Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3360/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2624/2023-10 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2624/2023-10 od 11. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužiteljici UZ iznos od 4.795,41 EUR-a, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,28 eur od 2.9.2007 godine pa do isplate

- 2,78 eur od 2.2.2008 godine pa do isplate

- 5,77 eur od 7.3.2008 godine pa do isplate

- 8,44 eur od 13.4.2008 godine pa do isplate

- 2,62 eur od 8.5.2008 godine pa do isplate

- 0,67 eur od 11.6.2008 godine pa do isplate

- 3,30 eur od 20.7.2008 godine pa do isplate

- 2,55 eur od 18.10.2008 godine pa do isplate

- 19,29 eur od 23.11.2008 godine pa do isplate

- 7,01 eur od 24.12.2008 godine pa do isplate

- 27,31 eur od 18.1.2009 godine pa do isplate

- 29,22 eur od 22.2.2009 godine pa do isplate

- 30,18 eur od 21.3.2009 godine pa do isplate

- 27,90 eur od 21.4.2009 godine pa do isplate

- 27,57 eur od 17.5.2009 godine pa do isplate

- 23,99 eur od 21.6.2009 godine pa do isplate

- 20,84 eur od 19.7.2009 godine pa do isplate

- 21,94 eur od 14.8.2009 godine pa do isplate

- 24,27 eur od 18.10.2009 godine pa do isplate

- 25,19 eur od 22.11.2009 godine pa do isplate

- 28,22 eur od 23.12.2009 godine pa do isplate

- 31,09 eur od 24.1.2010 godine pa do isplate

- 34,11 eur od 20.2.2010 godine pa do isplate

- 33,33 eur od 21.3.2010 godine pa do isplate

- 38,41 eur od 21.4.2010 godine pa do isplate

- 37,10 eur od 22.6.2010 godine pa do isplate

- 39,66 eur od 20.7.2010 godine pa do isplate

- 54,08 eur od 20.8.2010 godine pa do isplate

- 50,79 eur od 20.8.2010 godine pa do isplate

- 63,10 eur od 18.9.2010 godine pa do isplate

- 56,61 eur od 21.11.2010 godine pa do isplate

- 51,73 eur od 21.11.2010 godine pa do isplate

- 66,57 eur od 18.12.2010 godine pa do isplate

- 75,75 eur od 20.1.2011 godine pa do isplate

- 69,10 eur od 19.2.2011 godine pa do isplate

- 70,08 eur od 16.3.2011 godine pa do isplate

- 65,30 eur od 16.4.2011 godine pa do isplate

- 66,77 eur od 19.5.2011 godine pa do isplate

- 83,02 eur od 21.6.2011 godine pa do isplate

- 85,30 eur od 19.7.2011 godine pa do isplate

- 103,30 eur od 20.8.2011 godine pa do isplate

- 96,76 eur od 25.9.2011 godine pa do isplate

- 86,59 eur od 22.10.2011 godine pa do isplate

- 86,32 eur od 19.11.2011 godine pa do isplate

- 85,21 eur od 21.12.2011 godine pa do isplate

- 88,90 eur od 22.1.2012 godine pa do isplate

- 92,97 eur od 19.2.2012 godine pa do isplate

- 93,09 eur od 17.3.2012 godine pa do isplate

- 90,53 eur od 22.5.2012 godine pa do isplate

- 91,57 eur od 22.5.2012 godine pa do isplate

- 93,10 eur od 16.6.2012 godine pa do isplate

- 91,46 eur od 21.7.2012 godine pa do isplate

- 91,59 eur od 12.8.2012 godine pa do isplate

- 90,08 eur od 28.9.2012 godine pa do isplate

- 87,27 eur od 21.10.2012 godine pa do isplate

- 90,69 eur od 18.11.2012 godine pa do isplate

- 91,94 eur od 16.12.2012 godine pa do isplate

- 91,44 eur od 20.1.2013 godine pa do isplate

- 86,44 eur od 24.3.2013 godine pa do isplate

- 89,91 eur od 24.3.2013 godine pa do isplate

- 90,70 eur od 21.4.2013 godine pa do isplate

- 89,15 eur od 19.5.2013 godine pa do isplate

- 84,54 eur od 27.6.2013 godine pa do isplate

- 81,68 eur od 21.7.2013 godine pa do isplate

- 84,21 eur od 13.8.2013 godine pa do isplate

- 85,96 eur od 21.9.2013 godine pa do isplate

- 90,42 eur od 20.10.2013 godine pa do isplate

- 87,97 eur od 24.11.2013 godine pa do isplate

- 89,07 eur od 15.12.2013 godine pa do isplate

- 89,97 eur od 19.1.2014 godine pa do isplate

- 91,68 eur od 23.2.2014 godine pa do isplate

- 93,47 eur od 23.3.2014 godine pa do isplate

- 92,55 eur od 19.4.2014 godine pa do isplate

