REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-415/2019-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice TT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagreba, protiv tuženice OT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave 8. svibnja 2025., dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici OT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] tužiteljici TT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 6.450,00 EUR (šesttisućačetiristopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama sukladno Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje ZOO) i Zakonu o zateznim kamatama koji teku na iznos:
150,00 Eura od dana 11.11.2012.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.12.2012.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.1.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.2.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.3.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.4.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.5.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.6.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.7.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.8.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.9.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.10.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.11.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.12.2013.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.1.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.2.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.3.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.4.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.5.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.6.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.7.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.8.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.9.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.10.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.11.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.12.2014.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.1.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.2.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.3.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.4.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.5.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.6.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.7.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.8.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.9.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.10.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.11.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.12.2015.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.1.2016.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.2.2016.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.3.2016.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.4.2016.godine do isplate
150,00 Eura od dana 11.5.2016.godine do isplate
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.050,00 EUR (pettisućapedeset eura) na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 23. lipnja 2015. tužiteljica je navela da je izvanknjižni vlasnik poslovnog prostora- trafike površine 21,90 m2 koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], a koja se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar naslonjena na čest. zgr. [katastarska čestica], a da je u odnosu na cijelu čestica zemlje [katastarska čestica] uknjižena Općenarodna imovina, a u naravi kao put. Navedeni poslovni objekt da datira prije 1968. Tužiteljica ističe da je predmetni poslovni prostor stekla temeljem kupoprodajnog ugovora s bivšim vlasnikom Poduh Metković u stečaju i to od 14. studenog 2000. Nadalje, Poduh Metković u stečaju da je predmetnu nekretninu stekao od Grada Makarske, temeljem rješenja SO Makarska br. UP-10-10- 968/1-1975 od 28 travnja 1975. kojim rješenjem je navedenoj firmi dodijeljeno pravo korištenja neposrednom pogodbom u svrhu izgradnje adaptacije trgovine u [adresa] građevinsko zemljište društvenog vlasništva označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženo kao čest. zgr. [katastarska čestica]. Tužiteljica da je s tuženicom 1. listopada 2010 sklopila ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora, a da tuženica u tom prostoru obavlja usluge frizerskog salona. Tuženica da od siječnja 2012. ne plaća mjesečnu zakupninu iako koristi predmetni poslovni prostor. Tužiteljica da je 24. rujna 2012. poslala tuženici dopis kojim joj je otkazala ugovor o zakupu, a da je isti zaprimljen 25. rujna 2012. na koji da se oglušila te nastavila koristiti predmetni prostor. Zaključno, tužiteljica navodi da je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom donesena presuda kojom je tuženici naložena iseliti iz poslovnog prostora te isplatiti iznos od 11.000,00 kuna za najamninu za period do listopada 2012.
2. U odgovoru na tužbu tužena AT (listovi 24-25 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije vlasnica poslovnog prostora te da nije nikada ni dobila od svog prednika prostor u kojem obavlja svoju djelatnost. Ističe da se parcelacijski elaborat Zavoda za katastar Općine Makarska od 11. srpnja 1975., potvrđenog 14. srpnja 1975. iz kojeg je razvidno koji se dio odnosi na prednika tužiteljice UT i naslanja se na čest. zgr. [katastarska čestica]. Tuženica da je obavijestila tužiteljicu da prostor koji je dobila u zakup po Ugovoru nije isti onome koji koristi za svoju djelatnost. Konačno, navodi da će sve svoje obveze podmiriti onoj osobi za koju se konačno utvrdi da joj pripada poslovni prostor koji to nije, a da to nije tužiteljica prema priloženim dokazima.
3. Očitujući se na navode iz odgovora tuženice, tužiteljica ističe da tuženica neistinito navodi kako se ne nalazi u poslovnom prostoru koji označava tužiteljica, a što je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Perice Puljića iz predmeta P-1763/2015 u kojem tužiteljica tuži Grad Makarsku. U tom nalazu i mišljenju da je nesporno utvrđeno da je predmetni poslovni prostor na mjestu kako je to označeno u predmetnoj tužbi, a ne ispred te čestice. Baš taj prostor da je stekla od svog prednika, već navedene firme iz Metkovića. Ističe da osim što tuženica ne priznaje pravo vlasništva tužiteljici, da ne priznaje ni pravomoćne i ovršne sudske presuda, odbija se iseliti iz stana te ne plaća najamninu.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 13.listopada 2010. (list 14), ZU-556 KO [katastarska općina]-Makar, ugovor o kupoprodaji od 14.studenog 2000. zaključen između Poduh Metković u stečaju i TT **.**.2000. (listovi 10-11), rješenje SO Makarska od 28.travnja 1977. (listovi 12-13), otkaz zakupa poslovnog prostora (list 15) povratnica (list 16), presudu Općinskog suda u Imotskom br. P-889/13 od 17.lipnja 2014. (listovi 17-18), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Perice Puljić (listovi 43-44), presudu Županijskog suda u Splitu br. Gžst-137/15 od 7.svibnja 2015., uvid u spis Općinskog suda u Makarskoj br. P-1763/15, uvid u skicu premjeravanja (list 27), pribavljen je ovosudni spis Pu P-735/2019, pročitan je dopis Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, povijesni zk izvadak Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar.
5. Odredbom članka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.
5.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet ovog spora je traženje tužiteljice ugovorene mjesečne zakupnine koji joj tuženica nije platila nakon raskida ugovora o zakupu nakon kojeg raskida je nastavila koristiti predmetni poslovni prostor.
7. Nesporno je utvrđeno da je između tužiteljice i tuženice zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora, da se tužena nalazi u posjedu tog prostora temeljem ugovora o zakupu, da je ugovorena zakupnina u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno, da je istekao rok na koji je zaključen ugovor o zakupu te da je tuženica i nakon raskida predmetnog ugovora nastavila "koristiti" predmetni poslovni prostor sve do prisilnog iseljenja u ovršnom postupku.
8. Ugovor o zakupu je dvostrano obvezujući pravni posao temeljem kojeg je zakupodavatelj bio u obvezi predati u posjed zakupoprimatelju poslovni prostor, a zakupoprimatelj je u obvezi plaćati zakupninu i po isteku ugovora vratiti poslovni prostor u stanju kako je to predviđeno ugovorom, odnosno zakonom.
8.1.Ne bi ugovor o zakupu imao karakter nevaljanog ugovaranja niti onda kada tužiteljica ne bi bila vlasnica promatranog poslovnog prostora, a osim tog razloga nevaljanosti ili pak ništetnosti stranačkog ugovaranja tuženica nije iznijela koji drugi razlog, pa je ovaj sud zaključio da ugovaranje stranaka iz predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 13. listopada 2010. ima karakter pravno valjanog ugovaranja.
8.2. Utoliko su na osnovi tog ugovaranja i nastale obveze stranaka, a među inim obvezama, obveze tužene na plaćanje mjesečnih iznosa zakupnine, te naposljetku i obveza na predaju predmetnog poslovnog prostora tužiteljici nakon prestanka stranačkog ugovora, a što je pak bio predmet drugog postupka.
8.3. Nesporno je da tuženica nije tužiteljici plaćala iznose mjesečnih zakupnina ni nakon raskida predmetnog ugovora iako je ostala u poslovnom prostoru. Tužiteljica je, kao što je već navedeno, ugovor otkazala na propisani način još 24. rujna 2012. uz ugovoreni otkazni tridesetodnevni rok. Utoliko je već po isteku tridesetodnevnog roka od dana kada je tuženica zaprimila otkaz stranačkog ugovora (25. listopada 2012. ) jer je tuženica primila otkaznu izjavu 25. rujna 2012. nastala obveza tužene na predaju predmetnog poslovnog prostora tužiteljici. Međutim, to tuženica nije napravila, već je tek u ovršnom predmetu iselila iz predmetnog poslovnog prostora.
8.4. Utoliko tužiteljica osnovano u ovoj parnici zahtijeva da joj tuženica plati mjesečnu zakupninu i nakon raskida predmetnog ugovora budući da je predmetni poslovni prostor slobodan od stvari i osoba predan tek 11. listopada 2017., a što tuženica nije ni sporila.
8.5. Nije u ovoj parnici uopće bilo spora u pogledu toga da tuženica tužiteljici nije platila obroke zakupnine nakon raskida predmetnog ugovora o zakupu, u utuženom razdoblju, niti u pogledu toga da su, u skladu sa odredbama navedenog ugovora, kroz to razdoblje nastajale obveze tuženice na isplatu mjesečnih iznosa zakupnina u onim vrijednostima koje je tužiteljica kao mjesečne iznose zakupnine opisala u postavljenom zahtjevu.
8.6. Stoga je, imajući na umu već prethodno kazano u pogledu toga da je tuženica kroz utuženo razdoblje, dakle nakon raskida predmetnog ugovora nastavila koristiti predmetni poslovni prostor, iako joj je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 27. lipnja 2014. naloženo iseliti iz istoga, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u pogledu obvezivanja tuženice da joj podmiri neplaćeni iznos zakupnine za razdoblje mjeseci studenog 2012.-svibnja 2016.
9. Prema stavu ovog suda, za meritum ovoga spora nije od značaja tko je vlasnik poslovnog prostora, već je bilo pravno relevantno utvrditi je li egzistira ugovor o zakupu te sadržaj obveze temeljem toga ugovora, a što je u ovom postupku utvrđeno. A činjenica da egzistira navedeni ugovor veže i posljedice raskida tog ugovora. Stoga, nakon raskida ugovora, tuženica je bila dužna iseliti u roku od 30 dana, a što nesporno nije napravila, već je do iseljenja došlo tek sudskom prisilom. A samim tim što nije iselila, nije joj dalo za pravo nastaviti koristiti poslovni prostor i nakon raskida, odnosno i dalje je egzistirala obveza plaćanja zakupnine.
9.1. Uzevši naprijed navedeno u obzir, potpuno je irelevantna činjenica da tužiteljica nije "uspjela" u parnici radi utvrđenja prava vlasništva protiv Grada Makarske koja je priložena u ovaj spis pa navodi obe strane zbog kojih je razloga tužiteljičin tužbeni zahtjev u tom predmetu odbijen nisu odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. A za napomenuti je da je sama tuženica u odgovoru na tužbu navela da će podmiriti svoje obveze onoj osobi za koju se konačno utvrdi da joj pripada poslovni prostor koji koristi, pa se postavlja pitanje iz kojeg razloga je uopće zaključila ugovor o zakupu s tužiteljicom kada očito ni sama ne zna kome pripada predmetni poslovni prostor.
10. Prigovor aktivne legitimacije kao ni prigovor zastare su neosnovani. Naime, tužiteljica je aktivno legitimirana budući da je utvrđeno da je predmetni ugovor o zakupu valjan te obveza tuženice proizlazi iz tog ugovora, a što se tiče zastare, jasno je propisano člankom 229. ZOO-a da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.
10.1. Tužiteljica je 28. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način da je označila tražene iznose u eurima umjesto u kunama kako je dotada bilo navedeno, a tuženica se tome protivila navodeći da da se protivi preinaci tužbe. S obzirom da tužiteljica nije promjenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći ili isticala drugi zahtjev uz postojeći, takav prigovor se smatra također neosnovanim, budući da je tužbeni zahtjev preciziran u valuti eura, a sve zakonskim određenjima, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke.
12. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, to je tuženica dužna temeljem odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelju nadoknaditi parniči trošak. Tužitelja kojeg je u postupku zastupao opunomoćenik u osobi odvjetnika priznato je za sastav tužbe, sastavljanje podnesaka od 20. siječnja 2016., 22. veljače 2016. 25. travnja 2016., 3. svibnja 2016., 25. svibnja 2016., 16. listopada 2017., 8. siječnja 2019., 16. travnja 2020. i 28. travnja 2025. zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 26. travnja 2016., 30. studenog 2018., 22. ožujka 2019., 7. lipnja 2019., 14. listopada 2019., 25. veljače 2020 i 8. svibnja 2025. po 100 bodova, a kako je vrijednost boda 2,00 eura uz obračunati PDV od 25% to troškovi zastupanja po odvjetniku iznose 4.250,00 eura. Pored toga tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 800,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 5.050,00 eura koje troškove ima platiti tuženica kako je to određeno u točki II izreke.
13. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti presuditi kao u izreci.
Imotski, 20. svibnja 2025.
S u d a c
Duje Karaman
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženice
