Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2703/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić, predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici NI, Lucija Novak i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6651/2021-24 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6651/2021-24 od 5. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II, III i V izreke

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012206141 od dana 03.01.2007. godine, potvrđen po javnom bilježniku Zorki Čavajda u Zagrebu dana 04.01.2007. godine, koji glasi:

„ Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila...”

II/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012206141 od dana 03.01.2007. godine, potvrđen po javnom bilježniku Zorki Čavajda u Zagrebu dana 04.01.2007. godine, koji glasi: " .... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja..."

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.720,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,09 EUR od dana 30.03.2007. pa do isplate,

- 3,83 EUR od dana 30.03.2008. pa do isplate,

- 3,83 EUR od dana 01.04.2008. pa do isplate,

- 20,76 EUR od dana 30.10.2008. pa do isplate,

- 3,29 EUR od dana 02.12.2008. pa do isplate,

- 13,79 EUR od dana 30.12.2008. pa do isplate,

- 16,03 EUR od dana 30.01.2009. pa do isplate,

- 22,19 EUR od dana 03.03.2009. pa do isplate,

- 17,62 EUR od dana 31.03.2009. pa do isplate,

- 19,88 EUR od dana 30.04.2009. pa do isplate,

- 15,28 EUR od dana 30.05.2009. pa do isplate,

- 10,39 EUR od dana 30.06.2009. pa do isplate,

- 13,37 EUR od dana 30.07.2009. pa do isplate,

- 14,47 EUR od dana 01.09.2009. pa do isplate,

- 13,73 EUR od dana 30.09.2009. pa do isplate,

- 11,74 EUR od dana 30.10.2009. pa do isplate,

- 15,97 EUR od dana 01.12.2009. pa do isplate,

- 17,83 EUR od dana 30.12.2009. pa do isplate,

- 21,13 EUR od dana 30.01.2010. pa do isplate,

- 21,93 EUR od dana 02.03.2010. pa do isplate,

- 26,86 EUR od dana 30.03.2010. pa do isplate,

- 26,09 EUR od dana 30.04.2010. pa do isplate,

- 28,93 EUR od dana 01.06.2010. pa do isplate,

- 41,90 EUR od dana 30.06.2010. pa do isplate,

- 37,21 EUR od dana 30.07.2010. pa do isplate,

- 53,74 EUR od dana 31.08.2010. pa do isplate,

- 48,48 EUR od dana 30.09.2010. pa do isplate,

- 42,64 EUR od dana 30.10.2010. pa do isplate,

- 53,37 EUR od dana 30.11.2010. pa do isplate,

- 68,88 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate,

- 60,54 EUR od dana 29.01.2011. pa do isplate,

- 61,67 EUR od dana 15.03.2011. pa do isplate,

- 60,26 EUR od dana 30.03.2011. pa do isplate,

- 60,09 EUR od dana 29.04.2011. pa do isplate,

- 79,77 EUR od dana 31.05.2011. pa do isplate,

- 88,17 EUR od dana 13.07.2011. pa do isplate,

- 81,51 EUR od dana 29.09.2011. pa do isplate,

- 81,09 EUR od dana 29.10.2011. pa do isplate,

- 77,06 EUR od dana 13.11.2011. pa do isplate,

- 77,06 EUR od dana 13.11.2011. pa do isplate,

- 80,29 EUR od dana 29.11.2011. pa do isplate,

- 82,70 EUR od dana 29.12.2011. pa do isplate,

- 88,21 EUR od dana 31.01.2012. pa do isplate,

- 89,63 EUR od dana 01.03.2012. pa do isplate,

- 86,66 EUR od dana 29.03.2012. pa do isplate,

- 88,15 EUR od dana 01.05.2012. pa do isplate,

- 90,32 EUR od dana 29.05.2012. pa do isplate,

- 88,19 EUR od dana 29.06.2012. pa do isplate,

- 87,96 EUR od dana 31.07.2012. pa do isplate,

- 86,59 EUR od dana 29.08.2012. pa do isplate,

- 83,47 EUR od dana 29.09.2012. pa do isplate,

- 86,94 EUR od dana 30.10.2012. pa do isplate,

- 88,88 EUR od dana 01.12.2012. pa do isplate,

- 87,45 EUR od dana 29.12.2012. pa do isplate,

- 80,79 EUR od dana 01.02.2013. pa do isplate,

- 81,89 EUR od dana 12.03.2013. pa do isplate,

- 84,63 EUR od dana 30.04.2013. pa do isplate,

- 78,66 EUR od dana 29.05.2013. pa do isplate,

- 77,90 EUR od dana 29.06.2013. pa do isplate,

- 78,89 EUR od dana 30.07.2013. pa do isplate,

- 82,33 EUR od dana 30.08.2013. pa do isplate,

- 86,26 EUR od dana 01.10.2013. pa do isplate,

- 84,07 EUR od dana 30.10.2013. pa do isplate,

- 84,80 EUR od dana 04.12.2013. pa do isplate,

- 87,23 EUR od dana 30.12.2013. pa do isplate,

- 80,79 EUR od dana 01.02.2014. pa do isplate,

- 84,19 EUR od dana 25.02.2014. pa do isplate,

za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01.01. 2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01. 2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12. 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.173,68 EUR zajedno sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose od:

- 6,90 EUR od dana 30.08.2007. pa do isplate,

- 6,90 EUR od dana 02.10.2007. pa do isplate,

- 6,90 EUR od dana 30.10.2007. pa do isplate,

- 6,90 EUR od dana 30.11.2007. pa do isplate,

- 6,90 EUR od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- 6,90 EUR od dana 30.01.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.03.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.04.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.04.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.05.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.07.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.07.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.08.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.09.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.10.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 02.12.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.12.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.01.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 03.03.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 31.03.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.04.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.05.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.06.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.07.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.09.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.09.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.10.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.12.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.12.2009. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.01.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 02.03.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.03.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.04.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.06.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.06.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.07.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 31.08.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.09.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.10.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.11.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.01.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 15.03.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.03.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.04.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 31.05.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 13.07.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.09.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.10.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 13.11.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 13.11.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.11.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.12.2011. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 31.01.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.03.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.03.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.05.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.05.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.06.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 31.07.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.08.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.09.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.10.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.12.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.12.2012. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.02.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 12.03.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.04.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.05.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 29.06.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.07.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.08.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.10.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.10.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 04.12.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 30.12.2013. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 01.02.2014. pa do isplate,

- 15,73 EUR od dana 25.02.2014. pa do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.314,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pod stavkom I, II, III i V izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi čl. 4.1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012206141 od dana 3. siječnja 2007. glede ugovorenog tim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze i kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.720,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s osnova pretplate po osnovi djelomično ništetnih odredbi o valuti obveze.

6. Nije sporno:

- da je između tuženika, kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita (i protivnika osiguranja) te GI, kao solidarnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 9012206141 od 3. siječnja 2007., kojim je tužitelju za namjenu kupnje vozila (čl. 2.1.) stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 25.698,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1.); da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,10% godišnje, (čl. 4.1. ), a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (čl. 4.2.); da će na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima, Banka za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima (čl. 5.1.) te da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate (čl. 5.2.); da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora te da u slučaju promjene kamatne stope iz čl.4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 6.2.); da je javni bilježnik Zorka Čavajda iz Zagreba dana 4. siječnja 2007. izdala potvrdu poslovni broj OU-25/2007, kojom je potvrdila da je tužitelju navedeni Ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

- da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen;

- da je tuženik odustao od predloženog dokaza saslušanjem svjedoka - osobnog bankara koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u ovom dijelu uz obrazloženje:

- da je tuženik trgovac u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, dalje: ZZP/03), a tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03,

- da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka iz čl. 225. u vezi s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u vezi sa shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV-