- 90,76 eur od 29.6.2014 godine pa do isplate

- 89,95 eur od 29.6.2014 godine pa do isplate

- 90,30 eur od 20.7.2014 godine pa do isplate

- 116,12 eur od 24.8.2014 godine pa do isplate,

po stopi koja se do 31.7.2015. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6.1 Ugovora o kreditu broj: 210400 od 7.8.2007. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužiteljici UZ iznos od 147,72 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 9. kolovoza 2007. do isplate, po stopi koja se do 31.7.2015. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužiteljici UZ troškove postupka u iznosu od 1.147,94 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi iz potrošačkog ugovora kojima je ugovorena vezanost kredita uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorena promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukama o kamatnim stopama banke te utvrđenje ništetnosti odredbe o obvezi tužiteljice na uplatu ulazne naknade za obradu kredita te isplata preplaćenog iznos po osnovi te ništetne odredbe, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.

5. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- prednik tuženika kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili su 7.kolovoza 2007. Ugovor o kreditu broj: 210400 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.809,23 CHF, na rok otplate od 84 mjeseca, za kupnju vozila, a koji kredit je tužiteljica u cijelosti otplatila;

- u točci 2.1. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatnu stopu od 5,30 % godišnje, promjenjivu u skladu s "Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora"; -u čl. 4. i 8. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF; -u čl. 6.1. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 1,10% od iznosa kredita, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista višestruko samostalno mijenjao kamatnu stopu dižući je s 5,30% godišnje naviše;

- tijekom otplate kredita tečaj CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao; - ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 84 mjesečnih rata, od prve koja dospijeva 1. rujna 2007.;

- stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika na standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, tako da tužiteljica zbog toga nije imala utjecaja na njihov sadržaj;

- tužiteljica je zbog primjene promjenjivih kamatnih stopa viših od prvotno ugovorene redovne kamatne stope u predmetnom ugovoru o kreditu, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita i zbog primjene valutne klauzule vezane uz CHF, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platila tuženiku ukupno 4.795,41 EUR više no što bi platila po prvotno ugovorenoj stopi i po prvotnom tečaju po kojem joj je isplaćen kredit u kunama (visina preplaćenih iznosa između stranaka nije sporna)

- na ime naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita tužiteljica je tuženiku platila 147,72 EUR;

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 3., čl. 4., čl. 7., čl. 8., čl. 26., čl. 29., čl. 230., čl. 225., čl. 226., čl. 240. do čl. 246., čl. 247., čl. 269., čl. 272., čl. 320., čl. 322., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 371., čl. 1111., čl. 1114. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., , dalje: ZOO), čl. 59., čl. 81. st. 1., čl. 84., čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03), čl. 5. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čl. 3., čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio sve bitne činjenice i pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. To iz razloga, što ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 5,95%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,95%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.

10. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

15. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

16. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

17. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva. Naime, na navedene okolnosti mogućnosti individualnog pregovaranja u konkretnom slučaju, saslušana je tužiteljica, dok drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost nije bilo. Iz iskaza tužiteljice, kojega je sud prihvatio kao uvjerljiv i životan, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu sklopila za kupnju vozila za njezine osobne potrebe. Otišla je u auto kuću, a potom i u banku - prednika tuženika gdje joj je ponuđen jedino i isključivo kredit vezan uz valutu CHF. Pritom ju nisu obavijestili ni o kakvim rizicima koji iz takve vrste ugovora proizlaze. Ugovor joj je predočen na unaprijed sastavljenom obrascu i nije imala nikakav utjecaj na njegov sadržaj, nije joj pojašnjen rizik sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak niti je saznala da će se početna ugovorena kamatna stopa mijenjati i na koji način. Također, nije znala niti na što se odnosi ulazna naknada niti joj je tko to objasnio, a osobno je platila sve rate po predmetnom ugovoru.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki 1. izreke pobijane presude.

19. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

20. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

21. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točkama I. i II. izreke osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova jedne i druge ništetne odredbe, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

22. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

24. U predmetnom slučaju tužiteljica je ustala s tužbom 14. travnja 2023., a s obzirom na prethodno izloženo, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018., a zbog ugovorene jednostrano promjenjive kamate od 14. lipnja 2014. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za osnovu valutne klauzule dok jest za jednostrano promjenjive kamate, ali samo u odnosu za 7 banaka, a ne i za osmu – Sberbank d.d., tuženikovog prednika. Za Sberbank d.d. ništetnost odredbe o jednostrano promjenjive kamate pravomoćno je utvrđena povodom kolektivne tužbe tek u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Dakle, ni ovaj dio zahtjeva nije u zastari, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

25. Stoga kad je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru trgovca na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

26. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz članka 29. stavka 1. i 2. ZOO u svezi s člankom 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

27. Pobijanom presudom je nadalje, u točci II. izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu gdje je propisano da se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10% od iznosa kredita. Drugim riječima ugovorena je takozvana ulazna naknada za obradu kredita. A u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku platiti iznos od 147,72 eura, sa zateznim kamatama, koliko je tužiteljica platila tuženiku s osnova te ugovorene naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

28. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 295. ZOO ocijenio predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer se isti na više mjesta poziva na interne odluke kreditora (Odluka o kamatama i naknadama kreditora) koje sadržavaju opće uvjete ugovora, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

29. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati to znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornim odredbama predmetnog ugovora, čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

30. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe čl. 6.1 predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetne.

31. Naime, plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada) u visini od 1,1% iznosa kredita (čl. 6.1. Ugovora o potrošačkom kreditiranju) očito prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. S obzirom da su označene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, a radi se o odredbama koje su nepoštene u smislu čl. 82. podtočke 11. ZZP/03, a tuženik nije dokazao, niti to tvrdi u žalbi, da bi se o odredbi točke 6.1. predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

33. Istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci ovog višeg suda poslovni broj Gž-1368/2021 od 20. srpnja 2021., i drugim. A i Sud EU je u svojim presudama C- 84/19 i C-224/19 utvrdio da banke ne smiju ugovarati nikakve troškove obrade kredita, i da su takve ugovorne odredbe nepoštene.

34. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je navedenu odredbu utvrdio ništetnom u točci II. izreke osporene presude, a u točci III. izreke naložio tuženiku vraćanje iznosa kojeg je tužiteljica svojedobno platila tuženiku s te osnove, zajedno sa zateznim kamatama, prethodno utvrdivši da prigovor zastare ni u tom dijelu nije osnovan uz obrazloženje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-2 dana 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita, sadržane u čl. 6.1. Ugovora o kreditu od 7. kolovoza 2007. utvrđena tek odlukom toga suda, to tražbina tužiteljice na isplatu preplate po toj ništetnoj odredbi Ugovora, također nije zastarjela.

35. Odluka o troškovima postupka se pravilno zasniva na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa budući da je tužiteljica uspjela sa svim svojim zahtjevima, tuženik joj je dužan naknadite sve troškove potrebne za vođenje parnice. Sud prvog stupnja je pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

36. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

37. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić