Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5009/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlasta Šteher, odvjetnica u Našicama, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P- 252/2023-26 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P- 252/2023-26 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 od dana 03. srpnja 2007.g. zaključen između tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29 , pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koja glasi :

- u članku 3. . točka 3. „… podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja .“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek ,Osijek, Kapucinska 29, da tužitelju zbog ništetnosti odredbi Ugovora o nenamjenskom kreditu 5140030250-64000088160/2007 od dana 03. srpnja 2007.g. zaključen između tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak isplati tužitelju iznos od 1.432,37 eura na ime iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule sve sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog uplaćenog iznosa do isplate i to do 31. srpnja 2008.g. po stopi od 15 % ,a od 01. kolovoza 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na iznos od 88,87 eura počevši od 31.08.2007.g. do isplate,

- na iznos od 4,60 eura počevši od 30.09.2007.g. do isplate,

- na iznos od 2,07 eura počevši od 31.10.2007.g. do isplate,

- na iznos od 2,01 eura počevši od 30.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 2,06 eura počevši od 31.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,98 eura počevši od 31.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,98 eura počevši od 28.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,92 eura počevši od 31.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,49 eura počevši od 31.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,01 eura počevši od 30.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,00 eura počevši od 31.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,02 eura počevši od 31.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,02 eura počevši od 30.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,88 eura počevši od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,73 eura počevši od 31.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 42,80 eura počevši od 30.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,45 eura počevši od 30.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 27,62 eura počevši od 30.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 139,00 eura počevši od 31.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,71 eura počevši od 31.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 27,05 eura počevši od 29.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 27,34 eura počevši od 31.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 25,30 eura počevši od 31.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 25,70 eura počevši od 31.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 33,11 eura počevši od 30.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 33,89 eura počevši od 31.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 42,04 eura počevši od 31.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 39,44 eura počevši od 30.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,84 eura počevši od 31.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,64 eura počevši od 31.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 34,13 eura počevši od 31.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 35,68 eura počevši od 31.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 37,53 eura počevši od 28.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 37,63 eura počevši od 31.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,45 eura počevši od 31.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,88 eura počevši od 31.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 37,59 eura počevši od 30.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,87 eura počevši od 31.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,95 eura počevši od 31.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,34 eura počevši od 30.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,94 eura počevši od 31.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,49 eura počevši od 31.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 37,10 eura počevši od 31.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 36,97 eura počevši od 31.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 34,56 eura počevši od 28.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,16 eura počevši od 31.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,58 eura počevši od 31.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 35,98 eura počevši od 31.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 33,85 eura počevši od 30.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,50 eura počevši od 31.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 33,62 eura počevši od 31.08.2012.g. do isplate, sve u roku petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 naknaditi tužitelju ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.775,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 12. rujna 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 4. lipnja 2024. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita kojega su nesporno 3. srpnja 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbe čl. 3.3. gdje je ugovoreno podmirenje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim sadržaj Ugovora o kreditu, upućujući na sadržaj odluka u postupcima kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti dijela Ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku svota koje je tužitelj preplatio prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za sve anuitete a u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je Ugovor o kreditu zaključio za dovršenje kuće tako, da je njegov sadržaj bio unaprijed pripremljen za potpis na način da je prednik tuženika odredio visinu kamate i valutu CHF na što nije mogao utjecati nego je kredit prihvatio jer mu je novac bio potreban te se radilo o gotovom obrascu ugovora a nisu mu objašnjeni parametri o kojima ovisi promjena tečaja CHF niti je o valuti obveze mogao pregovarati.

11.1 Budući da je tuženik podneskom od 23. travnja 2024. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka GG a obveza bilježnika prilikom solemnizacije ugovora je upozoriti i upoznati stranke s pravnim posljedicama preuzetih obveza, koja činjenica nije sporna te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno, obrazloženu sudsku odluku pa je moguće ocijeniti da se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava prednika tužiteljice.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

13. Budući da je pravno utvrđenje iz ove presude takvo da se odnosi na ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a takav je upravo sadržaj odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik upućuje da je odredbama ZOO dopušteno ugovoriti novčanu obvezu vezanu za tečaj strane valute.

14. U odnosu na žalbeni razlog tuženika kojim ističe da se na prednika tuženika Slavonsku banku d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude treba reći da je Slavonska banka d.d., koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu predstavljala samostalni pravni subjekt uz Hypo Alpe Adria Bank d.d., pripojena sa tom bankom u ožujku 2009. pa je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012, već bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. sa Hypo Alpe Adria Bank d.d., nespornim prednikom tuženika pa, iako kolektivnom presudom nije obuhvaćeno razdoblje u kojem je ta banka postojala kao samostalna pravna osoba u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, u vrijeme donošenja pravomoćne odluke je Slavonska banka d.d. već pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. koji je obuhvaćen kolektivnom presudom zbog čega se učinak presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača proteže i na tuženika, neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili Slavonska banka d.d.

15. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

16. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

19. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

20. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 12. lipnja 2023. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

21. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP te je vještak utvrdio tečajne razlike koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita pa kako tuženik nije prigovorio nalazu glede matematičkog izračuna niti tražio saslušanje vještaka., ne može u žalbi s uspjehom pobijati pravilna utvrđenja vještaka.

22. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Kako tuženik u žalbi niti tvrdi a niti dokazuje da bi postavio takve prigovore ne može s uspjehom dovoditi u sumnju utvrđenja vještaka i prvostupanjskog suda.

23. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva i odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO a potom odlučio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

24. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

25. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužitelja zastupanog po odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno kojima (Tbr. 9.4. Tarife) tužitelju pripada nagrada za pristup na ročište na kojemu se objavljuje presuda a prema njezinoj odredbi Tbr. 52.3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka., nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke pobijane presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis