj je svom kasko osiguraniku nastalu mu štetu na vozilu temeljem računa popravka broj 733-21340-1 platio dana 7. lipnja 2022., a budući je riječ o regresnom zahtjevu, tužitelj od tog dana ima pravo na zatezne kamate pa je primjenom odredbe čl. 2. ZPP-a prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana nakon izvršenog plaćanja pa do isplate.

15.2. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

16. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 198. spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

17. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 15. siječnja 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 25,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 6,25 EUR,

-trošak sastava podneska od 4. ožujka 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15. studenog 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. travnja 2025 (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR

-trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 557,79 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

18. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu iz razloga što je tužitelj u obvezi plaćanja navedene sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR. Naime, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Tako je tužitelj u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, ukoliko ju plati u propisanom roku od tri dana, dok sam snosi krivnju za eventualno nepravovremeno plaćanje iste i slijedom toga plaćanje razlike do punog iznosa pristojbe propisanog Tarifom (razlika u iznosu od 13,27 EUR). Stoga je tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan za razliku između punog iznosa pristojbe i polovice propisanog iznosa pristojbe, odnosno za iznos od 13,27 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.