47/2020 od 30. siječnja 2020.,

- da su odredbe iz čl. 4.1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012206141 od dana 3. siječnja 2007. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutu obveze ništetne u dijelu navedenom u izreci pobijane odluke pod točkom I i II izreke (čl. 1. st. 1. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čl. 3. st. 1. i čl. 49. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine broj. 41/14., 110/15., 14/19./, čl. 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03./, čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09.- dalje: ZZP/09/ i čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. ZOO-a) jer da se radi o odredbama koje su unaprijed sastavljene po tuženiku, a da nije dokazano da su tužitelju kao budućem korisniku kredita dani na uvid parametri i informacije koje se odnose promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom Banke i na valutu CHF, niti mu je dana mogućnost pregovaranja o ključnim elementima pravnog posla pa tako i u odnosu na sporne ugovorne odredbe,

- što da je istovjetan način postupanja u konkretnom slučaju kao postupanje o kojem je bilo riječi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojem se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF, tako da je pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., razlozi kojih odluka su stoga u cijelosti primjenjivi na konkretan potrošački ugovor (čl. 502.c ZPP-a),

- da tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, to su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu iz čl. 4.1. i čl. 6.2 u dijelu pobliže navedenom pod točkama I i II izreke ništetne,

- a da je na temelju rezultata provedenog vještačenja utvrđeno da je plaćanjem anuiteta po osnovi takve odredbe tužitelj svoju obvezu preplatio za iznos od 3.720,34 EUR, koji iznos je stoga tužitelju i dosuđen, pozivom na čl. 1111. ZOO-a, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos na način kako je određeno točkom III. izreke pobijane presude na temelju čl. 1115. i čl. 29. st. 2. toga Zakona.

8. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U vezi s time sud prvoga stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga Zakona jer presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske odredbe.

9. Dalje valja odgovoriti da je točno da sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presude donesene u predmetu koji se vodio radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno da se pozvao na čl. 502.c ZPP-a. Ta odredba omogućuje fizičkim i pravnim osobama da se u posebnim parnicama pozivaju na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe propisane čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a na tuženiku je, u koliko smatra da se ta pravila ne mogu primijeniti na konkretan slučaj da to i dokaže.

10.1. Kako tuženik u žalbi ne navodi iz kojih bi točno dokaza koji su provedeni proizlazilo da se nije radilo o unaprijed formuliranim i standardiziranim odredbama, da su tužitelju bile pojašnjeni rizici sklapanja ugovora vezanog uz valutu CHF i s promjenjivom kamatnom stopom, da se o tome uopće s njim pregovaralo, a tijekom postupka je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka, svojih zaposlenika radi dokazivanja ovih činjenica, to je u takvoj situaciji sud prvog stupnja pravilno, i na konkretna slučaj, primijenio shvaćanja iz odluka u kojima je o ovom pitanju odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Žalbeni sud na pravilnost utvrđenih činjenica pazi samo u okviru jasno obrazloženih navoda žalbe (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a ne na temelju općenitih navoda žalbe da sud nešto nije utvrdio. To znači da je dužnost tuženika bila u žalbi jasno označiti koje od predloženih dokaza sud prvog stupnja nije proveo ili ih nije ocijenio ili ih je pogrešno ocijenio, a da je postupio suprotno da bi rezultati dokazivanja potvrdili istinitost činjeničnih navoda iz prethodno točke i time utjecala na konačni ishod postupka, kakvo obrazloženje žalbe je izostalo.

10.2. S obzirom da tuženik nije postupio na opisani način to je ovaj sud shvaćanja, da ni pozivanjem suda na čl. 502.c ZPP-a nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s tom odredbom, ali i u vezi s čl. 8. ZPP-a glede činjeničnih navoda u ovom dijelu.

11. U odnosu na navode žalbe u ovom dijelu također valja odgovoriti da je točno da je tijekom vremena izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a na način kako se navodi u žalbi, ali i da to nije od utjecaja na zakonitost ove odluke u smislu pozivanja na istu prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je 11. kolovoza 2021., kada je već bila na snazi zadnja izmjena te odredbe (čl. 107. ZID ZPP iz Narodnih novina broj: 70/19.) na način da se odnosi i na sporove za isplatu, kakav je predmetni.

12. U odnosu na daljnje žalbene navode valja reći da je i po shvaćanju ovoga sud, sud prvog stupnja pravilno zaključio da je odredba čl. 6.2. Ugovora o kreditu u dijelu koji se donosi na valutu obveze ništetna.

13.1. Valutna klauzula zaštitna je klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije. Međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, već kao zaštitna klauzula, koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća. Dakle, ista je sastavni dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Stoga nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive, već sadržaj odredbe i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne i prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, o svom najboljem stručnom znanju, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija, pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio, što je sve u konkretnom slučaju izostalo.

13.2. Slijedom iznijetoga, spornim ugovornim formulacijama o valuti obveze tuženik nije udovoljio zahtjevima transparentnosti, jer obveza transparentnosti se ne može ograničiti isključivo na razumljivost odredbi na formalnoj i jezičnoj razini. Naprotiv, prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi najodlučnije je postupanje kreditora, dakle konkretno tuženika kao pružatelja usluga koje je moralo biti takovo da je tužitelju kao potrošaču moralo biti jasno i razumljivo što za njega nosi sklapanje određenog potrošačkog ugovora, što nije tako u konkretnom slučaju, sve uzevši u obzir formulacije spornih ugovornih odredbi.

14. Neosnovano se navodima žalbe osporava i pravilnost odluke suda prvoga stupnja vezano uz prigovor zastare. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da kada ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača da tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga, kako je presuda po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena je 15. travnja 2021. to neosnovano žalitelj ukazuje da je zahtjev za isplatu po osnovi kamate postavljen po proteku zastarnog roka (čl. 225. ZOO).

15. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, također je neosnovano. Naime, u situaciji u kojoj, kao u predmetnom slučaju, tuženik u ugovor unio djelomično ništetne odredbe o valuti obveze i načinu promjene kamatne stope, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravim i obvezama stranaka, nema riječi o nekoj zabrani manjeg značaja u smislu čl. 326. ZOO-a slijedom čega ni ovim navodima zakonitost pobijane odluke nije dovedena u sumnju.

16. Također, okolnost da je svoju ugovornu obvezu tužitelj ispunio ne isključuje njegovo pravo da u ovom postupku zatraži od tuženika da mu vrati ono što je stekao, a ne pripada. Naime, čl. 19.a st. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/15.) isključuje primjenu odredbi te glave na kredite u CHF-u koji su do dana stupanja na snagu Zakona bili u potpunosti otplaćeni, ali ta odredba znači da se na otplaćene CHF kredite ne primjenjuje konverzija u eure propisana ZID ZPK-om. Stoga, korisnici CHF kredita koji su svoje kredite u potpunosti otplatili prije 30. rujna 2015. nemaju pravo na naknadnu konverziju ili obeštećenje prema odredbama ZID ZPK-a, ali ta odredba nije od utjecaja na obvezu vraćanja u smislu čl. 1111. ZOO-a u odnosu na kredite koji su otplaćeni i kod kojih nije došlo do konverzije.

17. Dalje valja odgovoriti da obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

18. U vezi s tim, u konkretnom slučaju, ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu s unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata. Na navedeno ne utječe niti shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva u žalbi.

20. Valja reći i da su točni navodi žalbe da je presudom Suda EU u predmetu C- 567/20 (5. svibnja 2022.) rečeno da se Direktiva vijeća 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovore sklopljene prije pristupanja Hrvatske EU, čak i ako su ti ugovori naknadno konvertirani sukladno hrvatskom Zakonu o konverziji. Međutim, iako se sud poziva i na tu Direktivu, pitanje nepoštenosti ugovornih odredbi kakva je predmetna, ispitano je kroz odredbe materijalnog prava RH, koji u sadržajnom smislu odgovaraju shvaćanjima iz te Direktiva, pa pozivanje suda na istu u konačnici nije dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Slijedom svega rečenog ovaj je sud ocijenio da je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenih odlučnih činjenica, uz valjane razloge, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane odluke te je stoga prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom II. izreke potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Odluka o troškovima postupka se pravilno zasniva na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa budući da je tužitelj uspio sa svojim zahtjevima, tuženik mu je dužan naknadite sve troškove potrebne za vođenje parnice. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

23. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić