REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-959/2022-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar Špehar & Rukavina j.t.d. iz Zagreba, Masarykova 7, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ZĆ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 20. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.550,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.200,00 eura od 10. lipnja 2020. pa do isplate te na iznos od 350,00 eura od 20. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu od 350,00 eura za period od 10. lipnja 2020. pa do 20. svibnja 2025.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.990,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica IĆ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi 25. travnja 2022. navodi da je zaposlena u Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Dana 30. kolovoza 2019. tužiteljica je zadobila ozljedu na radu na način da je izlazila iz zgrade svog radnog mjesta na adresi u [adresa], te je zbog dvostrukih staklenih vrata koja imaju dva samostalna krila koja se naizmjence i slobodno otvaraju, došlo do udarca, zbog čega je tužiteljica pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu, nakon čega joj je pružena hitna medicinska pomoć. Navedena ozljeda tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu. Poslodavac tužiteljice u vrijeme štetnog događaja imao je s tuženikom CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima. Tužiteljica je u navedenoj nezgodi zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega je trpjela fizičke bolove, jaki strah, a zaostale su joj trajne posljedice. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 10. lipnja 2020. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 2. prosinca 2024. tužiteljica potražuje isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 4.550,00 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, na način kako je to navedeno u izrijeci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, budući da tuženik nije poslodavac tužiteljice, te stoga smatra da je za rješavanje ovog spora nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, s obzirom da se postupak ne vodi između radnika i poslodavca. Tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da odgovara za štetu prema načelu krivnje, a ne objektivne odgovornosti, s obzirom da prema polici osiguranja istim je pokrivena isključiva odgovornost osiguranika koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa. Iz dokumentacije u spisu nije vidljiva krivnja osiguranika. Ističe da je štetni događaj nastao izvan uzroka i aktivnosti vezanih s radnim procesom, te osporava svoju odgovornost. Nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih kamata te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u rješenje HZZO-a (str. 9 spisa), u fotodokumentaciju (str. 14-15 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 18-30 spisa), u odštetni zahtjev (str. 31-33 spisa), u policu osiguranja zajedno s uvjetima osiguranja (str. 40-46 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 78-79 spisa) te su saslušani svjedoci TĆ (str. 89-90 spisa), GĆ (str. 90 spisa) i tužiteljica kao parnična stranka (str. 65 spisa).
4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.
5. U odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, valja navesti da se ovdje radi o zahtjevu za naknadu štete iz radnog odnosa za koju odgovara tuženik kao osiguratelj s obzirom da s poslodavcem tužiteljice ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Tuženik kao osiguratelj stupa u pravnu poziciju poslodavca te prema tužiteljici odgovara na jednak način i pod jednakim uvjetima. S obzirom da se radi o naknadi štete iz radnog odnosa, sukladno odredbi čl. 2 st. 1 t. XV Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj: 67/18, 21/22) za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski radni sud u Zagrebu kao i za sve sporove u radnim predmetima. Stoga nije osnovan prigovor stvarne nenadležnosti koji je istaknut u odgovoru na tužbu.
6. U odnosu na navode tuženika da isti odgovara za štetu u ovom slučaju po načelu krivnje, isti nisu osnovani, s obzirom da odgovornost osiguratelja proizlazi iz odredbe čl. 965 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koju odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Uvidom u policu osiguranja koja prileži spisu je utvrđeno da je prema istoj poslodavac tužiteljice kao osiguranik ugovorio osiguranje za odgovornost prema djelatnicima i to u iznosu od 120.000,00 kn po štetnom događaju. Iz navedenog proizlazi da prema toj polici osiguratelj odgovara za naknadu štete prema djelatnicima osiguranika na isti način kao što to odgovara i poslodavac. Tuženik se poziva na odredbu čl. 2 st. 2 Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti prema kojoj je osiguranjem pokrivena izvanugovorna odgovornost osiguranika koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa. Budući da osiguranik, u ovom slučaju poslodavac tužiteljice odgovara za štetu prema radniku s naslova radnog odnosa, a sve sukladno odredbi čl. 111 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), na isti način i u istom opsegu odgovara i tuženik kao osiguratelj, uz ograničenje iznosa do kojeg je osiguranje ugovoreno. Stoga nisu osnovani navodi tuženika da je njegova odgovornost u ovom slučaju odgovornost na temelju krivnje, već upravo objektivna odgovornost koja je predviđena odredbom čl. 111 ZR-a.
7. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu je utvrđeno da je dana 30. kolovoza 2019. došlo do štetnog događaja u kojem je ozlijeđena tužiteljica. Do štetnog događaja je došlo uslijed udarca kliznih vratiju i pada prilikom izlaska iz poslovne zgrade na lokaciji [adresa].
8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. ožujka 2020. je utvrđeno da je tužiteljici dijagnoza šifre MKB S 52.5 priznata ozljedom na radu nastalom dana 30. kolovoza 2019. te se tužiteljici u svezi iste dijagnoze priznaju i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Iz navedenog proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo u procesu rada, odnosno u okviru radnog odnosa, te da se u ovom slučaju radi o ozljedi na radu. Iz navedenih dokaza također je utvrđeno to da je došlo do nastanka štetnog događaja, kojeg tuženik osporava.
9. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, a posljedično tome i odgovornost tuženika izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao parnične stranke.
10. Iz iskaza svjedokinje TĆ proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja ista bila pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Svjedokinja radi na adresi [adresa], a tužiteljica na lokaciji [adresa], tako da svjedokinja nije bila nazočna na lokaciji u vrijeme nastanka štetnog događaja niti je očevidac istog. Njena saznanja proizlaze iz onoga što su joj kolegice rekle. Istog dana obavijestili su ju da je tužiteljica ozlijeđena i da je završila na hitnoj. Prema onome što je čula ozljeda se dogodila u prizemlju zgrade, zna da su tužiteljicu udarila vrata i da je pala te da je došao zaštitar u pomoć. Osobno je upoznata s lokacijom i zna da su to vrata koja se samo gurnu da se otvore, nemaju mogućnost zaustavljanja, nekada znaju biti skroz otvorena i nemaju uspornike.
11. Svjedok GĆ u svom iskazu navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja radio kao stručnjak zaštite na radu u Gradu Zagrebu. Dobio je poziv od kolega da je došlo do ozljede, procedura je takva da uzimaju izjavu ozlijeđene osobe i neposredno nadređene osobe te sačinjavaju prijavu. S obzirom da je do ozljede došlo nakon kraja radnog vremena u trenutku kada je tužiteljica odlazila kući, tek sljedećeg dana su započeli sa prikupljanjem podataka. Poznato mu je mjesto gdje se ozljeda dogodila. U toj zgradi ima više korisnika koji koriste zajednički ulaz, svjedoku nije bitno imaju li vrata uspornike ili ne jer oni nisu zaduženi za ta vrata.
12. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se ozljeda dogodila 30. kolovoza 2019. kada je krenula kući. Toga dana došla je biciklom i zajedno sa biciklom je prolazila kroz sporna vrata. Radi se o velikim staklenim vratima sa metalnim ili plastičnim okvirom, to su dupla vrata koja se otvaraju, odnosno klate lijevo-desno, ali na tim vratima nema graničnika tako da su nakon otvaranja vrata još neko vrijeme u pokretu. Tužiteljica je otvorila krilo vrata i prošla, međutim u jednom trenutku vrata su ju udarila s leđa i to snažno da je pala na pod zajedno s biciklom, i završila je na podu. Iako u to vrijeme inače prolazi velik broj ljudi, u tom trenutku nije bilo nikoga te je s poda krenula dozivati pomoć kolega koji su bili gore u uredu. Kolege su došle i vidjeli su tužiteljicu na podu te su pozvali hitnu. Prilikom pada ozlijedila je šaku i natukla koljena, ruka je završila u gipsu, provodila je terapije sve do prosinca 2019. Ozlijedila je desnu ruku, a inače je dešnjak, tako da je bila djelomično onemogućena u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova pa su joj tuđu pomoć pružali ukućani oko održavanja higijene, oblačenja, odlaska u trgovinu i slično. Sporna vrata visoka su preko 2 metra i nakon što se otvore ona se još neko vrijeme pokreću sve dok se sama od sebe ne zaustave. Tužiteljica je uvijek na oprezu kada prolazi tim vratima, upravo jer zna da nemaju graničnika koji bi zaustavili pokretanje vrata. Samo ozljeđivanje nitko nije vidio jer je dozivala kolege koji su tužiteljicu zatekli na podu. Pretpostavlja da su oni dalje obavijestili nadređene. Tužiteljicu su vrata udarila sa leđa i pala je i srušila bicikl. Nije nosila ništa u ruci. Na nogama je imala niske cipele prikladne za vožnju biciklom. Ozljeda na radu je priznata. Dva dana nakon ozljede dala je izjavu o ozljedi, te je izjavu i papire odnijela kolegi GĆ. Izjavu je pisala tužiteljičina kćerka, a tužiteljica se potpisala kako je mogla, s obzirom da joj je desna ruka bila ozlijeđena. Tužiteljica i danas osjeća posljedice jer ta šaka više nema funkciju kakvu je imala prije i dizanje tereta tom šakom više nije moguće kao ranije. Tužiteljica potvrđuje činjenicu da se na fotografiji sa str. 14 spisa nalaze vrata koja su tužiteljicu udarila. To su vrata u stambenoj zgradi u koju ulaze svi stanari, a i djelatnici Grada Zagreba, budući da Grad Zagreb u toj zgradi ima urede. Tužiteljica je bicikl držala na mjestu na kojem se ostavljaju bicikli u stubištu same zgrade. Ne zna jesu li ta vrata u trenutku nezgode bila neispravna. Tužiteljica je lijevom rukom otvorila krilo vrata prema van, a bicikl je bio pored tužiteljice sa desne strane, držala ga je desnom rukom, provela je bicikl van, prošla je kroz vrata. Vrata je pustila u trenutku kada je prošla kroz vrata. Sigurno je pet godina radila u tom prostoru prije nezgode. I ranije je na isti način prolazila tim vratima, sa biciklom ili bez njega, što je ovisilo o vremenu. Misli da nije ništa krivo učinila. Ta vrata se i dalje kreću nakon što se prođe kroz njih. Tužiteljicu su vrata udarila po leđima i po glavi, a uslijed pada stradala joj je ruka i natučeno je koljeno. To je bilo vrijeme godišnjih odmora kada je pročelnicu mijenjala voditeljica, ne zna točno koja je tada bila, zna da su joj došli u pomoć zaštitar i tajnica koja je tužiteljicu pratila u kolima hitne pomoći. Prije udarca nije osjetila vrtoglavicu, već je vrtoglavicu osjetila uslijed udarca i pada na tlo. Djelatnici inače ulaze u taj hodnik, jer se tamo nalazi dio kancelarija. Tužiteljica se kretala u smjeru stepenica koje su na slici na str. 14 spisa i bora koji se vidi u daljini. Nije uočila da bi na tim vratima postojalo ikakvo upozorenje.
13. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i tužiteljice istinitim, budući da su iskazivali objektivno, životno i uvjerljivo. Tužiteljica je detaljno opisala dinamiku nastanka štetnog događaja, i iako nije bilo očevidaca, sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja i odgovornost tuženika za isti. Naime, iskaz tužiteljice sukladan je ostaloj dokumentaciji u spisu kao i iskazima svjedoka i niti jednim drugim dokazom nije doveden u pitanje. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je do ozljede došlo prilikom izlaska iz radnog mjesta, da je tužiteljica na isti način kao i ranije prošla staklenim vratima koja nemaju graničnike te se kreću i nakon što osoba prođe tim vratima. Tužiteljica je prolazila biciklom, vrata je pustila nakon što je prošla kroz njih, a s obzirom da se ista i dalje kreću tužiteljicu su vrata udarila s leđa. Uslijed udarca tužiteljica je pala na tlo zajedno s biciklom te je doživjela ozljedu desne šake te je zadobila udarac u koljena.
14. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
15. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu odlazeći iz ureda na uobičajen i očekivani način, sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz čl. 25. st. 2 ZZR-a koje bi mogle osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu u ovom slučaju. Naime tuženik niti ne navodi, a niti dokazuje da bi postojala ijedna okolnost koja bi njegovu odgovornost isključila ili umanjila. Budući da tuženik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, odnosno bez krivnje, utvrđeno je da je za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik.
16. U odnosu na visinu štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila unutra zglobni prijelom donjeg dijela desne palčane kosti – prijelom u području desnog ručnog zgloba. Provedena je konzervativna terapija uz nošenje imobilizacije te redovite kontrole i RTG praćenje. Provedena je dugotrajna fizikalna terapija. Tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta sumarno 10 dana te slabijeg intenziteta sumarno 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih komplikacija bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana te manjeg intenziteta kumulativno 25 dana. Ozljeda tužiteljice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 10% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba te povremenim bolovima u desnom ručnom zglobu prilikom dužeg rada desnom dominantnom rukom, tegobama kod dizanja i nošenja imalo težeg tereta u desnoj ruci. Tužiteljici je uslijed ozljede bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 40 dana po 2 sata dnevno te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja.
17. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužiteljici ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.
18. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
19. S obzirom na opseg pretrpljenih bolova, intenzitet i trajanje straha te opseg smanjenja životnih aktivnosti, a koje smanjenje se odnosi na smanjenu pokretljivost dominantne desne ruke tužiteljice, te s obzirom na činjenicu da je tužiteljica ozljedu pretrpjela u životnoj dobi od 52 godine, da radi kao administrativni službenik za koje poslove je potrebno korištenje ruke, te će se stoga trajne posljedice izrazito odraziti na profesionalni život tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 4.200,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.700,00 eura, pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 eura te opsega smanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.500,00 eura.
20. Stoga je sud utvrdio osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 4.200,00 eura.
21. U odnosu na zahtjev tužiteljice s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 100 sati, za što se tužiteljici dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 350,00 eura, što predstavlja iznos od 3,50 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani.
22. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od zatraženih 4.550,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, sve kako je to navedeno u izrijeci.
23. Sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela 10. lipnja 2020., te stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete počevši od tog dana pa do isplate.
24. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, isti je djelomično osnovan, budući da se visina naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u situaciji kada su istu pružali ukućani, određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a. Stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete počevši od dana donošenja presude pa do isplate.
25. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužiteljici. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.
27. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.400,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 350,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 240,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.990,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.
28. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav podneska od 5. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da tužiteljica tim podneskom obavještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak ročišta za objavu presude, budući da isti trošak nije realiziran.
29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 20. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku
