Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5252/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnik Ana Majcen Kardum, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-271/2022-24 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibanj 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-271/2022-24 od 22. listopada 2024. u dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 271/2022-24 od 22. listopada 2024. u dijelu pod točkom II, III i IV izreke te se u tom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012376142, sklopljenog dana 30. ožujka 2007. između tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, kao banke i tužiteljice ĐZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle točka 7.2. Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja;

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĐZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 13.033,11 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 5,69 eur od 29.2.08. do isplate,

- na iznos od 14,05 eur od 31.3.08. do isplate,

- na iznos od 0,27 eur od 30.4.08. do isplate,

- na iznos od 1,73 eur od 30.6.08. do isplate,

- na iznos od 42,74 eur od 31.10.08. do isplate,

- na iznos od 12,95 eur od 30.11.08. do isplate,

- na iznos od 44,75 eur od 31.12.08. do isplate,

- na iznos od 49,87 eur od 31.1.09. do isplate,

- na iznos od 52,01 eur od 28.2.09. do isplate,

- na iznos od 45,28 eur od 31.3.09. do isplate,

- na iznos od 46,35 eur od 30.4.09. do isplate,

- na iznos od 37,58 eur od 31.5.09. do isplate,

- na iznos od 30,09 eur od 30.6.09. do isplate,

- na iznos od 31,77 eur od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 36,08 eur od 31.8.09. do isplate,

- na iznos od 35,60 eur od 30.9.09. do isplate,

- na iznos od 31,48 eur od 31.10.09. do isplate,

- na iznos od 39,18 eur od 30.11.09. do isplate,

- na iznos od 44,80 eur od 31.12.09. do isplate,

- na iznos od 53,84 eur od 31.1.10. do isplate,

- na iznos od 51,48 eur od 28.2.10. do isplate,

- na iznos od 63,15 eur od 31.3.10. do isplate,

- na iznos od 60,60 eur od 30.4.10. do isplate,

- na iznos od 65,92 eur od 31.5.10. do isplate,

- na iznos od 101,24 eur od 30.6.10. do isplate,

- na iznos od 93,70 eur od 31.7.10. do isplate,

- na iznos od 114,06 eur od 31.8.10. do isplate,

- na iznos od 107,50 eur od 30.9.10. do isplate,

- na iznos od 93,65 eur od 31.10.10. do isplate,

- na iznos od 116,31 eur od 30.11.10. do isplate,

- na iznos od 148,56 eur od 31.12.10. do isplate,

- na iznos od 126,34 eur od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 134,40 eur od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 123,57 eur od 31.3.11. do isplate,

- na iznos od 125,20 eur od 30.4.11. do isplate,

- na iznos od 164,12 eur od 31.5.11. do isplate,

- na iznos od 166,95 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 203,21 eur od 31.7.11. do isplate,

- na iznos od 181,02 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 162,12 eur od 30.9.11. do isplate,

- na iznos od 159,76 eur od 31.10.11. do isplate,

- na iznos od 158,08 eur od 30.11.11. do isplate,

- na iznos od 3.215,45 eur od 2.12.11. do isplate,

- na iznos od 139,46 eur od 31.12.11. do isplate,

- na iznos od 154,28 eur od 31.1.12. do isplate,

- na iznos od 154,86 eur od 29.2.12. do isplate,

- na iznos od 149,70 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 152,25 eur od 30.4.12. do isplate,

- na iznos od 154,65 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 150,84 eur od 30.6.12. do isplate,

- na iznos od 151,37 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 149,23 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 143,77 eur od 30.9.12. do isplate,

- na iznos od 149,53 eur od 31.10.12. do isplate,

- na iznos od 152,71 eur od 30.11.12. do isplate,

- na iznos od 151,60 eur od 31.12.12. do isplate,

- na iznos od 139,27 eur od 31.1.13. do isplate,

- na iznos od 149,77 eur od 28.2.13. do isplate,

- na iznos od 150,28 eur od 31.3.13. do isplate,

- na iznos od 145,86 eur od 30.4.13. do isplate,

- na iznos od 134,10 eur od 31.5.13. do isplate,

- na iznos od 133,79 eur od 30.6.13. do isplate,

- na iznos od 136,32 eur od 31.7.13. do isplate,

- na iznos od 141,08 eur od 31.8.13. do isplate,

- na iznos od 148,34 eur od 30.9.13. do isplate,

- na iznos od 144,61 eur od 31.10.13. do isplate,

- na iznos od 146,76 eur od 30.11.13. do isplate,

- na iznos od 149,22 eur od 31.12.13. do isplate,

- na iznos od 126,12 eur od 31.1.14. do isplate,

- na iznos od 128,84 eur od 28.2.14. do isplate,

- na iznos od 128,02 eur od 31.3.14. do isplate,

- na iznos od 124,83 eur od 30.4.14. do isplate,

- na iznos od 123,52 eur od 31.5.14. do isplate,

- na iznos od 123,88 eur od 30.6.14. do isplate,

- na iznos od 128,00 eur od 31.7.14. do isplate,

- na iznos od 130,99 eur od 31.8.14. do isplate,

- na iznos od 130,32 eur od 30.9.14. do isplate,

- na iznos od 133,18 eur od 31.10.14. do isplate,

- na iznos od 135,19 eur od 30.11.14. do isplate,

- na iznos od 134,12 eur od 31.12.14. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 31.1.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 28.2.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 31.3.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 30.4.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 31.5.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 30.6.1 5. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 31.7.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 31.8.15. do isplate,

- na iznos od 135,55 eur od 30.9.15. do isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĐZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije, isplati iznos od 419,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 5.544,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. listopada 2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i to točke 7.2. Ugovora u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF ( valutna klauzula ) te posljedično isplata preplaćenih iznosa temeljem ništenih odredbi.

6. Među strankama je sporno jesu li ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF a koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice kao potrošača.

7. Također ovdje je sporno da li je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 29.12.2015., a kojim je izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK /15 prestala ranija obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2007. pa da iz tih razloga više niti ne postoji obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je Dodatkom Ugovora o kreditu preuređen pravni odnos stranaka pa stoga više niti ne postoje odredbe u pogledu kojih tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti pa stoga niti obveza tužene naspram tužiteljice za isplatom daljnjih iznosa.

8. Iz dokaznog postupka i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i ovdje tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu broj 9012376142 dana 30. ožujka 2007. s namjenom kupnje stana i to u kunskoj protuvrijednosti od 134.712,92 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,25 % uz rok otplate kredita od 360 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu od 29.12. 2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine broj 102/15 -dalje ZID ZPK/15 ) kojim je izvršena konverzija kredita od 30. ožujka 2007. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika primala plaću i da joj je bio potreban kredit za kupnju stana ,te joj je ponuđen kredit u CHF i u EUR time da joj je sugeriran kredit u CHF kao najpovoljniji kredit, a kada je došla u poslovnicu banke nije bilo pregovora oko ugovornih odredbi, dobila je na uvid ugovor kojeg je potpisala a kasnije je potpisala aneks ugovora,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka imenovanog u ovom postupku ĐZ proizlazi da je razlika tečaja za valutu od dana dospijeća prve obveze pa do sklapanja Dodatka ugovora o kreditu 29.prosinca 2015. odnosno do izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosila 13.033,111 EUR ,te da je preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 30. rujna 2015. kao dana obračuna konverzije prema stvarnom Otplatnom planu bila manja za 419,87 EUR.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio pozivajući se na odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev- 2221/18.

10. U ovom konkretnom predmetu govorimo o restitucijskom zahtjevu tužiteljice kao potrošača stoga su ovdje u primjeni odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79/07 - dalje ZZP/03) a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, a na kojima primarno tužiteljica temelji svoj zahtjev.

10.1. Pri tome valja reći da se ovdje prvostupanjski sud poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/14, 110/15, 14/19) a što je pogrešno jer je u ovom konkretnom slučaju u primjeni ZZP/03jer je Ugovor o kreditu zaključen 30. ožujka 2007.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st. 2. istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

12. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO).

13. Iz iskaza tužiteljice, a kojeg sud prihvaća kao logičnog i uvjerljivog, proizlazi da je ugovor o kreditu sačinjen na unaprijed formuliranom obrascu i da se radi o tipskom ugovoru iz čega proizlazi da se o odredbama o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo jer je tužiteljica dobila na uvid unaprijed sastavljen ugovor kojeg je potpisala pa iz toga jasno proizlazi da nije niti mogla utjecati na bitne odredbe ugovora a niti su joj bili pojašnjeni rizici zaključivanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli za CHF a posebno u situaciji kada su upravo nuđeni korisnicima kredita kao najpovoljniji krediti u valuti CHF.

13.1. Prema tome ovdje je teret dokazivanja na tuženiku da predloži konkretne dokaze, a što je u ovom postupku izostalo, da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o promjeni tečaja za valutu CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takvih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

14. Stoga se uzimajući sve gore navedeno pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbe čl. 502.c ZPP-a kojom je propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15.1. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništenosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

16. Stoga obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla ( čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove ( čl. 1111., čl. 323. st. 1. i č 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga zaključeni Dodatak ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužiteljice kao potrošača da zatraži restitucijskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi u pogledu valutne klauzule.

17. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

18. Prema tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2007. u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne ugovorne odredbe stoga je u tom dijelu valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18.1. Naime pogrešno zaključuje tuženik da stranke zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu a kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa prisilnom odredbom čl.19.c ZID ZPK/2015 su isplaćene sve razlike s naslova valutne klauzulu na način da su iste iskorištene za ispunjenje obveze tužiteljice prema Dodatku ugovora.

19. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/ 15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse odnosno Dodatke nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare.

20.1. Međutim ovdje kod prigovora zastare valja istaknuti da je u ovom konkretnom predmetu zastara počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž-6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužiteljice koja je podnesena 17. siječnja 2022. unutar zastarnog roka od 5 godina.

20.2. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21. Međutim u ovom konkretnom predmetu u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev a koji se odnosi na isplatu, a kojeg je sud usvojio, valjalo je pobijanu presudu ukinuti jer je u tom dijelu sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno utvrdio činjenično stanje.

22. Naime u ovom dijelu osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima da sud prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir iznos pretplate koji je utvrđen i priznat prilikom konverzije a koji je korišten za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji su dospijevali nakon sklapanja Dodatka što bi značilo da bi na taj način tužitelj bio dvostruko obeštećen.

23. Također osnovano ukazuje tuženik da je ovdje sud utvrdio da je preostala nedospjela glavnica na dan 30. rujna 2015. bila manja za 419,87 EUR a što sud za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda a s obzirom da kao što je naprijed navedeno valja jasno utvrditi koji iznosi su uračunati u namirenje budućih anuiteta prilikom konverzije.

23.1. Ovdje valja naglasiti da postojanje preplate koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta a kako je to ugovoreno na temelju sporazuma o konverziji predstavlja iznos koji nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenu nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2007. već se radi o matematičkom izračunu odnosno preračunavanju ( konverzije) kredita iz jedne valute ( CHF) u drugu valutu (EUR) na točno određeni dan u sklopu kojeg zbroj različitih parametara izračuna ( tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno dovodi do postojanja određene novčane razlike ( preplate ili manjka).

24. U ovom konkretnom predmetu tužitelj potražuje razlike preplaćenih iznosa kao posljedica restitucije u odnosu na preplaćenu razliku s osnova CHF.

24.1. Međutim iznos preplate koji je utvrđen kao posljedica konverzije ne može se zanemariti kod utvrđivanja iznosa preplate na koju tužitelj kao potrošač ima pravo i koji je posljedica restitucije jer bi takvim postupanjem potrošač stekao isti novčani iznos dva puta i to prvi puta kroz potpunu restituciju a drugi puta kao posljedicu konverzije kojom su umanjeni budući anuiteti konvertiranog ugovora o kreditu a što bi značilo kumulaciju a na što tužitelj nema pravo i na što ukazuje odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1096/2022-2 od 8.studenog 2022. ).

25. Prema tome u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer je tužitelj postavio visinu tužbenog zahtjeva kao da nema iznosa pretplate koji je utvrđen konverzijom i kojim su umanjeni budući anuiteti a upravo kod utvrđivanja pretplate te parametre sud treba uzeti u obzir stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

27. S obzirom da je presuda ukinuta u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka ovaj sud nije posebno obrazlagao žalbene prigovore tuženika koje se odnose na odluku o troškovima parničnog postupka jer naknada troškova parničnog postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

28. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

29. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci( čl. 166. st. 3 i 4. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević