Povrv-716/2024-20
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja UTER UTRIUS d.o.o., OIB: 94637584786, Novi Marof, Dragutina Domjanića 6, kojega zastupa punomoćnica Dina Galić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak u Varaždinu, protiv tuženika FĐ, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 491,33 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 27. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-1528/2021 od 23. kolovoza 2021., kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 491,33 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, te mu naknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 112,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 714,04 EUR (slovima: sedamsto četrnaest eura četiri centa).
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 901,54 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-343/2022-7 od 19. listopada 2022. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-1528/2021 od 23. kolovoza 2021., te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.075,00 kn / 275,40 EUR, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.075,00 kn.
2. Drugostupanjski sud je po žalbi tužitelja rješenjem poslovni broj Pž-522/2023-2 od 3. lipnja 2024., ukinuo označenu presudu ovog suda te predmet vratio na ponovan postupak. Tako je drugostupanjski sud odlučio jer se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva plaćanje naknade štete zbog kršenja ugovorne obveze odnosi na ugovor o međunarodnom prijevozu koji je sklopljen 30. rujna 2019., slijedom čega je prigovor zastare, pravilnom primjenom odredbe čl. 32. st. 1. t. c. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR („Službeni list FNRJ“ - Međunarodni ugovori broj 11/58, „Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 1/92), valjalo ocijeniti neosnovanim jer je prijedlog za ovrhu podnesen 15. srpnja 2021., odnosno prije proteka roka zastare od tri godine.
3. Postupajući po pozivu suda, tuženik je podneskom od 5. veljače 2025. obavijestio sud o tome da za utuženi račun nije tražio povrat PDV-a jer isti nije niti knjižio, s obzirom na to da račun nije pravovaljan. Naime, ukazao je na činjenicu da račun tužitelja nije sukladan Zakonu o računovodstvu i Zakonu o porezu na dodatnu vrijednost jer se odnosi na ugovornu kaznu i naknadu štete, a račun se može izdati samo za isporučene robe i usluge, slijedom čega je ovakav utuženi račun nepodoban za odlučivanje. Nadalje, istaknuo je kako tužitelj nije predložio ni dokaze na navodnu ugovornu kaznu i naknadu štete, te da se iz iznesenih isprava ne može utvrditi uopće je li tužitelj pretrpio ikakvu štetu, dok ugovorna kazna također nije utvrđena u svojoj visini, a njena visina nije navedena ni u Općim uvjetima tužitelja, niti određena CMR konvencijom.
4. Tijekom ponovnog postupka sud je pročitao račun tužitelja broj 2562/1/1 od 2. listopada 2019. (list 5. spisa), nalog za utovar broj 1749 od 30. rujna 2019. (list 6.-8. spisa), e-mail korespondenciju stranaka od 2. listopada 2019. (list 28.-31. spisa), te iskaz svjedoka ZĐ s glavne rasprave održane pred ovim sudom 21. rujna 2022. (list 48. spisa).
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Predmet spora je račun tužitelja broj 2562/1/1 za naknadu štete zbog nedolaska tuženika na utovar prema nalogu broj 1749 u iznosu od 3.701,89 kn / 491,33 EUR.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik po nalogu tužitelja trebao izvršiti uslugu prijevoza (ili potprijevoza), ali da to nije učinio, te da je tužitelj raskinuo ugovor i zatražio naknadu štete. Sporna je osnova i visina tužiteljeve tražbine s naslova naknade štete zbog kršenja ugovorne obveze.
8. Iz Općih uvjeta tužitelja (list 8. spisa) proizlazi da je prijevoznik dužan obavijestiti UTER UTRIUS d.o.o. o nemogućnosti postupanja po nalogu za transport najkasnije 24 sata ili 1 dan prije planiranog utovara robe, kao i osigurati drugo adekvatno vozilo kojim će nalog za transport biti izvršen, a u protivnom će se prijevoznik teretiti za minimalni novčani iznos koji je dogovoren po nalogu za prijevoz, te za sve nastale troškove zbog neispunjenja naloga. U slučaju da prijevoznik ne poštuje termine utovara/istovara i upute precizirane nalogom, te uslijed takvog prijevoznikovog postupanja nastane šteta klijentu, prijevoznik će snositi cjelokupni iznos kazne ili štete za koju klijent tereti UTER UTRIUS d.o.o., kao i iznos svih troškova koji za UTER UTRIUS d.o.o. time nastanu.
9. Iz iskaza svjedoka ZĐ (list 48. spisa) proizlazi da je tuženik na dan utovara imao jedan istovar u Budimpešti, otprilike 20 km od mjesta utovara. Taj istovar je kasnio i njegov kolega je obavijestio tužitelja da postoji mogućnost kašnjenja utovara, te je pitao do kad se može tovariti robu. Idući dan ujutro je tužitelj i dalje zvao i pitao kad će biti utovar, ali raniji istovar je završio tek u 2. listopada 2019. ujutro, oko 9,20 sati. Međutim, nešto prije 9 sati tuženiku je stigla e-mail poruka tužitelja da otkazuje transport robe i uzima drugog prijevoznika. Kasnije je svjedok zvao tužitelja i tražio ga da mu pošalje račun za terećenje od treće strane, kako bi ga tuženik platio, ali takav račun nikada nije poslan. Da ugovor nije otkazan, konačni istovar bi u Čakovcu stigao biti 2. listopada 2019. oko 13 sati, a u Gornjem Stupniku do 17 sati.
10. Odredbom članka 221.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.
11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. sud je u skladu s odredbom članka 221.b stavka 4. ZPP-a, tuženika rješenjem pozvao da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu tužitelja broj 2562/1/1 od 2. listopada 2019. Tuženik u ostavljenom roku sudu nije dostavio tražene isprave, te je podneskom obavijestio sud o tome da predmetni račun nije niti knjižio u svojim poslovnim knjigama jer račun nije pravilno sastavljen.
12. Prema odredbi članka 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20) račun, kao knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige (stavak 1.). Prema odredbi stavka 2. knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju, a prema odredbi stavka 3. knjigovodstvena isprava mora sadržavati 1. naziv i broj knjigovodstvene isprave ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave, 2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja, 3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa, 4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja, 5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave i 6. potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju iz članka 9. stavaka 2. i 5. tog zakona. Prema odredbi članka 8. stavka 4. Zakona o računovodstvu poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.
13. Prema odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22) svaki je porezni obveznik obvezan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a račun mora između ostalog sadržavati i - količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara, te vrstu i količinu obavljenih usluga, zatim datum isporuke ili obavljene usluge, iznos naknade isporučenih dobara i obavljenih usluga. Naknada štete ne može se podvesti pod navedeno, pa na temelju navedenih odredaba proizlazi da se za naknadu štete ne može valjano izdati račun. Takav račun, kao jednostrana isprava bez ikakve prateće dokumentacije nije, niti može biti, valjani dokaz o osnovanosti i visini štete za koju tužitelj tvrdi da mu pripada naknada. Stoga utuženi račun, sastavljen zbog nedolaska tuženika na utovar, sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.
14. Iako iz sadržaja Općih uvjeta tužitelja proizlazi da tužitelju u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu štete i svih ostalih troškova nastalih zbog tuženikovog kršenja ugovorne obveze, tužitelj tijekom postupka nije određeno naveo o kakvoj šteti, odnosno troškovima je riječ, niti je dokazao visinu novčanog iznosa od 2.961,51 kn / 393,06 EUR, uvećanog za PDV u iznosu od 740,38 kn / 98,27 EUR, koji je zaračunao tuženiku.
15. Slijedom navedenog, budući da visinu nastalih troškova/štete nije bilo moguće utvrditi ni iz tužiteljevih Općih uvjeta, ni iz odredbi CMR konvencije, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u točki I. izreke.
16. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio parnicu, tužitelj je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove koje čini trošak sastava prigovora u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine‟ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/), trošak zastupanja na ročištima 15. lipnja 2022., 21. rujna 2022., 21. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), sastav podneska od 5. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 137,50 EUR (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 26,54 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021).
U Zagrebu 20. svibnja 2025.
SUDAC:
JASENKA RUNDEK
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
BOJAN PETRAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude, ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u tri primjerka. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
